REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1477/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz R. B. i H., B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-261/2018-2 od 26. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1290/2017-7 od 21. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-261/2018-2 od 26. ožujka 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1290/2017-7 od 21. prosinca 2017. u dijelu u kojem je na glavnični iznos od 50.501,49 kuna dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 2. travnja 2009. do 3. ožujka 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1290/2017-7 od 21. prosinca 2017. pod toč. I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.501,49 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2009. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2017. sve po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, dok je pod toč. II. izreke odbio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 50.501,49 kuna koje teku od 16. svibnja 2008. do 1. travnja 2009.
2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-261/2018-2 od 26. ožujka 2018., odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na glavnicu tuženik je izjavio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, postavljajući pritom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da je obveza tuženika na isplatu zaostataka mirovine dospjela datumom donošenja rješenja, odnosno danom isplate prve mirovine temeljem predmetnog rješenja. Tužitelj potražuje naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u toč. 1. - 3. tog članka.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U reviziji tuženik postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:
"Da li na dosuđeni iznos glavnice pripadaju zakonske zatezne kamate od 2. travnja 2009. godine kao danom prve isplate mirovine po predmetnom rješenju o pravu na mirovinu (temeljem odredbe čl. 87. ZOMO u svezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a) ili podnošenjem tužbe u smislu čl. 176. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 123/11, 78/15 Zakona o obveznim odnosima-a?"
9. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja vezano za tijek kamata tuženik je naveo da je pobijana odluka suprotna shvaćanju Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1621/17 od 25. siječnja 2018., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-906/17-4 od 15. siječnja 2018., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3637/17-4 od 23. siječnja 2018.
10. S obzirom na to da u pogledu pitanja dospijeća zaostalih svota mirovine i posljedično tome tijeka zateznih kamata postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. U konkretnom slučaju predmet zahtjeva je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova neisplaćenih mirovina za razdoblje od 19. ožujka 2008. do 31. ožujka 2009.
12. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev navodeći da su sredstva za isplatu predmetnih invalidskih mirovina pripadnika HVO-a bila osigurana u državnom proračunu te da tužitelju pripada utuženi iznos (koji između stranaka nije sporan), zajedno sa zateznom kamatom od 2. travnja 2009. do isplate. Pri tome prvostupanjski sud navodi da je rješenjem tuženika od 2. travnja 2009. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 19. ožujka 2008. od kada mu pripada i pravo na njezinu isplatu te da je invalidska mirovina dospjela donošenjem rješenja o pravu na mirovinu pa su zaostali iznosi mirovina za razdoblje od 19. ožujka 2008. do 31. ožujka 2009. dospjeli s danom donošenja rješenja tuženika 2. travnja 2009. te od tog datuma i dosuđuje zatezne kamate.
13. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilnim prihvaća i drugostupanjski sud.
14. U odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva tuženik, i to odlukama Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1621/17-3 od 25. siječnja 2018. i Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-906/17-4 od 15. siječnja 2018., zauzeto je shvaćanje da je obveza tuženika dospjela tek podnošenjem tužbe u smislu odredbe čl. 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08).
15. Prema odredbi čl. 176. ZOO kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.
16. Kako je u konkretnom slučaju rješenjem tuženika određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju dužniku (tuženiku) – kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu te kako tužitelj nije od suda zahtijevao da se odredi primjeren rok za ispunjenje, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zaključiti da je potraživanje tužitelja dospjelo tek danom podnošenja tužbe sudu, a to je bilo 3. ožujka 2017., što bi značilo da tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata tek od 4. ožujka 2017.
17. Identično pravno shvaćanje revizijski sud je izrazio u odlukama poslovni broj Rev- 958/18 od 1. prosinca 2020. i drugima.
18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata te odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 2. travnja 2009. do 3. ožujka 2017. na glavnični iznos od 50.501,49 kuna.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
