REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 334/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. S., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog R. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 3. prosinca 2019. broj K-12/2019., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog R. S., odvjetnika D. B.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog R. S., ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkom 2. a) i b) izreke i u tom dijelu se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog R. S., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi R. S. za kazneno djelo iz članka 190. stavaka 1. i 3. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke, na temelju članka 190. stavka 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora 3 (tri) godine.

III. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavcima 1. i .2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda,

I Kž 334/2020-6 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), utvrđuje da je optuženi R. S. kaznenim djelom iz članka 190. stavaka 1. i 3. KZ/11., opisanim pod točkom 1. izreke, ostvario imovinsku korist dvjesto (200,00) kuna te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženom R. S. da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

IV. Žalba optuženog R. S. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi R. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi i to kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak. 1. i 3. KZ/11. opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude i kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. opisanog u točki 2. prvostupanjske presude. Za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. i 3. KZ/11., na temelju članka 190. stavak 3. KZ/11., utvrđena mu je kazna tri godine zatvora. Za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine i 6 mjeseci.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. u vezi s člankom 190. stavak 1. KZ/11. od optuženika su trajno oduzeti predmeti i to dva PVC paketića sa sadržajem zelene biljne materije droge tipa marihuana ukupne mase 1,11 grama (T1-0,56, T2-0,55), jedna metalna okrugla kutijica od bombona sa sadržajem zelene biljne materije droge tipa marihuana neto mase 5,4 grama, precizna digitalna vaga sivo-crne boje sa zlatnim tipkama dimenzija cca 3x5 cm, metalna siva kutijica četvrtastog oblika u kojoj se nalazi lula za pušenje sivo-crvene boje s tragovima nagorene biljne materije droge tipa marihuana, metalna drobilica crne boje s tragovima zelene biljne materije droge tipa marihuana te PVC vrećica zeleno-bijele boje, te je određeno da se imaju uništiti.

1.2. Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08. utvrđeno je da 14.650,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavak 1. i 3. KZ/11. i kaznenim djelom iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. koji iznos je imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku da taj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. te stavka 4. ZKP/08. optuženiku je naloženo da nadoknadi troškove kaznenog postupka ukupno 4.298,00 kn i to 598,00 kn na ime troška svjedoka, 2.700,00 kn na ime vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i paušalni iznos 1.000,00 kuna.

I Kž 334/2020-6

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi R. S. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog R. S., odvjetnika D. B.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženi R. S. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavka 4. ZKP/08.).

6. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke

7. Optuženi R. S. u žalbi ističe da osudu za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude prvostupanjski sud temelji na iskazu svjedoka R. G. danom tijekom istrage kada njegovom ispitivanju nisu bili prisutni optuženik i njegov branitelj. Oni na to ispitivanje nisu bili ni pozvani. Stoga je riječ o nekonfrotiranom iskazu. Na raspravi je ovaj svjedok odstupio od iskaza danog u istrazi te naveo da drogu nije kupovao od optuženika, nego mu je optuženik besplatno davao drogu koju su zajedno konzumirali kod H. H. te mu nikada nije dao da istu nosi kući. Objašnjavajući razlike u odnosu na svoj iskaz iz istrage, naveo je da je tijekom istrage lagao.

7.1. Optuženik u žalbi tvrdi da je riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/11., navodeći da je sud dao razloge zbog kojih prihvaća iskaz ovog svjedoka iz istrage, a ne prihvaća iskaz s rasprave. No, nije riječ o toj bitnoj povredi nego o povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. u vezi s člankom 411. stavak 4. ZKP/11.

