REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1015/2018-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz P., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B. i I. K. u Š., protiv I- tuženika L. Č. ud. B. iz P., OIB:..., II-tuženika B. Č. pok. B. iz P., OIB:..., III-tuženika N. Č. pok. B. iz P., OIB:..., IV-tužene L. O. pok. S. iz B., Republika Srbija, V-tužene M. I. pok. S. iz Ž.-B., Republika Srbija, i VI-tuženika A. U. pok. M. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi utvrđenja, ispravka uknjižbe, predaje u posjed, ustupa i nepačanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-9/16-2 od 18. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2534/12 od 13. srpnja 2015., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja podnesena po punomoćnicima 26. siječnja 2018. i ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-9/16-2 od 18. prosinca 2017., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Revizija podnesena osobno po tužitelju 4. ožujka 2021. odbacuje se kao nedopuštena.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu preostalom nakon donošenja djelomične presude zbog izostanka suda prvog stupnja broj P-2534/2012 od 13. lipnja 2013. te je naloženo VI-tuženiku predati u posjed dijelove nekretnine katastarske oznake čest. zem. 779/1, 779/2, 780/2 sve K.O. P., i to dijelove nekretnina koji su na skici mjesta očevida od 20. siječnja 2015., a koju skicu je izradio vještak mjernik M. J., ing. geod., označeni slovima B-C-D-E-L-H-I-B površine 57 m2, A-B-I-J-K-A površine 66 m2 i E-F-G-H-L-E površine 25 m2, sve K.O. P. te da poruši betonsko-kameni zid izgrađen na nekretninama katastarske oznake čest. zem. 779/1, 779/2, 780/2, sve K.O. P. u vlasništvu tužitelja i to zid u dužini od 17,8 m koji je na skici mjesta očevida od dana 20. siječnja 2015., a koju skicu je izradio vještak mjernik M. J., ing. geod., označen slovima G-H-I-J, da uklonio građevinski materijal odnosno isti prostor vrati u prvobitno stanje, te da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog smetanja prava vlasništva tužitelja (toč. I.).

Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je VI-tuženik traži da se utvrdi vlasnikom za cijelo dijela čest. zem. 779/2 K.O. P. označenog slovima A-B-I-J-K-A površine 66 m2, dijela čest. zem. 779/1 K.O. P. označenog slovima B-C-D-E-L-H-I-B površine 57 m2, dijela čest. zem. 780/2 K.O. P. označenog slovima E-F-G-H-L-E površine 25 m2, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane M. J. ing. geod. od dana 6. svibnja 2015. (toč. II.).

Ujedno je naloženo VI-tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.425,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba VI-tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (toč. I.), dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev te je utvrđeno da je VI-tuženik vlasnik za cijelo dijela čest. zem. 779/2 K.O. P. označenog slovima A-B-I-J-K-A površine 66 m2, dijela čest. zem. 779/1 K.O. P. označenog slovima B-C-D-E-L-H-I-B površine 57 m2, dijela čest. zem. 780/2 K.O. P. označenog slovima E-F-G-H-L-E površine 25 m2, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane M. J. ing. geod. od dana 6. svibnja 2015. (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi VI-tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.928,12 kuna (toč. III.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju po punomoćnicima na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Osim toga, tužitelj je i osobno podnio reviziju, sadržajno zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja podnesena po punomoćnicima je osnovana, dok revizija tužitelja podnesena osobno nije dopuštena.

6. U odnosu na reviziju podnesenu po tužitelju osobno valja reći da prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od st. 1., prema st. 2. istog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Prema st. 3., u slučaju iz st. 2. odredbe čl. 91.a ZPP, stranka odnosno njezin opunomoćenik dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

7. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj navedenu reviziju podnio osobno, a ne putem odvjetnika, te kako uz reviziju nije dostavio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu, to je revizija podnesena osobno po tužitelju nedopuštena, radi čega ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 91.a st. 1. do 3. ZPP.

8. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st.

1. toč. 3. ZPP.

