Poslovni broj: 6 Us I-1240/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz G. V., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik Z. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa S. T., službena osoba tuženika, radi poreznog nadzora poreza na dohodak, 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-215-01/21-01/4, URBROJ: 513-04-21-2 od 20. kolovoza 2021. te radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda S. B., KLASA: UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07- 12/21-32 od 30. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-215-01/21-01/4, URBROJ: 513-04-21-2 od 20. kolovoza 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda S. B., KLASA: UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/21-32 od 30. travnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/11- 215-01/21-01/1, URBROJ:513-04-21-2 od 3. ožujka 2021., u toč. I. izreke tužiteljici je kao poreznoj obveznici utvrđen manje obračunati porez na dohodak za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca 2011. (porezna osnovica:439.263,01 kn; porezna stopa: 12,25,40%; porezna obveza: 141.219,94 kn) te manje obračunati porez na dohodak za razdoblje 1. siječnja - 31. prosinca 2012. (porezna osnovica: 2.040.874,04 kn; porezna stopa: 12,25,40%; porezna obveza: 786.683,79 kn).; u toč. II. izreke naložena je uplata predmetne obveze na odgovarajući račun Državnog proračuna; u toč. III izreke određeno je da će porezni obveznik uplatiti iznose po navedenom rješenju u roku od osam dana od dana izvršnosti prema članku 133. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09.); u toč. IV. izreke navedeno je da se na nepravodobno plaćeni iznos poreza obračunava i plaća zatezna kamata; u toč. V. izreke navedeno je da ako porezni obveznik ne izvrši uplatu iz toč. II. u roku iz roč. III. izreke navedenog rješenja, naplata će se izvršiti ovrhom.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da prvostupanjsko rješenje kao i rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava uz bitnu povredu upravnog postupka – nemogućnost izjašnjavanja stranke. Iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari te navodi da je 26. ožujka 2021. zaprimila poziv na sastanak KLASA:UP/1-215-04/16-01/17, UR.BROJ: 513-07-12/21-26 od 23. ožujka 2021.radi omogućavanja očitovanja o činjenicama i okolnostima prema članku 7. Općeg poreznog zakona, koji sastanak je održan (pro forme) 30.ožujka 2021. u prostorijama Porezne uprave, pri čemu smatra da joj nadležna inspektorica nije omogućila iznošenje novih dokaza radi utvrđenja da nije postojao nesrazmjer u dohotku. Protiv zapisnika o ponovnom poreznom nadzoru KLASA: UP/1-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/21-28 od 1. travnja 2021. izjavila je prigovor, koji je odbijen navedenim prvostupanjskim rješenjem KLASA:UP/1-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/21-32 od 30. travnja 2021. Poziva se na sadržaj članka 7. Općeg poreznog zakona, da je porezno tijelo dužno u postupku provođenja poreznog nadzora poreznom obvezniku omogućiti sudjelovanje u nadzoru na način da se obveznika obavijesti o tome da se nadzor obavlja, da se obvezniku omogući dostavljanje dokumentacije i drugih materijalnih dokaza kojima bi se eventualno potvrdile ili osporile tvrdnje iznesene u Zapisniku, kao i na odredbu članka 111. Općeg poreznog zakona, u smislu da je porezno tijelo moralo, prije sastavljanja Zapisnika o provedenom ponovnom nadzoru, poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima, koje su bitne za