Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-100/2019-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja P. p. V.d.o.o. Virovitica, OIB: ...., protiv tuženika J.L. iz V., OIB: ....., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU R.B. i D.N.iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-168/2017 od 27. prosinca 2018., dana 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-168/2017 od 27. prosinca 2018. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika D. F.-K.iz V., poslovni broj Ovrv- 1244/2017 od 16. svibnja 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da na temelju izvoda iz poslovnih knjiga - kartice kupca i kamatnog lista prema obračunu, tužitelju namiri tražbinu za obavljenu djelatnosti kupca toplinske energije (fiksni trošak) u iznosu od 960,48 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,88% koja teče od 5. svibnja 2017. i kamate u iznosu od 24,28 kn, koja teče od dana podnošenja prijedloga za ovrhu 10. svibnja 2017. pa do isplate, zatim je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 175,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. prosinca 2018. pa do isplate, sve naprijed u roku od osam dana, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška, koji predstavlja razliku od zatraženog do dosuđenog iznosa, u iznosu od 47,50 kn, kao neosnovan.

2. Protiv presude sadržane u točkama I i II izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev te tuženiku priznaju troškovi postupka uključujući i trošak žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao isporučitelja toplinske energije za isplatu tražbine po računima kojima je tuženiku obračunata naknada za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije (tzv. fiksni trošak od 120,06 kn mjesečno) za stan u V., za razdoblje od mjeseca rujna 2016. do mjeseca ožujka 2017., u ukupnom iznosu od 960,48 kn te obračunata kamata u iznosu od 24,28 kn na zakašnjelo plaćene iznose naknade.

6. Sud prvog stupnja nespornim utvrđuje da se tuženik izdvojio iz sustava zajedničkog toplinskog grijanja, a uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije od 1. kolovoza 2016. utvrđuje da je isti zaključen između tužitelja kao kupca toplinske energije i svih suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika i kojim ugovorom je u članku 5. definiran iznos sporne naknade u visini od 1,38 kn/m2 pa zaključuje da tužitelj tereti tuženika spornom naknadom za stan površine 69,60 m2.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 44. stavak 1., članka 45. stavak 9. i članka 53. stavak 13. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15. - dalje: ZTTE) zauzima stav da se iz iznosa naknade ugovorene članku 5. Ugovora o potrošnji toplinske energije imaju financirati troškovi djelatnosti tužitelja kao kupca i opskrbljivača toplinske energije u svezi izvršavanja njegove zakonske obveze upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija, s time da je tuženik, iako se izdvojio iz sustava zajedničkog grijanja, u obvezi plaćati sve troškove pa tako i troškove upravljanja i održavanja unutarnjih instalacija, osim troškova toplinske energije vezanih za njegov stan.

8. Stoga, cijeneći odredbu članka 45. stavak 9. ZTTE sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik u obvezi plaćati sve troškove vezane uz zajednički toplinski sustav, osim troškova toplinske energije za svoj stan, pri čemu otklanja i prigovor tuženika kojim je navedenu obvezu osporio navodeći da plaćanjem pričuve u dovoljnoj mjeri participira u održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, a u odnosu na koje tvrdnje sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da održavanje distribucijske mreže i vanjskih instalacija, odnosno instalacija i uređaja izvan zgrade, nije obuhvaćeno sredstvima zajedničke pričuve u smislu odredbe članka 85. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst - dalje ZV).

9. Ocijenivši da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tražbine sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučuje kao u izreci pobijane presude, pri čemu o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena koja od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu navedenih zakonskih odredbi. Protivno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke koji bi ukazivali na ostvarenje ove procesne povrede.

