K-86/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tajdi Najev, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika B. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika B. Š. uz branitelja D. B. odvjetnika u S. i

zamjenika ODO-a u S. M. P., te nakon objave odluke dana 14.

ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.

Temeljem odredbe čl. 452. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11,– odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08)

Prema okrivljeniku pod 1) B. Š., OIB: …, sinu

T. i B., rođenom …. u S., gdje prebiva na adresi u … državljaninu R. H., oženjenom, ocu

dvoje djece, neosuđivanom,

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2011. do 19. listopada 2011. u S., kao direktor trgovačkog društva B. d.o.o. S., u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti uskratom sredstava Državnom proračunu Republike Hrvatske u poslovnim knjigama društva nije prikazao pružene i naplaćene usluge trećima, na koji način je umanjio osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost za iznos od 477.480,69 kuna, na koji iznos protivno čl. 2., 8.; 17, 18. i 19. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u svezi s čl. 51. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, te čl. 36. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona nije prikazao, obračunao i uplatio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 109.820 56 kuna, sve na štetu Proračuna Republike Hrvatske,

dakle, da bi s ciljem da druga osoba izbjegne p laćanje poreza, dao netočne i nepotpune podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

pa da bi time počinio I optuženik B. Š. kao direktor, ostvario sebi nezakonitu korist na štetu Proračuna Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 272.669,08 kuna,

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II.

Okrivljenici: pod 1) B. Š., OIB: .., sin T. i

B., rođen …u S., gdje prebiva na adresi u S., , državljanin R. H., oženjen, otac dvoje djece, pod 2) Trgovačko društvo B. d.o.o. OIB: …, sa

sjedištem u S.,

k r i v i  s u

Prvookrivljeni B. Š.

1. što je u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. u S., kao direktor trgovačkog društva B. d.o.o., u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti uskratom sredstava Državnom proračunu Republike Hrvatske, u poslovnim knjigama društva nije prikazao pružene i naplaćene usluge trećima, na koji način je umanjio osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost za iznos od 708.037,14 kuna, na koji iznos protivno čl. 2., 8., 17, 18. i 19. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u svezi s čl. 51. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, te čl. 36. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona nije prikazao, obračunao i uplatio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 162.848,52 kune, sve na štetu Proračuna Republike Hrvatske,

dakle, s ciljem da druga osoba izbjegne plaćanje poreza, dao netočne i nepotpune podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

2. što je u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 28. kolovoza iste godine, u S., iako je kao član uprave trgovačkog društva B. d.o.o. znao

da je to društvo prestalo podmirivati svoje obveze putem žiro-računa vjerovnicima u razdoblju dužem od 60 dana i da je žiro-račun društva u blokadi, čime su se stekli uvjeti iz čl. 39. st. 7. - Stečajnog zakona (Narodne novine 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06 i 116/10) za otvaranje stečajnog postupka, takav prijedlog nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu nije podnio, dakle, kao član uprave protivno odredbi čl. 251. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima u slučaju da je društvo nesposobno za plaćanje nije zatražio otvaranje stečajnog postupka,

Drugookrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o.

3. što je u kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1. koje je počinio I. optuženik B. Š. kao direktor, ostvarilo sebi nezakonitu korist na štetu Proračuna Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 162.848,32 kuna,

4. što je u kaznenim djelom činjenični i zakonski opisanim pod toč. 2. koje je počinio I optuženik B. Š. kao direktor, postupio protivno propisima u slučaju nesposobnosti za plaćanje nije zatražilo otvaranje stečajnog postupka.

čime je prvookrivljeni B. Š. radnjom opisanom pod točkom 1.

počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine – opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona, te radnjom opisanom pod točkom 2. kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka,prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje – djelo označeno i kažnjivo po čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona te drugookrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o. ostvarivanjem imovinske koristi na način opisanim pod točkom 3. odgovorno za jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine – opisano i kažnjivo u čl. 256. st 1. Kaznenog zakona/11, te radnjom opisanom pod točkom 4. odgovorno za kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje – djelo označeno i kažnjivo po čl. 626. st. 1. t. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te čl. 51. Kaznenog zakona/11.

