Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna „Sveti Križ“

Dračevac

Poslovni broj: K-138/22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje N. Ć. kao zapisničarke, u kaznenom predmetu po optužnici O. S., broj: … od 22. prosinca 2021., protiv okrivljenog

M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11., nakon javno održane rasprave 11. ožujka 2022., u nazočnosti L. M. – savjetnice O. S., okrivljenika i njegovog branitelja odvjetnika V.

L., a presude javno objavljene 15. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni M. T., OIB: …, sin I. i pok. I. rođene P.,

rođen …. u S., s prebivalištem u K. K. na adresi ul.

S.. M. B. državljanin RH, grafički dizajner,

nezaposlen, pismen sa završenom srednjom školom, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 21. studenog 2021. oko 09,40 sati u K. G., C. dr. F. T. , u obiteljskoj kući, ušao u stan koji koristi njegov otac I. T.

noseći u ruci kantu s benzinom iz koje je polio gorivo po sebi i po svom ocu I. T., nakon čega je s ciljem da ga zastraši, upalio plamen na upaljaču te držeći ga, govorio mu da će sve zapaliti ako on ne potpiše izjavu o skrbništvu kod javnog bilježnika,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („NN“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11.).

III. Stoga se okrivljeni M. T. na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11. okrivljenom M. T. će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenoga 2021. do 15. ožujka 2022.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („NN“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., odluka

U. suda R., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni M. T. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn (tisućukuna) paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

O.u S., podiglo je pred ovim sudom optužnicu,

broj: … od 22. prosinca 2021., protiv okrivljenog M. T., zbog

kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

Očitujući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

Imajući u vidu ovakav stav o optuži, izvodili su se dokazi.

U dokaznom postupku, ispitan je oštećeni/žrtva I. T. u svojstvu svjedoka. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanja svjedoka J. T., koja je ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu 9. prosinca 2021. (list 89-90 spisa). Pregledani su i pročitani zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU SD PP K. broj: KU-298/21 od 23. studenog 2021.

godine (list 12.–14. spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, PP K., broj: 00223014 od 23.

studenog 2021. godine (list 22. spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K. broj: KU-258/21 od

23. studenog 2021. godine (list 23. spisa) i službena bilješka PU SD PP K. od 23. studenog 2021., (list 31a

spisa) u dijelu koja se odnosi na neposredno opažanje policijskog službenika, preslika sms poruke sa zaslona telefona oštećenog (u spisu list 142-143), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (list 32 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list 33-34 spisa).

U obrani, okrivljeni je naveo da ostaje pri navodima iz svoje obrane koju je dao pred policijskim službenicima u PP K i pred O. S... Okrivljeni

se ujedno branio kao prilikom svojih ispitivanja u PP K. i pred

O. S.. Okrivljeni negira počinjenje kaznenog djela, a kaznena prijava njegovog oca u potpunosti je neistinita. Inkriminirane prigode ocu nije prijetio niti je na oca vršio ikakav pritisak. Ako se otac zaista prepao i bio u strahu, logično je da bi ga otac isti dan prijavio policiji, a ne bi otišao na kavu i čekao do sutradan s podnošenjem kaznene prijave. S ocem nije u najboljim odnosima. Okrivljeni želi raditi i u tom smislu želi da se ponovno otvori ugostiteljski objekt koji je smješten u obiteljskoj kući i koji je vodila njegova pokojna majka, a koji je sada zbog korone zatvoren. No, otac je od njega tražio velik iznos za najam, proviziju od posla i plaćanje režija, a što on ne može platiti. Zbog cjelokupne situacije je pod stresom zbog čega je i zatražio liječničku pomoć.

Odgovarajući na pitanje branitelja, okrivljeni je naveo da se nikada nije fizički sukobio sa svojim ocem. O ocu se brinuo i osiguravao mu potrebnu liječničku skrb. Otac je dijabetičar i svojevremeno je imao dijabetsko stopalo, zbog čega ga je često vodio u K. S.. na previjanje rana. Brinuo se i o majci i bio je njen skrbnik. Ocu je poslao sms poruku i to večer prije inkriminiranog dana. Tekst u toj poruci "…onda ćemo brzo goriti i ti i ja", odnosi se u vjerskom smislu na pakao. Pišući te riječi mislio je da otac i on zbog međusobnog odnosa zaslužuju pakao. Volio bi da s ocem ima uredan odnos, a ako to nije moguće, onda je spreman da uopće ne kontaktiraju, jer je i to bolje, nego da se svađaju i prepiru.

