Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž Ovr-117/2022
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. B. d.d. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika J. S. iz B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva B. R. i T. K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-50/2019-21, od 18. siječnja 2022., 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-50/2019-21, od 18. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je obustavio predmetni postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Ovr- 629/11, od 24. kolovoza 2011., ukinute su sve provedene ovršne radnje, te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu toga suda u Makarskoj da po pravomoćnosti predmetnog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika, i to ½ čest. zgr. ..., kuća sa 214 m2 i ½ čest.zem. ..., dvorište sa 456 m2, obje upisane u zk.ul broj ..., k.o. B..
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 – odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, u daljnjem tekstu: OZ),
3. U žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud postupio kada je obustavio ovrhu pozivom na odredbu čl. 72. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ/20), s obzirom da je predmetni ovršni postupak u fazi prodaje nekretnine, te je nakon održane I. javne dražbe, upravo sud bio dužan poduzeti slijedeću radnju u postupku, i to odrediti održavanje II. ročišta za javnu dražbu, te odlučiti o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, a ne ovrhovoditelj. Smatra da nije bilo razloga za obustavu ovrhe, te predlaže da se pobijano rješenje ukine i odredi nastavak postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, rukovodeći se odredbom čl. 72. st. 3. OZ/20 (čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona – Narodne novine broj 131/2020, dalje ZIDOZ/20), u svezi sa čl. 20. st. 3. ZIDOZ/20, utvrdio da ovrhovoditelj u predmetnom postupku nije u roku od godine dana, računajući od 28. studenog 2020. od kada je ta odredba stupila na snagu, poduzeo niti jednu radnju u postupku. Zbog navedenog razloga, prvostupanjski sud je ovrhu obustavio pozivom na čl. 72. st. 3. OZ/20, dok je odluku kojom se ukidaju sve provedene ovršne radnje donio pozivom na čl. 72. st. 6. OZ/20.
7. Odlučujući o žalbenim navodima ovrhovoditelja, a vodeći računa po službenoj dužnosti na povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, te čl. 19. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pozivom na odredbu čl. 72. st. 3. OZ/20, koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku (čl. 20. st. 3. ZIDOZ/20), obustavio predmetni ovršni postupak, te pritom nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka iz prednje citiranog zakonskog članka.
8. Odredbom čl. 72. st. 3. OZ/20 propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine ne poduzme niti jednu radnju u postupku.
9. Iz citirane zakonske odredbe jasno je vidljiva intencija zakonodavca da pojača procesnu disciplinu, te zainteresiranost i odgovornost ovrhovoditelja za provedbu ovrhe, jer bez inicijative ovrhovoditelja nije moguće voditi ovršni postupak. 10. Naime, ovrhovoditelj je pokretač i koordinator ovršnog postupka, te od njegove inicijative i aktivnosti zavisi i početak, ali i tijek postupka. Navedena zakonska odredba usvojena je sa ciljem unaprjeđenja postupka ovrhe, i to uvođenjem mehanizama koji uspostavljaju procesnu disciplinu i aktivnu ulogu ovrhovoditelja, istovremeno mu namećući određene obveze čije neispunjenje je sankcionirano obustavom ovršnog postupka.
11. U konkretnom slučaju, nakon podneska od 2. listopada 2020. (na istu 239 spisa) ovrhovoditelj nije u daljnjem periodu od više od godine dana poduzeo niti jednu radnju u postupku iz koje bi proizlazila njegova zainteresiranost za tijek i provedbu ovrhe, pa je stoga opravdano sud prvog stupnja odlučio o obustavi ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 72. st. 3. OZ/20.
12. Pritom je potrebno navesti da obustava ovršnog postupka ne znači ujedno i gubitak prava vjerovnika na namirenje tražbine koja je utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom. Naime, iako se obustavom ovršni postupak zaustavlja, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, niti jedna odredba OZ-a ne onemogućava vjerovnika da podnese novi prijedlog za ovrhu, što znači da je na dispoziciji samog vjerovnika hoće li on ovršni postupak ponovno pokrenuti ili ne. Protivno shvaćanju ovrhovoditelja, obustavom postupka zakonodavac ne favorizira dužnike, a na štetu vjerovnika, već potiče procesnu disciplinu vjerovnika koji pokreće i vodi postupak radi naplate svoje tražbine. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je odredba iz čl. 72. st. 3. OZ/20 apsolutno jasna i obvezujuća, kako za sud, tako i za ovrhovoditelja. Prema tome, neovisno o žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja da je sud bio dužan poduzeti slijedeće radnje u postupku, njegova neaktivnost da u periodu dužem od godine dana iskaže zainteresiranost za predmetni postupak i poduzme konkretne radnje u postupku, apsolutno opravdava odluku suda prvog stupnja o obustavi toga postupka.
13. Zbog izloženog, žalbu ovrhovoditelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.
Rijeka, 14. ožujka 2022.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.
