Republika Hrvatska

Općinski sud u

Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja K. A. iz K. B., B. R. 33, OIB … zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika O. škole K., T. S. 7, O…., zastupanog po ravnatelju Z. M., radi isplate razlike plaće, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 03. veljače 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnikatuženika, te odluke objavljene dana 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. školi K., T. S. 7, O…., da tužitelju K. A. iz K. B., B. R. 33, OIB … isplati iznos od 1.661,73 kn (tisućušestošezdesetjednukunu sedamdesettrilipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 413,60 kn od dana 10. lipnja 2016. godine do plaćanja,

- na iznos od 672,98 kn od dana 12. srpnja 2016. godine do plaćanja,

- na iznos od 377,45 kn od dana 11. listopada 2016. godine do plaćanja,

- na iznos od 197,71 kn od dana 11. studenog 2016. godine do plaćanja,

osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. N. se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.093,75 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 15. ožujka 2022. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

O.

1. T. kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U. tužbi navodi:

- da je bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Z. o plaćama u javnim službama. I. da

je 23. studenog 2006. godine između V. R. H. i sindikata javnih

službi sklopljen S. o osnovici plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009. godini,

- da su zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. V. R. i sindikati javnih službi sklopili su D. S. o osnovici plaće u javnim službama kojim je

osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. I.. D. S.. O. čl. I..-V. Dodatka Sporazuma

ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH,

- da su dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu,

- da je dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014, dok je dana 27. studenog 2015. godine DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8%, u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na tromjesečje 2014. godine. S obzirom da aritmetička sredina realnog rasta

BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a,

- budući da je tuženik od prosinca 2015. godine pa nadalje plaću tužitelju obračunavao po osnovici 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjeni Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 1.661,73 kn; stoga tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

3. T. u odgovoru na tužbu navodi:

- da je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu te da nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između V. R. H. te N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja,

N. sindikata zaposlenih u srednjim školama H. i S. hrvatskih

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti,

- da također nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama,

- kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine bio sklopljen D.

S. o osnovici plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene I. i dopuna D. S. o osnovici plaće u javnim službama

bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na S. o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti,

- da je razvidno da D. S. o osnovici plaće u javnim službama i

I. i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006,

- da osporava pravnu valjanost izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama odnosno postavlja pitanje mogu li proizvoditi pravne učinke u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn,

- da jedan od supotpisnika nije potpisao već samo parafirao I. i dopune

D. S. o osnovici plaće u javnim službama, a radi se o S.

sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., pa su dakle ništetne i nepostojeće

I. i dopune D. S. o osnovici plaće u javnim službama,

- da isti nisu bili sklopljeni na zakonit način jer sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni ugovori u smislu Z. o radu stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a budući da isti nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava pa je ništetan, a zbog toga ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama,

- ukazuje na način obračuna plaće jer je osnovica plaće u javnim službama utvrđena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i to odredbom članka 2. pa je dakle utvrđenje osnovice plaće strogo određeno i ne može se mijenjati voljom stranaka, a bilo kakva interpretacije koja proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bila bi pogrešna,

- smatra da je, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. s primjenom od dana 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.,

u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.g,

- da tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka

3. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.listopada 2011.g. jer smatra da, a što je vidljivo iz podataka Državnog

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

zavoda za statistiku, se radi o "padu realnog tromjesečnog BDP-a, pa bi prema čl. III. do V. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, te stoga predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije,

- zaključno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

4. N. ročištu održanom 03. veljače 2022. tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, te istaknuo kako osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ali se ne protivi njegovoj visini.

5. T. dokaznog postupka pročitani su: U. o radu od 14. siječnja 2016.,

A. ugovora o radu s lista 7-8, U. o radu od 31. kolovoza 2016., Ugovor o radu od 19. rujna 2016., obračunske isprave za isplatu plaća od 15-19, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak sporazumu, Izmjene i dopune dodatka sporazumu, Arbitražna odluka, Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovi za plaće u javnim službama, Priopćenje za javnost i Izmjene i dopune dodatka sporazumu, sudska praksa Općinskih i Županijskih sudova s lista 79-92, te Zaključci sa sastanka od 8. prosinca 2016. (list 93-104).

6. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

7. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8. Također je utvrđeno da su V. R. i navedeni sindikati javnih službi zaključili

13.05.2009. D. S. o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg D. su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku I.. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog B.-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U. članku I.. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa V.-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.. U. je da su V. R., te S. javnih službi zaključili 26.10.2011. I. i dopune D. S. o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., iako su po predstavnicima tog S. parafirane, a kojim I. je promijenjen članak I.. D. te članak I.. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je sama pravna valjanost spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

10. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, te konačno Vjerodostojnog tumačenja, no sud nalazi da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

11. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01. i 39/09.), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

12. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

13. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavlja pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

14. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

15. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

16. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

17. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima

P. broj: 19 P.-1309/2021-8

III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.

18. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

19. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu održanom 03. veljače 2022. izričito naveo kako ne osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

21. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan. Prema odredbi čl. 139. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa kako je najranije potraživanje tužitelja u iznosu od 413,60 kn dospjelo 10. lipnja 206., a tužba je kod ovog suda zaprimljena 07. lipnja 2021., to jasno proizlazi da prigovor zastare nije osnovan.

22. Sukladno navedenom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.661,73 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za svibanj, lipanj, rujan i listopad 2016. godine, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak - "Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

23. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18. i 121/19.) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

24. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

25. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

26. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da tužitelj u ovome postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva (u odnosu na gore spomenuti dio zakonskih zateznih kamata), a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT).

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr. 42. OT), sastav podneska od 26. siječnja 2022. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. OT), trošak zastupanja na ročištu od 03. veljače 2021. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. OT), te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 156,25 kn (Tbr. 9.3. i Tbr. 42. OT), odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.093,75 kn. 28. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 15. ožujka 2022.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. O. Z. K., K.

2. O. škola K., T. S.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured K…