Odgovarajući na pitanje suda, okrivljeni se branio kako je točno je da je 21. studenoga 2021., oko 9,40 h, došao u stan u kojem stanuje njegov otac I., u obiteljskoj kući u K. G., C. F. T.. U toj kući, ja sa

obitelji živim na prvom katu. Izričito negira da je inkriminirane prigode došavši u ovaj stan u rukama nosio kantu s gorivom negirajući i da je polijevao gorivo po sebi i svom ocu. Isto tako nije upalio plamen na upaljaču, nije ocu kazao da će sve zapaliti, ako on ne potpiše izjavu o skrbništvu kod javnog bilježnika.

Očitujući se o osobnim i materijalnim prilikama, okrivljeni je naveo da je nezaposlen, a povremena primanja ostvaruje od rada na crno u građevini. Svojevremeno, su mu sada pokojni baka i djed dali zemlju u K. K. na kojoj je izgrađena kuća. Ta kuća je bila u derutnom stanju i započeo je s njenom obnovom. No, sva ta imovina glasi na ime njegovog oca. Od bake i djeda je dobio i 26.000,00 eura za adaptaciju te kuće. No, zbog nekih imovinsko pravnih problema, nije završio adaptaciju kuće. S ostatkom novca kupio je kamion i bager, s kojima je radio i tako uzdržavao obitelj. No, radi namirenja dugova nastalih u majčinom obrtu, ta vozila je prodao. Ova obiteljska kuća u kojoj stanuje s obitelji je očevo vlasništvo. U toj kući njegova obitelj stanuje u stanu na prvom katu. Otac je dvoje malodobne djece. Nije točno da mu je otac financijski pomagao i da mi je dao 1.500,000,00 kn. Ništa mu nije dao.

Na raspravi, sud je na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz službene zabilješke

PU SD PP K., broj: 511-12-28-

KU-298/21 od 23. studenog 2020. (list 31a spisa), izdvojio tekst koji počev od drugog retka koji započinje riječima: "na kojoj …“ pa sve do kraja osmog retka, izdvojen je i se tekst počev od jedanaestog do šesnaestog retka, preko kojeg teksta će se zalijepiti bijeli neprozirni papir, kako se navedeno pismeno u tom dijelu ne bi moglo razgledati, ni koristiti u postupku. Izdvojena je i službena bilješka PU SD PP K., broj: 511-12- 28-KU-298/21 od 23.

studenog 2020. (list 21 spisa) o obavljenom obavijesnom razgovoru sa J. T.. Uvidom u spis utvrđeno je da službena zabilješka (list 31 a spisa) u dijelu sadrži i obavijesno kazivanje koje je policija prikupila od građanina, a na okolnost djela za koje se tereti optuženik. Službena zabilješka (list 21 spisa) također sadrži obavijesno kazivanje, a riječ je o obavijestima koje je policija prikupila od građana, a na kojima se ne smije temeljiti sudska odluka. Preko obavijesnog kazivanja građanina nakon pravomoćnosti, zalijepit će neproziran papir, kako se izjava u tom dijelu, ne bi mogla razgledati, ni koristiti u postupku.

Nakon svih izvedenih dokaza i okončane rasprave, sud je brižljivom prosudbom pristupio ocijeni svakog dokaza pojedinačno, a potom i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni M. T., svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u predmetnom kaznenom postupku, zbog čega je proglašen krivim. Dakle, proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju – djela opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 3. i 2. KZ/11. i to upravo na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

Takav zaključak proizlazi prije svega iz iskaza ispitanog svjedoka I. T., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K, broj: 00223014 od 23. studenog 2021. godine (list 22.

spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K., broj: KU-258/21. od 23. studenog 2021.

godine (list 23. spisa) i službene bilješka PU SD PP K. od 23. studenog 2021., (list 31a spisa) u dijelu koja se

odnosi na neposredno opažanje policijskog službenika T. M..

Tijekom postupka, a s obzirom na okrivljenikovu obranu kao činjenično nesporno je bilo da je inkriminirane prigode, u vrijeme i u mjestu kako je to činjenično opisano u izreci presude okrivljeni došao u stan kojeg koristi njegov otac I. T.. Nesporno je da je I. T. okrivljenikov otac, ujedno i bliska osoba.

