Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-365/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene J. C. B., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz L. & K. j.t.d. iz Z., protiv 1. tuženika - protutužitelja A. K.1 iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik iz Z. i 2. tužene A. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. O.-J. odvjetnica iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi 1. tuženika – protutužitelja i 2. tužene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj: P-482/2019-47 od 15. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se žalbe 1. tuženika – protutužitelja i 2. tužene kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: P-482/2019-47 od 15. siječnja 2021. u dijelu pod točkom I. izreke i dijelu pod točkom III. a) izreke (odluci o troškovima postupka) i

r i j e š i o  j e:

II. Prihvaća se žalba 1. tuženika – protutužitelja kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: P-482/2019-47 od 15. siječnja 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev 1. tuženika, te u dijelu pod točkom III. b) izreke (odluci o troškovima postupka) i spis se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. Odluka povodom žalbenog troška 1. tuženika - protutužitelja ostavlja se za konačnu odluku.

IV. Odbija se 2. tužena sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

V. Odbija se tužiteljica – protutužena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da ne postoji i nema učinak među ugovorenim stranama Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26.1.2000. sklopljen između tužiteljice J. C. B. iz Z., OIB: …, te tuženika A. K.1 iz Z., OIB:… i A. K. , iz Z., OIB: ….

II. Odbija se protutužbeni zahtjev 1. tuženika-protutužitelja koji glasi: "Nalaže se tužitelju-protutuženiku da isplati 1. tuženiku-protutužitelju iznos od 214.007,60 kuna sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. svibnja 2000. pa do isplate u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate po stopi od 18 % godišnje, od 1. srpnja 2002. godine u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. godine u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 30.6.2013. do 31. srpnja 2015. godine prema stopi koja je propisana čl. 12/a ZFPPN-a, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja ovrhovoditelja prema stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/2005, 41/2008, 125/11, 77/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovački društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženima:

a) 1. tuženiku-protutužitelju A. K.1 i 2. tuženoj A. K. solidarno naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 11.075,00 kn,

b) 1. tuženiku-protutužitelju A. K.1 naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 15.625,00 kn,

sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tuženik – protutužitelj (dalje: 1. tuženik) i 2. tužena.

2.1. 1. tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. II. i III. izreke i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žali se i protiv odluke o parničnom trošku. 1. tuženik u žalbi u bitnom ističe da je Ugovor o kupoprodaji od 26. siječnja 2000. valjano solemniziran 17. svibnja 2020. pod poslovnim brojem OU-508/2000, sve potvrđeno zapisnikom od 28. studenoga 2005. pod poslovnim brojem 508/2000-2, zatim ističe da je tužiteljica za postojanje Ugovora znala od dana njegovog sklapanja, što proizlazi iz nespornih činjenica potvrđenim zapisnikom o posvjedočenju i potvrđenju činjenica od 28. studenoga 2005. poslovni broj OU – 508/2000. Posebno ističe da je navedenim zapisnikom posvjedočeno i potvrđeno da su dana 17. svibnja 2000. potpisu i solemnizaciji naprijed navedenog ugovora pristupile parnične stranke, te je tužiteljica u nazočnosti javnog bilježnika potpisala navedeni Ugovor i pristupila solemnizaciji istog, a na koji način je navedena isprava postala ovršna isprava, te ima snagu pravomoćne i ovršne presude. Poziva se na prigovor zastare. Posebno ističe da sud nije obrazložio odbijanje protutužbenog zahtjeva 1. tuženika, kao protutužitelja i sl. U žalbi predlaže da sud usvoji njegove žalbene navode i ukine spornu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje ili da istu preinači na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te usvoji protutužbeni zahtjev i dosudi 1. tuženiku pripadajući parnični trošak.