11. Žalbeni navodima tuženik neosnovano ukazuje kako je tužitelj preinačio tužbu, koju preinaku da je sud prvog stupnja dopustio protivno zakonu. Naime, podneskom od 17. listopada 2017. tužitelj je naveo da „ispravlja omašku u pisanju“ navoda prijedloga za ovrhu kojim je postupak pokrenut, tako da umjesto omaškom navedene „tražbine za isporučenu toplinsku energiju“ potražuje od tuženika „naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije (fiksni trošak)“ kao se i navodi u ispostavljenim računima, bez izmjene iznosa visine tražbine koja je ostala ista (960,48 kn + 24,28 kn). Stoga bi se u smislu odredbe članka 191. stavak 3. ZPP-a radilo o promjeni pravne osnove tužbenog zahtjeva koja se ne smatra preinakom tužbe, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja. Sve kada bi se i radilo o preinaci tužbe, ista bi bila učinjena fazi postupka prije održavanja pripremnog ročišta i zaključena prethodnog postupka, radi čega bi sud prvog stupnja preinaku bio ovlašten dopustiti iz razloga svrsishodnosti unatoč protivljenju tuženika, sve u smislu odredbe članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a.

12. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a, u odnosu na koji je člankom 467. stavak 1. ZPP-a propisano ograničenje žalbenih razloga, stoga žalbom nije dopušteno osporavati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg sadržajno ukazuje žalba tuženika.

13. Suprotno žalbenim navodima, kraj utvrđenja da je između tužitelja kao kupca toplinske energije i ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije, kojim je između ostalog, ugovoreno plaćanje naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije (članak 5.), to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao vlasnik stana tj. jedan od suvlasnika zgrade, unatoč tome što se u skladu s odredbom članak 45. stavak 1. ZTTE-a izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, pozivom na odredbu članak 45. stavak 9. ZTTE-a, kojom je propisano da je krajnji kupac iz st. 1. istoga članka, dakle krajnji kupac koji se izdvojio iz sustava, dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, u obvezi plaćanja utužene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije odnosno tzv. fiksnog troška. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi u slučaju izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, kao u konkretnom slučaju tuženika, ostaje obveza krajnjeg kupca podmirivati pripadajući dio troškova sustava, osim troška isporučene energije za njegovu samostalnu uporabnu cjelinu, u konkretnom slučaju stan tuženika.

14. Bez osnova tuženik žalbenim navodima otklanja svoju obvezu plaćanja utužene naknade pozivajući se na okolnost da osobno nije potpisao Ugovor o potrošnji toplinske energije, to iz razloga jer se sukladno odredbi članka 4. stavak 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/14. i 129/15. - dalje: Opći uvjeti) takav ugovor sklapa između kupca toplinske energije, što je u konkretnom slučaju tužitelj i ovlaštenog predstavnika zgrade, a sukladno st. 2. istoga članka smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije. Stoga, predmetni ugovor, unatoč tome što nije potpisan po tuženiku, obvezuje tuženika kao krajnjeg kupca tj. u smislu odredbe članak 2. stavak 2. točka 4. Općih uvjeta kao vlasnika stana u predmetnoj zgradi.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava vlasništvo tužitelja na samostalnom toplinskom sustavu nisu od odlučnog značaja, budući da je tužitelj kao kupac toplinske energije sukladno odredbi članak 13. stavak 1. Općih uvjeta ovlašten formirati račun za toplinsku energiju za krajnjeg kupca, dakle aktivno je legitimiran za naplatu utužene naknade.

16. Jednako tako pravilnom primjenom materijalnog prava je sud prvog stupnja otklonio prigovor tuženika koji se ponavlja u žalbi da bi predmetnu naknadu plaćao kroz podmirivanje zakonske obveze zajedničke pričuve jer ista po svom zakonskom određenju ne sadrži naknadu predmetnog „fiksnog troška“..

17. U odnosu na žalbene navode kojima ukazuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Županijskog suda u Karlovcu i Bjelovaru te Ustavnog suda Republike Hrvatske, ističe se da se ne radi o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama, pa je neosnovano ukazivanje tuženika na takve, odluke, pri čemu se ističe i da je svaki parnični postupak individualizirani postupak u kojem se ovisno o procesnim dispozicijama stranaka utvrđuje činjenično stanje, a o kojem ovisi primjena materijalnog prava.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

19. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. ožujka 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak