Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-302/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: …, B., K. A. S. 100 a, kojeg zastupa Ž. D., OIB: …, odvjetnik u P., S.. F. 9, protiv tuženika S. O., d.d. – P. H., OIB: …, Z., R. F. M. 9, kojeg zastupa A. G., OIB: …, odvjetnik u S. B., T. I. B. M. 66, radi isplate iznosa od 41.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 14. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku S. O. d.d. P. H. O.: … da palit tužitelju V. d.o.o. B. O.: …, iznos od 40.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, tekućom od 11.04.2019.pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka sa istom zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos troškova od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dan."

II. Nalaže se tužitelju V. d.o.o., OIB: …, B., K. A. S. 100 a, naknaditi tuženiku S. O., d.d. – P. H., OIB: …, Z., R. F. M. 9, parnični trošak u iznosu od 3.505,00 kn (tritisućepetstopetkuna), u roku petnaest dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetstokuna), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako je kao osiguranik 20. rujna 2018. zaključio sa tuženikom kao osigurateljem Ugovor o osiguranju imovine, o čemu je izdana valjana polica osiguranja, a sastavni dijelovi iste, između ostalog, su i tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine, Posebni uvjeti za osiguranje strojeva od loma i Posebni uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti. Dalje navodi kako je predmet osiguranja hladnjača za višnje i jabuke, a posebno dopunski i osiguranje zbog istjecanja tekućine (lektaže) i to plina Freon R 404. u količini od 130 kg te kako je za vrijeme trajanja osiguranja došlo do istjecanja navedenog plina u količini od 80 kg, a kao posljedica kvara na tlačnom ventilu postrojenja kompresora hladnjače. Navedeni kvar je otklonio dobavljač 11. travnja 2019. pri čemu je nadopunjena izgubljena količina radne tvari - tekućine, a tužitelj je vrijednost 80 kg nadopunjene radne tvari platio iznosom od 40.895,00 kn i to 11. travnja 2019. Navedeni iznos tužitelj je bio u obvezi platiti po dospijeću bez obzira na garanciju dobavljača jer rashladna tekućina nije obuhvaćena njegovim jamstvom. Nadalje, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, no tuženik je otklonio obvezu isplate iste smatrajući kako se kvar dogodio u garancijskom roku, koje razdoblje nije pokriveno osiguranjem.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom ističe kako je nesporno kako je tužitelj kao osiguranik 20. rujna 2018. zaključio s tuženikom kao osigurateljem Ugovor o osiguranju imovine, kako je nesporno kako je u postrojenju tužitelja došlo do istjecanja plina u količini od 80 kg i to kao posljedica kvara na tlačnom ventilu postrojenja kompresora hladnjače te kako je nesporno kako se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom radi naknade materijalne štete na osiguranoj imovini. Međutim, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je sporna pasivna legitimacija, a posljedično i odgovornost tuženika. Naime, tuženik smatra, obzirom je kvar na predmetnom ventilu otklonio dobavljač, isti se može smatrati odgovornim za nastali kvar, kao i za posljedice, odnosno odgovornost može biti usmjerena na proizvođača. Tuženik ističe kako osiguratelj ne pokriva štete koje nastanu u garancijskom roku i koje je dužan nadoknaditi proizvođač ili prodavač, a obzirom je do štete došlo zbog propusta prilikom montiranja "holadnera" fi40 tlačnog ventila kompresora i time do curenja i gubitka plina, tuženik kao osiguratelj nije pasivno legitimiran te ne postoji njegova odgovornost u odnosu na predmetno potraživanje. Također, tuženik osporava visinu potraživanja, obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je zaista platio iznos po predmetnom računu, odnosno osporava kako bi popravak nastale štete bio 41.000,00 kn, obzirom ne postoje dokazi na temelju kojih se objektivno može utvrditi visina nastale štete. Zaključno, tuženik navodi kako se proizvođač ne može odreći od odgovornosti za svoj proizvod te se ne slaže sa stavom tužitelja da glede nastale štete nema pravo na jamstvo proizvođača.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 5-6 spisa), policu osiguranja imovine broj 09 0003224 sklopljenu između tuženika kao osiguratelja i tužitelja kao osiguranika od 20. rujna 2018. (str. 7-8 spisa), ponudu za osiguranje imovine broj 09-2018-772-10006 tuženika na ime tužitelja od 10. kolovoza 2018. (str. 9-11 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine tuženika (str. 12-16 spisa), Posebne uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti tuženika (str. 17-21 spisa), Posebne uvjete za osiguranje strojeva od loma tuženika (str. 22-23 spisa), očitovanje na izjavljenu pritužbu tuženika na ime tužitelja od 17. lipnja 2019. (str. 24-25 spisa), račun broj 02- 04-2019 F.-M. H. d.o.o. na ime tužitelja od 11. travnja 2019. (str. 26 spisa), zapisnik o pregledu rashladnog i klimatizacijskog uređaja F.-M. H. d.o.o. od 11. travnja 2019. (str. 27 spisa), dnevnik rada broj 11-4-1 od 11. travnja 2019. F.-M. H. d.o.o. (str. 28 spisa), izjavu F.-M. H. d.o.o. od 27. svibnja 2019. (str. 29 spisa) i račun broj 06-06- 2018 F.-M. H. d.o.o. na ime tužitelja od 18. lipnja 2018. (str. 30-31 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Nisu sporne činjenice kako je tužitelj 18. lipnja 2018. kupio rashladnu komoru za višnje i jabuke i to od trgovačkog društva F.-M. H. d.o.o., koje trgovačko društvo je i montiralo rashladnu opremu, a što proizlazi i iz računa F.-M. H. d.o.o. na ime tužitelja od 18. lipnja 2018. (str. 30-31 spisa).

