Poslovni broj: 6 Us I-1340/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja P. P. iz S. B., kojeg zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Ž. d. o. u O., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/19- 01/1238, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-8 od 18. listopada 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/19-01/1238, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-8 od 18. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u brodsko-posavskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, KLASA: UP/I-562-02/18-01/128, URBROJ: 2178-01-02-03/4-19-14 od 18. listopada 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke tužitelju je, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40 % oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, odbijen zahtjev za utvrđivanje novog postotka organizma s osnove navedene bolesti, a u toč. II izreke odbijen je zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti angine pectoris, višežilne koronarne bolesti, arterijske hipertenzije i hiperlipidemije, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17. - dalje: Zakon). Navedeno rješenje doneseno je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 5 UsI-974/2020-11 od 14. srpnja 2021.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su ovlašteni vještaci u provedenom upravnom postupku pogrešno procijenili oštećenje organizma po osnovi psihičke bolesti, a u odnosu na bolest angine pectoris osporava općeniti navod stupnja oštećenja utvrđen kao „manje od 20 %“. Smatra da vještaci nisu trebali uzimati kao faktore rizika njegov adipozitet i nikotinizam, a u odnosu na bolest PTSP osporava navod Vijeća viših vještaka da tužiteljevo psihičko stanje nije zahtijevalo kontinuiranu psihijatrijsku obradu što proizlazi iz godišnjih kontrola, smatrajući da su liste čekanja za preglede duge što stvara odbojan stav za redovito kontroliranje po psihijatru. Iznosi simptome prisutne kod tužitelja u vidu emocija pojačane napetosti, straha, nesigurnosti, bezvoljnosti, plačljivosti, tjeskobnosti i drugo, koje upućuju na PTSP težeg stupnja od utvrđenog. Predlaže da se u upravnom sporu provede vještačenje po specijalisti kardiološke odnosno neurološke struke, te prilaže nalaze bolnice Dr. J. B., S. B. od 4. listopada 2021. (Odjel psihijatrije). Smatra da oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP premašuje 40 %, iako u tužbenom zahtjevu predlaže istovjetno utvrđenje oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP. Prilaže i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1129/21-3 od 13. srpnja 2021. u smislu odluke suda da je vještačenje po neovisnom sudskom vještaku nužno radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja. Slijedom navedenog predlaže da sud preinači rješenje tuženika na način da se tužitelju priznaje viši stupanj invaliditeta po osnovi PTSP-a i to 40 %, a po osnovi angine pectoris u opsegu od 30 % te podredno da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak, te da sud obveže tuženika na naknadu troška upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Opisuje narav oboljenja – bolest PTSP odnosno točka 238c Liste II – odnosno Liste postotka oštećenja organizma, koja predstavlja sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine br. 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba), navodeći da se protivi izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke – specijalisti neurologije kao i kardiologije, te ističe da je u žalbenom postupku u sastavnom dijelu Vijeća viših vještaka sudjelovao i liječnik specijalist psihijatrije, iako navedena Uredba i drugi mjerodavni propisi ne obvezuju da sastav Vijeća ovlaštenih vještaka ovisi o specijalizaciji vještaka specijalista. Smatra da iz predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o postotku oštećenja organizma tužitelja, te ističe da u upravnom sporu provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku nije dostatno samo predložiti već treba obrazložiti zašto je nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi, te treba iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze vještaka Zavoda (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3516/2016 od 1. prosinca 2016.). Navodi da su institucionalizirana tijela vještačenja u ovoj upravnoj stvari iscrpno analizirala postojeću medicinsku dokumentaciju a tužitelj svojim nepotkrijepljenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja, te nije u upravnom sporu dostavio dokaz koji nije već razmatran tijekom upravnog postupka. Poziva se i na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi Usž-711/16 od 21. travnja 2016., kao i na presudu Europskog suda za ljudska prava Trbojević protiv Hrvatske od 7. lipnja 2018. gdje je sud zauzeo stav da je prvenstveno na nacionalnom sudu ocjena relevantnosti dokaza koje stranka predlaže u postupku i da nema ništa sporno u obrazloženoj odluci suda o tome da ne provodi određeni dokaz.