Temeljem odredbe čl. 256. st. 1. KZ/11 i čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. KZ/11 okrivljenom B. Š. se

u t v r đ u j e

za kaznena djela pod točkama 1) i 2) kazna zatvora u trajanju od po 8 (osam

mjeseci)

te se temeljem odredbe čl. 256. st. 1. KZ/11 i članka 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. KZ/11 okrivljeni B. Š.

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 3

(TRI) MJESECA

a potom se spram istog temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe čl. 62. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 56. st. 4. KZ/11 dužan je prvookrivljenik B. Š. kao posebnu obvezu u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude popraviti nastalu štetu počinjenjem kaznenog djela i to na način da u Proračun Republike Hrvatske isplati iznos od 162.848,52 kuna. U protivnom, sud će temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje izrečene kazne.

Temeljem odredbe čl. 256. st. 1. KZ/11 okrivljenom trgovačkom društvu B. d.o.o. se izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100 (sto) OSOBNIH DNEVNIH DOHODAKA.

Temeljem odredbe čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima okrivljenom trgovačkom društvu B. d.o.o. se izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 53 (pedesettri) OSOBNIH DNEVNIH DOHODAKA.

te se temeljem odredbe čl. 256. st. 1. KZ/11 i članka 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. KZ/11 okrivljeno trgovačko društvu B. d.o.o.

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU NOVČANU KAZNU U VISINI OD 153 (stopedesettri) dnevnih

iznosa

što

iznosi

34.884,00

(tridesetčetiritisućeosamstoosamdesetčetirikune) kuna budući jedan dnevni iznos iznosi 228,00 kuna.

Temeljem odredbe čl. 42. st. 6. Kaznenog zakona (KZ/11) okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Temeljem odredbe čl. 42. st. 7. Kaznenog zakona (KZ/11) ukoliko okrivljenik u zadanom roku ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično, a zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

Ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. Kaznenog zakona (KZ/11), naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Sukladno odredbi čl. 42. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11) ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni iste radom za opće dobro. Sukladno odredbi čl. 43. st. 3. i st. 4. Kaznenog zakona (KZ/11) ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, ta način da će se jedna dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro sukladno odredbi čl. 55. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

Temeljem odredbe čl. 77. Kaznenog zakona od drugookrivljenika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 162.848,52 kuna (stošezdesetdvijetisućeosamstočetrdesetosamkunaipedesetdvijelipe), te ista predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Nalaže se okrivljeniku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 162.848,52 kuna (stošezdesetdvijetisućeosamstočetrdesetosamkunaipedesetdvijelipe), u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužni su prvookrivljeni B. Š. i drugookrivljena pravna osoba trgovačko društvo B. d.o.o. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u iznosu od po 3.049,80 kuna (tritisućečetrdesetdevetkunaiosamdesetlipa) svaki, što predstavlja trošak kaznenog postupka u iznosu 4.939,60 kuna, trošak provedenog vještačenja u iznosu 160,00 kuna te paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu K-DO-69/13 od 12. lipnja 2014., protiv okrivljenika pod 1) B. Š. i pod 2) trgovačkog društva B. d.o.o., zbog kaznenog iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, prvookrivljeni B. Š. je izjavio kako se ne smatra krivim.

2.1. U iznesenoj obrani okrivljenik je iskazao kako krah firme B. nastupa tim danom kada je u S. D. izašao članak da je S.

