REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-1158/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z. O. U. M. P. i M. P., I., protiv tuženika I. U. d.o.o., OIB…, Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G. O. d.d. OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u O. D. L. i P., S., radi naknade štete u iznosu od 4.921,93 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-60/2019 od 27. svibnja 2021., 14. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja D. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-60/2019 od 27. svibnja 2021. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.131,25 kn i u dijelu točke III. izreke kojim je umješaču na strani tuženika dosuđen parnični trošak u iznosu od 625,00 kn.
II. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 625,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 4.921,93 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,25 kn, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.968,75 kn odbijen (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, dok je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.312,50 kn odbijen (točka III. izreke).
2. Protiv dijela ove presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete (točka I. izreke) te u dijelu u kojem je tuženiku i umješaču na strani tuženika dosuđen parnični trošak (dosuđujući dio točaka II. i III. izreke) žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14: dalje: ZPP) te predlaže pobijani dio presude preinačiti, podredno ukinuti.
3. Umješač na strani tuženika u odgovoru na žalbu poriče tužiteljeve žalbene navode te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je isplata naknade materijalne štete na tužiteljevom vozilu u iznosu od 4.921,93 kn s osnove autoodgovornosti.
6. Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a, a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a.
7. Tužitelj u žalbi ne navodi ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a.
8. Naime, na temelju provedenog vještačenja proizlazi da kamen koji bi bio zaglavljen između dviju stražnjih guma teretnog vozila ili unutar profila gazećeg sloja može uzrokovati oštećenje vjetrobranskog stakla koje se kreće iza teretnog vozila, ali da bez egzaktnih parametara brzine gibanja oba vozila, međusobne udaljenosti u trenutku nezgode, mase i oblika kamena nije moguće utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja, a niti tehničku održivost navoda svjedoka.
9. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljevo vozilo oštećeno na način da je kamen oštetio vjetrobransko staklo na tužiteljevom vozilu 25. veljače 2013. i visina štete na vozilu u iznosu od 4.921,93 kn.
10. Među strankama je prijeporna pasivna legitimacija, odgovornost vozača kamiona koji se kretao ispred tužiteljevog vozila, te uzročno posljedična veza između neodržavanja vozila osiguranika tuženika (zaostalo kamenje u pneumaticima ili između zadnjih kotača) i štete na tužiteljevom vozilu.
11. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao odgovornost vozača teretnog vozila osiguranog kod tuženika, a niti uzročno posljedičnu vezu između postupanja osiguranika tuženika i štete na tužiteljevom vozilu.
12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da se teretno vozilo osigurano kod tuženika kretalo kolnikom ispred tužiteljevog vozila cestom DC 60 iz smjera I. u smjeru K. mosta, da je tijekom vožnje iza teretnog vozila na tužiteljevo vjetrobransko staklo doletio kamen koji je oštetio vjetrobransko staklo, da iz iskaza J. P. proizlazi da je kamen bio veličine šake, da je policija prilikom očevida u pneumaticima teretnog vozila uočila kamenčiće promjera oko 2 cm, te da prometnim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja, jer je nepoznata brzina kretanja oba vozila, međusobna udaljenost vozila i veličina kamena, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), kada je zbog nedokazane odgovornosti osiguranika tuženika i nedokazane uzročno posljedične veze između postupanja osiguranika tuženika i štetnog događaja, tužbeni zahtjev odbio.
13. Naime, odlučna je činjenica je li vjetrobransko staklo tužiteljevog vozila oštećeno kamenom koji se nalazio na kolniku, ili kamenom koji je doletio s vozila osiguranog kod tuženika (uglavljen kamen s pneumatika, uglavljen kamen između kotača ili kamen s tovarnog sanduka).
14. Budući da tužitelj nije mogao dokazati da je kamen doletio s vozila osiguranog kod tuženika, nije mogao niti dokazati odgovornost osiguranika tuženika, a samim time niti odgovornost tuženika, te uzročnu vezu između postupanja osiguranika tuženika i nastanka štete na tužiteljevom vozilu.
15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i visini.
16. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
17. Odgovor na žalbu umješača nije bio potreban, pa je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
18. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.968,75 kn, te u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.312,50 kn, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 14. ožujka 2022.
Sudac
Josip Turkalj
