Poslovni broj: 1 Us I-1401/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja G. M. iz P., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/333, URBROJ: 512-2501-21-2 od 29. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 561-01/21-01/338, URBROJ: 512M2-76-21-6 od 30. kolovoza 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Napominje da se odluka o njegovom zahtjevu temelji na krivim zaključcima i interpretacijama da se poslovi koje je obavljao u Domovinskom ratu ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te da se prema podacima iz službene evidencije on ne vodi u tim evidencijama. Ističe da evidencija nije točna, što su potvrdili neki raniji postupci. Naime, njegovi zapovjednici potvrđuju pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite i nije mu jasno kako ga nema na popisu. To ukazuje da je sama evidencija jako dvojbena. Stoga traži ponavljanje postupka. Nadalje osporava i ocjenu javnopravnih tijela da se poslovi koje je obnašao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru. Naime, nije istina da se poslovi stražara – naoružana ophodnja po ulici i čuvanje punkta uz kontrolu prometa u punoj ratnoj spremi – ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru u smislu članka 3. stavka 2. navedenog Zakona. Smatra da sve te radnje treba promatrati u kontekstu i vremenu Domovinskog rata te se tek tada može valjano ocijeniti značaj poslova koje je obavljao. Naglašava da sve te bitne činjenici ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo nisu savjesno i brižljivo razmotrili. Time su povrijeđene odredbe upravnog postupka, a i njemu je onemogućeno valjano sudjelovanje u upravnom postupku. Stoga predlaže usvojiti tužbu, poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem je potrebno saslušati više svjedoka i utvrditi stvarne činjenice.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te je predmet riješio bez rasprave u skladu s člankom 36. točkom 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. – dalje: ZUS).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 9. ožujka 2021. podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U postupku povodom navedenog zahtjeva utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ni za jedno razdoblje s bilo koje osnove, niti je evidentiran na popisu pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite za bilo koje razdoblje.
7. Tijekom upravnog postupka saslušan je tužitelj (zapisnik o saslušanju stranke od 23. lipnja 2021.) kojom prilikom je izjavio da je u predmetnom razdoblju izvršavao zadaće stražarenja i ophodnje na području MZ B.. Također je naveo da je izvršavao zadaće čuvanja i osiguranja vitalnih objekata na području MZ B. te je sudjelovao i u bojevom gađanju. Navedeno su, u bitnome, potvrditi i saslušani svjedoci Ž. H. i S. B. Naime, obojica u svojim izjavama, danim u svojstvu pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite, potvrđuju navode tužitelja o vremenskoj pripadnosti odredima Narodne zaštite, kao i o načinu sudjelovanja u Domovinskom ratu.
8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjsko tijelo odbilo je tužiteljev zahtjev, tuženik je odbio žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, a time je, prema ocjeni suda, tuženik pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', br. 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
10. Tako je stavkom 1. navedenog članka propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Budući da je tijekom provedenog upravnog postupka – prije svega na temelju iskaza tužitelja te svjedoka Ž. H. i S. B. – nedvojbeno utvrđeno koje je zadatke i dužnosti tužitelj obavljao u spornom razdoblju, te kako sud, jednako kao i tuženik, smatra da se ti zadaci ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe članak 3. stavak 2. ZOPHBDR-a (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), to je pravilno, već zbog tog razloga, u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznanjem predmetnog statusa. Prema tome, čak i kada bi se dovela u pitanje točnost popisa pripadnika Narodne zaštite, koji su potvrdili zapovjednici i pripadnici Narodne zaštite prilikom sastavljanja popisa, zahtjevu tužitelja se nije moglo udovoljiti.
13. U odnosu na navode tužbe u kojima tužitelj ističe da prvostupanjsko tijelo nije savjesno i brižljivo vodilo postupak jer nije tražilo dopunu izjava, odnosno nije saslušalo više svjedoka, valja odgovoriti da su tijekom upravnog postupka saslušani svjedoci koje je sam tužitelj predložio, a tijekom njihovog ispitivanja i tužitelj je bio nazočan i nije imao nikakvih pitanja za svjedoke.
14. Prema tome, javnopravna tijela su utvrdila pravnorelevantno činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravnorelevatnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Pri tome valja istaknuti da niti u tužbi tužitelj ne navodi koji bi se to konkretno svjedoci još trebali saslušati, a koji bi trebali svjedočiti o događajima koji su se dogodili prije 30-ak godina.
15. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
16. Zbog navedenih razloga, sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti nezakonitim, slijedom čega je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude.
U Osijeku 14. ožujka 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