M. iz S. ostao dužan frimi B. cca 530 tisuća kuna i firmi iz T.. Tad

je firma B. prvi puta došla u probleme. Nakon tog članka, banke s kojima su imali neke kreditne veze su ih zvale na razgovor, te su upali u blokadu dva dana nakon toga, te 30 dana nakon toga je jedan dio dobavljača pustio zadužnice te nisu više mogli funkcionirati kao firma. Podigli su tužbu na sudu protiv kupca. Bili su uredna firma koja je imala 50-ak zaposlenih, dug prema državi je nastao u trenutku prve blokade, znači nakon članka u S. D., tada

zapadaju u probleme kao firma, to je bio travanj ili svibanj 2010.godine. Do tog dana su obveze bile 1/1 sve je uredno plaćeno, radnici, doprinosi, lipe nije bilo duga prema ikome. "Koprcali" su se dva tri mjeseca, on je bio član G. G.

te mu je jednim dijelom grupacija pomagala u dobavljačima, sve što je sjedalo na račun funkcioniralo je, borili su se nekih mjesec dva nakon toga, te su tek tada stali kada više nisu mogli dobivati robu. Registratori i danas postoje, sve je sigurno fakturirano. A jesu li računi malo kasnije izdati, je li bilo u tih 3-5 dana, kopije računa su postojale, računovođa ih je unio te su sigurno bili u knjizi popisa izlaznih računa i PDV-a. Računi su izdani u svibnju a oni su ušli u blokadu, prologancija je bila do 20-og u mjesecu, a oni su u tom trenutku upali u blokadu. a do tada nisu sto posto imali nikakav porezni dug.

3. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani Obavijest S. b. od 27. siječnja 2011.g. (list 17 spisa), povijesni izvadak iz S. registra da t.d. B. d.o.o. j (list 37-38 spisa), ugovor I. d.d. sa

B. d.o.o.s prilozima (list 42-60 spisa) očevidnik o redoslijedu plaćanja za t.d. B. d.o.o. (list 61-119 spisa), prijava poreza na dobit za 2009.g. (list 170- 172 spisa), prijava poreza na dodanu vrijednost za 2009.godinu – obrazac PDV-K (list 1173 spisa), prijava poreza na dobit za 2010.g. (list 174-176 spisa), prijava poreza na dodanu vrijednost za 2010. godinu – obrazac PDV-K (list 178-179 spisa), bruto bilanca za 2010.godinu (list 180-184 spisa), račun dobiti i gubitka za 2010.godinu (list 184 spisa), prijava poreza na dobit za 2011.godinu (list 185-187 spisa), prijava poreza na dodanu vrijednost za 2011.godinu – PDV-K (list 188-189 spisa), godišnji financijski izvještaj za 2011.godinu (list 190-191 spisa), bilanca za 2011.godinu (list 192-194 spisa), račun dobiti i gubitaka za 2011.godinu (list 195 spisa), prijava poreza na odbit za 2012.godinu (list 196-201 spisa), bilanca za 2012.godinu (list 202-204 spisa), račun dobiti i gubitaka za 2012.godinu (list 205- 206 spisa), bruto bilanca za 2012. godinu (list 207-210 spisa), obavijest Trgovačkog suda u Splitu broj St-240/2 od 05. prosinca 2012.godine (list 212-314 spisa), zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru Porezne uprave, Područnog ureda S. od 19. prosinca 2012.godine (list 217-235 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S. od 14. veljače 2013.godine (list 236-247 spisa), nalaz i mišljenje vještaka S. K. od 20. ožujka 2014.godine (list 269-309 spisa), procjena vrijednosti poslovnog prostora u S. (list 304-306 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka S. K. (list 342-359 spisa),

izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika B. Š. (list 380, 418, 431

spisa), izvadak iz kaznene evidencije za t.d. B. d.o.o. j (list 381, 419, 432

spisa), zaključak OS u I. broj: Ovr…. (list 424 spisa), dopis od 20.

ožujka 2014.g. (list 425 spisa),

3.1. Stranke nisu imale drugih prijedloga radi izvođenja dokaznog postupka.

4. Imajući na umu činjenični opis djela i iskaz optuženika, nije sporno da je optuženik B. Š. u inkriminiranom razdoblju vodio poslovanje trgovačkog društva B. d.o.o.

