REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1116/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. B. i M. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & M. iz Z., protiv tuženika S. n. d.o.o., OIB ... (prije B. d.o.o, Z., OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica D. R. odvjetnica u Z., radi utvrđenja i činidbe odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-10/16-2 od 16. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-378/15-65 od 26. studenoga 2015., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tuženik B. d.o.o. sa sjedištem u Z., kao poslodavac, povrijedio prava iz radnog odnosa tužitelja E. K. iz O., na način da je uznemiravanjem povrijedio dostojanstvo tužitelja.

II Nalaže se tuženiku prekinuti daljnje uznemiravanje i povredu dostojanstva tužitelja, u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka.“

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati te podredno ukinuti u cijelosti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Valja navesti da je Općinski radni sud u Zagrebu rješenjem broj Pr-378/15-84 od 19. prosinca 2018. prekinuo ovaj postupak, jer je raniji tuženik B. d.o.o., Z., OIB ... brisan iz sudskog registra. Rješenjem istoga suda broj Pr-378/15-86 od 31. siječnja 2019. pozvano je trgovačko društvo S. n. d.o.o., Z., OIB ... na preuzimanje postupka, te je ovaj parnični postupak nakon toga nastavljen, protiv pravnog slijednika ranijeg tuženika.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje počinjene diskriminacije i uznemiravanja na radnom mjestu voditelja odjela ekspanzije kod tuženika.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 1. travnja 2009. na radnom mjestu voditelja odjela ekspanzije,

- da je članica Uprave tuženika A. S. 1. ožujka 2011. svim menadžerima druge razine pa tako i tužitelju, poslala e-mail koji sadrži poziv na sklapanje novog Ugovora o radu;

- da je na taj e-mail tužitelj odgovorio dopisom od 11. ožujka 2011., kojim je odbio potpisati novi Ugovor o radu;

- da je, s obzirom na takvo očitovanje, tužitelj nastavio raditi temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2009.,

- da je 28. lipnja 2011. s tužiteljem održan sastanak vezano uz definiranje njegovog radno-pravnog statusa, na kojem je bilo razgovora i o sporazumnom raskidu radnog odnosa, međutim da je tužitelj nakon konzultacija sa svojim odvjetnikom postavio zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu kojeg Uprava tuženika nije mogla prihvatiti,

- da je tužitelj idućeg dana, 29. lipnja 2011. otvorio bolovanje s kojeg se više nije vratio na posao.

10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zaključivši da isti nije osnovan iz razloga što tuženik nije počinio diskriminaciju i uznemiravanje tužitelja na njegovom radnom mjestu na način kako tvrdi tužitelj u tužbi i tijekom postupka da je dobio neprikladan zadatak izrade brošure koja je izvan opisa poslova njegovog radnog mjesta i s pogrešnim podacima, da tužitelj nije pozivan na poslovne sastanke, a da su zadatke dobivali niže rangirani radnici podređeni tužitelju, da mu je 28. lipnja 2011. onemogućen rad time što mu je oduzeto prijenosno računalo čime da mu je onemogućeno korištenje službenog emaila, da je na njega vršen pritisak da prihvati sporazumni raskid radnog odnosa, da su 5. srpnja 2011. emailom obaviješteni poslovni partneri da tužitelj više nije zaposlenik i voditelj odjela ekspanzije kod tuženika.

11. Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da je istu drugostupanjski sud počinio obzirom da je pobijanom odlukom potvrdio prvostupanjsku odluku, dok je ranijom odlukom u istom predmetu broj Gž R-1620/14 isti drugostupanjski sud odluku prvog stupnja ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Valja napomenuti tužitelju da drugostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zato što nakon svoje ukidne odluke i nove prvostupanjske odluke donese drugačiju odluku sa novim i drugačijim obrazloženjem od ranijeg.

11.1. Tužitelj nadalje navodi da je pobijana odluka zahvaćena revizijskim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da ista nije obrazložena, da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i iskazima svjedoka i samih tih isprava i zapisnika. Također tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju da je drugostupanjski sud počinio time što nije sankcionirao prvostupanjski postupak u kojem da je tužitelju povrijeđeno pravo na raspravljanje neprovođenjem dokaznog prijedloga saslušanja njega kao tužitelja i svjedoka M. H. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno prihvatili da nije bilo diskriminacije i uznemiravanja od strane tuženika obzirom da je dokazao povredu dostojanstva koje mu je počinio tuženik.

12. Suprotno navodu tužitelja u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih razloga se može sa sigurnošću zaključiti temeljem čega drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu, odnosno temeljem čega prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke da je počinjena diskriminacija ili uznemiravanje od strane tuženika u smislu odredbe čl. 5. st. 4. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR). Također nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja u ovom sporu. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP počinjena pred prvostupanjskim sudom, a slijedom toga i pred drugostupanjskim sudom obzirom da isti nije sankcionirao tu povredu, iz razloga, kako pravilno drugostupanjski sud navodi, tužitelj je na ročištu održanom 6. srpnja 2015. opreza radi predložio ponovno saslušanje tužitelja i svjedokinje M. H. ne navodeći na koju okolnost bi sud uopće trebao ponovo saslušati tužitelja i navedenu svjedokinju. Stoga je sud pravilno odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja.

13. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. U smislu čl. 5. st. 4. ZR zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih mjesta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju, te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. U smislu odredbe čl.

5. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

14.1. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj prekoračio rok za izradu brošure, za izradu koje tužitelj tvrdi da su mu dani pogrešni podaci, da je početkom 2011. svim djelatnicima druge linije menadžmenta ponuđen na potpis novi ugovor koji su potpisali svi djelatnici osim tužitelja, da je pisano upozorenje tužitelj dobio iz razloga što se nije držao dogovorenih termina za obavljanje određenih poslova, da je tužitelj bio prisutan na svim sastancima odjela ekspanzije, da tužitelj nije htio potpisati sporazumni raskid ugovora o radu zato što tuženik nije mogao prihvatiti tužiteljev zahtjev za visokom isplatom otpremnine, da je u emailu od 1. srpnja 2011. navedeno da tužitelj više nije voditelj odjela ekspanzije te da se poslovni partneri za sva pitanja obrate gđi. K. i gđi. H., obzirom da je od 1.srpnja 2011. došlo do spajanja odjela ekspanzije te je gđa. K. postala voditeljica tog novog odjela, a tužitelj se nalazio na bolovanju.

14.2. Takvim postupanjem tuženika nije došlo do diskriminacije ili uznemiravanja na radnom mjestu u smislu odredbe čl. 5. st. 4. i 5. Zakona o radu, a na koje odredbe se tužitelj poziva u tužbi i tijekom postupka. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.