REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: 63-P-2715/19-19.

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. S.-G. OIB: … iz Z.,zastupane po punomoćniku G. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. S. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. veljače 2022.godine u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 15. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku H. S. iz Z., OIB: … isplatiti tužiteljici K. S. G. iz Z., OIB: … ukupan iznos od 69.131,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku H. S. iz Z., OIB: … naknaditi tužiteljici K. S. G. iz Z., OIB: … parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Utvrđuje se da tužiteljici K. S. G. iz Z., OIB: … pripada pravo zadržanja na tuženikovoj ½ dijela k.č.br. 4778/4, u naravi stan (garsonijera) u I (prvom) katu, dvosobni stan u II (drugom) katu i spremište ispod stubišta u prizemlju, ukupne površine 70,55 čm, koji se nalaze u Z., etažno vlasništvo (E-2), sve upisano u z. k. ul. 5651 k.o. G. Z. do namirenja njezine tražbine u iznosu od 69.131,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu do isplate, koje pravo će se zabilježiti u zemljišnim knjigama, što je tuženik H. S. iz Z., OIB: … dužan trpjeti.“

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kuna, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasništvo, svaki u ½ dijela na 4778/4, u naravi stan (garsonijera) u I (prvom) katu, dvosobni stan u II (drugom) katu i spremište ispod stubišta u prizemlju, ukupne površine 70,55 čm, koji se nalaze u Z., etažno vlasništvo (E-2), sve upisano u zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z. stekli nasljeđivanjem iza zajedničke pokojne majke koja je umrla 1994. godine, s time da je tužiteljica 2018. godine svoj suvlasnički dio darovala svom sinu L. G. Naime naslijeđena imovina je najmanje od 1994.godine neodržavana i izložena propadanju, krov zgrade je prokišnjavao i uzrokovao propadanje zidova i stropova, podovi i parketi su propali, pločice ispucane, drveni pragovi istrunuli, sanitarije neupotrebljive zbog procurivanja u donji stan, sve instalacije struje, vode, kanalizacije itd. su dotrajale i opasne za korištenje, vanjska stolarija propala, grijanje izvan funkcije itd., a u stanu se pojavila crna plijesan. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je tužiteljica višekratno upozoravala tuženika na nužnost popravka predmetne nekretnine koja je izložena bržem propadanju, postala je neupotrebljiva i opasna, a uzrokovala je štete i na drugim stanovima u zgradi, na što se tuženik oglušio, štoviše čak se i protivio bilo kakvim popravcima i ulaganjima u predmetnu nekretninu, pa je tužiteljica bila primorana sama, vlastitim sredstvima pristupiti saniranju uzroka štete i već nastale štete na nekretnini, a prije početka radova angažirala je stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina koji je utvrdio stanje i vrijednost nekretnine u veljači 2017. godine, s time da je i u travnju 2019. godine ponovno angažirala sudskog vještaka koji je snimio postojeće stanje i procijenio vrijednost nužnih radova na sanaciji predmetne nekretnine od veljače 2017. godine do travnja 2019. godine. Inače za sanaciju zajedničkih dijelova zgrade u Z., kojoj se nalazi predmetna nekretnina (dotrajalo krovište, vlaga na stubištu), koji radovi su bili neophodni da bi se spriječilo daljnje propadanje čitave zgrade, a posebno stana na II katu, tužiteljica je uložila ukupno 55.400,00 kuna, od čega je tuženik bio dužan snositi 1/6 dijela troškova, odnosno iznos od 9.233,33 kuna, dok je na nužnu sanaciju nastale štete na II katu i otklanjanja izvora nastanka daljnje štete tužiteljica utrošila ukupno 119.796,25 kuna, od čega je tuženik bio dužan platiti 59.898,13 kuna. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je ističući da tuženik nikada nije obišao predmetnu nekretninu, niti je snosio dio režijskih troškova, čije snošenje je unaprijed odbio, tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika isplatu iznosa od 69.131,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate te utvrditi da tužiteljici pripada pravo zadržanja na tuženikovom 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine do namirenja tražbine u iznosu od 69.131,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući prvenstveno prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer tužiteljica i tuženik nisu suvlasnici svaki u ½ dijela na 4778/4, u naravi stan (garsonijera) u I (prvom) katu, dvosobni stan u II (drugom) katu i spremište ispod stubišta u prizemlju, ukupne površine 70,55 čm, koji se nalaze u Z., etažno vlasništvo (E-2), upisano u zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z., a što proizlazi iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da nije sporno da su predmetnu nekretninu tužiteljica i tuženik stekli nasljeđivanjem iz pokojne majke Z. S.,