2.2. 2. tužena se žali protiv presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. 2. tužena u žalbi prvenstveno analizira potpis tužiteljice na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 26. siječnja 2000. 2. tužena također smatra da nema dokaza kako je taj potpis krivotvoren, jer o toj okolnosti nije donesena nikakva sudska odluka. Ujedno 2. tužena osporava vještačenje stalnog sudskog vještaka grafologa M. K. priloženog uz tužbu, osporava iskaze svjedoka S. Ž. i Ž. G., te odredbe Ugovora od 26. siječnja 2000. poistovjećuje i izjednačava s odredbama Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. siječnja 2000. i izjave o njegovu raskidu od 27. veljače 2001. 2. tužena konačno tvrdi da tužiteljica zloupotrebljava svoju procesnu poziciju, te da je obmanula sud o navodnom kaznenom postupku povodom krivotvorenog potpisa. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade prouzročenog troška postupka i žalbenog troška ili podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca.

2.3. Na žalbu 1. tuženika i na žalbu 2. tužene odgovorila je tužiteljica- protutužena (dalje: tužiteljica) koja u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda, kako 1. tuženika, tako i 2. tužene, te predlaže da se njihove žalbe odbiju kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrdi u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 4.800,00 kuna.

3. Žalbe 1. tuženika i 2. tužene nisu osnovane u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je žalba 1. tuženika osnovana u odnosu na protutužbeni zahtjev 1. tuženika.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točka. 11. ZPP-a, na koju ukazuju 1. tuženik i 2. tužena jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ovaj sud je može ispitati.

4.1. Analiza činjeničnog stanja i rezultata raspravljanja, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravno opravdano upućuju na zaključak da su u postupku pred prvostupanjskim sudom, temeljem izvedenih dokaza koje sud smatra nužnima, te njihove valjane ocjene, potpuno i istinito utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je sud pravilno primijenio odgovarajuće materijalno pravo.

5. Predmet spora tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da ne postoji i nema učinak među strankama Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26. siječnja 2000. (deklaratorni zahtjev), te protutužbeni zahtjev 1. tuženika kojim potražuje od tužiteljice isplatu iznosa od 214.007,60 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 18. svibnja 2000. do isplate

5.1. Prvostupanjski sud u presudi navodi da između stranaka nije sporno:

- da su zaključile Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. siječnja 2000.,

- da je 1. tužitelju rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, Z-54623/16 od 29. lipnja 2017. usvojen prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 3360 k.o. Grad Z., na suvlasničkom djelu tužiteljice, te da je potom po prigovoru tužiteljice taj prijedlog odbijen, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-56295/17 od 7. svibnja 2018.,

- da je to rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž Zk-330/18-2 od 10. kolovoza 20118. te je uspostavljeno ranije zemljišno-knjižno stanje,

- da su 1. i 2. tužena dana 1. ožujka 2001. protiv tužiteljice, S. Ž., V. Ž. i Ž. G. podnijeli tužbu radi sklapanja glavnog ugovora za kupoprodaju nekretnina i to dva poslovna prostora od 23,73 m2 i 23,00 m2 u uličnom prizemlju na kč. br. 3223 upisane u zk. ul. 3360 k.o. Grad Z., a koji postupak je vođen kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3068/01, te da je uvidom u taj spis utvrđeno da je u istom navedeno da je u svezi tih poslovnih prostora sklopljen Predugovor 25. siječnja 2000.,

- da je kupoprodajna cijena za iste nekretnine iznosila 800.000,00 DEM, te da su tuženici tužiteljima isplatili 20.000,00 DEM na ime kapare,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 31. ožujka 2010. utvrđeno je da je tužba povučena.

5.2. Prvostupanjski sud je analizom svih dokaza provedenih u postupku i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- da su u tekstu Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 2000. kao prodavatelji navedeni I. Ž., tužiteljica J. C.-B. i Ž. G., ( suvlasnici nekretnine koja je predmet kupoprodaje),

- da su kao kupci u Ugovoru navedeni 1. tuženi, ujedno protutužitelj A. K.1 i 2. tužena A. K.2 ,

- da su kao predmet prodaje u članku 1. Ugovora naznačene nekretnine i to: 3 poslovna prostora u Z., od 23,73 m2, 23,00 m2 i 145,90 m2, kojih su suvlasnici I. Ž. u 2/4 djela, tužiteljica u ¼ djela i Ž. G. u ¼ djela,

- da je u tekstu članka 2. Ugovora navedeno da prodavatelji prodaju u cijelosti nekretnine opisane u članku 1. Ugovora,

- da je u tekstu članka 3. Ugovora navedena kupoprodajna cijena u iznosu 452.500,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

