REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 434/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. K. B., OIB:..., II-tužitelja mldb. M. B. i III- tužiteljice mldb. L. B., svi iz K., II i III-tužitelj zastupani po I-tužiteljici, kao majci i zakonskoj zastupnici, a koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv I-tuženika H.-O. d. s. d.o.o., Z., OIB:..., E. 1  2

R., R., i II-tuženika D. Š. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik G. C., odvjetnik u R., te umješača na strani I-tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom društvu B. Š., T. Z. J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-2 od 30. studenoga 2016., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-4 od 6. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 25. listopada 2013., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 25. travnja 2017., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P- 3993/11 od 2. lipnja 2017. i rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija I-tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-2 od 30. studenog 2016., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-4 od 6. rujna 2017. u dijelu u kojem je potvrđena točka 1. i 2. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj P- 3993/11 od 25. listopada 2013., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 25. travnja 2017., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 2. lipnja 2017. i rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P- 3993/11 od 13. lipnja 2017.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija I-tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-2 od 30. studenoga 2016., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1749/14-4 od 6. rujna 2017. u dijelu u kojem je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 25. listopada 2013., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 25. travnja 2017., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 2. lipnja 2017. i rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-3993/11 od 13. lipnja 2017. u dijelu odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženicima s osnova naknade neimovinske štete zbog gubitka bliskog srodnika solidarno isplatiti I-tužiteljici iznos od 220.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Naloženo je tuženicima s osnova naknade neimovinske štete zbog gubitka bliskog srodnika solidarno isplatiti II i III-tužiteljima svakom 220.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II.), te je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 95.875,00 kuna (toč. III.). Ujedno su odbijeni tužitelji s dijelom zahtjeva glede zatražene visine stope zatezne kamate i dijela zatraženih troškova parničnog postupka, a preko dosuđenog iznosa (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke (toč. I.), dok je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki IV. izreke u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa zatraženom visinom stope zatezne kamate i zatraženim troškovima postupka preko dosuđenog iznosa (toč. II.). Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki IV. izreke u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa zahtjevom da im tuženici troškove postupka naknade solidarno na način da je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljima troškove postupka iz točke III. izreke presude suda prvog stupnja (toč. III.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan (toč. IV.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja I-tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijane odluke preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija I-tuženika nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pok. V. B. 14. svibnja 2007. podnio I-tuženiku Zahtjev za izdavanje prethodne elektroenergetske suglasnosti (dalje: Zahtjev),

- da je radnik I-tuženika P. S., kao koordinator za priključke, dodijelio predmetni Zahtjev tehničaru priključaka Lj. B., čiji je zadatak nakon izvida na terenu sačiniti troškovnik, ugovor o priključenju i elektroenergetsku suglasnost za objekt,

- da je 16. svibnja 2007. I-tuženik izdao Elektroenergetsku suglasnost za privremeni priključak (dalje u tekstu: Elektroenergetska suglasnost) u kojoj su navedeni tehničko-energetski uvjeti u kojima je, između ostalog, određena obveza predniku tužitelja da ormar za privremeni priključak mora biti u izolacijskoj izvedbi, da mora osigurati zaštitu od indirektnog dodira TT sustavom razvoda i zaštitnim uređajem difuzne struje, uz obvezatnu izvedbu temeljnog uzemljivača i glavnog izjednačenja potencijala,

- da je istoga dana I-tuženik, kao isporučitelj, s prednikom tužitelja kao naručiteljem sklopio Ugovor o priključenju (dalje: Ugovor o priključenju) iz kojega u čl. 3. proizlazi da radi priključenja građevine, tj. pokretnog ugostiteljskog objekta na el. mrežu distribucije potrošač je dužan završiti instalaciju i predati obrazac Prijave instalacije, dok je u čl. 4. ugovoreno da će elektromontažne radove na izgradnji priključka iz toga ugovora izvoditi isporučitelj (I-tuženik), a građevinske radove naručitelj (pok. V. B.),

- da je 1. lipnja 2007. elektroinstalater D. Š., II-tuženik u ovom predmetu, kao vl. samostalnog obrta „E.“ izvršio radnje pripreme objekta za priključenje te je istog dana sačinio Prijavu instalacije u kojoj je ovjerio da je prijavljena instalacija izvedena prema projektu s propisanim materijalom te da izvedba u potpunosti odgovara propisima standarda, zahtjevima naručitelja i uvjetima danim u Elektroenergetskoj suglasnosti, te da u skladu s postojećim propisima odgovara moralno i materijalno te izjavljuje da se instalacija na njegovu odgovornost može staviti pod napon,

- da su 6. lipnja 2007. radnici I-tuženika na temelju radnog naloga izveli priključak za predmetni objekt,