koja je umrla 1994. godine, ali su neistiniti navodi da je naslijeđena nekretnina najmanje od 1994. godine neodržavana i izložena propadanju, jer je dvosobni stan na II katu koristila i posjedovala oduvijek M. M., majka Đ. R.,

zajedno da svojom unukom, kćerkom Đ. R., P. R., s time da je

P. R. stanovala u tom stanu sve do svoje smrti 01. srpnja 2011. godine, a

M. M. je stanovala u tom stanu do svoje smrti 24. listopada 2013. godine, a poslije njezine smrti taj stan je posjedovao i koristio sin Đ. R. I. R. sve do 2016. godine, što je vidljivo iz dostavljenih fotografija na kojoj se vide osobni predmeti obitelji I. R.. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasivši kako su netočni i neistiniti navodi da je tužiteljica višekratno upozoravala tuženika na nužnost popravka predmetne nekretnine i da se na te pozive tuženik oglušio, jer je tuženik u više navrata tražio da mu tužiteljica preda ključeve predmetne nekretnine, pa je dana 27. prosinca 2018. godine podnio tužbu radi predaje u suposjed predmetne nekretnine protiv u tom predmetu tuženika L. G., istaknuo da je procjena tržišne vrijednosti nekretnine iz veljače 2017. godine, kao i procjena vrijednosti ulaganja dvosobnog stana potpuno pravno irelevantno. Naime sve građevinske radove koje je izvela tužiteljica na svoju ruku i vlastitu odluku predstavlja sukladno odredbi članka 1121. Zakona o obveznim odnosima poslovodstvo bez naloga, jer je očigledno da se ne radi o nužnim radovima na sanaciji nekretnine, s obzirom da su predmetni stan koristile, u njemu su stanovale osobe, pa se nameće zaključak kako ti nedostaci koje opisuje tužiteljica nisu smetali osobama koje su stanovale i koristile predmetnu nekretninu sve do 2016. godine. Naprotiv iz procjene vrijednosti ulaganja može se zaključiti da to nisu nužni radovi za sprečavanje propadanja objekta (dobava blok kuhinje sa aparatima, štednjak, pećnica, napa), nego se očigledno radi o ulaganju tužiteljice da bi se bavila poslovnom djelatnošću, iznajmljivanjem nekretnine. Nadalje punomoćnik tuženika je naglasio kako je zanimljivo da tužiteljica nije pridonijela niti jedan relevantni dokument, račun izvedenih radova, jer očigledno da su ti radovi jako davno izvedeni, pa nema računa za radove (tko je radio te radove i dr) nego se navodi procjena nužnih radova u stanu na II katu i procjena nužnih radova na zajedničkih dijelovima građevine, koju procjenu daje građevinski vještak. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je navodeći da tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnog stana, a niti je do zaprimanja tužbe znao da su ovi radovi izvedeni, zbog čega se pozvao i na odredbu članka 1128. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z. (list 4 spisa), u presliku potvrde Državne geodetske uprave, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba o plaćanju od 15.05.2019. godine (list 5 spisa), u presliku fotografija (list 6-9 i 21-25; stranica 136-138 spisa), u presliku računa:723/1/1 MB Super copy d.o.o. od 11. travnja 2019. godine (list 10 spisa), u presliku računa br.:13539/01/1 Capros j.d.o.o. (list 11 spisa), u račun stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. br. 05/2019 od 10. travnja 2019. godine (list 12 spisa), u presliku potvrde Z. banke d.d. o provedenom nalogu za plaćanje od 11. travnja 2019. godine (list 13 spisa), u Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. iz veljače 2017. godine (list 14-20 spisa), u Procjenu vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. iz travnja 2019. godine s fotografijama prije uređenja i fotografijama poslije uređenja (list 26-64 spisa), u presliku tužbe radi predaje u suposjed nekretnine od 27. prosinca 2018. godine (list 70-72 spisa), u presliku e-mali korespondencije s preslikama računa (list 73-85, 88-91, 98-100, 103, 107-112 i 126 spisa), u presliku povijesnog izvatka iz zemljišne knjige zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z. (list 94 spisa), u presliku sporazuma o ulaganju u uređenje te korištenje dvosobnog stana na drugom katu u Z. k.č.br. 4150 k.o. T., kojeg su suvlasnici od