donošenje poreznog akta, pozivom na zaključni razgovor, na kojem bi se raspravila utvrđeno činjenično stanje u nadzoru, raspravile eventualne sporne činjenice, pravne ocjene i dostavili mogući dokazi koji bi imali učinke na visinu nadzorom utvrđenih poreznih obveza. Ističe da je tijekom nadzora dostavljena pisana izjava tužiteljice od 4. svibnja 2016., kojom je izjavila da je primila na dar od svojega oca novčani iznos od 3.050.000, 00 kn, a uz navedenu izjavu bila je priložena i pisana Izjava D. K., OIB …, kojom izjavljuje da je u razdoblju 2009. - 2013.godine kćerki darovao novčana sredstava u iznosu od 3.050.000,00 kn. Smatra da je navedene izjave valjalo uzeti u obzir pri utvrđivanju dohotka. Od toga iznosa, dio novčane imovine od 364.441,44 kn predstavlja ušteđevinu M. K., a novčana imovina od 3.930.102,80 kn ušteđevinu D. i A. K., koja se nije nalazila u banci. Od njihove ušteđevine, otac D. K. daruje kćerki M. K. u 2011.godini iznos od 3.050.00,00 kn; od na dar od oca primljenih novčanih sredstava M. K. oročava u H. b. (A.) d.d. Z. 2.900.030,00 kn na razdoblje od 15. svibnja 2011. do 15.svibnja 2012. po Ugovoru o oročenom depozitu od 14. svibnja 2011., a ostatkom od 149.970,00 kn podmiruje račune za izgradnju kuće. Smatra da je u poreznom nadzoru valjalo kao razliku primitaka i izdataka u 2010. godini utvrditi 397.563,98 kn, u 2011. godini konačnu razliku primitaka i izdataka 69.320,63 kn, te u 2012.godini utvrditi konačnu razliku primitaka i izdataka 69.786,27 kn. U odnosu na promet stanja udjela u H. (A.) l. u Fondu A. C. na ime D. K. smatra da je vidljiva kupovina udjela 29. lipnja 2012. od 200.000,00 kn i 17. kolovoza 2012. godine 200.000,00 kn; Prodaja udjela bilježena je na dan 2. srpnja 2012. u iznosu 200.047,15 kn i na dan 20. kolovoza 2012. u iznosu od 200.047,24 kn; sa računa tužiteljice kod H. (A.) b. d.d. isplaćeno je 28. lipnja 2012. u korist Hl-CACH 200.000,00 kn za kupovinu udjela na ime D. K. umjesto sa računa D. K.; za udjele za koje je D. K. prodao banci, banka je 3. srpnja 2012. uplatila 200.047,15 kn D. K. na račun …; D. K. je istog dana sa svojeg računa podigao gotovinu od 200.000,00 kn i predao tužiteljici; tužiteljica primljeni novac nije uplatila na svoj račun u banci nego su njime plaćeni računi za gradnju kuće. D. K. bio je opunomoćenik na računu tužiteljice, pa je umjesto sa računa D. K., sa računa M. K. je 17. kolovoza 2012. u korist Hl- CACH, za kupovinu udjela na ime D. K. isplaćeno 200.000,00 kn; za udjele koje je D. K. prodao banci, banka je 21. kolovoza 2012. uplatila 200.047,24 kn D. K. na račun …. Ta su sredstva 22. kolovoza 2012. prenesena sa računa D. K. u korist računa tužiteljice. Također, 15. svibnja 2012., sa depozitnog računa je u korist računa tužiteljice uplaćeno 500.000,00 kn po isteku depozita (sredstva dobivena od oca D. K.). Ističe da su 11. srpnja 2012. sa računa D. K. … novčana sredstva u iznosu od 1.298.930,00 kn prenesena na račun tužiteljice, a sredstva su istog dana prebačena na račun D. K. i potrošena na gradnju obiteljske kuće. Poziva se na sadržaj zapisnika poreznog nadzora provedenog tijekom 2010. nad djedom tužiteljice D. K., u kojemu je utvrđeno postojanje novčanih sredstava na dan 31. prosinca 2009. u iznosu od 4.274.544,24 kn, te stoga smatra da izvori stjecanja imovine tužiteljice nisu upitni. Slijedom navedenog smatra da nije utvrđen nesrazmjer u imovini te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je 8. ožujka 2022. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje: Zakon o upravnim sporovima).