4. Tužitelj je 16. veljače 2022. dostavio podnesak u kojemu se pozvao na sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava broj 77212/12 od 8. listopada 2015. (predmet Korošec protiv Slovenije), te je ponovno zatražio provođenje vještačenja po sudskom vještaku medicinske struke.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Dana 8. ožujka 2022. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika M. P., zamjenika u Ž. d. o. u O., kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, sukladno odredbi članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17 i 110/21. - dalje: ZUS). Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja povukla je prijedlog za provođenjem dokaza vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti neurologije, a sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 70/2019) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti kardiologije, također primjenom odrede članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza, što će sud iznijeti naknadno u obrazloženju ove presude.
7. Sukladno odredbi članka 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.); Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.); Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 3.).
8. Također valja istaknuti da iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-3055/2017 od 19. svibnja 2020. proizlazi da nije dostatno u tužbi (samo) istaknuti da sud treba provesti novo vještačenje po neovisnom sudskom vještaku, bez specifikacije potrebnih utvrđenja i dovođenja u sumnju pravilnosti činjeničnih utvrđenja u provedenom upravnom postupku odgovarajućom medicinskom dokumentacijom koja predstavlja činjenični supstrat.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem prava na status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata podnio 1. veljače 2018. u odnosu na psihičko oboljenje (PTSP – povećanje oštećenja organizma), i angine pektoris uslijed višežilne koronarne bolesti, arterijske hipertenzije i hiperlipidemije.
11. Prvostupanjsko je tijelo u postupku pribavilo svu potrebnu dokumentaciju pa tako i opis ratnog puta izdan od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage, Hrvatska kopnena vojska K. od 5. lipnja 2018., te je utvrdio da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik postrojbe VP 1099 S. B. (139. brigada) VP 3050 S. B. (157. brigada) i VP 2130 S. B. (108. brigada). U postupku je utvrđeno da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, na temelju sudjelovanja u razdoblju od 8. siječnja 1992. do 2. srpnja 1992., te od 25. travnja 1993. do 15. listopada 1993. Nadalje, pribavljen je i cjeloviti zdravstveni karton i preostala medicinska dokumentacija, primjenom Pravilnika o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine broj 27/18 - dalje: Pravilnik).
11.2. Tužitelju je rješenjem Ministarstva obrane, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/01-1201/98, URBROJ: 519-04/2-04-10 od 5. srpnja 2004., priznat status HRVI iz Domovinskog rata VIII. skupine s 40% oštećenja organizma za stalno na temelju bolesti PTSP, s pravom na osobnu invalidninu.
12. Dana 13. studenog 2018. bolnica S. B. je, kao ovlaštena zdravstvena ustanova, donijela mišljenje o postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između bolesti navedenih u zahtjevu tužitelja i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, na uniformiranom obrascu naziva „Stručna procjena uzroka oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovu bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske“ u kojemu je navedeno da postoji uzročno posljedična veza između bolesti srca i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Valja istaknuti da navedena stručna procjena ne obvezuje ovlaštene vještake Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za donošenjem usklađenog nalaza i mišljenja, ali različitost utvrđenja zahtjeva detaljno obrazloženje nalaza i mišljenja.
14. Nadalje, primjenom odredbe članka 181. stavka 2. Zakona, tužitelj je upućen u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, te je 26. travnja 2019. Područni ured Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Osijeku, odnosno Vijeće vještaka donijelo nalaz i mišljenje o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (dalje: nalaz i mišljenje), evidencijski broj vještačenja 242676 kojim je utvrdilo da postoje bolesti koje se uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to: kronični PTSP T238c teški stupanj 40 % stalno prema nalazu i mišljenju drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva broj 2099/04 od 23. travnja 2004. kao i kronična ishemička bolest srca (arterijska hipertenzija) T250a 20 % privremeno, te da ukupno oštećenje organizma iznosi 50 % privremeno do 30. travnja 2020., sukladno Listi II kao sastavnom dijelu Uredbe.