- da je u tekstu članka 6. Ugovora navedeno da će u posjed kupljenih nekretnina kupci stupiti časom isplate cjelokupne kupovnine, o čemu će prodavatelji izdati kupcima posebnu potvrdu,

- da su taj kupoprodajni ugovor potpisali 1. tuženi A. K.1 i 2. tužena A. K. , te tužiteljica J. C.-B., a njihovi potpisi ovjereni su od strane javnog bilježnika Lj. H. M. iz Z., 17. svibnja 2000.,

- da je 28.11.2005. javni bilježnik Lj. H. M. iz Z. izdala Potvrdu pod poslovnim brojem UO-508/2000-2 , kojom je potvrdila da je tužiteljica u njenoj nazočnosti vlastoručno potpisala Ugovor o prodaji nekretnina od 26. siječnja 2000, te da je ista pristupila solemnizaciji predmetnog Ugovora. Nadalje je utvrdila da otpravak solemnizacije nije bilo moguće izdati 1. tuženiku iz razloga što predmetni Ugovor nisu potpisali svi suvlasnici.

- da je 1. tuženiku odbijen prijedlog za uknjižbu Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 2000. odlukom Županijskog suda u Varaždinu Gž-ZK- 330/18-2 od 10. kolovoza 2018 .,

- da 1. tuženik nije platio kupoprodajnu cijena za dio nekretnine u vlasništvu tužiteljice pa dug u iznosu od 214.007,60 kn nije niti nastao,

- da tuženima nekretnina nikad nije predana u posjed.

5.3. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji i nema učinak među ugovornim stranama Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26. siječnja 2000. sklopljen između tužiteljice J. C. B. iz Z., OIB: …, te tuženika A. K.2 iz Z., OIB: …i A. K. , iz Z., OIB: …. Prvostupanjski sud smatra da se radi o nepostojećem ugovoru jer ga nisu potpisale sve osobe koje

Zakona o obveznim

se s njim obvezuju. Pri tome se poziva na članak 72. stavak 1. odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05- dalje ZOO) koji određuje da kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sve osobe koje se njim obvezuju. Tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26.1.2000.

5.4. Prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nepostojećem ugovoru koji ne proizvodi pravne učinke, a ne radi se o ništetnom ugovoru. Nepostojeći ugovori razlikuju od ništetnih po tome što su kod ništetnih ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, ali usprkos tome ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku, dok kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora jer nema suglasnosti volja za nastanak ugovora, dakle, nema ugovora. Budući da sporni kupoprodajni ugovor nisu potpisale sve stranke (svi prodavatelji) koje isti ugovor obvezuje prvostupanjski sud ga pravilno smatrati nepostojećim. Kako je osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio prvostupanjski sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sukladno članku 188. stavak 2. ZPP-a.

5.5. Pravilno je prvostupanjski sud na konkretan slučaj primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima (1978) temeljem članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).

6. U odnosu na žalbu 1. tuženika – protutužitelja:

6.1. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje u ovom predmetu. Članak 187. st. 1. ZPP-a određuje da se tužbom na utvrđenje može zahtijevati da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave.

6.2. U konkretnom slučaju pravni interes tužiteljice za donošenje presude kojom će se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 200. proglasiti nepostojećim i bez učinka, ogleda se u činjenici da tužiteljica želi otkloniti pravnu neizvjesnost koja proizlazi iz spornog Ugovora budući 1. tuženik u svoje ime i u ime 2. tužene pokušao ostvariti uknjižbu vlasništva na nekretninama tužiteljice. Naime, bez donošenja takve pravomoćne presude 1. tuženik i 2. tužena mogli bi poduzimati druge prave korake usmjerene ka ostvarenju svojih navodnih prava iz tog Ugovora. Pravomoćnošću presude u ovom postupku u tome će biti u cijelosti onemogućeni. Pravomoćna presuda unosi izvjesnost između parničnih stranaka u pogledu njihovih spornih odnosa.