- da je 08. lipnja 2007., iako nije izvršen pregled niti zaprimanje mjernog mjesta po tehničaru za priključak Lj. B., II-tuženik po usmenom dopuštenju P. S., koristeći „master ključ“ kojeg drži kao ujedno i radnik I-tuženika, izvršio uključenje električne energije do OPP ormarića, te je nastavno izvršio priključenje navedenog objekta na elektroenergetsku mrežu

- da su 27. lipnja 2007. I-tuženik i pok. prednik tužitelja sklopili Ugovor o opskrbi el. energijom i korištenju mreže (dalje: Ugovor o opskrbi),

- da su se nekoliko dana prije štetnog događaja dvije gošće predmetnog ugostiteljskog objekta požalile članovima obitelji tužitelja da se na objektu „osjećaju trnci“,

- da je 3. srpnja 2007. pok. V. B. telefonski izvijestio II-tuženika „da nešto pecka“ u objektu, na što ga je II-tuženik upozorio da isključi struju te je s kolegom T. F. krenuo k objektu vidjeti o čemu se radi, od čega je odustao nakon što ga je pokojni V. B. obavijestio da je osobno uklonio kvar,

- da je ... 2007. V. B. smrtno stradao uslijed električnog udara kada je bosom nogom dotaknuo rudu objekta u kojem je bilo električnog napona kao i u svim metalnim dijelovima objekta tzv. masi,

- da je povodom ovog događaja protiv radnika I-tuženika P. S., Lj. B. i II-tuženika proveden disciplinski postupak nakon kojeg su u odnosu na imenovane osobe donesene Odluke o otkazu Ugovara o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (za radna mjesta s nižim koeficijentom), te je protiv II-tuženika u tijeku kazneni postupak pred sudom prvog stupnja poslovni broj K-416/2010 radi počinjenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz odredbe čl. 222. st. 4. Kaznenog zakona,

- da je tehničkim vještačenjem po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ MUP RH utvrđeno da je izvedba privremenog priključka na objektu u odnosu na tehničko energetske uvjete iz Elektroenergetske suglasnosti izdane po I-tuženiku izvršena bez direktno električno spojenih dohvatljivih vodljivih dijelova i bez ugrađene zaštitne strujne sklopke, odnosno da nije bile izvedena sukladno gore navedenim uvjetima, već suprotno točki 10. Elektroenergetske suglasnosti, da zbog toga nije provedena zaštita od indirektnog dodira uslijed čega je zbog kvara na el. Instalacijama i/ili instalaciji nekog od električnih aparata došlo do spajanja vodiča faze na vodiče uzemljenja el. instalacije u objektu što je električni napon trajno dovelo u sve metalne dijelove tzv. masu pa tako i na rudu objekta te rezultiralo štetnim događajem,

- da je elektroenergetskim vještačenjem Zavoda za elektroenergetiku Tehničkog fakulteta u R. na okolnost da li je od utjecaja na nastanak štete relevantan činjenica da je pok. V. B. bio bosih nogu na mokroj metalnoj površini pokretnog ugostiteljskog objekta te u kakvoj su uzročnoj vezi eventualno postojeći kvar na instalacijama električnih aparata unutar objekta uz kretanje prednika tužitelja bosih nogu po mokroj metalnoj podlozi utvrđeno da je činjenica što je pok. V. B. bio bosih nogu na mokroj metalnoj podlozi pokretnog ugostiteljskog objekta utjecala na povećanje vjerojatnosti za nastanak smrtne posljedice, ali da se obzirom na veliki broj varijabli, čiju vrijednost više nije moguće utvrditi, ne može konstatirati u kojoj mjeri je povećana vjerojatnost za nastanak smrtne posljedice te da do smrtnog slučaja, kao posljedice protjecanja struje kroz tijelo, ne bi došlo jedino da je pok. V. B. u trenutku nastanka nesretnog slučaja na sebi imao zaštitnu odjeću izrađenu i ispitanu prema hrvatskoj normi HRNEN5321:2008, u naravi gumene čizme do koljena i zatvorena zaštitna radna obuća.

8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) zaključujući da je došlo do propusta oba tuženika, čije odgovornosti se preklapaju, obzirom je I-tuženik po ovlaštenim radnicima odredio uvjete za priključenje objekta, ali ih nije kvalitetno provjerio prije puštanja u napon, dok je II-tuženik obavio tehnički pripremni dio za priključenje kao obrtnik, te je ovjerio ispunjenost zahtijevanih uvjeta u Prijavi instalacije.

Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženici nisu uspjeli dokazati postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga sukladno odredbi čl. 1067. st. 2., 3. i 4. ZOO te sukladno čl. 1101. st. 1. ZOO dosuđuju svakom od tužitelja novčanu naknadu u zatraženom iznosu.