5. Spornim se ukazuje je li prvookrivljeni B. Š. u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. u Sinju, kao direktor trgovačkog društva B. d.o.o., u poslovnim knjigama društva nije prikazao pružene i naplaćene usluge trećima, na koji način je umanjio osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost za iznos od 708.037,14 kuna. Također je sporno je li prvookrivljeni B. Š. u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 28. kolovoza iste godine, u S., kao član uprave trgovačkog društva B. d.o.o., nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom T. sudu.

Također se spornim ukazuje je li drugookrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o. u kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1. koje je počinio I. optuženik B. Š. kao direktor, ostvarilo sebi nezakonitu korist na štetu Proračuna R. H. u ukupnom iznosu od 162.848,32 kuna, te u kaznenom djelu činjenični i zakonski opisanom pod toč. 2. koje je počinio I optuženik B. Š. kao direktor, nije zatražilo otvaranje stečajnog postupka.

6. Temeljem odredbe čl. 452. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) prema okrivljeniku pod 1) B. Š., odbijena je optužba da bi u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2011. do 19. listopada 2011. u S., kao direktor trgovačkog društva B. d.o.o. u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti uskratom sredstava Državnom proračunu R. H. u

poslovnim knjigama društva nije prikazao pružene i naplaćene usluge trećima, na koji način je umanjio osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost za iznos od 477.480,69 kuna.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl.oec. S. K. proizlazi kako je ukupno za 2010. godinu svojim

načinom poslovanja i evidentiranja poslovnih događaja društvo B. d.o.o. oštetilo proračun RH za neobračunati i neplaćeni porez za dodanu vrijednost u iznosu od 162.848,52 kune te je pokazalo manje ostvarene prihode u iznosu od 282.222,54 kune, ali to nije bilo od utjecaja na manje iskazane obveze poreza na dobit jer je društvo B. d.o.o. poslovnu 2010. završilo s gubitkom.

Račun društva B. d.o.o. u neprekidnoj je blokadi od 06. lipnja 2011.

godine. Iako je račun društva blokiran, B. d.o.o. je u četiri navrata tijekom 2012. godine vršilo obračunska plaćanja kompenzacijama ili asignacijama. Tijekom 2012. godine ukupno vršena obračunska plaćanja društva B. d.o.o. iznose 315.715,48 kuna.

Vještak na koncu zaključuje kako u društvu B. d.o.o. nisu uredno evidentirane i u poreznim prijavama utvrđene sve obveze koje je to Društvo imalo prema proračunu RH, niti su evidentirani svi prihodi Društva. Društvo je podnosilo porezne prijave Poreznoj upravi ali one nisu bile sastavljene na način da bi u istima bile evidentirane sve obveze koje su trebale biti iskazane Poslovne knjige su se u Društvu vodile ali uz prije navedene manjkavosti.

8. Naime, u situaciji kada knjigovodstveno nisu evidentirani određeni izdani računi, što znači da su neistinito i nepotpuno prikazani poslovni događaji to posljedično nisu niti prikazani takvi računi u prijavi poreza na dodanu vrijednost, a što je porezni obveznik dužan iskazati. Neprikazivanjem određenih izlaznih računa koji u sebi sadrže PDV, porezni obveznik neminovno umanjuje osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost za obračunsko razdoblje i u tom dijelu uskraćuje poreznu obvezu prema državi.

9. S obzirom na gore navedene pojedinačne račune za koje je sud utvrdio da nisu knjigovodstveno evidentirani računi kod društva B. d.o.o., po tim računima nije obračunato i prijavljeno, a posljedično ni plaćeno u obračunskom razdoblju PDV-a Time je postupljeno suprotno članku 17. i 18. Zakona o PDV-u.

10. Kako nije obračunat i plaćen PDV, a društvo je izdalo ove račune i primatelj (kupac) ih je uredno evidentirao u svojim poslovnim knjigama i po njima koristio pretporez sadržan u njima, tada je neminovno društvo B. d.o.o. pribavilo neosnovanu korist u navedenom iznosu uskraćenih poreznih obveza, a

sve na štetu R. H. kojoj je trebalo platiti taj iznos PDV. Time je narušena neutralnost za proračun i neutralnost na razini poslovne transakcije između poreznih obveznika.