7. Neosnovano 1. tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Tužiteljica je aktivno legitimirana na podnošenje tužbe jer je evidentno da su ona (kao prodavatelj) i tuženici (kao kupci) navedeni kao stranke predmetnog Ugovora. Tuženi su pasivno legitimirani jer su oni sudionici odnosno potpisnici predmetnog spornog Ugovora.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je zakonit. Naime, ovim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 2000. proglasiti nepostojećim i bez učinka iz razloga što ga nisu potpisale sve osobe ( svi suvlasnici) koji su naznačene kao sudionici Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 26. siječnja 2000. i koje taj Ugovor obvezuje.

8.1. Odredbom čl. 455. ZOO-a, propisano je da je za sklapanje ugovora o prodaji nekretnine potrebna pisana forma. Odredbom čl. 72. st. 1. ZOO-a, propisano je da kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sve osobe koje se njime obvezuju. Budući su kao predmet prodaje u članku 1. Ugovora naznačene nekretnine (3 poslovna prostora u Z., od 23,73 m2, 23,00 m2 i 145,90 m2, kojih su suvlasnici I. Ž. u 2/4 djela, tužiteljica u ¼ djela i Ž. G. u ¼ djela,) u cijelosti , a tijekom postupka utvrđeno da taj Ugovorom nisu potpisali svi suvlasnici, pravilno je tužiteljica u tužbi tražila da sud utvrdi da takav Ugovor nije niti sklopljen i ne proizvodi pravne učinke. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud na sjednici svog Građanskog odjela broj Su-IV-127/13-8 od dana 14. studenoga 2013.

8.2. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. t. 13. ZPP-a. Tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica traži da se utvrdi da Ugovor na proizvodi pravne učinke nije vezan za rok, pa su neosnovani žalbeni navodi o zastari tužbe. Takav stav izražen je presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1305/2006 od dna 28. veljače 2007.

9. Neosnovano 1. tuženik ističe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu o kojem je pravomoćno presuđeno i time počinio bitnu povreda iz članka 354, stavka 2. točka 9. ZPP-a. To iz razloga što je Županijski sud u Varaždinu u rješenju Gž-ZK-330/18-2 od 10. kolovoza 2018. već utvrdio da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26. siječnja 2000. ne postoji jer ga nisu popisale sve osobe koje se njime obvezuju. Temeljem članka 333.stavak 2. ZPP-a, prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

9.1. Da bi se moglo govoriti o istovjetnost dvaju zahtjeva potrebno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora kao i identitet činjeničnog osnova. U konkretnom predmetu ne postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, budući 2. tužena iz ovog predmeta nije kao stranaka sudjelovala u zemljišnoknjiižnom postupku koji je pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-ZK-330/18-2 od 10. kolovoza 2018.

9.2. Nadalje, ne postoji ni objektivni identitet spora s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe. Predmet zemljišno knjižnog postupka je ispitivanje pretpostavki za provedbu uknjižbe sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19 - dalje ZZK). Zemljišnoknjižni redovni postupak je strogo formalni izvanparnični postupak u kojem se upisi mogu provoditi samo na temelju isprava koje na nedvojben način dokazuju određene činjenice, u njemu se ne utvrđuju sporne činjenice između stranaka, već je sud vezan stanjem zemljišne knjige kakvo ono je u trenutku podnošenja prijedloga za upis, te ispravama koje moraju biti takove da je na temelju njih moguće izvršiti upis u zemljišnoj knjizi. U konkretnom slučaju zemljišnoknjižni sud je utvrdio da predmetni Ugovor nije sastavljen u obliku propisanom za njegovu valjanost sukladno članku 43. stavak 1.ZZK-a. Međutim, taj sud nije donio odluku da predmetni Ugovor ne postoji i ne proizvodi pravne učinke. To je učinio tek prvostupanjski sud pobijanom presudom od dana 15. siječnja 2021.g.

9.3. Suprotno žalbenim navodima 2. tužene prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da Ugovor o kupoprodaji od 26. siječnja 2000.g. nije sačinjen kao javnobilježnički akt, tj da nije valjano solemniziran sukladno odredbama članka 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) jer isti nisu potpisali svi suvlasnici, a niti su pristupili solemnizaciji.