9. I-tuženik u reviziji određeno ne navodi koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud cijeni paušalno iznesenim.

10. U odnosu na revizijske navode koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih činjeničnih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. I-tuženik u reviziji ističe da u konkretnom slučaju nije odgovoran za nastalu štetu obzirom pravnim propisima nije predviđena obveza I-tuženika da provjerava kvalitetu izvedbe radova na instalacijama, a da je do posljedica štetnog događaja došlo isključivo zbog manjkavosti na instalacijama koje nije izvodio I-tuženik.

12. Sukladno odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete dok sukladno odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Sudovi kao odlučnu činjenicu za utvrđenje odgovornosti I-tuženika za štetu tužiteljima uzimaju činjenicu da je radnik I-tuženika P. S. usmeno dopustio II-tuženiku izvršiti uključenje električne energije do OPP ormarića, a koji je nastavno pustio struju i do samog ugostiteljskog objekta, bez da je mjerno mjesto na propisani način zaprimljeno po tehničaru I-tuženika Lj. B., koji je za to bio određen i koji, nakon utvrđenja da je objekt priključen prije propisnog zaprimanja, o tome nije izvijestio nadređene.

14. Obveza I-tuženika, kao isporučitelja električne energije, na tehnički pregled mjernog mjesta prije priključenja na elektroenergetsku mrežu proizlazi iz iskaza djelatnika I-tuženika, ali i odredbe čl.10. st. 2. ZOO.

15. Sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

16. Prema citiranoj odredbi time što instalacija predmetnog objekta prednika tužitelja nije bila izvedena u skladu s važećom elektroenergetskom suglasnošću, ne može osloboditi I-tuženika odgovornosti za štetu koja je nastala u situaciji kada radnici I- tuženika, za čiji rad I-tuženik odgovara, nisu u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupali prema pravilima struke i običajima, dakle pažnjom dobrog stručnjaka, te sukladno svojoj proceduri i praksi prije priključenja predmetnog objekta na elektroenergetsku mrežu izvršili provjeru na temelju koje se utvrđuje pravilnost priključka i kojim pregledom bi tehničar I-tuženika, u konkretnom slučaju, uočio nepravilnosti i nedostatak propisane zaštite instalacije (sukladno čl. 10. Elektroenergetske suglasnosti).

17. Valja ukazati i na odredbu čl. 63. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 14/06 - dalje: Opći uvjeti) sukladno kojoj zaštite elektroenergetskih objekata i instalacija kupaca ili proizvođača trebaju biti izvedene u skladu s važećim tehničkim propisima, hrvatskim normama i prethodnom elektroenergetskom suglasnošću (st. 1.), dok zaštite elektroenergetskih objekata i instalacija kupaca ili proizvođača i zaštite mreže trebaju biti međusobno usklađene, s time da tehničko usklađivanje provjerava operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava (st. 2.).

18. Iz navedene odredbe proizlazi da tehničko usklađivanje zaštite provjerava upravo I-tuženik, a koja provjera u konkretnom slučaju nije izvršena.

19. Revident nadalje smatra da je šteta nastala radnjom prednika tužitelja obzirom je prednik tužitelja koristio neispravan električni aparat, te je pri tome hodao bos na mokroj metalnoj podlozi kamp-kućice, ukazujući sadržajno na primjenu odredbe čl. 1067. ZOO.

20. Sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, dok se sukladno st. 3. istog članka vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je do posljedica štetnog događaja došlo iz razloga što objekt nije imao propisanu zaštitu od indirektnog udara, jer na električnoj instalaciji prikolice nije bilo zaštitne sklopke, a sabirnica uzemljenja nije bila spojena na vodič uzemljenja. Stoga činjenica da je došlo do kvara električnog uređaja prednika tužitelja nema dovodi do suodgovornosti prednika tužitelja za nastali štetni događaj, jer je posljedica štetnog događaja uzrokovana isključivo propustom oba tuženika koja se ogleda u neadekvatno izvršenim radovima i provjeri istih iz njihove nadležnosti.

22. Nadalje utvrđeno je da kao posljedice protjecanja struje kroz tijelo ne bi došlo jedino da je pok. V. B. u trenutku nastanka nesretnog slučaja na sebi imao zaštitnu odjeću, u naravi gumene čizme do koljena, a što obzirom na posao koji je prednik tužitelja obavljao nije propisano kao obvezna obuća.

23. S obzirom da je prednik tužitelja smrtno stradao to I-tužiteljica, supruga pok. V. B., te II i III-tužitelji, djeca pok., u smislu čl. 1101. ZOO imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, te su pravilno sudovi primijenili materijalno pravo kada su svakom od tužitelja s tog osnova dosudili pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 220.000,00 kuna.

24. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju I-tuženika u odnosu na odluku o meritumu spora valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

25. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

26. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I- tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.