07.05.2017. godine i od 25.04.2017. godine (list 101-102 i 104-105 spisa), u presliku suglasnosti od 25.03.2017. godine (list 106 spisa), u presliku podataka MUP-a, PU Zagrebačke, VII PP Zagreb od 30. studenog 2018. godine (list 113 spisa), u presliku ugovora o posredovanju u prometu nekretnina (list 131-132 spisa), u presliku očitovanja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo N. A. iz 1998. godine

(stranica 133-135 spisa), u iskaz svjedokinje Đ. R. (stranica 145-146

spisa), u iskaz svjedoka B. J. (stranica 147-148 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 151-154 spisa), u iskaz tuženika (stranica 154-156 spisa) te u presliku presude naslovnog suda poslovni broj P-6348/18 od 05. siječnja 2021. godine koji se nalazi u pomoćnom omotu spisa.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a c ijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna pasivna legitimacija, činjenica da su tužiteljica i tuženik predmetnu nekretninu kč.br. 4778/4, u naravi stan (garsonijera) u I (prvom) katu, dvosobni stan u II (drugom) katu i spremište ispod stubišta u prizemlju, ukupne površine 70,55 čm, koji se nalaze u Z., upisane u

zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z., stekli svaki u 1/2 dijela nasljeđivanjem iza pokojne majke Z. S. koja je umrla 1994. godine, kao i činjenica da je tužiteljica u međuvremenu, tijekom 2018. godine svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovala sinu L. G. Isto tako nesporna je činjenica da tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine. Naprotiv sporna je osnova tužbe, odnosno sporno je pitanje da li tužiteljica, koja tvrdi da je vlastitim sredstvima financirala izvođenje nužnih radova na sanaciji zajedničkih dijelova zgrade u kojoj se nalazi predmetna nekretnina, u pitanju je zamjena krovišta i rješavanje vlage na stubištu, kao i nužnih radova na sanaciji stana na II katu, može osnovano od tuženika suvlasnika predmetne nekretnine u 1/2 dijela zahtijevati naknadu tih troškova, s time da je sporna i visina utuženog potraživanja, kao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je odredbom članka 80. stavka 1. i stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 68/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZVDSP-a) propisano da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine dužan za taj stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju i za njima namijenjene uređaje, osobito svjetlovodne, plinovodne, vodovodne, toplovodne i sanitarne naprave i sve druge pripatke tog posebnog dijela brinuti se i tako ih održavati da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva šteta, jer za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s izvršavanjem ovih dužnosti ili zbog njezina neizvršavanja, odgovara onaj suvlasnik čija je to bila dužnost održavanja, a ako je to bila dužnost više suvlasnika, oni odgovaraju za tu štetu solidarno. Isto tako sukladno odredbi 39. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima, pa kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga, s time da je odredbom članka 89. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a propisano da svi suvlasnici snose troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim omjerima ako nije drukčije određeno, odnosno doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 40. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a propisano da o poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, koja se računa po suvlasničkim dijelovima, s time da se prema odredbi članka 86. stavka 1. ZVDSP-a u poslove redovite uprave cijelom nekretninom ubraja osobito redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja. Naprotiv odredbom članka 41. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovnoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zakup, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnik, a u sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja, dok je prema odredbi članka 87. stavka 1. ZVDSP-a osim za poslove koji se inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, potreban pristanak svih suvlasnika.

