Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 4 Kžzd-14/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene D. Z., zbog kaznenih djela iz čl. 165. st. 1. i čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice mlt. E. J. Z., po ocu i zakonskom zastupniku K. J. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-19/2021-13 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba oštećenice kao tužiteljice mlt. E. J. Z., zastupane po ocu i zakonskom zastupniku K. J., kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 355. st. 2. u svezi st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) odbačena optužnica oštećenice kao tužiteljice mlt. E. J. Z., zastupane po ocu i z.z. K. J. od 4. ožujka 2021. protiv okrivljene D. Z., zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, upoznavanjem djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ broj 84/21.) i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenica kao tužiteljica mlt. E. J. Z., zastupana po ocu i z.z. K. J., je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od 15 dana, kao i naknaditi trošak okrivljenice o čijoj visini će sud naknadno odlučiti.
2. Protiv tog rješenja žali se oštećenica kao tužiteljica mlt. E. J. Z., zastupana po ocu i z.z. K. J., oboje zastupani po odvjetnici T. Š., odvjetnici iz Z., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da županijski sud pobijano rješenje preinači i potvrdi optužnicu protiv okr. D. Z. zbog kaznenih djela iz čl. 165. st. 1. i čl. 177. st. 1. KZ/11.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalitelj izrijekom ne navodi žalbene osnove, a sadržajem žalbe pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući ispravnost ocjene dokaza danih po sudu prvog stupnja, prvenstveno iskaza oštećenice kao tužiteljice mlt. E. J. Z.. Prema mišljenju žalitelja mlt. oštećenica kao tužiteljica bila je pripremljena na iskaz od strane majke okr. D. Z., budući da je došla na ispitivanje kod suca istrage u njezinoj pratnji, iako D. Z. ima ulogu okrivljene upravo u ovom postupku. Bez obzira na navodni utjecaj majke na iskaz mlt. oštećenice kao tužiteljice, žalitelj smatra da je ista potvrdila navode o gledanju pornografskog sadržaja na majčinom mobitelu u više navrata. Pritom se u žalbi citira dio Nalaza i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 12. ožujka 2020. u kojem se navodi da mlt. oštećenica kao tužiteljica „izvještava o iskustvu gledanja seksualnog sadržaja neprimjerenog svom uzrastu“ što predstavlja nedovoljan nadzor i odgojno zanemarivanje. Nadalje žalitelj osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da na mobitelu okrivljenice pretragom nije pronađen pornografski sadržaj niti tragovi koji bi upućivali na posjete pornografskim stranicama na internetu s tvrdnjom da je mobitel samo pregledan, a ne i vještačen pa da se na takav način ne može isključiti da je inkriminirajući sadržaj brisan prije izuzimanja mobitela od okrivljenice. Pritom žalitelj posebno ističe da se obavljenim pregledom ne može isključiti da je okrivljenica koristila Snapchat s koje se aplikacije pregledani sadržaj u kratkom vremenu automatski briše, a smatrajući da je oštećenica kao tužiteljica prema opisu pronalaska inkriminirajućeg sadržaja koristila upravo tu aplikaciju. Žalitelj također obrazlaže definiciju pojma pornografskog sadržaja te ukazuje da je sama mlt. oštećenica kao tužiteljica navela da je ono što je gledala na maminom mobitelu neprimjeren sadržaj za nju. Povezujući sve navedeno s činjenicom da se mlt. E. J. Z. sama snimila tabletom na način da se kretala i uvijala tijelo, koje radnje simuliraju određene seksualne poze te da je na snimci bila bez gaćica, žalitelj, suprotno pobijanom rješenju, zaključuje da je ista bila izložena neprimjerenom pornografskom sadržaju koji je kroz dulje vrijeme gledala na mobitelu okrivljene D. Z., a koja je na taj način kao majka grubo zanemarila svoju dužnost podizanja djeteta koje, zbog izostanka nadzora u opisanom segmentu, premašuje običan nemar.
5. Ovim žalbenim prigovorima žalitelj nije doveo u razumnu sumnju pravilnost zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju osnovane sumnje da bi okrivljenica počinila kaznena djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11 te iz čl. 165. st. 1. KZ/11.
6. Za počinjenje navedenih kaznenih djela okrivljenica se u optužnici, tereti da ih je počinila kao roditelj koji je odgojno zanemario svoje dijete ne provođenjem nužnog nadzora uslijed izostanka kojeg je mlt. oštećenici kao tužiteljici putem mobitela ili na drugi način omogućila nekontrolirani i neograničeni pristup internetu i pornografskom sadržaju pa je ista u više navrata gledala pornografski sadržaj neprimjeren kronološkoj dobi djeteta.
6.1. Konkretan razlog podizanja optužnice od strane žalitelja je jedna snimka koju je snimila mlt. oštećenica dok je boravila kod oca K. J., zbog čega je isti posumnjao da joj je kod okrivljenice dostupno gledanje pornografskog sadržaja. Ovo sve jer je mlt. oštećenica na snimci bila bez gaćica, pokretima tijela simulirala je određene seksualne poze te je uvijala tijelo senzualnim pokretima u plesu.