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje prileže istima, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja, prema odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa tuženika razvidno je da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured S. B., obavio porezni nadzor u ponovnom postupku kod tužiteljice, u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-215-01/21-01/1 od 3. ožujka 2021., radi utvrđenja poreza na dohodak (odnosno izvora imovine), sukladno odredbi članka 63. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014, 136/2015) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka poreznih činjenica, o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/21- 28 od 1. travnja 2021. u kojem su iscrpno specificirane nezakonitosti odnosno postojanje nesrazmjera na razliku između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, primjenom porezne stope poreza na dohodak za 2011. i 2012. godinu, te su utvrđene nove obveze poreza na dohodak, kako je specificirano u izreci prvostupanjskog rješenja.

7. U ovoj upravnoj stvari najprije je donesen zapisnik KLASA: 215-04/16- 01/16, URBROJ: 513-07-27-03-07/12-169-21 od 14. listopada 2016., protiv kojega je tužiteljica izjavila prigovor, te je doneseno porezno rješenje KLASA: UP/I-215-02/16- 01/17., URBROJ: 513-07-27-03-/12-16-1od 10. studenog 2016. , koje je poništeno rješenjem tuženika KLASA: UP/11-215-01/17-01/03., URBROJ:513-04-20-2 od 29.siječnja 2020. a predmet je vraćen na ponovni postupak. Zapisnik o ponovnom poreznom nadzoru KLASA:UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/20-7 donesen je 8. svibnja 2020., protiv kojega je tužiteljica izjavila prigovor, te je doneseno porezno rješenje KLASA: UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/20- 11 od 8. srpnja 2020. Navedeno rješenje poništeno je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-215-01/20-01/18, URBROJ: 513-04-20-2 od 23. rujna 2020., a predmet je vraćen na ponovni postupak. Nadalje, porezno rješenje KLASA:UP/I-215-04/16- 01/17, URBROJ: 513-07-12/20-21 od 14. prosinca 2020. poništeno je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-215-01/21-01/1, URBROJ:513-04-21-2 od 3. ožujka 2021. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

8. Kako je predmetni postupak pokrenut u 2016. godini valjalo je primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18111, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, dalje u tekstu: OPZ/08), koji u odredbi članka 5. propisuje da se u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava, u postupku oporezivanja primjenjuju porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

9. U pogledu prigovora zastare valja istaknuti da je odredbom članka 94. stavka 4. OPZ/08 propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje.

10. Odredbom članka 96. stavka 1. OPZ/08 propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći prema odredbama članka 94. stavaka 3., 4. i 5. toga Zakona, a prema članku 24. stavku 2. OPZ/08 prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

Prema odredbama članka 6. stavaka 1. i 2. OPZ/08 porezno je tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa te je dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

11. Odredbom članka 170. stavka 1. OPZ/08 propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba. Prema toj odredbi porezno tijelo je dužno po službenoj dužnosti voditi računa i o zakonitosti vlastitog postupanja u trenutku poduzimanja određene radnje, pa tako i o eventualnom nastupu zastare, kako relativne tako i apsolutne, u vrijeme dok se spis nalazi na rješavanju po žalbi poreznog obveznika.

12. Kako je u konkretnom slučaju, u postupku ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru, KLASA: 215-04/16-01/16, URBROJ: 513-07-27-03-07/12-169-21 od 14. listopada 2016., zastara je počela teći 1. siječnja 2017. te stoga u trenutku donošenja osporavanog rješenja nije nastupila apsolutna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. Dana 1. siječnja 2017. stupio je na snagu Opći porezni zakon (Narodne novine, 116/16. dalje: OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare, te je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 197. stavak 2. navedenog OPZ/16. Navedenom odredbom propisano je da će se, iznimno od stavka 1. ovog članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama tog Zakona. Kako u konkretnom slučaju relativna zastara nije nastupila do 1. siječnja 2017., trebalo je u smislu utvrđenja zastare postupak dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08 (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj U-zpz -18/2020-6 od 20 listopada 2021.).

13. Tijekom postupka tužiteljica je bila pozvana dostaviti podatke o izvorima sredstava, nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini, te podatke o osobnoj potrošnji uz analizu razlike vrijednosti imovine i dokumentirane visine sredstava za njezino stjecanje, te je preuzela obrazac Prijave činjenica bitnih za oporezivanje i Obavijest o činjenicama bitnim za oporezivanje - izvorima sredstava za nabavu poslovne i osobne imovine i osobne potrošnje u nadziranom razdoblju. U smislu sudjelovanja tužiteljice u postupku ista je dala i izjavu o činjenicama bitnim za oporezivanje, te joj je dana mogućnost za dodatnom dostavom dokumentacije na temelju koje bi učinila vjerojatnim postojanje određenog iznosa novčanih sredstava koje je posjedovala, odnosno mogla akumulirati u promatranom razdoblju.

14. U ponovno provedenom postupku donesen je navedeni zapisnik KLASA: UP/I-215-04/16-01/17, URBROJ: 513-07-12/21-28 od 1. travnja 2021., u kojemu je (kao i u prvostupanjskom rješenju) iscrpno navedeno činjenično stanje kao i izvori podataka - podaci iz Informacijskog sustava Porezne izjave (ISPU), podaci iz evidencije OIB sustava, podaci iz evidencije Podataka bitnih za oporezivanje (PBZO), podaci dostavljeni od strane porezne obveznice, podaci nadležnih financijskih institucija - banaka kod kojih je imala otvorene transakcijske račune i ostvarivala promet po istima, odnosno dostavljene su izjave tužiteljice i D. K.