7. Iz Procjene tržišne vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. iz veljače 2017. godine (list 14-20

spisa), koja je izrađena na zahtjev tužiteljice, proizlazi da je predmetni stan na drugom katu posebno loše održavan i derutan (zidovi i stropovi su oštećeni zbog procurivanja vode u strop ili njenog neodržavanja, podovi istrošeni, parketi istrošeni, pločice ispucale, PVC pod na daskama istrošen, drveni pragovi istrulili, sanitarije neupotrebljive, jer voda curi u donji stan, potrebna sanacija, grijanje i topla voda ne postoji, jer je priključeno na kat ispod u vlasništvu druge osobe). Naime sudski vještak je naglasio da sadašnja tržišna vrijednost neuređenog stana na drugom katu stambene zgrade u Z., iznosi 46.900,00 EUR-a, ali zbog

navedenih oštećenja i šteta u samom stanu na drugom katu procjenjuje umanjenje vrijednosti od 5%, dok prema energetskom certifikatu, koji nosi kategoriju „D“ s naznakom potrebnih mjera na poboljšanju energetskih svojstava do poželjne kategorije, između ostalog zamjena vanjske stolarije, toplinska sanacija vanjskih zidova i toplinska sanacija stropova prema potkrovlju, sadašnja tržišna vrijednost se procjenjuje umanjena za 10%, tako da tržišnu vrijednost dvosobnog stana na drugom katu procjenjuje na iznos od 40.100,00 EUR-a.

8. Nastavno iz Procjene vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. iz travnja 2019. godine s fotografijama prije uređenja i fotografijama poslije uređenja (list 26-64 spisa), koja je također izrađena na zahtjev tužiteljice, proizlazi da je stan na drugom katu zbog neodržavanja u cijelosti dotrajao i devastiran i to: u stan je prodirala krovna voda te su razmočeni i oštećeni dijelovi stropa i zidova i pojavile su se gljivice, iz stana na drugom katu zbog neodržavanja procurila je voda iz sanitarnog čvora u stan na prvom katu i oštetila strop i dijelove zida, solarija je u cijelosti dotrajala te je kroz prozore prodirala oborinska voda kao i udari vjetra, podne obloge znatno pohabane i oštećene, elektroinstalacija neodržavana te je prijetilo strujnim udarom, grijanje stana je van funkcije. Isto tako sudski vještak je napomenuo da su u dijelovima zgrade naročito oštećeni zajednički dijelovi i to prodor vlage u prizemnim vlažnim zidovima s vidljivim oštećenjima, kao i prodor vode s oštećenog pokrova, zbog čega je trebalo pristupiti uređenju i popravcima zbog sve veće opasnosti za stanovanje i zdravlje te da se spriječi sve veća šteta, što je prema navodima sudskog vještaka, učinila tužiteljica u cijelosti vlastitim sredstvima. Nadalje sudski vještak je naglasio da procjena sredstava za uređenje dvosobnog stana na drugom katu prema troškovniku iznosi 95.837,00 kuna, što uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 23.959,25 kuna iznosi ukupno 119.796,25 kuna, dok procjena sredstava za uređenje zajedničkih dijelova prema troškovniku iznosi 44.320,00 kuna, što uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 11.080,00 kuna iznosi ukupno 55.400,00 kuna.

