Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1821/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku T. Č., odvjetniku iz O. društva (OD-a) Č. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika V. K., OIB: ..., V., zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz Z. F. Š. i M. C. R. iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, pod poslovnim brojem Povrv-275/19-17 od 13. rujna 2021. godine, dana 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, pod poslovnim brojem Povrv-275/19-17 od 13. rujna 2021. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Povrv-275/19-17 od 13. rujna 2021. godine održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. H. iz V., poslovni broj OVRV- 142/2019 od 25. srpnja 2019. godine, te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 77.221,09 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2019. do isplate, kao i iznos od 2.732,89 kuna na ime zakonskih zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 10. srpnja 2019., te da mu naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.312,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 13. rujna 2021. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 79.953,98 kuna, i to na ime glavnice iznosa od 77.221,09 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2019. godine do isplate, kao i iznosa od 2.732,89 kuna na ime zakonskih zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 10. srpnja 2019. godine, a sve na ime nepodmirenih računa po V. B. C. kartice.

6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Štoviše, pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu.

7. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 79/15 i 29/18, dalje: ZOO-a) je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

7.1. Općim uvjetima okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju V. kartice koju izdaje E. C. C. d.d. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), člankom 4.4. propisano je da podnošenjem pisanog Zahtjeva za izdavanje željene V. kartice i njegovim potpisivanjem, podnositelj Zahtjeva kao i svaka osoba koja ga potpisuje kao potencijalni korisnik kartice ili zakonski zastupnik podnositelja Zahtjeva ili drugog potencijalnog korisnika, u ime i za račun osobe čiji je zakonski zastupnik, potvrđuje da je prije podnošenja Zahtjeva za izdavanje kartice proučila Opće uvjete te sve akte ECC na koje se Opći uvjeti pozivaju, te da prihvaća sve njihove odredbe. Člankom 10. 3. Općih uvjeta propisano je, između ostalog, da poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze koje terete V. B. kartice.

8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu nakon što je utvrdio:

- da je tužitelj (kao ovrhovoditelj) protiv tuženika (kao ovršenika) dana 25. srpnja 2019. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 79.953,98 kuna, i to na ime glavnice iznosa od 77.221,09 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2019. godine do isplate, kao i iznosa od 2.732,89 kuna na ime zakonskih zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 10. srpnja 2019. godine, za razdoblje od prosinca 2015. godine do srpnja 2019. godine;

- da iz Zahtjeva za izdavanje V. B. C. kartice za poslovnog klijenta i poslovnog korisnika od 9. svibnja 2011. proizlazi da je tuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje poslovnog subjekta M. T. d.o.o., potpisivanjem i podnošenjem istog potvrdio da je proučio Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju V. kartice koju izdaje E. C. C. d.o.o., te sve sastavne dijelove Okvirnog ugovora i da prihvaća sve njihove odredbe i obvezuje ih se poštivati, te da je prihvaćanjem Zahtjeva korisnik kartice stupio u ugovorni odnos s D. C.;

- da nije osnovan prigovor zastare jer je iz priložene analitike u spisu razvidno kako je tuženik od 15. siječnja 2016. pa sve do 18. srpnja 2017. redovno vršio uplate čime je priznao dug i prekidao tijek zastare;

- da se, sukladno citiranim odredbama Općih uvjeta, radi o solidarnoj odgovornosti poslovnog klijenta i poslovnog korisnika;

- da je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku N. J. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da iz izračunatog stanja duga da po osnovi V. B. R. partije 5405820065 na dan 10. srpnja 2019. iznosi 79.953,98 kuna, a koja se sastoji od dospjele glavnice (utrošak na prodajnim mjestima) u iznosu od 76.412,45 kuna, dospjele obračunate redovne kamate u iznosu od 1.312,46 kuna, dospjele obračunate zatezne kamata u iznosu od 984,07 kuna, te trošak ovrhe u iznosu od 1.245,00 kuna;

- da se tuženik na dostavljeni nalaz i mišljenje nije očitovao niti je dostavio u spis dokaze koji bi demantirali navode tuženika.

9. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza. Naime, suprotno žalbenim razlozima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, a što proizlazi i iz citiranih odredbi Općih uvjeta. Naime, poslovni korisnik solidarno s poslovnim klijentom odgovara za obveze koje terete V. B. kartice, a u konkretnom slučaju, tuženik je, kako to proizlazi iz Zahtjeva za izdavanje kartice, naznačen kao korisnik za kojeg se traži izdavanje poslovne kartice za poslovni subjekt M. T. d.o.o. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nije nastupila zastara potraživanja jer je tuženik izvršenim uplatama u utuženom razdoblju tijekom 2016. i 2017. godine prekidao tijek zastare, nakon čega je zastara počela ponovno teći.

10. Međutim, vezano za ocjenu osnovanosti prigovora zastare kojeg je istakao tuženik potrebno je navesti i slijedeće. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja E. C. C. d.o.o. kao pružatelja usluga izdavanja V. kreditne kartice, protiv tuženika kao korisnika kartice usmjeren je na isplatu neplaćenih računa po izdanoj kartici u spornom razdoblju. Dakle, radi se o ugovornom odnosu koji se odnosi na platne usluge koje je tužitelj na navedeni način pružio tuženiku.

11. Imajući u vidu činjenicu da se sporni neplaćeni računi odnose na korištenje kartice kao sredstva bezgotovinskog plaćanja, odnosno, na drugi dopušteni način, a kako se ne radi o međusobnim tražbinama koje bi bile utemeljene na trgovačkom ugovoru, prema pravnom stajalištu ovoga suda, u ovom postupku nema mjesta primjeni odredba članka 228. ZOO-a, koje se odnose na zastaru međusobnih tražbina iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, kako to pogrešno smatra tuženik.

12. Stoga je osnovanost prigovora zastare kojega je istakao tuženik potrebno razmotriti i ocijeniti primjenom odredba članka 225. ZOO-a koje propisuju opći zastarni rok. Kako je tužitelj pokrenuo predmetni postupak radi naplate sporne tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nadležnom javnom bilježniku 25. srpnja 2019. godine, na koji način je prekinut tijek zastare, a kako se tražbina odnosi na neplaćene račune za razdoblje od prosinca 2015. do srpnja 2019. godine, nedvojbeno je da je tužitelj isplatu zahtijevao unutar propisanog zastarnog petogodišnjeg roka, što znači da neovisno o uplatama koje je vršio tuženik, potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

13. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upozorava tuženik, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno, odlučiti kao u izreci.

14. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju tuženik pobija samo paušalno, bez isticanja konkretnih žalbenih razloga.

U Splitu, 15. ožujka 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.