S obzirom na okrivljenikovu obranu, činjenično je sporno je li inkriminirane prigode okrivljeni u ruci nosio kantu s benzinom, je li iz iste polio gorivo po sebi i po ocu I. T., te je li potom upalio plamen na upaljaču i držeći ga je li rekao ocu da će sve zapaliti, ako on ne potpiše izjavu o skrbništvu kod javnog bilježnika.

Iz iskaza svjedoka I. T. u bitnom proizlazi da sa svojim sinom – okrivljenikom 20- ak godina u lošim odnosima, a u vrijeme od prošle godine kada mu je supruga preminula (okrivljenikova majka) sa sinom i ne razgovara. Večer uoči inkriminiranog dana, na mobitel je razgovarao sa svojom prijateljicom kojoj se požalio na odnos sa sinom i nevjestom (okrivljenikovom suprugom) i s tim u vezi probleme oko neplaćanja računa za režijske troškove i odnos okrivljenog prema tome. Nakon tog razgovora, okrivljeni mu je poslao poruku na telefon u kojoj mu je naveo da zna za ovaj moj telefonski razgovor i da ga je slušao, a u toj poruci je naveo kako će sutra sve gorit, i ti i ja. Inkriminiranog dana, oko 9,00 sati, na vrata njegovog stana je pokucala nevjesta J. T., sva zajapurena mu je kazala "ako te ne ubije on,

ubit ću te ja" i kazala mu da okrivljeni leži bolestan. On je na to odgovorio da ide na hitnu i da se ide obući, jer je bio u pidžami. Ona je ostala u njegovom stanu i na mobitel je razgovarala sa svojim sinom raspitujući se za zdravlje okrivljenog. Obratio joj se i pitao kako je M., a ova je odgovorila da je nešto bolje. Ubrzo je u njegov stan došao M.. U ruci je držao kantu sa gorivom, a u drugoj ruci upaljač. Odmah po ulasku u stan M. je po podu polijevao gorivo iz kanistra. Polio je njega i sebe. Nakon toga je držeći upaljen plamen na upaljaču počeo prijetiti da će sve zapaliti ako ne potpiše skrbništvo kod javnog bilježnika. U toj situaciji da ga smiri rekao mu je da se mora savjetovati sa odvjetnikom oko toga i da mora razmisliti i da će sutra zasigurno i otići kod javnog bilježnika to potpisati i da ga pusti da otiđe u miru popiti kavu. Okrivljeni je to prihvatio, a on je otišao u kupaonicu, istuširao se i nakon toga je otišao na kavu. Prije nego je izišao iz stana, nevjesta je očistila stan. Ovaj događaj je prepričao prijatelju koji mu je savjetovao da to prijavi policiji, što je i učinio. Nakon što je podnio kaznenu prijavu policiji, sutradan je u njegov stan došao jedan policajac iz PP K. kojemu je predao donju majicu (potkošulju) u kojoj je bio

kada ga M. polio gorivom. Iz ove poruke koju mu je poslao večer prije inkriminiranog događaja može se zaključiti kakav je njihov odnos i kako ga sin doživljava, a toj poruci okrivljeni i navodi da ćemo brzo gorjeti i on i ja. Nakon inkriminiranog događaja zaključio je da je tom porukom nagovijestio što će mi učiniti, a to je i napravio sutradan. Doduše, nije ga zapalio, ali nakon što je onako izlio gorivo, u ruci je držao upaljen plamen na upaljaču. Posjeduje on i druge poruke kojima mu se sin obraća na nedoličan način, no nisu vezane za ovaj događaj, pa ih nije priložio. Ovaj događaj za koji se tereti moj sin nije jedini incidentalni i ovakve vrste. I prije je okrivljeni znao uzeti kanistar sa gorivom i prijetiti da će sve zapaliti. To je činio pred bakom i djedom, pred majkom i pokojnim bratom K.. Ne zna što je izvorište ovakvog njegovog ponašanja. Svjedok smatra da je to glad za materijalnim. Ništa mu nije dovoljno. Istovremeno ne radi jer ne želi raditi i jer je lijen. Ni supruga mu ne radi. Još dok mu je brat bio živ kada bi se M. u kući nasilno ponašao, pokojni brat K. bi njemu govorio M. d. m. s., misleći na imovinu i da je da M..