6. Nesporno je i kako su tužitelj kao osiguranik i tuženik kao osiguratelj 20. rujna 2018. zaključili Ugovor o osiguranju imovine, a o čemu je izdana i valjana polica osiguranja (str. 7-11 spisa).

7. Također nije sporno kako je u postrojenju tužitelja došlo do istjecanja plina kao posljedica kvara na tlačnom ventilu postrojenja kompresora hladnjače te kako je F.-M. H. d.o.o. otklonilo predmetni kvar i kako je pri tome nadopunjena izgubljena količina radne tvari – tekućine (str. 26-28 spisa).

8. Nesporno je i kako je F.-M. H. d.o.o. dalo 27. svibnja 2019. izjavu kojom izjavljuje kako jamstveni list isporučene opreme ne obuhvaća radnu tvar R404a (plin za hlađenje) (str. 29 spisa) te kako se tužitelj obratio tuženiku sa odštetim zahtjevom radi naknade materijalne štete na osiguranoj imovini (str. 24-25 spisa).

9. Sporna je pasivna legitimacija i visina štete.

10. Naime, tuženik tijekom postupka navodi kako je sam tužitelj u tužbi naveo kako je do istjecanja plina došlo zbog kvara na tlačnom ventilu, a obzirom je kvar otklonio dobavljač isti se može smatrati odgovornim i za posljedice nastalog kvara, što je u konkretnom slučaju istjecanje plina. Tuženik je također naveo kako tužitelj nije dostavio dokaz kako je podmirio ovdje utuženi iznos.

11. Tužitelj je uz tužbu priložio i Opće uvjete za osiguranje imovine tuženika (str. 12-16 spisa), Posebne uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti tuženika (str. 17-21 spisa) i Posebne uvjete za osiguranje strojeva od loma tuženika (str. 22-23 spisa), a u koje je, kao što je već i navedeno, sud izvršio uvid.

12. Čl. 19. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika (str. 12-16 spisa) propisano je kako osiguratelj ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potječe od njezinih nedostataka.

13. Čl. 2. st. 2. alineja 2. t. 5. Posebnih uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti tuženika (str. 17-21 spisa) propisano je kako, između ostalog, ako se posebno ugovori i obračuna dodatna premija, osiguravateljna se zaštita proširuje na jednu ili više dopunskih osiguranih opasnosti već prema tome kako se ugovori i to osiguranje od posljedica nekih drugih opasnosti: istjecanje tekućine (lekaža), dok je čl. 16. st. 1. propisano kako istjecanjem (lekaža) u smislu navedenih Uvjeta, smatra se istjecanje tekućine tj. izlaženje plinova iz nepokretnih posuda – cisterni, cjevovoda i sl., ako tekućina isteče zbog iznenadnog prskanja posude ili neočekivanog kvara na ugrađenim uređajima za ispuštanje tekućine; osiguranjem su pokrivene štete samo na osiguranoj tekućini tj. plinovima, ako nije drukčije ugovoreno.