15. Primjenom odredbe članka 182. stavak 1. i 2. Zakona navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je u svrhu revizije Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, te je Vijeće viših vještaka donijelo po reviziji nalaz i mišljenje evidencijski broj vještačenja 298920 od 17 rujna 2019. u kojemu je utvrdilo da kod tužitelja postoji bolest koja bi se mogla uzeti kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP po T234b (sada T238 b) za stalno sukladno nalazu i mišljenju drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva broj 2099/04 od 23. travnja 2004. i angina pectoris manje od 20 % sukladno nalazu i mišljenju drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva od 13. ožujka 2000. po T250a Liste II kao sastavnog dijela Uredbe, a primjenom odredbe članka 44. Uredbe. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo je u rješenju od 18. listopada 2019. odbilo zahtjev tužitelja za priznavanje većeg postotka tjelesnog oštećenja uslijed psihičkog oboljenja (PTSP) i odbilo zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata uslijed oboljenja angine pectoris, višežilne koronarne bolesti, arterijske hipertenzije i hiperlipidemije utvrdivši da kod tužitelja i dalje postoji oštećenje organizma ukupno 40% trajno na temelju bolesti PTSP i manje od 20% s osnove bolesti angine pectoris te da kod tužitelja postoje bolesti (višežilne koronarne bolesti, arterijske hipertenzije i hiperlipidemije) koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.
16.1. Navedenom presudom ovoga suda poslovni broj: 5 UsI-974/2020-11 od 14. srpnja 2021. poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-562-02/19-01/1238, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-4 od 31. srpnja 2020., doneseno u povodu izjavljene žalbe tužitelja, na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 27. lipnja 2020., te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak radi obavljanja ponovnog vještačenja na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju kao i (nužnog) neposrednog pregleda tužitelja.
16. 2. U izvršenju navedene presude ovoga suda, a u povodu izjavljene žalbe tužitelja, ponovno je pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja 663098 od 5. listopada 2021. u kojemu je navedeno da postoji bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP po T234b (sada T238 b) Liste II sukladno nalazu i mišljenju drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva broj 2099/04 od 23. travnja 2004. kao i angina pectoris manje od 20 % . sukladno nalazu i mišljenju drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva od 13. ožujka 2000., a prema toč. 3. postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to višežilna koronarna bolest, arterijska hipertenzija i hiperlipidemija, primjenom odredbi članaka 24. – 27., te 30. – 45. Uredbe, odnosno članka 52. Uredbe. U predmetnom nalazu i mišljenju, odnosno u obrazloženju istoga navedeno je sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu te Vijeće viših vještaka navodi da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj od 1999. do 2017. nije imao angioznih tegoba ili o tome nije priložena medicinska dokumentacija; višestruki faktori rizika (adipozitet, nikotinizam) verificirani su još 1999., a 2017. utvrđeno je i samoinicijativno prestajanje uzimanja antipertenzivne terapije unatrag tri do četiri godine što je znatno doprinijelo razvoju višežilne koronarne bolesti; nakon postavljanja stentova 2018. i 2019. branitelj je kardiopulmonalno kompenziran, ritmički i hemodinamski stabilan; Vijeće viših vještaka po izvršenom neposrednom pregledu ne može pogoršanje bolesti angina pectoris dovesti u vezu s sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te oštećenje organizma branitelja po navedenoj osnovi i nadalje cijeni sa manje od 20 % stalno. U odnosu na višežilnu koronarnu bolest, arterijsku hipertenziju i hiperlipidemiju ističe da sukladno članku 38. Uredbe iste ne može uzeti u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma. Zaključno Vijeće viših vještaka utvrđuje da ukupno oštećenje organizma tužitelja po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu nakon pregledane sveukupne medicinske dokumentacije i izvršenog neposrednog pregleda ostaje i nadalje 40 % stalno prema ranijoj ocjeni drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva od 2004.