Upitan o zainteresiranosti za vođenje ovog kaznenog postupka, svjedok je naveo da je zainteresiran da njegov sin popravi svoje ponašanje, da postane uredan obiteljski čovjek, želi da se konačno zaposli i da postane odgovoran. Odgovarajući na pitanje branitelja, svjedok je naveo da je po njegovoj procjeni ove prigode okrivljeni prolio malo više od 2,5 litre goriva. U stan je došao s kanistrom od 5 litara koji je bio pun. Kada je odložio kanistar, vidio je da je kanistar više od pola prazan, pa je zaključio da je prolio malo više od 2,5 litre goriva. Ove prigode sin ga nije fizički napao, ali je vikao, psovao je i unosio mi se u lice i bio je agresivan. Zbog događaja između njega i okrivljenog više puta je intervenirala policija. I mjesec dana prije inkriminiranog dana zvao je policiju, jer je M. branio da jednom susjedu dade na korištenje jedan prostor u sklopu kuće. Okrivljeni se brinuo o majci i bio je njen skrbnik. Pomagao mu je oko majčine higijene dok je ležala nepokretna. Vodio ju je u bolnicu na pretrage i liječenje jer on (svjedok) zbog bolesti i rana na stopalu tada nije mogao voziti, pa ju je vozio M.. Na daljnji upit branitelja svjedok je naveo da je u istražnom zatvoru M. vidno smršavio i da mu je žao zbog toga. Svjedok se pita i je li se njegov sin upita kako je njemu sve ovo vrijeme gledati njega (okrivljenog) i njegove postupke, jer je neradnik, jer život troši u ništa, jer mu stalno zamjera i provocira ga, a sve mu je dao. Dao mu je 1.500.000,00 kuna da napravi kuću, unučadi je plaćao vrtić i pomagao mu, a on i njegova supruga ne rade ništa i samo se žale i stalno su nezadovoljni. Svjedok navodi da je bolestan i žalostan i ovako više s njim ne može. Svjedok je plakao iskazujući o odnosu sa okrivljenim.

Iz iskaza svjedoka J. T., u bitnom proizlazi da sa svekrom – oštećenim u ovom postupku nije u dobrim odnosima i da zadnju godinu dana uopće ne kontaktiraju. Njen muž, ovdje okrivljenik također sa oštećenim nije u dobrim odnosima i ne razgovaraju. Događaj koji se njenom suprugu stavlja na teret je „nepostojeći“ događaj i sve je svekrova izmišljotina. Večer prije događaja za koji se M. tereti je bio neraspoložen. Potužio joj se na oca, da je čuo njegov telefonski razgovor i kako otac u tom razgovoru o njemu govori ružne priče i laži. Savjetovala mu je da je najbolje da razgovara sa ocem, što je on odbio. Zbog toga je ona, sutradan ujutro otišla u oštećenikov stan da bi s njim razgovarala. Razgovarali su o međusobnom odnosu, o problematici plaćanja zajedničkih računa za vodu, o pričama koje M. sluša po selu, a koje potječu od oštećenog i koje M. smetaju, o ulaganjima u kuću. U jednom trenutku M. je poslala poruku da dođe u očev stan, što je ovaj i učino. Odmah su ušli u diskusiju oko imovine, otvarajući „stare probleme“. M. je oca tražio da sačini ugovor po kojem će on (okrivljeni) biti siguran da će nakon očeve smrti naslijediti kuću i da će sutra otići kod odvjetnika. Svekra je kazao da ne može ići zbog liječničkog pregleda, a M. se ponudio odvesti oca na taj pregled pa da će zajedno kod odvjetnika. Tada je svekru zazvonio mobitel i prekinuli su razgovor i otišli iz stana. Izričito negira da bi okrivljeni svojem ocu prijetio, a niti je došao u kuću s kantom benzina. Sutradan, svekar je iselio iz kuće na njima nepoznatu adresu, a taj dan je u kuću došla i policija koja je izvršila pretragu.

Iz službene bilješke PPU SD PP K od 23. studenog 2021., (list 31a spisa) u dijelu koja se odnosi na neposredno

opažanje policijskog službenika T. M. proizlazi da je taj policijski službenik

23. studenoga 2021. došavši u stan I. T. osjetio intenzivan miris benzina. I. T. mu je te prigode predao i jednu majicu na kojoj se osjetio miris benzina. Tu majicu je izuzeo potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K, broj: 00223014 od 23. studenog

2021. (list 22 spisa) zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K., broj: KU-258/21. od 23.

studenog 2021. (list 23 spisa).

