REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1318/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z., Područni ured u S., OIB: …, protiv tuženika E. … d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G.&partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2285/2016-2 od 15. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 7093/15 od 14. siječnja 2016., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2285/2016-2 od 15. prosinca 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7093/15 od 14. siječnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj P-7093/15 od 14. siječnja 2016. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.341,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.
2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž-2285/2016-2 od 15. prosinca 2017. odbio je žalbu tuženika i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio navode tuženika iz revizije te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-
3. ovog stavka.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 139/10) te čl. 522. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19) prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu troškova liječenja i naknade plaće koje je prednik tužitelja isplatio svojoj osiguranici koja je stradala u prometnoj nesreći 10. travnja 2009., a koja je okarakterizirana kao ozljeda na radu. Pri tome su, između ostalog, izrazili shvaćanje da su isprave naziva „izvješća o bolovanju“ na kojima je tužitelj, kao pravni slijednik HZZOZZR, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, imaju u odnosu na sadržaj potvrđivanja plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.
9. Tuženik je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li isprava ima svojstvo javne isprave u skladu s odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku već stoga što je izdana od strane pravne osobe s pojedinim javnim ovlaštenjima; ili je potrebno da je isprava izdana baš u sklopu taksativno propisanih javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja da bi se u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku smatrala javnom ispravom te time po samom Zakonu dokazivala istinitost onoga što se njom potvrđuje?"
2. Da li HZZO kao pravni slijednik HZZOZZR-a mora dokazati da je baš njegov prednik HZZOZZR pretrpio štetu u vidu isplate troškova liječenja i da time uopće postoji samo pravo koje je onda moglo prijeći na HZZO kao slijednika odnosno da li je neki pravni subjekt koji svoje potraživanje temelji na sljedništvu iza drugog pravnog subjekta, dužan dokazati postojanje i sadržaj toga prava kojeg je imao prednik, a koje je potom prešlo na slijednika?"
10. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se u reviziji pozvao na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5266/15 od 22. kolovoza 207., Pž-1580/12 od 21. svibnja 2015., Pž- 8737/12 od 16. veljače 2015., Pž-9074/12 od 10. prosinca 2014., Pž-3930/13 od 14. travnja 2016. i Pž- 2133/15 od 13. lipnja 2017., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3861/12 od 14. veljače 2013., Županijskog suda u Splitu broj Gžx-316/13 od 12. veljače 2014., Gžo- 396/11 od 16. svibnja 2013. i Gž-399/15 od 30. srpnja 2015. te Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1743/12 od 3. ožujka 2015., Gž-7147/15 od 20. lipnja 2016. i Gžn- 2628/11 od 8. srpnja 2014.
11. Ovaj sud je ocijenio da je prvo pitanje naznačeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pravnog slijednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, za naknadu štete u iznosu od 18.341,49 kuna koja je nastala isplatom troškova liječenja i bolovanja njegove osiguranice S. P. koja je zadobila ozljede u prometnoj nezgodi od 10. travnja 2009., koju je prouzročila osiguranica tuženika, a koje su priznate kao ozljede na radu.
13. Prvo naznačeno pravno pitanje odnosi se na dokaznu snagu isprave naziva "izviješće o bolovanju" na kojima su navedeni datumi plaćanja i koji su ovjereni od strane tužitelja, kao pravnog slijednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja ljudi, kao isprave koja dokazuje postojanje učinjenog troška.
14. Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP propisano je da isprava koju je u propisnom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
15. Prema ocjeni ovog suda isprave naziva "izvješća o bolovanju" na kojima je tužitelj, kao pravni slijednik HZZOZZR, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava plaćeni, nemaju u odnosu na sadržaj potvrđivanja plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.
16. Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da su plaćeni troškovi bolovanja.
17. Sporne isprave u naznaci da su plaćeni troškovi bolovanja imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, odnosno predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.
18. Gledano u svijetlu navedenog shvaćanja revizijskog suda koje predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za zaključiti je da su nižestupanjske presude donesene na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti sa izloženim shvaćanjem revizijskog suda i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revident prvim naznačenim pitanjem i upućuje.
19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu sporne isprave ocjenjivali kao općenito dokazno sredstvo (ne polazeći od iznimne dokazne snage javne isprave), povezujući te dokaze s drugim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP pobijane presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. U odnosu na drugo u reviziji naznačeno pravno pitanje valja odgovoriti da o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.
21. Naime, u obrazloženju tog pitanja revident navodi da tužitelj nije dokazao da postoji pravo koje bi na njega kao pravnog slijednika HZZOZZR moglo prijeći, jer da se iz priložene dokumentacije jedino može zaključiti da je dio predmetnih troškova platio sam tužitelj. Međutim, suprotno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi utvrdili su postojanje potraživanja prednika tuženika, koje je kako to proizlazi iz priloženih isprava, prema naznačenim datumima plaćanja, nastalo prije nego je HZZOZZR pripojen tužitelju (1. siječnja 2011.).
22. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3.).
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