17.1. Članak 179. stavak 1. točka f) Zakona propisuje da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.
17.2. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
18. Primjenom odredbe članka 38. stavak 1. Uredbe pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju se u obzir bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, a koje uzrokuje endogena i druga urođena i stečena sklonost osobe, a u stavku 3. specificirane su bolesti iz stavka 1. navedenog članka.
19. 1. Sud u cijelosti prihvaća provedeno prvostupanjsko (revizijsko) vještačenje kao vještačenje Vijeća viših vještaka u ovoj upravnoj stvari kao zakonita i načinjena u skladu s pravilima struke. Navedena vještačenja stručnih (i neovisnih) tijela medicinskog vještačenja su jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i u pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.
19.2. Također, sud smatra da su citirana provedena vještačenja iscrpno obrazložena i da su putem istih utvrđene sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari, a nalazi i mišljenja doneseni su prema odredbama Uredbe, te su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitih rješenja.
19.3. Dakle, na temelju provedenih vještačenja kod tužitelja je utvrđeno postojanje oštećenja organizma nastalo po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu i to na temelju bolesti PTSP po T234b (sada T238 b) Liste II kao sastavnog dijela Uredbe, u iznosu od 40 % stalno, te je utvrđeno postojanje oštećenja organizma nastalo kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u odnosu na bolest anginu pectoris manje od 20 %, a provedeno prvostupanjsko (revizijsko) vještačenje i vještačenje Vijeća viših vještaka suglasna su u utvrđenjima, te tužitelj svojim (nepotkrijepljenim navodima) nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. Tuženik je na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja u cijelosti utvrdio činjenično stanje jer su ovlašteni vještaci, kao referentni stručnjaci, imali u vidu cjelokupnu priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, te su u nalazima i mišljenjima naveli sve relevantne činjenice u smislu Uredbe i u svom radu se držali Zakona, kao i načela i dostignuća suvremene medicinske znanosti. Stoga sud navode tužbe ocjenjuje nedokumentiranim i nedokazanim.
19.4. Valja istaknuti da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine 157/2013, 152/2014, 39/2018), kojima je uređen način i djelokrug rada prethodno navedenog Zavoda, odnosno odredbi Zakona, proizlazi kako se radi o stručnom i neovisnom tijelu zaduženom za provođenje, između ostaloga, vještačenja o postojanju okolnosti tjelesnog (i drugih) oštećenja organizma, u upravnim postupcima u kojima prava iz Zakona ostvaruju hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji, a koje utječu na ispunjenje zakonskih uvjeta za priznavanje predmetnih prava.
19.5. Valja istaknuti da sukladno T238b u odnosu na bolest PTSP oštećenje organizma od 40 % predstavlja maksimalno oštećenje organizma koje moguće priznati po osnovi bolesti PTSP.
19.6. Nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari navod tužitelja da u odnosu na bolest anginu pectoris nije utvrđen točan postotak oštećenja organizma, već samo da isti iznosi manje od manje od 20 %, obzirom da navedeni postotak oštećenja predstavlja kumulativni uvjet tj. granicu pretpostavke za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi oštećenja organizma.
19.7. U odnosu na utvrđeni postotak oštećenja organizma uslijed bolesti PTSP valja istaknuti da sukladno odredbi članka 173. stavak 1. Zakona kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
20. Tužitelj svojom tužbom ne dovodi u dvojbu sud o tome da prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke nije došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Cjelokupni upravni postupak proveden je i na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), te koje su valjano primijenjene u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
21. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u toč. I. izreke presude.
22. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražila je opunomoćenica tužitelja u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak sastava obrazloženog podneska od 17. veljače 2022. i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 8. ožujka 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
23. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
U Osijeku 15. ožujka 2022.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