15. Odredbom članka 63. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.); Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.); Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona (stavak 3.); Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 4.); U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 5.).

16. Odredbom članka 33. a Zakona o porezu na dohodak propisano je da se drugim dohotkom smatra i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje (stavak 1.); Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člankom 63. ovoga Zakona (stavak 2.).

17. Odredbom članka 49.a Zakona o porezu na dohodak propisano je da porez na dohodak od drugog dohotka po osnovi primitka utvrđenog kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje iz članka 33.a ovoga Zakona, obračunava Porezna uprava po stopi od 40% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona (stavak 1.); O utvrđenom i obračunatom porezu na dohodak iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava izdaje porezno rješenje (stavak 2.); Porezni obveznik kojem je utvrđen i obračunat drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka obvezan je isti uplatiti u roku od 15 dana od dana dostave poreznog rješenja iz stavka 2. ovoga članka (stavak 3.).

18. Prema članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

19. Odredbom članka 12. stavak 2. istog Zakona, propisano je da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo), koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.

20. Odredbama članka 2. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak te da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.

21. Odredbama članka 65. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka, primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona i zakona o prekršajima.

22. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je porezna obveznica u razdoblju 2010. - 2014.godine imala više otvorenih računa kod H. A. A. B.d.d., kod Z. b. d.d. i kod P. b. Z. d.d. Od navedenih banaka je putem Obavijesti o činjenicama bitnim za oporezivanje zatražena dostava prometa svih računa porezne obveznice za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2014. Iz dostavljenih prometa tekućeg računa građana kod H. A. A. B. d.d. broj … utvrđeno je da je porezna obveznica u 2010., 2011., 2012., 2013. i 2014. godini uglavnom dnevno uplaćivala i isplaćivala u gotovini novčana sredstva u HRK, bez salda na računu na kraju godine. Osim navedenog, 28. lipnja 2012. preko istog računa uplaćen je iznos od 200.000,00 kn, te je 17. kolovoza 2012. uplaćen iznos od 200.000,00 kn prema Hl-CASH otvoreni investicijski fond s javnom ponudom, OIB: …, za kupnju udjela, iz čega proizlazi da je porezna obveznica stekla udio u investicijskom fondu u iznosu od 400.000,00 kn tijekom 2012.godine; Prema potvrdama o izvršenoj transakciji Addiko Bank d.d. utvrđeno je da je 21. kolovoza 2012. Hl- CASH otvoreni investicijski fond uplatio D. K. na račun broj … kod A. B. d.d. iznos od 200.047,24 kn kao otkup udjela, koji iznos je D. K. dana 22. kolovoza 2012. uplatio M. K. na račun broj …kod A. B. d.d., kao interni prijenos.

23. U izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine tužiteljica je kao primitke navela: primitke po osnovi obavljanja obrta, od zakupa poslovnog prostora, primitke od promocije, od svatova i primitke od darivanja D. K.

24. Prema informacijskom sustavu Porezne uprave tužiteljica je u razdoblju 2010.- 2014. godini stekla nekretninu - k.č.br. … (odnosno … oranica), k.o. B. V., uknjiženo pravo vlasništva na temelju darovnog ugovora od 2. veljače 2008. od D. K., a na kojem je porezna obveznica kao investitor izgradila obiteljsku kuću.

25. Porezna uprava je pribavila i dokumentaciju u svezi troškova izgradnje kuće kao i pisano očitovanje o troškovima izgradnje te je u prvostupanjskom rješenju specificiran pregled dobavljača kao i iznos utrošen za pojedine nabavke.

26. U odnosu na k.č. br. …, k.o. S., utvrđeno je da je u vlasništvu, tužiteljice na temelju ugovora o darivanju nekretnine od 6. veljače 2013.

27. U izjavi o izvorima stjecanja imovine porezna obveznica je kao primitke navela: primitke po osnovi obavljanja obrta, od zakupa poslovnog prostora, primitke od promocije, od svatova i primitke darivanja D. K.