11. Počinitelj je odgovorna osoba u pravnoj osobi te je kazneno djelo motivirano pribavljanjem protupravne imovinske koristi. Dakle, osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, državnog tijela ili tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave. U konkretnom slučaju kazneno djelo čini ona osoba koja, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu, pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati znatna sredstva koja im pripadaju. Nužno je da počinitelj postupa s izravnom namjerom da svojoj ili drugoj pravnoj osobi pribavi znatnu imovinsku korist.

12. Kazneno djelo utaje poreza iz članka 256. stavak 1. KZ/11. je djelo sa blanketnom dispozicijom, radnja počinjenja je određena alternativno. Počinitelj djela može biti porezni obveznik, ali i odgovorna osoba u pravnoj sobi. Odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanja poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (članak 87. stavak 6. KZ/11.) Djelo se može počiniti dolusom, počinitelj postupa s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegnu plaćanje poreza ili carine. Djelo je dovršeno jednom od radnji kojom se vrši utaja poreza ili carine kojom je počinitelj ostvario svoju namjeru i izbjegao plaćanje poreza ili carine u iznosu preko dvadeset tisuća kuna.

13. Riječ je o isporuci oporezivoj općom stopom PDV-a te je isporučitelj obvezan platiti PDV iskazan na računu, bez obzira je li došlo do isporuke ili ne. Naime, za isporučena dobra i pružene usluge porezni obveznik je dužan izdati račun sa odvojeno iskazanom naknadom i PDV-om. Ukoliko je račun izdan iako nije došlo do isporuke, porezni obveznik je dužan platiti PDV iskazan u računu. Obveza za obračunavanje i plaćanje poreza nastaje u onom obračunskom razdoblju kada je došlo do isporuke i/ili kad je izdan račun.

14. Sukladno tada važećem Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., dalje: Zakon o PDV) porezni obveznik obračunava porez na dodanu vrijednost, prema izdanim računima za isporučena dobra i obavljene usluge u obračunskomu razdoblju.(članak 17.)

15. Porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza. Porezni obveznik mora prijavu poreza predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do zadnjega dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. Konačni obračun poreza na dodanu vrijednost porezni obveznik mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu do kraja travnja, a porezni obveznik iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona do kraja veljače tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu, odnosno u roku od tri mjeseca od prestanka poslovanja. (članak 18.)

16. S obzirom na sve navedeno sud je zaključio da ne knjiženje predmetnih izlaznih računa u društvu B. d.o.o., a time i ne prijavljivanje u redovnoj poreznoj prijavi, za 2010. ne predstavlja knjigovodstveni previd, grešku u knjiženju, već je riječ o ciljanom neistinitom prikazivanju poslovnih događaja i promjena na način da se svjesno odlučilo ne prikazati u 2010. predmetne račune i u poslovnim knjigama i u prijavi PDV-a.

17. Dakle, prvooptuženi B. Š. kao odgovorna osoba u društvu

B. d.o.o. itekako zna za obvezu prijavljivanja i plaćanja PDV-a državi u ime poslovnog subjekta čije poslovanje vodi. Zna da je redovni prihod države upravo naplata poreza jer svaki prosječni građanin to zna.

18. Imajući na umu sve navedeno, sud je zaključio da je prvooptuženi B. Š. kao direktor društva B. d.o.o. u 2010. postupao sa ciljem

pribavljanja nepripadne imovinske koristi u korist društvo B. d.o.o. u

obliku zadržanog PDV-a jer je on odlučio da društvo ne evidentira u poslovnim knjigama račune iz kojih proizlazi obveza plaćanja PDV-a, ne obračuna i ne prijavi obvezu plaćanja PDV-a po tim računima. S obzirom na iznose predmetnih računa u 2010. po kojima je trebalo obračunati, prijaviti i platiti PDV, optuženikov cilj je bio da se ne utvrdi znatna porezna obveza velikih razmjera kod poreznog obveznika društva B. d.o.o.