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju betonirani prolaz koji s javnog puta vodi do nekretnina u posjedu i vlasništvu VI-tuženika,

- da je cjelokupni prostor kojeg zahvaća navedeni prolaz, odvojen betonsko-kamenim zidom, označenim na skici s mjesta očevida slovima G-H-I-J, od dijelova nekretnina iste katastarske oznake, u posjedu tužitelja,

- da je navedeni zid izgrađen početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, po nalogu i u pravcu kojeg je na terenu označio prednik tužitelja, njegov djed pok. V. Č.,

- da je od izgradnje navedenog zida VI-tuženik u isključivom posjedu predmetnih nekretnina, dok su u posjedu preostalih dijelova istih nekretnina, položenih s druge strane navedenog zida, tužitelj i njegovi prednici,

- da je po tužbi tužitelja i njegovih stričeva B. i S. Č., u postupku vođenom pred prvostupanjskih sudom pod poslovnim brojem P-1847/85, u kojem su na strani tuženika bili obuhvaćeni i VI-tuženik i njegove sestre N. C. i I. U., donesena presuda zbog izostanka od 19. veljače 1986., kojom su tužitelji utvrđeni suvlasnicima, svaki sa po 1/3 dijela, nekretnina oznake čest. zem. 779/1, 779/2, 780/2 sve K.O. P. i ovlašteni na ispravak uknjižbe toga prava u zemljišnoj knjizi upisom na svoje imena,

- da su navedene nekretnine, diobenim dogovorom sklopljenim 2012. između tužitelja i nasljednika njegovim stričeva B. i Stanka pripale tužitelju za cijelo,

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina.

11. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja obzirom mu kao zemljišnoknjižnom vlasniku predmetnih nekretnina pripada pravo na posjed istih, te ujedno odbio protutužbeni zahtjev VI-tuženika ocjenjujući da posjed VI-tuženika nije bio pošten, obzirom je VI-tuženik kao stranka u parnici P-1847/85 znao da su predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja i njegovih stričeva.

12. Odlučujući povodom žalbe VI-tuženika sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP preinačio presudu suda prvog stupnja te odbio tužbeni zahtjev tužitelja temeljeći svoju odluku na zaključku da je pravo vlasništva prednika tužitelja na predmetnim nekretninama prestalo, obzirom je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća izvršen sporazum između prednika tužitelja i VI-tuženika o razgraničenju između njihovih nekretnina, te da je uknjižba prava suvlasništva tužitelja i njegovih stričeva na temelju presude P-1847/85 u odnosu na predmetne nekretnine pogrešna jer nema pravnog temelja.

Naime, sud drugog stupnja poziva se na opće pravno načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima te da isto ima prednost u odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

Sud drugog stupnja ujedno prihvaća protutužbeni zahtjev VI-tuženika ocjenjujući da je posjed predmetnih nekretnina VI-tuženika u času stjecanja bio zakonit i savjestan i da traje neprekidno više od 30 godina, slijednom čega je VI-tuženik na temelju čl. 28. st. 2. u vezi čl. 72. st. 1. i 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO/91) stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću.

13. Revident u reviziji protiv drugostupanjske presude osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i razumljivi razlozi koji opravdali izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda o primjeni općeg načela da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga ima, te da isto ima prednost u odnosu na povjerenje u zemljišne knjige.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. ZOVO pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, dok se sukladno st. 2. istog članka pravo vlasništva stječe i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima određenim zakonom.

15. U konkretnom slučaju tužitelj i njegova dva strica su predmetne nekretnine stekli na temelju pravomoćne presude, a ne na temelju pravnog posla, pa nije odlučno pozivanje na načelo da nitko ne drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Osim toga navedena pravomoćna presuda na temelju koje je tužitelj, zajedno sa svoja dva strica, stekao predmetnu nekretninu, donesena je između ostalog upravo u odnosu na VI-tuženika, koji je bio stranka u postupku, pa je nejasan razlog drugostupanjskog suda da uknjižba prava suvlasništva tužitelja i njegovih stričeva u odnosu na predmetnu nekretninu pogrešna, te da nema pravnog temelja.

16. Vezano uz protutužbeni zahtjev, sukladno čl. 72. st. 1. ZOVO, na koji se drugostupanjski sud i poziva, posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, dok je sukladno st. 2. istog članka posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

17. Obzirom pravomoćnu presudu u predmetu P-1847/85, u kojem je VI-tuženik sudjelovao kao tuženik, nejasni su razlozi drugostupanjskog suda da je VI-tuženik bio savjestan (pošten) stjecatelj. U trenutku donošenja pravomoćne presude u postupku P-1847/85 VI-tuženik je znao da su tužitelj i njegova dva strica vlasnici predmetnih nekretnina, što u svakom slučaju govori tome da isti nije bio pošteni posjednik, a pošteni posjed je preduvjet da bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na nekretnini.

18. Kako je u prethodno navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer je obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo i ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

19. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi VI-tuženika i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.