U odnosu na navod obrane iz završnog govora da bi ova službena bilješka (list 31 a) bila nezakoniti dokaz, sud je utvrdio da se radi o službenoj bilješci koju je sačinio policijski službenik o svojim neposrednim zapažanjima i saznanjima prilikom službenog postupanja sukladno čl. 207. st. 1. i 3. ZKP/08. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („NN“, broj: 76/09., 92/14. i 70/19.) te je rezultat zakonitog postupanja radi čega nema razloga za njenim izdvajanjem kao nezakonitog dokaza. Što se tiče navoda obrane da je vještačenjem trebalo utvrditi eventualni miris goriva na izuzetoj majici, uvažavajući da je miris goriva vrlo karakterističan i prepoznatljiv, sud smatra da taj miris svaka prosječna osoba može i prepoznati, a što svakako može prepoznati policijski službenik. Uvažavajući iskaz svjedoka I. T. koja je dva puta ispitivan (na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u S. i na raspravi pred sudom) o inkriminiranom događaju identično iskazuje, detaljno opisuje događaj, a ovaj iskaz je potkrijepljen i službenom bilješkom PU SD PP K od 23. studenog 2021., (list 31a spisa), potvrdom o privremenom

oduzimanju predmeta PU SD PP K, broj: 00223014 i zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta PU SD PP K, broj: KU-258/21. oboje od 23.

studenog 2021. kojima je od oštećenog izuzeta majica. Stoga je iskaz svjedoka I. T. vjerodostojan i sud ih prihvaća. Uz to, oštećeni/žrtva I. T. je prilikom iskazivanja pred sudom plakao, ukazivao je na po njemu loše životne odabire i navike svojeg sina i svoj doprinos i pomoć egzistenciji sinovljeve obitelji, zaključujući da zbog svoje bolesti i žalosti, više s okrivljenim na ovakav način ne može održavati odnos, pa imajući u vidu i takav odnos prema okrivljenom, nema govora da bi oštećeni I. T., svojeg sina - okrivljenika lažno prijavio, za nešto što nije učinio. Iskaz svjedoka J. T. u dijelu koji se odnosi na inkriminirano postupanje okrivljenog prema žrtvi, nije vjerodostojan i za sud nije prihvatljiv. Ovaj iskaz je u suprotnosti s iskazom oštećenog/žrtve, a čijem iskazu sud vjeruje. Ova svjedokinja selektivno opisuje zbivanja inkriminiranog dana, izostavljajući protupravno ponašanje svojeg supruga prema oštećenom. Njen iskaz u dijelu u kojem navodi da su ona i okrivljeni sa oštećenim je u lošim odnosima, za sud je vjerodostojan. Između stranaka nije ni sporno da su odnosi između okrivljenog i žrtve loši i da ne razgovaraju. S obzirom da je ova svjedokinja okrivljenikova supruga, očito je ovakvim iskazom nastojala ekskulpirati okrivljenog od kaznenog progona.

Sud je utvrdio da su riječi prijetnje koje je okrivljeni uputio bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtava izazovu osjećaj straha. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja. Ono je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da žrtva bude ustrašena. Odlučna je namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje, ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice. Zato subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan, jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe. Zato su, za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Da je prijetnja bila ozbiljna i da su ju kao takvom doživjele i žrtva proizlazi i iz njenog iskaza. Inkriminirane prigode, izgovarajući inkriminirane riječi prijetnje okrivljeni je polijevao gorivo po sebi i po ocu te držao upaljen plamenik upaljača, onda i za sud nije dvojbeno da je žrtva inkriminirane riječi prijetnje doživjela ozbiljno. Okolnost što žrtva I. T. nije prijavio protupravno ponašanje okrivljenog odmah po zbivanju, objašnjavajući razloge za to, a što je i naprijed navedeno, ne dovodi u pitanje inkriminirani događaj, ni istinitost kazivanja žrtve. Kako je žrtva prijetnju shvatila ozbiljno, što je okrivljeniku bio i cilj, to je bilo dostatno da se u postupanju okrivljenika ostvare obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Stoga i za sud je nesporno da su radnje koje poduzima okrivljeni inkriminirane prigode i riječi prijetnje koje govori bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtve, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha.