7.2. Naime, člankom 411. stavak 4. ZKP/11. propisano je da se na neknfrontiranom iskazu svjedoka ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Time se ostvaruju načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo optuženika, koja načela su sastavni su dijelovi prava na pravični postupak koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Načelo jednakosti oružja, u odnosu na ispitivanje svjedoka, sadržano je u članku 6. stavku 3. točki d) Konvencije. Mogućnost okrivljenika da ispituje i osporava dokaze optužbe neizostavni je dio načela kontradiktornosti i načela jednakosti oružja, a upravo su to sastavnice konvencijskog prava na pravični postupak. Unatoč navedenome, prvostupanjski je sud upravo na nekonfrontiranom iskazu svjedoka R. G. iz istrage temeljio osuđujuću presudu pod točkom 2. a) izreke pobijane presude.

I Kž 334/2020-6

7.3. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je utvrdio počinjenje kaznenog djela po točkom 2. izreke prvostupanjske presude „iz svih provedenih dokaza“. No, iz obrazloženja je razvidno da je iskaz svjedoka R. G. iz istrage jedini dokaz iz kojeg proizlazi da je djelo počinjeno na način kako je to opisano u činjeničnom opisu pod točkom 2.a) izreke pobijane presude. Druge dokaze za osudu za to djelo prvostupanjski sud ne navodi. Prema tome, osuda za to djelo temelji se isključivo na nekonfrontiranom iskazu svjedoka R. G..

7.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud postupio suprotno članku 411. stavak 4. ZKP/08., i na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo na presudu čime je počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Stoga je u tom dijelu osnovana žalba optuženika R. S..

7.5. Zbog toga je žalbu optuženika R. S. trebalo djelomično prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkama 2. a) i b) izreke i u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Riječ je o jednom kaznenom djelu pa je s obzirom na to trebalo odlučiti kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na točku II. izreke

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik navodi da je prvostupanjski sud u presudi naveo da su od optuženika oduzeti pripremljeni paketići droge od po 0,5 grama, a da je to upravo ona količina droge koju je optuženik, po iskazima svjedoka N. S., V. V. i R. G., njima prodavao. Međutim, ističe da iz iskaza R. G. proizlazi da ovaj nije kupovao drogu od optuženika, dok je od N. S. u prekršajnom postupku oduzeto 1,6 grama marihuane pa je takav zaključak prvostupanjskog suda u proturječju s navedenim dokazima.

8.1. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, proturječje i nedostatak razloga u presudi mora se odnositi na odlučne činjenice i mora postojati u znatnoj mjeri da bi se moglo zaključiti da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i jasno obrazložio na temelju čega je utvrdio da se optuženi R. S. bavio prodajom droge. Svoj zaključak prvostupanjski sud ponajprije temelji na činjenici da su pretragom optuženikove kuće pronađeni i privremeno oduzeti predmeti koji su namijenjeni pripremi droge za daljnju prodaju (metalna drobilica i digitalna vaga) te dva pripremljena paketića droge. To je prvostupanjski sud doveo u vezu s iskazom svjedoka N. S. i V. V. o količinama droge koju su prema vlastitim iskazima kupovali od optuženika. Okolnost da je od N. S. oduzeto 1,06 grama marihuane u prekršajnom postupku nije u proturječju s utvrđenjem prvostupanjskog suda da su paketići od 0,5 grama pronađeni kod optuženog R. S. bili namijenjeni prodaji jer je N. S. iskazao da je količinu od 0,5 grama kupovao od optuženika u više navrata, a da se u 1,06 grama droge koja mu je oduzeta u prekršajnom postupku nalazila i droga koju je kupio od druge osobe koju nije imenovao.

I Kž 334/2020-6

9. Žaleći se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer nije provedeno dodatno vještačenje kojim bi se utvrdilo je li droga, pronađena pretragom kod optuženika, isti tip droge marihuane koji je oduzet od N. S., a sve da bi se provjerilo jesu li istiniti navodi svjedoka N. S. da je drogu kupio od optuženika.