6.2. Iz iskaza mlt. oštećenice kao tužiteljice proizašlo je, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, da je ona bez znanja okrivljenice, na njezinom mobitelu pronašla jedan videozapis na kojem je jedan muškarac pjevao, a četiri ženske osobe plesale obučene u štrampe, gaće i grudnjak. Naime, maloljetna ošt. kao tužiteljica, opisujući viđeni inkriminirani sadržaj, navela je da je gledala "kaj dosadne tete delaju bezveze, bezobrazno je kaj rade...tete su bile u gaćama i onome što drži cice, neke su imale majice i pokazivale guzicu", te je taj sadržaj nazvala neprimjerenim za svoju dob i navela je da ga nije više gledala, a opisala je da je do tog sadržaja došla kad je stisnula oznaku "fire/vatra". S obzirom da je na isti način maloljetna oštećenica iskazivala i na Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 12. 3. 2020., na čiji nalaz i mišljene žaliteljica ukazuje, bez uporišta u dokazima su njene tvrdnje da bi mlt. oštećenica na ispitivanje kod sutkinje istrage bila pripremljena od strane majke. To što je oštećenica kao tužiteljica mlt. E. J. Z. tom prilikom na ispitivanje došla u pratnji majke i iskazala da "mama nije ništa napravila", bez utjecaja je na njezin, u predmetnom slučaju, relevantan dio iskaza o tome što, kada i na koji način je gledala na mobitelu okrivljenice jer ista o tome uvijek iskazuje na identičan način i na ispitivanju na sudu i kod psihologa. Dakle, malodobna oštećenica kao tužiteljica nikad nije izjavila da bi kontinuirano gledala sadržaje koji bi se mogli okvalificirati kao pornografski, te osim citiranog sadržaja jedne snimke, nije bilo govora da bi bilo kakav drugi sadržaj te vrste gledala na mobitelu okrivljenice, a kako ju se predmetnom optužnicom tereti. Stoga su neosnovane i tvrdnje žalitelja o neadekvatnosti pregleda mobitela (poduzeta je dokazna radnja pretrage mobitela) kao dostatne metode za utvrđenje da li je na istome bilo pornografskog sadržaja te dostupnost takvog sadržaja putem interneta kroz mobilne aplikacije, s naglaskom na Snapchat. Pritom sam žaliteljev opis na koji način funkcionira mobilna aplikacija Snapchat i kakva je zaštita sadržaja na istoj, zapravo govori u prilog zaključku da putem te aplikacije malodobna oštećenica kao tužiteljica nije gledala nikakav sadržaj, a kamoli pornografski.
6.3. I prema stavu ovog žalbenog vijeća, sadržaj koji je gledala maloljetna oštećenica kao tužiteljica, prije svega nema obilježja pornografskog sadržaja koji je u smislu počinjenja kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. KZ/11 jasno definiran u st. 3. istog članka, prema kojem se pornografijom smatra materijal koji vizualno ili na drugo način prikazuje osobu u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili koji prikazuje spolne organe ljudi u spolne svrhe. Sadržaj opisan kao "kaj dosadne tete delaju bezveze, bezobrazno je kaj rade...tete su bile u gaćama i onome što drži cice, neke su imale majice i pokazivale guzicu", s time da su ženske osobe plesale, a jedan muškarac pjevao, nema značaj pornografskog sadržaja u navedenom kontekstu, niti takav značaj može dobiti samim time što ga je malodobna oštećenica smatrala nepodobnim za svoj uzrast i što je sačinila svoju opisanu snimku. Ovo pogotovo iz razloga što taj sadržaj nije dio dokazne građe u predmetnom postupku, dok zaključivanje iz naknadnog ponašanja oštećenice, kao i na temelju mišljena Poliklinike, ali danog u okviru preporuke obiteljsko-pravne naravi, ne može tvoriti osnovanu sumnju na počinjenje predmetnih kaznenih djela. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da nema dokaza o tome da bi okrivljenica omogućila svojoj maloljetnoj kćeri nekontroliran i neograničen pristup internetu ili pornografskom sadržaju, sve polazeći od iskaza oštećenice kao tužiteljice i detaljnog opisa što je vidjela na majčinom mobitelu i kada je gledala.
6.4. Nadalje, kod predmetnog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11 naglasak je na grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta. Dakle, radnja počinjenja sastoji se u grubom zanemarivanju dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta, koje premašuje običnu brigu i nemar. Grubost implicira neosjetljivost počinitelja glede svojih dužnosti u odnosu na sveukupnu skrb s time da utvrđenje postojanja grubog zanemarivanja ovisi o stupnju propusta, ponavljanja, o konkretnim okolnostima i subjektivnom stavu počinitelja. S obzirom da se okrivljenu D. Z. u okviru tog kaznenog djela tereti jedino za nedovoljan nadzor maloljetne oštećenice, a izostanak kojeg je doveo do gledanja na mobitelu, za dijete, neprimjerenog sadržaja, iz provedenih dokaza doista ne proizlazi ni na razini osnovane sumnje da bi okrivljenica grubo zanemarila svoju roditeljsku dužnost, a kamoli da bi svjesno i voljno istu zanemarila zbog čega bi došlo do ozbiljnije ugroženosti razvoja i zdravlja djeteta. Pritom valja istaknuti da je prema nalazu i mišljenju multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba malodobna oštećenica djevojčica natprosječnih kognitivnih potencija, bez pokazatelja traumatizacije, dok je problem međusobna neusklađenost roditeljskih stavova koji dovode do emocionalne zapostavljenosti djeteta.
7. Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba mlt. oštećenice kao tužiteljice, a kako je ovaj sud ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenice, valjalo je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