Stoga je sud prihvatio iskaz svjedoka I. T., a okrivljenikovu obrana u kojoj je negirao počinjenje ovog kaznenog djela, ocijenio neosnovanom i danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

U predmetnom postupku, a u skladu sa člankom 3. KZ/11, sud je prema okrivljeniku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a to je KZ/11..

Dakle, u postupku je utvrđeno da je okrivljenik izrekao riječi koje mu se stavljaju na teret i da to predstavlja ozbiljnu prijetnju usmrćenjem upućenu žrtvi I. T., koji je okrivljeniku otac i u smislu članka 87. stavak 9. i 8. KZ/11, bliska osoba, a to u postupku nije ni sporno.

Stoga, okrivljeni M. T. je opisanim ponašanjem iz izreke ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

Što se tiče subjektivnog odnosa kažnjivosti, okrivljenik je kod počinjenja kaznenog djela prijetnje bio svjestan svih okolnosti djela, on je takvo ponašanje htio kao takvo i kao svoje. Izgovarajući inkriminirane riječi prijetnje, okrivljenik ozbiljno, prijeti bliskoj osobi - ocu, što mu je i cilj i hoće ga zastrašiti, koji je inkriminirane riječi prijetnje doživio ozbiljno i stoga je inkriminirane prigode postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Okrivljeni je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Sud je zaključio da je okrivljeni baš takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo baš kako je opisano u izreci. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bio je prouzročiti znatnu neugodu kod žrtava kako bi djelovao na njihovu volju. Okrivljeni želi na svoj način riješiti imovinsko pravne odnose sa žrtvom, a ponašanje okrivljenog pri tome prelazi ponašanje koje je potrebno za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela, s obzirom da okrivljeni pri izvršenju djela polijeva sebe i oca gorivom držeći upaljen plamenik upaljača.

Ubrojivost okrivljenog u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje tijekom postupka, niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali okrivljenikovu krivnju. Okrivljenik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Dakle, okrivljenik je kriv za počinjenje kaznenog djela.

Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

Okrivljeni M. T. je kazneno neosuđivana osoba. Oženjen je i otac dvoje malodobne djece. To su olakotne okolnosti.

Okrivljenik je dva puta prekršajno kažnjen (list 33 spisa), od čega i zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („NN“ broj: 5/90, 30/90., 47/90. i 29/94), a riječ je o prekršaju s elementima nasilja.

Protiv njega, pred ovim sudom je u tijeku kazneni postupak za kazneno djelo s elementima nasilja iz čl. 314. st. 1. KZ/11. U ovom postupku je proglašen krivim zbog kaznenog djela s elementima nasilja. Količina kriminalne aktivnosti i način izvršenja kaznenog djela prijetnje je posebno otegotan. Okrivljeni naime, dok izgovara inkriminirane riječi prijetnje, sebe i oca polijeva gorivom (što je lako zapaljiva tekućina) te u ruci drži upaljen plamenik upaljača. Što se tiče osobnosti okrivljenika, otegotnim je ocijenjen potpuni izostanak kritičnosti svojeg ponašanja. Štoviše, okrivljenik za vođenje ovog postupka i svoj boravak u istražnom zatvoru optužuje oca, shodno čemu, otegotnim je ocijenjen i odnos prema oštećenom I. T..

Sve navedene okolnosti, ukazuju da je radi ostvarenja svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija okrivljeniku nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora

Stoga je sud okrivljenog M. T. za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st.

3. u svezi st. 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora 8 (osam) mjeseci. Upravo ova kazna primjerena je svim navedenim okolnostima i ona će utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela, da se ubuduće ponašaju ne čineći kaznena djela. Ova kazna može utjecati na svijest građana o pravednosti kažnjavanja i ukazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno. Istovremeno, ova kazna sadrži dostatni moralni prijekor za zlo koje je okrivljenik počinjenjem kaznenog djela nanio oštećenom i društvu u cjelini.

Temeljem odredbe čl. 54. okrivljeniku M. T., će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenoga 2021. do 15. ožujka 2022.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni M. T. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 1.000,00

kn na ime troška paušalne svote, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika, duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ih okrivljenik moći podmiriti bez ugrožavanja svoje egzistencije i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

U Splitu, 15. ožujka 2021.

S U D A C

Mila Kragić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.