19. Naime, knjigovodstvenim neevidentiranjem računa optuženik je svjestan da se umanjuje ukupna osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost koje društvo prijavljuje; da s obzirom na stopu PDV-a taj iznos koji predstavlja poreznu obvezu koju je odlučio ne prijaviti i ne platiti, a ne plaćanjem PDV-a u tolikom iznosu nastupila je šteta državnom proračunu Republici Hrvatskoj za taj iznos. Time je optuženik omogućio da društvo B. d.o.o. zadrži tu korist i upravo to i želi za društvo čije vodi poslovanje.

20. S obzirom da je prvooptuženi B. Š. stvarno vodio poslovanje

društva društvo B. d.o.o. , a to nije sporno u postupku, on je odgovorna osoba u smislu članka 89. stavka 8. i 7. KZ/97, ali i u smislu članka 87. stavak 6. KZ/11.

21. Time je optuženik omogućio da društvo B. d.o.o. zadrži tu korist i upravo to i želi za društvo čije vodi poslovanje. Dakle, pribavio je društvu B. d.o.o. znatnu neosnovanu materijalnu korist, i to za vrijednost neobračunatog i neprijavljenog PDV.

22. Sud je zaključio da je ovakvim ponašanjem optuženik u 2010. pribavio društvu B. d.o.o. neosnovanu materijalnu korist velikih razmjera, i to za vrijednost neobračunatog i neprijavljenog PDV. Riječ je o ukupnoj vrijednosti od 162.848,52 kune i optuženik postupa upravo radi pribavljanja te koristi društvu.

23. Nadalje, sud je zaključio da je optuženik utvrđenim ponašanjem u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 28. kolovoza iste godine, u S., znao da je to društvo B. d.o.o., prestalo podmirivati svoje obveze putem žiro-računa vjerovnicima u razdoblju dužem od 60 dana i da je žiro-račun društva u blokadi, kao član uprave protivno odredbi čl. 251. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima u slučaju da je društvo nesposobno za plaćanje nije zatražio otvaranje stečajnog postupka.

24. Stoga, prvooptuženi B. Š. je opisanim ponašanjem iz optužnice pod točkom 1) i pod točkom 2) ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97.

25. Od počinjenja djela, koje je optuženiku stavljeno na teret pod točkom 1) optužnice pa do presuđenja je izmijenjen kazneni zakon. KZ/11. je na snazi od 1. siječnja 2013. Zato je potrebno ocijeniti koji je zakon blaži za optuženika (članak 3. stavak 2. KZ/11.) kao i postoji li pravni kontinuitet. U vrijeme počinjena kaznenog djela na snazi je bio KZ/97., a u vrijeme presuđenja KZ/11.

26. U činjeničnom opisu optužnice pod točkom 1. navodi se da bi optuženik kao osoba koja je stvarno vodila poslovanje trgovačkog društva, u nakani pribavljanja znatne neosnovane imovinske koristi tom društvu, uskratom plaćanja dijela poreznih obveza tog društva s osnove poreza na dodanu vrijednost, kroz poslovne knjige društva i podnesene porezne prijave, nepotpuno i neistinito prikazao poslovne događaje i promjene, čime je umanjio osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost te protivno Zakona o porezu na dodanu vrijednost po tim računima nije obračunao, prijavio i platio PDV-a, pribavivši time trgovačkom društvu neosnovanu korist u iznosu uskraćenih poreznih obveza, a sve na štetu Republike Hrvatske.

27. Radnju iz točke 1. optužnice treba podvesti pod zakonski opis kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavaka 1. KZ/11. kako bi utvrdili da li postoji pravni kontinuitet sa kaznenim djelom zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97. Naime, djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza daje netočne ili nepotpune podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna.

27.1. Radnja optuženika iz činjeničnog opisa iz točke 1. optužnice je upravo obilježje kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11. Stoga postoji pravni kontinuitet. Primarni kriterij za ocjenu koji je zakon blaži za počinitelja je ocjena obilježja kaznenog djela iz ranijeg zakona i zakona koji je donesen nakon toga.

