Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-73/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Irene Lenić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz K., OIB …, zastupanog po B. G., odvjetniku iz R., protiv tuženika Banka iz Z., OIB…, zastupanog po J. G., odvjetniku iz o. d. G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P- 9360/2019-20 od 4. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-9360/2019-20 od 4. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile 2. svibnja 2006. u dijelu kojim je promjenjivost kamatne stope ugovorena u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je naloženo tuženiku da isplati - vrati tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa ukupno iznos od 8.132,99 kuna sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

Točkom III. pobijane presude utvrđen je ništetnim i dio odredbe članka 1., a točkom IV. i dio odredbe članka 7. navedenog Ugovora u pogledu valutne klauzule CHF, te je naloženo tuženiku da tužitelju s osnove valutne klauzule isplati iznos od 22.984,96 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom V. izreke.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka od 6.320,00 kuna sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2021. do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija navode žalbe kao neosnovane i predlaže odbijanje iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 2. svibnja 2006. uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je nesporno da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu tužitelj platio 8.132,99 kuna više, a s osnove valutne klauzule 22.984,96 kuna više.

9. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost odredbe članka 2. spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:96/03.

– dalje: ZZP) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81.82., i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07.,125/07.,75/09.,79/09.,89/09.,133/09.) i to člancima 96. i 97. tog zakona.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano i zakonito poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž- 6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

11. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužitelj trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 2. svibnja 2006., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija.

13. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

14. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

15. Žalitelj se neosnovano poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH broj:Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima jer je, kako je naprijed već obrazloženo, sud utvrdio ništetnost spornih odredbi Ugovora u skladu sa navedenim odlukama VSRH, te ih temeljem Zakona o zaštiti potrošača smatra ništetnim i nepoštenim.

16. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

17. Budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnim to žalitelj neosnovano prigovara nalazu vještaka da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, a što tvrdi da nije točno.

18. O prijedlogu tuženika da sud donese dopunsku presudu odlučit će prvostupanjski sud u smislu članka 339. – 341. ZPP-a.

19. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

20. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

21. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena.

22. Odgovor na žalbu nije bio nužan za pravilno rješavanje ove pravne stvari u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 10. ožujka 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan,v.r.