REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2962/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz S., OIB: …, koju zastupa M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4556/19-2 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1663/18 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4556/19-2 od 16. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1663/18 od 18. srpnja 2019.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP-a jer naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Riječ je o pravnim pitanjima o kojima je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske već odlučivao te je utvrdio da u primjeni Zakona o obveznim odnosima postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih vijeća glede početka tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora te je postupio po odredbi čl. 40. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20 – dalje: ZOO) u svrhu usklađivanja sudske prakse.

5. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., o navedenom spornom pitanju zauzeo pravno shvaćanje (1/20), polazeći od odredbe čl. 328. ZOO-a. Pravno shvaćanje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

6. Prema navedenom pravnom shvaćanju početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, nego uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

7. Na opisani način je Vrhovni sud Republike Hrvatske uskladio sudsku praksu, a pobijana presuda nije u suprotnosti s navedenim shvaćanjem pa nema mjesta intervenciji Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dopuštenju revizije (tako i Revd- 1145/21-2 od 18. siječnja 2022.).

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.