28. Porezno je tijelo utvrdilo da je tužiteljica vlasnica obrta Tada, mjenjačnica, G. V., te je u razdoblju 2010.- 2014. godine tužiteljica ostvarila ukupan dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 499.360,44 kn.

29. Prema informacijskom sustavu Porezne uprave u razdoblju 2010. - 2014. godine ostvarila i dohodak od imovine, odnosno zakupa poslovnog prostora kako je specificirano na stranici 6 prvostupanjskog rješenja (prosječno 10.992,00 kn godišnje).

30. Prema prigovoru porezne obveznice utvrđeno je kako je ista dana 31. svibnja 2011. imala oročeni depozit i ostvarila prihod od kamata.

31. Uvidom u priloženi ugovor o oročenom depozitu utvrđeno je da je tužiteljica 14. svibnja 2011. kod H. A. A. B. d.d. ugovorila oročeni depozit iznosa od 2.900.030,00 kn na razdoblje 14. svibnja 2011. do 15. svibnja 2012.; Iz izvoda tekućeg računa broj … razvidno je da je od realizacije navedenog ugovora ostvaren iznos kamata u 2011. ( 51.092,91 kn) i 2012. godini (9.983,35 kn). Stoga su dopunskim zapisnikom primici uvećani za navedeni primitak od kamata te isti iznose za 2011. godinu 166.473,94 kn i za 2012. godinu 115.545,78 kn.

32. Tužiteljica je tijekom postupka dostavila Izjavu fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine od 4. svibnja 2016. iz koje proizlazi da je 24. svibnja 2014. u svatovima primila na dar od rodbine i prijatelja dar u novcu u iznosu od 1.231.000,00 kn, a istinitost navoda potvrđuju potpisima svjedoci: M. L., OIB: …, S. B. i P. K., OIB: …, G. V.

33. Navedena izjava je dostavljena naknadno tijekom nadzora i nije sadržana u prvobitnoj Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine. S obzirom da je navedeni iznos prema izjavi tužiteljice dan u gotovini i od neidentificiranih osoba (rodbina, prijatelji), sud ocjenjuje pravilnim stav prvostupanjskog tijela i tuženika da se predmetni dokaz ne može smatrati vjerodostojnim.

34. Tužiteljica je također dostavila i izjavu od 4. svibnja 2016. iz koje proizlazi da je imala promociju diplome 2014. godine kojom prilikom je na dar primila od rodbine i prijatelja iznos od 201.500,00 kn., a istinitost navoda potvrđuju svjedoci A. T., G. V., i l. M., S. B. Tužiteljica u izjavi od 4. svibnja 2016. također navodi da je primila na dar novčani iznos u iznosu od 3.050.000,00 kn od D. K., a kao dokaz prilaže izjavu u kojoj D. K., izjavljuje da je M. K. (kći) darovao u razdoblju od 2009.- 2013. godine novac u ukupnom iznosu od 3.050.000,00 kn., a istinitost navoda potvrđuju svjedoci potpisom na izjavi: M. L., OIB: … i J. H., OIB: …. Prema pisanom očitovanju D. K. isti novčani iznos je dio predan gotovinski, a dio preko računa, o kojim transakcijama nisu dostavljeni nikakvi dokumentirani dokazi, već isključivo pisana izjava D. K. o primanju darovnih sredstava od svoje bake.

35. Navedena izjava također je dostavljena naknadno tijekom nadzora, odnosno navedeni podaci nisu specificirani u Izjavi fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine.

36. S obzirom da je navedeni iznos prema izjavi tužiteljice dan u gotovini i od neidentificiranih osoba (rodbina, prijatelji), sud ocjenjuje pravilnim stav prvostupanjskog tijela i tuženika da se predmetni dokaz ne može smatrati vjerodostojnim.

