Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-476/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. I., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi R. vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Z., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-551/2019-38 od 1. prosinca 2021., dana 14. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba R. vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Z., kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-551/2019-38 od 1. prosinca 2021. za iznos od 263,25 kuna.
II Uvažava se žalba R. vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Z., kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-551/2019-38 od 1. prosinca 2021. i rješava:
Vještaku R. vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Z., odmjerava se daljnji trošak vještačenja u iznosu od 156,71 kunu te se nalaže tuženiku Z. b. d.d. isplatiti vještaku navedeni trošak u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prijedlog R. vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Z., za naknadu daljnjih troškova vještačenja u iznosu od 419,96 kuna.
Naime, tim pobijanim rješenjem vještaku nisu priznati daljnji troškovi i to:
- za PDV na priznatu nagradu za pristup ročištu - sukladno odredbama čl. 24. st. 1. i 2. Pravilnika kojima je propisano da za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu i da nagradu utvrđuje sud prema posebnom cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, koji je sastavni dio ovog Pravilnika, a nagrada se određuje u bodovima, vrijednost boda je 2,00 kune bruto bez PDV-a,
- za pregled dostavljenih podnesaka stranaka jer vještaku nije dostavljen niti jedan podnesak stranke radi očitovanja, zatim, - za pregled pisanog nalaza i mišljenja i pripremu za ročište jer takva nagrada nije obuhvaćena Cjenikom, a imajući u vidu i da je vještaku priznata i nagrada za izradu pisanog nalaza i mišljenja kao i nagrada za pristup ročištu,
- za PDV na cijenu parkirne karte (iako vještak istu nije niti priložio) jer je PDV već sadržan u cijeni parkirne karte, a vještak ne dokazuje da bi imao i obvezu plaćanja PDV-a na već plaćeni PDV u cijeni iste, a niti je takav trošak vještaka predviđen Cjenikom,
- za PDV na cijenu putnog trošak jer je Cbr. 1. Cjenika predviđen materijalni trošak za korištenje vlastitog automobila u visini od 2,00 kn po kilometru, te Cjenikom nije propisana još i isplata vještaku PDV-a na navedeni iznos.
2.Protiv navedenog rješenja žali se vještak iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je djelomično osnovana.
5.Drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 256. ZPP.
Citiranom odredbom je propisano da vještak ima pravo na:
-naknadu putnih troškova,
-naknadu troškova za prehranu i prenoćište,
-naknadu izmakle zarade,
-naknadu troškova vještačenja,
-nagradu za obavljeno vještačenje.
6.Vještak osporava odluku suda prvog stupanja u dijelu u kojem je isti odbio njegov zahtjev u pogledu vremena provedenog na putu navodeći da je sud, odlučujući o tom dijelu zahtjeva, propustio primijeniti odredbu čl. 256. ZPP kojom je propisano da vještaku pripada pravo na naknadu izmakle zarade i pritom ukazuje da mu izmakla zarada nastaje za svaki sat kada nije u uredu.
7.Ovi žalbeni navodi nisu osnovani s obzirom na to da iz zahtjeva za naknadu troškova vremena provedenog na putu, koji vještak nije konkretizirao, nije bilo moguće zaključiti da se istim potražuje naknada izgubljene zarade. Naime, visinu te naknade nije moguće utvrditi primjenom Cbr. 2 toč. 7. jer se nagrada za vrijednost radnog sata propisana tim brojem Cjenika, i po mišljenju ovog suda, ne odnosi na izgubljenu zaradu, već na nagradu za izradu nalaza i mišljenja u slučaju kada se ona obračunava u satima. Dakle, da bi ostvario pravo na naknadu izgubljene zarade vještak je bio dužan dokazati postojanje i visinu izgubljene zarade odgovarajućom dokumentacijom, a to je u ovom slučaju izostalo.
8.Ne mogu se prihvatiti niti navodi vještaka koji se svode na tvrdnju da mu prvostupanjski sud pogrešno nije priznao nagradu za pregled pisanog nalaza i mišljenja, odnosno za pripremu za očitovanje u vrijednosti jednog radnog sata.
9.Naime, kod odlučivanja o tome koje će se radnje naknaditi vještaku za obavljeno vještačenje treba poći od sadržaja Cjenika naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, pa ukoliko je nagrada za pojedine radnje Cjenikom propisana, tada će se u skladu s njim odmjeriti i naknada koja vještaku za tu radnju pripada. U konkretnom slučaju, Cbr. 2. toč. 1. i 5. Cjenika propisana je nagrada za izradu pisanog nalaza i mišljenja kao i nagrada za pristup na glavnu raspravu, dok nagrade za pregled pisanog nalaza i mišljenja odnosno za pripremu za očitovanje nisu predviđene kao posebne stavke Cjenika, pa nema niti osnove da se vještaku za te radnje priznaju posebne nagrade. Osim toga, valja imati u vidu i sadržaj čl. 24. Pravilnika u kojem je navedeno da se nagrada obračunava prema Cjeniku u bodovima ili u satima, zbog čega kumulacija nagrade po oba načina obračuna, kako to u konkretnom slučaju čini žalitelj, nije moguća.
10.Isto tako, neosnovano žalitelj osporava odluku prvostupanjskog suda i u dijelu kojim mu nije priznato pravo na PDV za troškove parkinga, budući da visinu tih troškova nije dokazao sukladno Cbr. 1. toč. 3. Cjenika, a niti je dokazao da su mu takvi troškovi stvarno nastali.
11.Međutim, osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao naknadu iznosa poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na troškove korištenja automobila (troškovi korištenja automobila prema ispostavljenom računu br. 20210795-1-1 od 11. svibnja 2021. na listu 174 spisa iznose 226,84 kune). Naime, s obzirom na to da se vještak nalazi u sustavu PDV, i s obzirom da navedeni troškovi predstavljaju predmet oporezivanja prema odredbi čl. 33. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19) iste je vještaku valjalo priznati u iznosu od 56,71 kune.
12.Osnovani su nadalje žalbeni navodi da vještaku pripada pravo na PDV na nagradu za pristup na ročište koja mu je odmjerena u visini od 400,00 kuna sukladno odredbama čl. 24. st. 1. i 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14). Stoga mu je s osnova PDV-a priznat daljnji trošak u visini od 100,00 kuna.
13.Slijedom iznijetog, i jer nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, a nisu uočene niti ostale bitne povrede postupka iz navedene odredbe na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pobijana odluka je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP djelomično potvrđena, a primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP djelomično preinačena.
U Zagrebu 14. ožujka 2022.
Sutkinja
Vlasta Mrzljak, v.r.
