Poslovni broj Gž-2523/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja V. i O. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. i P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika D. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5183/2017- 15 od 16. ožujka 2020., 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5183/2017-15 od 16. ožujka 2020., u točki I. i III. izreke i sudi:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-1782/2017 od 28. veljače 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, odbijaju kao neosnovani.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.200,00 kuna, u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-1782/2017 od 28. veljače 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 53,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2016. do isplate. Točkom II. izreke pobijane presude djelomično je ukinut citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 792,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2016. do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 61,15 kuna na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2017. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 785,00 kuna, u roku od osam dana.

2. Protiv točke I. i III. citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koja se primjenjuje pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. srpnja 2019. (list 28 spisa), zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime utroška vode za mjesec veljaču 2016.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, dok spornim utvrđuje visinu tražbine tužitelja.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) naveo da je na potrošnom mjestu bilo potrošnje vode utrošene bez koristi, te da ga je sam tužitelj obavijestio o otpisu navedenog duga;

- da je tužitelj podneskom od 8. ožujka 2019. učinio nespornim da je dio predmetnog dugovanja u iznosu od 302,87 kuna obuhvaćen odlukom Komisije za otpis utrošene vode od 4. travnja 2017., odnosno nakon pokretanja ovršnog postupka pokrenutog 14. veljače 2017., te da je tuženik podmirio iznos od 489,32 kune, slijedom čega da povlači tužbu za navedene iznose, a ostaje kod potraživanja iznosa od 53,37 kuna;

- da je tuženik podneskom od 27. ožujka 2019. osporio tražbinu tužitelja u iznosu od 53,37 kuna jer da je tužitelj u dopisu od 4. travnja 2017. (odluka Komisije za otpis utrošene vode) naveo dugovanje u iznosu od 30,36 kuna, a da iz uplatnica i računa, koje je dostavio uz podnesak, posebno računa broj 26820974 u kojem je navedeno da su prethodna dugovanja po redovnom knjigovodstvu na dan 19. srpnja 2017. podmirena, proizlazi da su dugovanja prema tužitelju podmirena, na koje navode da se tužitelj očitovao navodeći da se navedeno odnosi na redovno dugovanje, a da se utuženo dugovanje odnosi na iznos koji nije iskazan u redovnom knjigovodstvu;

- da je odlukom Komisije za otpis vode utrošene bez koristi od 4. travnja 2017. (list 10-11 spisa) tuženiku otpisan iznos od 302,87 kuna u odnosu na račun za veljaču 2016.;

10. S obzirom na navedeno, a primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) i članka 219. ZPP-a zaključuje da tuženik nije dokazao da je utuženu tražbinu u iznosu od 53,37 kuna platio, a da iz priloženih računa proizlazi tražbina tužitelja, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Nadalje, utvrđuje da među strankama nije sporno da je tuženik podmirio iznos od 489,32 kune, te da je dio predmetnog dugovanja, sukladno odluci Komisije za otpis vode utrošene bez koristi u iznosu od 302,87 kuna obuhvaćen otpisom, slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

12. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.

14. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

15. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 9. ZOO-a i članka 219. ZPP-a u donošenju točke I. izreke pobijane presude, a posljedično tome i u donošenju odluke o troškovima postupka.

16. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka, a i tijekom ovog žalbenog postupka sporna je visina tražbine tužitelja, u odnosu na koju je, prema stavu ovoga suda, na tužitelju teret dokaza visine iste, a koju visinu tražbine, s obzirom na dokumentaciju priležeću spisu, tužitelj nije dokazao.

17. Osnovano tuženik u žalbi ističe, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da iz odluke Komisije za otpis vode utrošene bez koristi od 4. travnja 2017. (list 10-11 spisa), a koja odluka je donesena za razdoblje od srpnja 2015. do svibnja 2016., proizlazi da za navedeno razdoblje otpis vode utrošene bez koristi iznosi 2.652,42 kune, te da je preostalo dugovanje tuženika u iznosu 30,36 kuna, dok je na računu broj 26820974 za vodne usluge i naknade za razdoblje od 3. lipnja 2017. do 11. srpnja 2017., izdanog od tužitelja, navedeno da su prethodna dugovanja na dan 19. srpnja 2017. podmirena.

18. Stoga, a s obzirom da je tuženik navedenom dokumentacijom osporio visinu predmetne tražbine, a da tužitelj, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, nije dokazao visinu iste, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. S obzirom na odluku o glavnoj stvari, odnosno da je tuženik, u konačnici u cijelosti uspio u sporu, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka i to, jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 7. točki 8. Tarife, sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 125,00 kuna, trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 kuna, sukladno Tbr. 10. točki 3. Tarife, sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 75,00 kuna, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 1.200,00 kuna.

20. U preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 100,00 kuna na ime troška pristojbe na prigovor, valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da spisu ne prileći dokaz da je ista plaćena.

21. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

22. Presuda prvostupanjskog suda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 15. ožujka 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.