9. Iskazu svjedoka B. J. (stranica 147-148 spisa), stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina, koji je na zahtjev tužiteljice izradio Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine u veljači 2017. godine, kao i Procjenu vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana u travnju 2019. godine, sud je poklonio povjerenje u dijelu u kojem je u bitnom istaknuo da je potrebne podatke za procjenu vrijednosti ulaganja u uređenje stana na drugom katu dobio od tužiteljice, naručiteljice procjene, ali i očevidom na licu mjesta prije izvedenih radova i nakon izvedenih radova, a koje stanje nekretnine je fotografirao, jer je logičan i uvjerljiv te proizlazi i iz dostavljenih fotografija. Naime sudu je razumljiv i opravdan navod svjedoka kako nema sumnje da su svi radovi navedeni u procjeni vrijednosti ulaganja u stan na drugom katu, ali i na zajedničkim dijelovima nekretnine zaista izvedeni, jer je to za neke radove mogao vizualno uočiti, dok za one radove za koje nije mogao vizualno utvrditi da li su ti radovi obavljeni ili nisu, što se odnosi na instalacije električne energije i zamjenu odvoda sanitarnog čvora u wc-u, kao i zamjenu krova, odnosno postavljanje pokrova od pocinčanog lima, zaključio da su ti radovi obavljeni, jer je prošao vijek trajanja električne instalacije, koji inače traje 60 godina, kompletno je uređena kupaona u stanu na drugom katu čime je riješeno pitanje odvoda, a ujedno kada je prvi puta slikao predmetnu nekretninu, dakle prije izvođenja radova, vidio je da sa krova te kuće dolazi vlaga, a drugi put, nakon što su radovi obavljeni, vlage više nije bilo. Isto tako sudu je uvjerljiv navod svjedoka da iako prilikom prvog očevida tijekom 2017. godine nije utvrdio nikakve radove koje je bilo potrebno hitno obaviti, bilo je nužno obaviti određene radove, kao što su radovi na sanaciji vlage, odnosno zamijene krova, jer je prijetila opasnost da „drvene grede iznad stana na drugom katu počnu trunuti uslijed utjecaja vlage kao i elektroinstalacije koje se nalaze u stropu“, a također i „neispravne električne instalacije mogu dovesti do strujnog udara i konačno do požara“, dok zbog neodržavanje vanjske stolarije „trune drvo i raspada se prozor i može staklo pasti na ulicu“. Nastavno svjedok je istaknuo da je cijenu za sve potrebne radove na sanaciji i to kako stana na drugom katu, tako i na zajedničkim dijelovima nekretnine, u pitanju su građevinski, zidarski, limarski, soboslikarsko ličilački radovi, staklarski i stolarski radovi, zatim radovi na izvedbi nove instalacije vode, odvoda i električne energije te krovopokrivački radovi, dobio „upitom od tri neovisne firme“, pri čemu treba napomenuti da je svjedok ujedno istaknuo da mu tužiteljica nije dala, pokazala nikakve račune za te obavljene radove, pa je u procjeni vrijednosti ulaganja naveo da je sve te radove financirala tužiteljica, jer mu je to rekla tužiteljica.

10. Nastavno iskazu svjedokinje Đ. R. (stranica 145-146 spisa)

sud je poklonio povjerenje u dijelu u kojem je u bitnom istaknula da je njezin suprug angažirao radnike za „zamjenu krova na kući“, kao i za saniranje vlage na stubištu, koje radove su platili ona i suprug u omjeru od 2/3 dijela, dok je tužiteljica te radove platila u omjeru od 1/3 dijela, jer je logičan i uvjerljiv, a da su ti radovi zaista i obavljeni proizlazi i iz iskaza svjedoka Branka Jegera, stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina. Isto tako navod svjedokinje da je stan na drugom katu bio „derutan“, taj stan „dugo nije održavan“, u toku života njezine majke sada pokojne M. M., koja je u tom stanu živjela zajedno s unukom, kćerkom svjedokinje P. R. do 2011. godine, „možda se dva do tri puta svega farbalo i uveo se plin prije otprilike 20 i nešto godina“, te je taj stan na drugom katu „renovirala“ tužiteljica, „kompletno je sve farbala, skidala je pločice i stavljala nove pločice, farbala je drvenariju, postavila je plinski bojler i cijevi koje su za to trebale“, „promijenila je instalacije u kupaoni jer je curilo dolje u stan“ „i u kuhinji gdje je pipa“, odnosno sve te radove su obavili majstori koje je „našao njezin suprug“, djeluje uvjerljivo, a proizlazi i iz dostavljenih fotografija.

11. Iskazu tužiteljice (stranica 151-154 spisa) u dijelu u kojem je istaknula da je za izvođenje radova na sanaciji stana na drugom katu angažirala „radnike za izvođenje svih potrebnih radova“, dok su radovi na krovu, u pitanju je zamjena cijelog crijepa „limenim krovom“ financirani od strane nje i svjedokinje Đ. R., sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv te u bitnom dijelovima suglasan iskazu svjedokinje Đ. R. Nastavno i navodi tužiteljice da se vezano uz pitanje sanacije stana na drugom katu, kao i izvođenju radova na zajedničkim dijelovima nekretnine, krovu i sanaciji vlage u stubištu, pokušavala dogovoriti s tuženikom te su uspjeli postići načelni dogovor da sve te potrebne radove ona financira i da za cijenu koju će platiti za te radove uzima za sebe najam tog stana, a kada joj se ti troškovi sanacije isplate kroz najam tog stana, tada će najam dijeliti zajedno s tuženikom „po pola“, da bi joj naknadno tuženik u e-mail poruci rekao da od tog usmenog dogovara odustaje, zbog čega je angažirala sudskog vještaka koji je utvrdio stanje tog stana i radove koje treba izvršiti, sudu su razumljivi, a tim više što vezano uz pokušaje postizanja dogovora proizlazi iz dostavljene e-mail korespondencije (list 73-85, 88- 91, 98-100, 103, 107-112 i 126 spisa). Treba napomenuti i dio iskaza tužiteljice da je prije izvođenja radova na sanaciji stana na drugom katu i na zajedničkim dijelovima nekretnine, krovu, obavijestila tuženika „slikama koje je dostavila kako izgleda stan na drugom katu i mailovima koje su razmijenili“.

12. Naprotiv tuženik je u iskazu (stranica 154-156 spisa) u bitnom naglasio da s tužiteljicom nije dostigao dogovor vezano uz „investicijsko ulaganje“ u predmetni stan, odnosno sanaciju tog stana koju bi trebala financirati tužiteljica zbog čega bi imala pravo uzimati za sebe najam tog stana dok joj se ne bi vratila „uložena sredstva u to investicijsko ulaganje“, iako su o tome razgovarali, s time da je sa stanjem predmetne nekretnine, stana bio upoznat samo kroz „fotografije tog stana koje mu je slala tužiteljica“, nije bio obaviješten o započinjanju radova, a da su „neki radovi uopće izvedeni“ saznao je tek primitkom tužbe.

13. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da radovi na sanaciji predmetnog stana na drugom katu navedeni u Procjeni vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J. iz travnja 2019. godine, kao i potrebni radovi na zajedničkim dijelovima nekretnine, krovištu i sanaciji vlage u stubištu, koji su također navedeni u toj Procjeni, sukladno odredbi članka 41. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a predstavljaju izvanredne poslove, zbog čega je za poduzimanje tih radova potrebna suglasnost svih suvlasnika, s time da je i prema odredbi članka 87. stavka 1. ZVDSP- a osim za poslove koji se inače smatraju izvanrednim poslovima za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban pristanak svih suvlasnika, a koji pristanak tuženika tužiteljica nije imala, pa se na pravni odnos prema odredbi članka 39. stavka 2. ZVDSP-a primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Naime odredbom članka 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, s time da je prema odredbi članka 1122. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1123. stavka 2. ZOO-a poslovođa dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu, a obavljajući taj posao dužan je postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno domaćina. Isto tako odredbom članka 1124. stavka 1. ZOO-a propisano je da ukoliko je poslovođa bez naloga u svemu postupio kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog tog posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut, a pripada mu i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od gospodara posla ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama.