27.2. Dakle, KZ/11. je po pravnom shvaćanju blaži zakon za optuženika zbog većeg iznosa imovinske koristi koji je potrebno pribaviti, pa ga zato treba primijeniti u i ovom postupku, a sve to u skladu sa člankom 3. KZ/11.

28. Nakon ovako utvrđenih činjenica potrebno je i obrazložiti sastavnice krivnje.

28.1. U postupku je utvrđeno da je optuženik svjestan za 2010. što znači knjigovodstveno ne prikazati određene račune koji sadrže iskazan PDV, svjestan je obveze društva da podnosi prijave PDV, redovito za obračunska razdoblja kao i godišnju prijavu, svjestan je što se događa u slučaju knjigovodstvenog neevidentiranja računa i koje su implikacije toga.

28.2. U postupku nije sporno da je prvooptuženik B. Š. doista fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe, stoga predstavlja odgovornu osobu prema članku 87. stavak 6. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11. počinitelj može biti samo odgovorna osoba.

28.3. Stoga, prvooptuženik B. Š. je opisanim ponašanjem u 2010.

ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11.

29. U odnosu na oblik krivnje sud je uvjerenja da je optuženik 2010. postupao s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Naime, optuženik je bio svjestan za 2010. da njegovo društvo kroz poslovne knjige ne prikazuje predmetne račune; da daje nepotpune podatke u prijavi PDV; da se time umanjuje osnovica za obračun PDV-a pa da država neće potraživati taj iznos na ime PDV-a od društva; da time uskraćuje državi sredstva koja joj pripadaju po obračunu i naplati PDV-a, ali to i želi za društvo kojem vodi poslovanje, želi pribaviti za 2010. imovinsku korist u vidu neprijavljene, neobračunate i neplaćene porezne obveze.

30. Također je nesporno utvrđeno da je prvookrivljeni B. Š. u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 28. kolovoza iste godine, u S., kao član uprave trgovačkog društva B. d.o.o., nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom Trgovačkom sudu.

31. Nespornim je u postupku utvrđeno da je drugookrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o. u kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1. koje je počinio I. optuženik B. Š. kao direktor, ostvarilo sebi nezakonitu korist na štetu Proračuna R. H. u ukupnom iznosu od 162.848,32 kuna, te u kaznenom djelu činjenični i zakonski opisanom pod toč. 2. koje je počinio I optuženik B. Š. kao direktor, nije zatražilo otvaranje stečajnog postupka.

32. Ubrojivost optuženog B. Š. u vrijeme počinjenja djela nije osporena. Optuženik je tijekom počinjenja oba kaznena djela bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Dakle, optuženi je kriv za počinjenje kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11 i članka 626. st. 1 toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

33. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženog, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima.

33.1. Optuženik je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je ovdje postupao s izravnom namjerom, sa punom ubrojivosti, pri svakoj radnji produljenog kaznenog djela. Svjestan je protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava sa pravom i čini nešto pravno zabranjeno.

33.2. Motiv ili pobuda iz kojih je kaznenoo djelo počinjeno bio je zadržati financijska sredstva u društvu kako bi društvo imalo više kapitala na raspolaganju za zadržavanje radnika i isplatu plaća, a time spremno odgovoriti izazovima na tržištu gdje je opće prisutna pojava kašnjenja u plaćanju i naplati obavljenih poslova. Ponašanje optuženika pri počinjenju djela ne prelazi ponašanje koje je potrebno za ostvarenje obilježja ovog djela.

33.3. Jačina ugrožavanja zaštićenog dobra očituje se ne samo u ugrožavanju normalnog funkcioniranja gospodarstva (nepotpunim prijavljivanjem, obračunavanjem i plaćanjem PDV-a), odnosno ispunjenjem obilježja djela, nego poglavito u okolnosti počinjenja da optuženik kao odgovorna osoba sa svojim društvom to čini u dužem razdoblju i riječ je o znatnim iznosima računa. Imovinska korist ostvarena počinjenjem radnje kojom je ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11. Sve ove okolnosti počinjenja predmetnog djela upućuju da je optuženik itekako odlučan u svojoj namjeri i svjestan što radi.