37. Prema članku 69. OPZ/08 zahtjevom za davanje obavijesti od 12. svibnja 2016. od D. K. je zatražena dokumentacija/ dostava isprava o visini prihoda i izvorima imovine za darovana novčana sredstva M. K. u razdoblju 2009. - 2013. godine u iznosu od 3.050.000,00 kn. D. K. je po pozivu za davanje obavijesti uz dopis ponovo dostavio kopiju naprijed navedene izjave o darovanju, čiji original je već dostavljen uz Izjavu fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, kao i izjavu od primanja darovnih sredstava od bake. D. K. kao dokumentaciju o izvorima prihoda i izvorima imovine priložio je izjavu o primanju darovnih sredstava od svoje bake prema kojoj je 1996. godine za rođendan od bake S. Z. (rođ. …, umrle 1998.godine) primio na dar 927 dukata velikih, svaki 13,96 gr., uz obračun prodanih dukata u 2011., 2012.godini po vrijednosti 1.800 USO za jednu uncu. Istinitost predmetnih navoda sadržanih u izjavi potvrđuju svjedoci svojim potpisima: M. K., rođ. B., G. V. i V. T., OIB …, G. V. D. K., uz izjave nije nikakvim vjerodostojnim ispravama niti materijalnim dokazima dokazao izvor stjecanja imovine, niti izvršio specifikaciju prodaje dukata. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da D. K. u razdoblju 2005. - 2014. godine, odnosno od 1997.godine (podaci HZMO) nije prijavio, odnosno ostvario dohodak od nesamostalnog rada kao ni dohodak od samostalne djelatnosti, niti drugi dohodak.

38. Odredbom članka 82. stavak 4. OPZ/08 propisana je dužnost fizičke osobe dostaviti vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine. Prema članku 82. stavak 4. OPZ/08 ako Porezna uprava na temelju prikupljenih podataka utvrdi da fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Porezna uprava pozvati će fizičku osobu da dostavi dokaze o izvorima stjecanja imovine. Ako se fizička osoba ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine, Porezna uprava procjenom će utvrditi osnovicu poreza na dohodak fizičke osobe.

39. Zaključno je porezno tijelo izvršilo rekapitulaciju izvora sredstava po godinama (primici od samostalne djelatnosti, primici od zakupa i primici od kamata – kako je to specificirano u tablici na str. 8. prvostupanjskog rješenja), te su nadzorom vrijednosti nabavljene imovine i ostalih izdataka tijekom nadziranog razdoblja utvrđeni iznosi izgradnje kuće (2.526.873,49 kn), kupnje udjela u iznosu od 400.000,00 kn, uplate na ime poreza prema informacijskom računu Porezne uprave tijekom nadziranog razdoblja u iznosu od 53.084,99 kn za razdoblje 2010. - 2014. za porez na dohodak od samostalne djelatnosti te porez na dohodak od imovine u iznosu od 4.200,00 kn za razdoblje 2010.-2014., podaci o osobnoj potrošnji, prema izjavi u iznosu od 48.000,00 kn godišnje, odnosno izvršena je rekapitulacija nabavljene imovine, ostalih izdataka veće vrijednosti i osobne potrošnje po godinama (kako je to specificirano u tablici na str. 8. prvostupanjskog rješenja); Porezno tijelo je u nadzoru pri ocjeni vjerodostojnosti dostavljenih izjava uzelo u obzir i ukupne dostupne podatke o primicima do 31. prosinca 2009., kao početno stanje primitaka na dan 1. siječnja 2010., uzimajući u obzir primitke porezne obveznice od dohotka od samostalne djelatnosti prema dostupnim podacima informacijskog sustava Porezne uprave u ukupnom iznosu od 287.144,65 kn (2005. - 50.793,97; 2006.- 62.471,39 kn; 2007.- 61.925,96; 2008.- 59.647,56 kn; 2009. - 52.305,77 kn); nadzorom su utvrđeni i iznosi očekivane osobne potrošnje za prijašnje godine, u iznosu od 48.000,00 kn godišnje, uzimajući u obzir očitovanje porezne obveznice o osobnoj potrošnji, t eje u tablici (list 9 prvostupanjskog rješenja) utvrđene razlike između izvora sredstava (primitaka) i imovine i izdataka po poreznim razdobljima. provedenim poreznim nadzorom u konačnici je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno da kod tužiteljice postoji manjak primitaka u odnosu na izdatke u 2011. godini u iznosu od 439 .039,07 kn i u 2012. godini u iznosu od 2.008.494,95 kn.

40. Dakle, usporedbom primitaka i izdataka na temelju svih prethodno citiranih dostupnih i provjerljivih podataka, kao i podataka koje je dostavila tužiteljica kao i ostalih podataka, nadzorom je utvrđeno da izvori za imovinu fizičke osobe nisu u cijelosti dokazani te je sukladno odredbi članka 63. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak utvrđeno da izvori za imovinu tužiteljice nisu dokazani, te je utvrđen po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33. a istog Zakona o porezu na dohodak, kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.