9.1. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski je sud jasno i dostatno obrazložio odbijanje prijedloga za provođenje dodatnog toksikološkog vještačenja, ocjenjujući da je provedenim toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je zelena biljna materija oduzeta i od optuženika i od N. S. konoplja tipa droge (marihuana) koja je zabranjena. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da dodatno toksikološko vještačenje treba provesti i zbog toga što je droga od N. S. oduzeta tek 16. studenog 2017., nekoliko dana nakon što je zatečen od policije, a dan nakon što je kod optuženika već obavljena pretraga. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je svjedok N. S., nakon što je 11. studenog 2017. zatečen po policiji, odbacio paketić s drogom i pobjegao, a da mu je 16. studenog 2017. kada je pristupio na obavijesni razgovor uručena potvrda o oduzimanju droge i to onog paketića koji je odbacio 11. studenog 2017. bježeći od policije. Nesporno je, dakle, da je 11. studenog 2017. svjedok N. S. odbacio paketić koji je sadržavao drogu nabavljenu od optuženika.

9.2. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporava da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio je li optuženik znao da je svjedok N. S. bio maloljetan kada mu je prodao drogu treba navesti sljedeće. Svjedok N. S. ispitan na raspravi izričito je naveo da je na svom Facebook profilu, preko kojeg je stupio u kontakt s optuženikom, imao objavljene podatke o danu, mjesecu i godini rođenja. Optuženiku su stoga, suprotno žalbenim navodima, podaci o dobi N. S. bili poznati. Zbog toga što su ovi podaci bili dostupni optuženiku preko komunikacijskog sredstva putem kojeg je dogovorio prodaju druge N. S., nisu od značaja navodi iz žalbe da je svjedok N. S. „toliko visok da ne ostavlja mogućnost da bi itko pomislio da je maloljetan“. Iz istih razloga, neosnovani su i žalbeni navodi da je svjedok N. S. imao 17 godina i 10 mjeseci pa da je bilo teško procijeniti da ga svega dva mjeseca dijele od punoljetnosti. Osim toga, žalitelj u dijelu žalbe u kojem se poziva da je svjedok „tempore criminis“ imao 17 godina i 10 mjeseci zanemaruje da je inkriminirano razdoblje od siječnja do 11. studenog 2017. To upućuje na to da je optuženik prvi put prodao drogu svjedoku N. S. kada je svjedok tek navršio 17 godina.

9.3. Prvostupanjski je sud sve dokaze koji se odnose na djelo inkriminirano u točki 1) izreke prvostupanjske presude savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svaki posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 3. KZ/11. kako je to opisano u točki 1. izreke pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

I Kž 334/2020-6

10. Pobijana presuda ispitana je i u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Nije nađeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na točke III. I IV. izreke

11. Ispitujući osnovanost odluke o kazni, kako uslijed ukidanja dijela presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11. opisanih u točki 2. izreke pobijane presude, tako i u povodu optuženikove žalbe, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku za kazneno djelo iz članka 190. stavaka 1. i 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora tri godine. Tako je pravilno utvrdio i vrednovao kao olakotne okolnosti prijašnju neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost i mlađu životnu dob optuženika, a kao otegotne upornost i dugotrajnost u činjenju kaznenog djela.

11.1. Kaznu zatvora tri godine utvrđenu po prvostupanjskom sudu, prihvaća i ovaj sud, smatrajući je primjerenom stupnju krivnje optuženika te prikladnom da se njome ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Upravo takvom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja kao i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

11.2. Stoga je, uslijed djelomičnog ukidanja pobijane presude, preinačena odluka o kazni (točka II. izreka).

12. Uslijed odluke pod točkom I. izreke, preinačena je pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi i sada je pravilno na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. ZKP/08. od optuženika oduzeta imovinska korist 200,00 kuna ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavak 1. i 3. KZ/11. Jednako tako, utvrđeno je da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, a optuženiku je naloženo da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u točki I. izreke. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ovdje upozoren te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti (članak 459. ZKP/08.).

13.1. Na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u točkama II., III. i IV. izreke.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

I Kž 334/2020-6

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v. r.