14. Čl. 3. st. 1. Posebnih uvjeta za osiguranje strojeva od loma tuženika (str. 22-23 spisa) propisano je kako se osiguranjem po ovim Uvjetima pruža osiguravajuća zaštita od oštećenja i uništavanje osigurane stvari zbog nezgode, u pogonu, pod kojom se podrazumijevaju događaji koji nastaju nepredviđeno i iznenada u svezi s upotrebom osigurane stvari, kao i iz nespretnosti, nehata ili zle namjere radnika ili neke druge osobe, osim, između ostalog, montiranja i probnog ispitivanja nove stvari, dok je st. 2.b istog članka propisano kako osiguratelj također nije u obvezi za štete za koje po zakonskim propisima ili po ugovoru odgovara proizvođač, odnosno isporučitelj stvari; u skladu s time, osiguratelj ne pokriva štete koje nastanu u garancijskom roku i koje je dužan nadoknaditi proizvođač ili prodavač, ako njihovo jamstvo nije sporno.

15. Vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je utvrdio kako je isti osnovan.

16. Čl. 410. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: (1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, (2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, (3) zahtijevati sniženje cijene, (4) izjaviti da raskida ugovor, dok je st. 2. istog članka propisano kako u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

17. Čl. 423. st. 2. ZOO-a propisano je ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini da mu umjesto nje preda ispravnu stvar, dok je st. 4. istog članka propisano kako ova pravila ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.

18. Tijekom postupka utvrđeno je kako je do istjecanja plina došlo zbog kvara na tlačnom ventilu postrojenja kompresora hladnjače, a koji kvar je otklonio prodavatelj – F.-M. H. d.o.o., obzirom je do kvara na tlačnom ventilu došlo tijekom jamstvenog roka.

19. Nadalje, prodavatelj je izjavom od 27. svibnja 2019. naveo kako jamstveni list isporučene opreme ne obuhvaća radnu tvar – plin za hlađenje.

20. Međutim, u konkretnom slučaju utvrđeno je kako je tužitelj obavijestio prodavatelja vezano za kvar na tlačnom ventilu, a ne isključivo radi istjecanja radne tvari te kako je prodavatelj postupio u skladu sa jamstvom i popravio stvar.

21. Također je utvrđeno kako je tužitelj pretrpio štetu zbog nedostatka stvari i na drugim svojim dobrima, odnosno zbog nedostatka stvari došlo je do istjecanja plina pa tužitelj primjenom čl. 410. st. 2. i čl. 423. st. 4. ZOO-a ima pravo i na popravljanje štete bez obzira što je prodavatelj u svojoj izjavi naveo kako jamstveni list isporučene opreme ne obuhvaća radnu tvar.

22. Naime, do istjecanja radne tvari ne bi niti došlo da nije nastupio kvar na tlačnom ventilu te iz tog razloga tuženik u ovom postupku ne može biti pasivno legitimiran, a u skladu sa čl. 19. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika te čl. 3. st. 2.b Posebnih uvjeta za osiguranje strojeva od loma tuženika.

23. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je ocijenio kako je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

24. Kako tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, nije bilo potrebe razjasniti spornu činjenicu vezano za visinu tužbenog zahtjeva.

25. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja H. S. i za izvođenjem dokaza strojarskim vještačenjem, kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka S. R. i za pribavom podataka od tužitelja za dostavom jamstva, iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

26. Izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 5-6 spisa) sud nije posebno cijenio, obzirom se isti odnosi na nesporne činjenice.

27. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).

28. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.505,00 kn, a koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od 11. siječnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 24. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 9. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 8. t. 3. OT), kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 380,00 kn (Tar. br. 1. t. 2.).

29. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.500,00 kn odbio kao neosnovan.

30. Naime, tuženik je tražio trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV, kao i trošak za sastav podneska od 9. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV, no sud mu je priznao trošak u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV za svaki podnesak, obzirom se u konkretnom slučaju radi o podnescima iz Tar. br. 8. t. 3. OT.

31. Također, sud tuženiku nije priznao trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, iz razloga što to nije nužno potreban trošak jer se presuda ističe odmah na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova.

32. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 14. ožujka 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).