33.4. Opseg i doseg namjere, svijest o protupravnosti, motiv počinjenja djela, kao i jačina ugrožavanja zaštićenog dobra su sve otegotne okolnosti.

34. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Stoga je sud zaključio da je upravo jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.

35. Istovremeno, sud smatra da se ostvarivanje svrhe kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne. Naime, sud je uzeo u obzir obiteljske prilike optuženika te okolnosti poslovnog okruženja u kojima je poslovalo društvo a koje prilike su generirale sustavnu nelikvidnost; okolnost da je od počinjenja djela prošlo preko 10 godina; da se optuženik više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela; te da se drugi kazneni postupak ne vodi pa to upućuje na usklađenost optuženikova ponašanja sa zakonima nakon počinjenja djela.

36. Zato je sud optuženom B. Š. na temelju članka 56. KZ/11.

izrekao uvjetnu osudu. Odmjeravajući vrijeme provjeravanja sud je vodio računa o potrebnom vremenu koje bi utjecalo na optuženika da ne čini više kaznena djela i da se ubuduće tako ponaša. Sud je optuženiku odredio vrijeme provjeravanja od tri godine procjenjujući da je to vrijeme dostatno za ispunjenje navedene svrhe.

36.1. Ovako izrečena kazna, uz uvjetovanu odgodu izvršenja izrečene kazne, može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna osuda predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu.

37. Drugookrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o. proglašeno je

krivim što je u kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1. koje je počinio I. optuženik B. Š. kao direktor, ostvarilo sebi nezakonitu korist na štetu Proračuna R. H. u ukupnom iznosu od 162.848,32 kuna, te što

je u kaznenim djelima činjenični i zakonski opisanim pod toč. 2. koje je počinio I optuženik B. Š. kao direktor, postupio protivno propisima u slučaju nesposobnosti za plaćanje nije zatražilo otvaranje stečajnog postupka.

38. Temeljem odredbe čl. 256. st. 1. KZ/11 i članka 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi čl. 51. KZ/11 okrivljeno trgovačko društvo B. d.o.o. se osuđuje na jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 153 (stopedesettri)

dnevnih iznosa što iznosi 34.884,00 (tridesetčetiritisućeosamstoosamdesetčetirikune) kuna budući jedan dnevni iznos iznosi 228,00 kuna. Temeljem odredbe čl. 42. st. 6. Kaznenog zakona (KZ/11) okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Temeljem odredbe čl. 42. st. 7. Kaznenog zakona (KZ/11) ukoliko okrivljenik u zadanom roku ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično, a zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. Kaznenog zakona (KZ/11), naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Sukladno odredbi čl. 42. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11) ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni iste radom za opće dobro. Sukladno odredbi čl. 43. st. 3. i st. 4. Kaznenog zakona (KZ/11) ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, ta način da će se jedna dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro sukladno odredbi čl. 55. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

39. Temeljem odredbe čl. 77. Kaznenog zakona od drugookrivljenika društva B. d.o.o. se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim

djelom

u

iznosu

od

162.848,52

kuna

(stošezdesetdvijetisućeosamstočetrdesetosamkunaipedesetdvijelipe), te ista predstavlja imovinu R. H.. Nalaže se okrivljeniku da R. H. isplati novčani iznos od 162.848,52 kuna

(stošezdesetdvijetisućeosamstočetrdesetosamkunaipedesetdvijelipe), u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

40. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužni su prvookrivljeni B. Š. i drugookrivljena pravna osoba trgovačko društvo B. d.o.o. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u iznosu od po 3.049,80 kuna (tritisućečetrdesetdevetkunaiosamdesetlipa) svaki, što predstavlja trošak kaznenog postupka u iznosu 4.939,60 kuna, trošak provedenog vještačenja u iznosu 160,00 kuna te paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

U S., 14. ožujka 2022.godine

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.