10. U odnosu na žalbu 2. tužene:

10.1. Suprotno žalbenim navodima 2. tužene prvostupanjski sud je opravdano ocijenio nepotrebnim provoditi bilo kakve dokaze na okolnost krivotvorenja potpisa tužiteljice na Ugovoru od dana 26. siječnja 2000. Naime, konkretni Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim se prodaje nekretnina u cijelosti ne bi proizvodio pravne učinke i smatrao bi se nepostojećim čak i da ga je tužiteljica (kao jedna od suvlasnica) potpisala, budući da ne sadrži potpise svih ugovornih strana (suvlasnika), a smatra se jedinstvenom ispravom. Utvrđivanje okolnosti vezanih za krivotvorenje tužiteljičinog potpisa na tom Ugovoru u ovom postupku je, prvostupanjski sud ispravno ocijenio kao suvišno i nepotrebno. Pri tome , suprotno žalbenim navodima 2. tužene, prvostupanjski sud nije proveo dokaz uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. K. jer ga u tom svojstvu nije odredio sud, a što je naveo u obrazloženju pobijane odluke.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primjenom članka 72. stavak 1. ZOO-a, utvrdio da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 26. siječnja 2000. ne postoji i ne proizvodi pravne učinke budući ga nisu popisale sve osobe koje se njime kao prodavatelji i suvlasnici nekretnine obvezuju, a smatra se jedinstvenom ispravom jer je predmet kupoprodaje nekretnina u cijelosti. Zbog navedenog je žalbu 1. tuženika i 2. tužene valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

12. Žalba 1. tuženika u odnosu na protutužbu i protutužbeni zahtjev je osnovana.

13. Opravdano 1.tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, iz razloga jer pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama nisu jasni i određeni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

14. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev 1. tuženika jer je ocijenio da se temelji na utvrđenju ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 26.2.2000., sukladno čl.104.st.1 ZOO-a. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tužiteljici predao iznos koji potražuje protutužbom , a što je u proturječnosti sa dijelom obrazloženja pobijane presude u kojem prvostupanjski sud navodi kao nesporno , a što utvrđuje i uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj P- 3068/01: da su 1. i 2. tuženi dana 1.3.2001. protiv tužiteljice, S. Ž., V. Ž. i Ž. G. podnijeli tužbu radi sklapanja glavnog ugovora za kupoprodaju nekretnina i to dva poslovna prostora od 23,73 m2 i 23,00 m2 u uličnom prizemlju na kč. br. 3223 upisane u zk. ul. 3360 k.o. Grad Z.., da je u svezi tih poslovnih prostora sklopljen predugovor 25.1.2000., te da su tuženici tužiteljima isplatili 20.000,00 DEM na ime kapare. Nadalje, iz sadržaja Izjave o raskidu predugovora o kupoprodaji ( koja se nalazi u istom predmetu) proizlazi da su „prodavatelji spremni kupcima vratiti primljeni iznos novaca, pod uvjetnom da kupci istovremeno dadu bezuvjetnu izjavu kojom povlače prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva“.

15. Osnovano 1. tuženik ističe da je prvostupanjski sud u situaciji kada je ocjeno da sporni ugovor ne postoji, o protutužbenom zahtjevu trebao odlučiti temeljem instituta stjecanja bez osnove sukladno članku 210. ZOO-a. koji glasi: Kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.(2) Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.(3) Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud odlučujući o protutužbenom zahtjevu počinio naprijed citiranu bitnu povrede odredaba parničnog postupka, te je zbog pogrešnog pristupa predmetu spora činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, pa je stoga valjalo temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave u odnosu na protutužbeni zahtjev tijekom koje će prvostupanjski sud ukloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuju ovo ukidno rješenje i žalba 1. tuženika, zatim će cijeniti u postupku sve provedene dokaze kako personalne, tako i materijalne, a potom će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti protutužbenog zahtjeva . Sud će donijeti i novu odluku o troškovima postupka koji su nastali povodom protutužbe.

17. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika i 2. tužene prvostupanjski sud je o troškovima postupka, u dijelu koji se odnosi na tužbu, pravilno odlučio temeljem članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a, a o visini temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

18. 2. tuženoj nije priznat zatraženi žalbeni trošak budući nije uspjela sa žalbom, pa je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a njen zahtjev za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima povodom žalbe 1.tuženika ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer ovaj trošak nije bio potreban ni nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 18. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš, v.r.