REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4788/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOMOLAVA d.d., Zagreb, Šeferova 10, OIB 71839579033, kojeg zastupa punomoćnik Branko Ilijevski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5844/2018-3 od 5. lipnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2018 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5844/2018-3 od 5. lipnja 2019. u dijelu pod stavkom I izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2018 od 11. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2018 od 11. svibnja 2018. u dijelu pod stavkom I izreke odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
I. Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5844/2018-3 od 5. lipnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2018 od 11. svibnja 2018. u dijelu odluke o troškovima odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 984.388,16 kuna i za naknadu parničnih troškova, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 138.281,25 kuna (stavak II izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u stavku I i II izreke. U stavku II izreke preinačena je navedena presuda u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 68.175,00 kuna te je taj trošak dosuđen tužitelju. U stavku III izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.012,50 kuna, dok je u stavku IV izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se preinači drugostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev i naknadi tužitelju trošak postupka prema troškovniku, podredno da se pobijane presude u cijelosti ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana. Potražuje trošak odgovora na reviziju
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni i proturječni te se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu, pa se presuda može ispitati.
8. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).
8.1. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud kao i razloge iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti u kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.
8.2. Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je prvostupanjski sud na sporne okolnosti postojanja i visine štete proveo odgovarajuće dokaze te je uvidom u odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Također drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, a posebno iskaze svjedoka i stranaka kao i uvid u drugu dokumentaciju i da je pritome dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru.
8.3. Kako u revizijskim navodima stranaka koji se odnose na prigovore načinu na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze (priložene isprave i iskazi pojedinih svjedoka i stranaka), ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, to ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije učinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
9. Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. i 221.a ZPP.
9.1. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnoj činjenici, u konkretnom slučaju o visini tužbenog zahtjeva, pravno relevantnim za ocjenu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva odlučili primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. Protivno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj tijekom ovog postupka, uz sve dokaze koje je predložio, nije dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva te su pravilno primijenili odredbu čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja i odbili tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj predložio provođenje vještačenja na okolnosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva, da bi nakon toga na ročištu održanom 5. srpnja 2016. (list 400 spisa) tužitelj je odustao od izvođenja toga dokaza smatrajući da je visinu naknade štete moguće utvrditi bez izvođenja toga dokaza odnosno na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu, osobito uzimajući u obzir navedene cijene iz zapisnika o izvidu i procjeni štete od 28. siječnja 20015.
11. Odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11.1. Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili visinu nastale štete kao činjenicu odlučnu za ovaj spor, to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njihovog tužbenog zahtjeva (visina nastale štete), kraj činjenice da sud ne raspolaže takvim stručnim znanjem kojim bi tu visinu štete utvrdio.
12. S obzirom na sve navedeno, preostali navodi revizije tužitelja kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski odnosno drugostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).
13. Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za štetu iz štetnog događaja od 20. svibnja 2004., kada je uslijed požara na trafostanici došlo do prestanka napajanja tužiteljeve hladnjače strujom, što je tužitelju uzrokovalo uništenje i oštećenje zaliha osigurane robe smještene u njegovoj hladnjači (jabuka i banana), nad kojima nakon štetnog događaja nije bio uspostavljen sustav hlađenja u trajanju od 17 dana.
15. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj tuženika obavijestio o štetnom događaju od 20. svibnja 2004., istog dana kada je u ranim jutarnjim satima izbio požar na trafostanici koja je tužiteljevu hladnjaču napajala strujom,
- da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik s jedne strane te tuženik kao osiguratelj s druge strane bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o osiguranju prema polici osiguranja od 10. prosinca 2003., kojim ugovorom o osiguranju su bile obuhvaćene štete prouzročene uništenjem, oštećenjem ili odnošenjem osigurane robe u hladnjačama,
- da su sastavni dio navedene police osiguranja bili Opći uvjeti za osiguranje imovine (dalje: Opći uvjeti), Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama (dalje: Posebni uvjeti) te Uvjeti za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti,
- da visinu tužbenog zahtjeva odnosno cijene iz zapisnika o izvidu i procjeni štete od 28. siječnja 2005. ne predstavljaju dogovor stranaka o visini naknade štete,
- da vještak nije utvrdio visini naknade iz osiguranja na način propisan odredbama čl. 6. u vezi s čl. 5. Posebnih uvjeta, jer je vještak u nalazu i miljenju pošao od pogrešne pretpostavke da se radilo o hladnjači koja radi u režimu normalne atmosfere u kojem se kontrolira samo temperatura, vlaga i provjetravanje te je sukladno tome i dao procjenu statusa zrelosti voća u vrijeme nastupanja osiguranog slučaja o kojoj ovisi procjena količine povećanog kala,
- da je s obzirom na pogrešno utvrđenje vještaka tužitelj je na ročištu 18. svibnja 2016. predložio izvođenje dokaza novim vještačenjem, koji je sud ocijenio osnovanim i opravdanim,
- da je na ročištu održanom 5. srpnja 2016. tužitelj je odustao od izvođenja dokaza novim vještačenjem, smatrajući bez osnove da je visinu naknade štete moguće utvrditi bez izvođenja tog dokaza, odnosno samo na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu, uzimajući u obzir nabavne cijene iz zapisnika o izvidu i procjeni štete od 28. siječnja 2005.
16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud zaključuje da je visinu naknade iz osiguranja bilo potrebno utvrditi na način propisan odredbom čl. 6. Posebnih uvjeta, pri čemu sudovi, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud, ne raspolažu stručnim znanjem za utvrđivanje visine navedene naknade, pa je s obzirom na navedeno odlučna činjenica u postupku ostala neutvrđena, slijedom čega ocjenjuju da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa njegov tužbeni zahtjev iz tog razloga je valjalo odbiti.
17. Obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva to je pravilno drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
18. Prema tome materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
19. Iz tih je razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti.
20. Revizija tužitelja u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.
21. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).
22. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.
23. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom ili presudom ili rješenjem.
24. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.
25. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb307-f8e58
Kontrolni broj: 01fdc-01b84-47abe
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
