Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž R-3101/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. J., iz T., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Opće bolnice V. OIB: …, V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-71/2021-11 od 22. listopada 2021., dana 15. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 4.687,50 kn do iznosa od 5.625,00 kn (za iznos od 937,50 kn).
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 8.045,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, počevši od 16. siječnja 2016., kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2021. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana.
Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima navedenim u točki I. izreke, kao i u dijelu za isplatu zatezne kamate prije 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec.
2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem pod točkom I. izreke nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i priznati tužiteljici naknadu troška za navedeni zahtjev, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Kako tužiteljica u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnijela žalbu na rješenje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od 31. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. po osnovici od 5.415,37 kn, koji tužbeni zahtjev je prihvaćen u visini od bruto 8.045,29 kn.
6. Žalitelj u bitnome navodi da trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, podnesenog tuženiku prije pokretanja parnice, predstavlja trošak nastao u povodu parnice, odnosno parnični trošak te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-147/10 od 7. veljače 2012.
7. U odnosu na odluku o troškovima postupka u dijelu koji se pobija žalbom, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude naveo da tužiteljici nije kao potreban za vođenje parnice priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje u zatraženom iznosu od 750,00 kn plus PDV, s obzirom da tužiteljica nije navela osnovu po kojoj traži naknadu tog troška, a i u konkretnom slučaju se ne radi o zahtjevu iz Tbr. 28. Tarife, a i prema čl. 133. st. 3. Zakona o radu obraćanje poslodavcu prije pokretanja sudskog postupka u ovom slučaju nije potrebno.
8. Odredbom Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) je propisano da dvjetniku pripada nagrada za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji o
se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog ili upravnog postupka, kao što su npr. po zahtjevu za naknadu štete protiv države ili općine, odnosno druge upravne jedinice, po zahtjevu protiv osiguravajućih društava, poduzeća, socijalnog osiguranja i drugih pravnih osoba, po zahtjevima za naknadu štete neopravdano osuđenim osobama i nezakonito pritvorenim osobama, u postupku koji prethodi eksproprijaciji i sl. – nagrada se odmjerava po Tbr. 7 t. 1.
9. Citiranom odredbom su primjerice pobrojani zahtjevi za koje bi odvjetnik imao pravo na nagradu kada ih podnosi određenim pravnim subjektima prije podnošenja tužbe u određenoj pravnoj stvari, te se ne radi o odredbi u kojoj bi bili taksativno pobrojani podnesci za koje bi odvjetnik imao pravo nagrade u postupcima koji se vode prije sudskog postupka pa je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da se ne radi o zahtjevu iz Tbr. 28. Tarife.
10. Međutim, odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisno da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.
11. Dakle, da bi stranka ostvarila pravo na naknadu određenog troška za zastupanje po odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke – da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a
12. U ovoj pravnoj stvari zahtjev za mirnim rješenjem spora ne predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje parničnog postupka, odnosno tužiteljica prije podnošenja ove tužbe radi isplate, sukladno odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17 i 98/19), nije bila obvezna podnijeti poslodavcu zahtjev za mirno rješenje spora pa se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje konkretne parnice, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud kada je odbio taj dio zahtjeva žaliteljice.
13. Ovdje valja dodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 147/10-2 od 7. veljače 2012. djelomično preinačio nižestupanjske presude i naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak odštetnog zahtjeva, uzimajući u obzir odredbe čl. 11. i 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05) prema kojima su tužitelji kao oštećene osobe imali pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku kao neposredno odgovornom osiguratelju na koji zahtjev im je tuženik bio dužan dostaviti utemeljeni odgovor u roku 30 dana, a tek po proteku tog roka su mogli podnijeti tužbu. Dakle, u opisanoj pravnoj situaciji je podnošenje zahtjeva bilo procesna pretpostavka za podnošenje tužbe pa je takav zahtjev bio potreban za vođenje spora, što u ovoj parnici nije slučaj.
14. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke rješenja.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to je na osnovi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
U Zagrebu, 15. ožujka 2022.
Sudac:
Diana Preglej, v.r.
