REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 295/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Belgije, L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-772/2015-4 od 23. studenoga 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-793/2012 od 24. veljače 2015., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-772/2015-4 od 23. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-793/2012 od 24. veljače 2015. glede zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice 40.803,00 kn te odluci o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine u razdoblju od studenoga 2008. do 31. svibnja 2014. isplatiti tužitelju iznos 40.803,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 24. veljače 2015. do isplate, a koje u razdoblju od 24. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. se određuju prema stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblju dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženici na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos 13.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. U preostalom nepobijanom dijelu drugostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku broj P-793/2012 od 24. veljače 2015. naloženo je tuženici predati tužitelju u nesmetani posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu kč.br. 162/34 upisanu u zk.ul. 697 k.o. G. K., u naravi kuća od 97 m[2] , dvorište od 500 m[2] i voćnjak od 482 m , sve V., te isplatiti tužitelju na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja ove nekretnine u razdoblju od 1. prosinca 2009. do 31. svibnja 2014. mjesečno iznos 609,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od njihovog dospijeća pa do isplate, a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen i ujedno tuženici naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka iznos 9.656,67 kn.

2. Presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-772/2015-4 od 23. studenoga 2016. potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu dok je djelomično preinačena u odbijajućem dijelu nalaganjem tuženici na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja ove nekretnine isplatiti tužitelju daljnji iznos 7.308,00 kn, tj. mjesečno 609,00 kn od studenoga 2008. do 30. listopada 2009., te isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 15.700,00 kn, dok je u preostalom odbijajućem dijelu (20.906,00 kn) prvostupanjska presuda potvrđena.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade štete, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

"Da li zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog nekorištenja nekretnine teku od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa počev od 1.-og u mjesecu za prethodni mjesec ili od dana presuđenja?"

smatrajući da rješenje istog je važno kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 45/10-2 od 7. travnja 2010. izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

Predloženo je dopuštanje revizije, preinačenje pobijane presude glede odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete tužitelju, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Obzirom na visinu novčanog iznosa, a kojim je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom, a koji ujedno označava vrijednost predmeta spora pobijane presude, a koja je donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), to protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle za dopuštenost ove tzv. izvanredne revizije potrebno je da su u njoj kumulativno ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe.

7. Pitanje zbog kojeg je podnesena ova revizija tuženica problematizira pravilnosti nižestupanjskih presuda kojima je tuženici naloženo na dosuđenu naknadu zbog nemogućnosti korištenja nekretnine u razdoblju od studenoga 2008. do 31. svibnja 2014. u mjesečnom iznosu 609,00 kn (ukupno 40.803,00 kn) isplatiti zateznu kamatu koja na pojedine mjesečne iznose teče od njegovog dospijeća pa do isplate.

8. Opravdanost tog pitanja tuženica nalazi u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 45/10-2 od 7. travnja 2010. u kojoj je o tom pitanju izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

9. U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, ocijeniti je da su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke za dopuštenost ove revizije u smislu potrebe intervencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari putem instituta tzv. izvanredne revizije.

10. U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena, i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo. 11. Tuženica pitanjem naznačenim u reviziji dovodi u pitanje pravilnost nižestupanjskih presuda, a kojima je tužitelju na dosuđenu naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine dosuđena zatezna kamata koja na pojedine mjesečne iznose teče od njihovog dospijeća, sve pa do isplate, smatrajući da na dosuđeni iznos naknade štete zatezna kamata teče od presuđenja tj. od dana donošenja prvostupanjske presude.

12. Iz rezultata provedenog postupka razvidno je da je tužitelju za utuženo razdoblje (studeni 2008. – 31. svibnja 2014.) utvrđena naknada u mjesečnom iznosu 609,00 kn, a do kojeg iznosa su sudovi došli umnoškom površine kuće (zatražene po tužitelju) i cijene od 7,00 kn/m[2] stambene površine, a koja cijena se priznavala u tom razdoblju odnosno u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

13. U takvim okolnostima ovako dosuđena naknada ima značaj nenovčane imovinske štete, a koja se prema odredbi čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a kako je to ovdje i postupljeno.

14. Dakle zatezna kamata na tako dosuđeni iznos naknade ove nenovčane imovinske štete teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a što je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, u kojem pravcu je ovaj sud već izrazio svoje pravno shvaćanje u odluci broj Rev 45/10-2 od 7. travnja 2010.

15. Stoga je, a kako je ovako podnesena revizija osnovana, to je prihvaćanjem revizije nižestupanjske presude trebalo preinačiti glede odluke o zateznim kamatama, a kako je to i navedeno u izreci ove presude, a sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, sve obzirom na uspjeh obih stranaka u sporu.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.