41. Sud ocjenjuje da je pravilno tužiteljici nadzorom utvrđena obveza poreza na dohodak za 2011. godinu u iznosu od 141.219,94 kn i za 2012.godinu u iznosu od 786.683,79 kn, jer je na tužiteljici bio teret dokaza o izvorima stjecanja imovine, u smislu članka 78. OPZ/08 odnosno tereta dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez, te tužiteljica dostavljenim (prethodno citiranim) izjavama nije na vjerodostojan način dokazala činjenice koji bi upućivale na izvor stjecanja imovine u smislu odredbe članka 63. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak.

42. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljici, u ponovnom postupku, omogućeno izjašnjavanje, te je ista i bila nazočna završnom razgovoru održanom 26. ožujka 2021. u Poreznoj upravi, radi omogućavanja očitovanja o činjenicama i okolnostima prema članku 7. OPZ/08, pri čemu nije dostavila nove odnosno vjerodostojne dokaze. Sud nije u mogućnosti ocjenjivati subjektivni dojam tužiteljice o kvaliteti održanog sastanka, te tužiteljica u smislu postupanja prvostupanjskog tijela ima pravo izjaviti prigovor u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku.

43. U postupku je izvedena ocjena dokaza, te je predmetom ocjene bilo i utvrđenje vjerodostojnosti izjave tužiteljice o navedenim izvorima sredstava, koja ocjena je valjano i potpuno obrazložena. Same izjave (tužiteljice i njoj srodne osobe) bez dokumentiranih izvora porijekla ne predstavljaju dostatan dokaz u nedostatku drugih pokazatelja vjerojatnosti vjerodostojnosti istih. Na poreznom tijelu je teret dokaza činjenica koje predstavljaju pretpostavku za postupanje u smislu citiranih odredbi Zakona o porezu na dohodak, odnosno raspolaže li porezna obveznica imovinom i sredstvima za osobnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je ostvarila tijekom nadziranog razdoblja, a na tužiteljici je teret dokaza izvora i autentičnosti stjecanja imovine, kao i svih drugih navoda koji mogu poslužiti kao dokaz osnovi ukidanja ili umanjenja porezne obveze.

44. Stoga je pravilno je utvrđenje tuženika da tužiteljica nije dokazala vjerodostojnim izvore sporne imovine te je tužiteljica tijekom nadziranog razdoblja imala imovinu odnosno sredstva za osobnu potrošnju koja višestruko premašuje njene primitke za navedena razdoblja.

45. Oslobođenje od plaćanja poreza, povrat poreza i slični zahtjevi u pravilu se temelje na činjenicama i dokazima koji su poznati i kojima raspolaže porezni obveznik, dok porezno tijelo o njima stječe saznanje kad ih istakne i predoči porezni obveznik, slijedom čega je logično da je teret dokazivanja takvih činjenica na poreznom obvezniku. Dokazivanje, kao osnovna metoda utvrđivanja činjenica u poreznom postupku, uz ostalo, obuhvaća radnje određivanja činjenica koje treba utvrditi (činjenica bitnih za oporezivanje) te određivanje dokaznih sredstava. Dokazna snaga je sposobnost dokaza da posluži izvođenju zaključka o istinitosti tvrdnji koje su predmet dokazivanja. Ako porezno tijelo – ni nakon što je radi utvrđivanja određene pravno relevantne činjenice provelo dokazni postupak – ne uspije o postojanju takve činjenice steći uvjerenje na zahtijevanoj razini utvrđenosti, dužno je tu ''neizvjesnost'' prevladavati primjenom pravila o teretu dokazivanja, i to tako što će najprije utvrditi je li na poreznom obvezniku teret dokazivanja te činjenice, i zatim, ako je, formirati stav koji će biti nepovoljan za poreznog obveznika.

46. Iz cjelokupne dokumentacije tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno zaključuju da tužiteljica nije dokazala slijed stjecanja novčanih sredstava u odnosu na dokazive prihode kao i obveze u 2011. i 2012.godini, te se nije mogla utvrditi veza između ostvarenih primitaka i izdataka, a sve iz razloga kako je detaljno obrazloženo prvostupanjskim rješenjem, koje obrazloženje sud prihvaća u cijelosti.

47. Slijedom navedenoga, sud je sukladno članku 57. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao izreci presude.

U Osijeku 15. ožujka 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v.

r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).