14. Imajući na umu da tužiteljica, na kojoj je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza, samom dostavom Procjene vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana, koji je na zahtjev tužiteljice u travnju 2019. godine izradio stalni sudski vještak za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J., nije dokazala cijenu izvedenih radova, a time niti financijski izdatak koji je navodno imala vezano uz te obavljene radove, odnosno da je platila cijenu tih radova, nužne i korisne izdatke, jer nije dostavila niti jedan račun, što je kao poslovođa bez naloga u svakom slučaju bila dužna dostaviti, na što je tijekom postupka opravdano upozoravao punomoćnik tuženika, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Drugim riječima činjenica da je u Procjeni vrijednosti ulaganja u uređenje dvosobnog stana, koji je na zahtjev tužiteljice u travnju 2019. godine izradio stalni sudski vještak za arhitekturu i procjenu nekretnina B. J., što ujedno znači da se suprotno navodima punomoćnika tužiteljice ne radi o postupku osiguranja dokaza, nego je naprotiv sudskog vještaka privatno angažirala tužiteljica, navedena cijena potrebnih radova, koju cijenu je sudski vještak dobio „upitom od tri neovisne firme“, s time da niti njemu tužiteljica nije dala, odnosno pokazala nikakve račune za te obavljene radove, time tužiteljica nije dokazala za koju cijenu su radnici, koje je prema iskazu iste angažirala, zaista obavili potrebne radove, a niti da je cijenu tih radova zaista i platila, da bi mogla osnovano od tuženika, suvlasnika predmetne nekretnine u 1/2 dijela zahtijevati podmirenje dijela tih troškova koji će odgovarati suvlasničkom omjeru tuženika. Konačno u odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka navodeći da tužiteljica više nije suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, jer je svoj suvlasnički dio darovala sinu L. G., koja činjenica je nesporna, a proizlazi i iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige zk.ul.br. 5651 k.o. G. Z. (list 6 spisa), sud je utvrdio da je taj prigovor neosnovan, jer se tužbeni zahtjev ne temelji na činjenici da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, nego na navodima tužiteljice da je financirala potrebne radove na sanaciji predmetnog stana na drugom katu, kao i na sanaciji zajedničkih dijelova nekretnine, krovištu i sanaciji vlage na stubištu i to u vrijeme kada je još bila suvlasnica predmetne nekretnine.

15. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 41. stavka 1. i stavka 2. ZVDSP-a, odredbom članka 87. stavka 1. ZVDSP-a, odredbom članka 1124. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 72. stavka 1, i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 73. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 221. a ZPP-a sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužiteljica zastupana po punomoćniku izgubila u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

17. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kuna, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 19. lipnja 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. rujna 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 10. listopada 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 13. prosinca 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 22. siječnja 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. ožujka 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 05. listopada 2021. godine u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 11. veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.812,50 kuna (Tbr. 42.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

18. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 22. studenog 2019. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tuženika u bitnom ponovio ranije iznesene navode, odnosno navode iz podneska od 10. listopada 2019. godine, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka. Isto tako zahtjev tuženika za naknadom troška zastupanja na ročištu 05. listopada 2021. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, što rezultira time da tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tuženiku i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 15. ožujka 2022. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.041,00 kuna

2. Tuženiku po punomoćniku

Rj:

- presuda nepravomoćna -

kal. 30 dana

U Zagrebu, dana 15. ožujka 2022. godine