REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1066/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića, predsjednika vijeća, Roberta Fabrisa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. trgovina d.o.o., sa sjedištem u Đ., T. sv. J., OIB:..., zastupanog po Odvjetničkom društvu P., Š. i partneri d.o.o. T., Z., protiv I. tuženika I. M. iz K., F. M., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz K., i II. tuženika A. S. iz K., M. Š., OIB:..., zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-117/2016-56 od 25. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-117/2016-56 od 25. ožujka 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se I. tuženiku I. M. iz K., F. M., OIB:..., II. tuženiku A. S. iz K., M. Š. 42, OIB:..., da solidarno isplate tužitelju S. P. trgovina d.o.o., T. S.. J., Đ., OIB:..., novčani iznos

od

426.863,84

kn

(četiristodvadesetšestsućaosamstošezdesettrikuneiosamdesetičetirilipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim:

- na iznos od 65.500,00 kn od dana 17.09.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 155.536,98 kn od dana 17.09.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 73.925,00 kn od dana 17.09.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 06.11.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 29.11.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.01.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 28.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 62.457,14 kn od dana 18.03.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 30.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.08.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.09.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 31.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.01.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 30.01.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 3.858,04 kn od dana 01.04.2016.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se I. i II. tuženicima da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od ukupno 88.732,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.

2.1. U žalbi, I. tuženik u bitnom navodi da je istaknuo prigovor zastare regresnog zahtjeva po odredbi članka 1061. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO), o kojem prvostupanjski sud nije donio odluku. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno pristupa rješavanju prigovora zastare primjenom odredbe članka 233. ZOO. Smatra da tužitelj nema pravomoćnu sudsku odluku u odnosu na 1. i 2. tuženike i stoga je bio prisiljen podnijeti regresnu tužbu radi naplate svoje tražbine, a regresnu tužbu podnio je izvan roka od 6 mjeseci računajući od kada je šteta popravljena.

2.2. U žalbi II. tuženika, osim naprijed navedenih žalbenih razloga ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019., dalje: ZPP), članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. i člankom 221 a. ZPP. Ukazuje na očigledni izostanak pravno relevantne uzročne veze između štetne radnje i posljedice koja je nastupila, a koji prigovor nije otklonjen, niti obrazložen od strane prvostupanjskog suda. Smatra da je na okolnost utvrđenja visine štete bilo potrebno pribaviti ugovor o radu koji je u vrijeme štetnog događaja bio sklopljen između O. Đ. i tužitelja, a koji dokazni prijedlog nije prihvaćen od strane prvostupanjskog suda. Nije niti proveden dokaz pribave cjelokupnog medicinskog kartona za O. Đ., kako bi se moglo pravilno utvrditi (ne) postojanje uzročne veze između štetne radnje i navodne štete. Ističe da iz dostupne medicinske dokumentacije ne postoji pravno relevantna veza između štetne radnje tuženika i štete za koju se tvrdi da ju je pretrpio O. Đ.. Smatra spornim i neprovođenje dokaza saslušanja O. Đ. kao svjedoka.

2.3. Žalbeni prijedlog tuženika je prihvaćanje prigovora zastare i preinačenje presude na način da se odbije postavljeni tužbeni zahtjev, osim za onaj dio zahtjeva koji nije u zastari (iznos od 23.148,24 kune) zahtjev. Podredno II. tuženik predlaže ukidanje presude u cijelosti i vraćanje predmeta prvostupanjskom sud na ponovni postupak. Tuženici potražuju trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je dostavljena suprotnoj strani prema odredbi članka 359. ZPP.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima za isplatu iznosa od 426.863,84 kn (na ime naknade imovinske i neimovinske štete, troškova parničnog postupka i zateznih kamata) sa zateznim kamatama koja teku na pojedinačno naznačene iznose u razdoblju od 17. rujna 2014. do 1. travnja 2016. pa do isplate. Navedeni iznos tužitelj je kao poslodavac isplatio svojem zaposleniku Đ. O. za pretrpljenu ozljedu na radu, koju ozljedu su tuženici nanijeli tome zaposleniku, a temeljem koje je istome dosuđena imovinska i neimovinska šteta i koju tako utvrđenu štetu je tužitelj bio u obvezi platiti svojem zaposleniku kao odgovorna osoba po načelu uzročnosti.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak da su tuženici primjenom članka 1107. ZOO (s obzirom da su solidarno odgovorni za štetu koju je pretrpio oštećenik po principu krivnje) dužni vratiti tužitelju novac koji je isplatio svojem zaposleniku Đ. O. po principu objektivne odgovornosti odnosno tuženici su dužni primjenom odredbe članka 1109. ZOO regresirati tužitelju kao isplatitelja kod postojanja odgovornosti više osobe za štetu.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

9. Protivno žalbenim navodima, pobijana odluka niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude. U njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima nema proturječja između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. i 8. ZPP jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-953/11-45 od 26. veljače 2014. u većem dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja Đ. O. te je ovdje tužitelju kao tuženiku naloženo da Đ. O. isplati na ime naknade štete novčani iznos od 65.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, na ime izgubljene zarade iznos od 82.244,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom, na ime rente iznos od 3.858,04 kn, mjesečno, počevši od 1. ožujka 2013. pa ubuduće na način da mjesečni obroci dospijevaju do svakog 1. dana u mjesecu za protekli mjesec, te je dosuđen i parnični trošak tužitelju u iznosu od 73.925,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate;

- da su u naprijed navedenom parničnom postupku tuženici sudjelovali kao umješači;

- da je presudom Županijskog suda u Varaždinu SS Koprivnica poslovni broj: Gž- 3193/14-2 od 27. svibnja 2014. odbijena žalba tuženika (ovdje tužitelja) i žalbe umješača (ovdje tuženika) te je u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P953/11-45 od 26. veljače 2014. u pobijanim točkama I., II. i V. izreke.;

- da iz presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-143/11-19 od 23. svibnja 2011. proizlazi da su optuženici (ovdje tuženici) A. S. i I. M. krivi što su zajednički dana 22. lipnja 2009. oko 23:00 sata u K. M.. P. M. u ugostiteljskom objektu S. pristajući da Đ. O. teško ozlijede u prostoru iza šanka više puta ga udarali šakama u glavu, uslijed kojih udaraca je Đ. O. pao na pod te pri padu zadobio razderotinu mišića i tetiva desnog ramena, koja ozljeda je teške naravi te da su počinili kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po članku 99. stavku 9. KZ-a, te je svakom od optuženika izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, svakome a na koje kazne je temeljem članka 67. KZ- a, primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečene im kazne neće izvršiti ukoliko I. i II. optuženici u roku od 1 godine ne počine nova kaznena djela;

- da je ta presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-143/11-19 od 23. svibnja 2011. potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna Služba u Koprivnici poslovni broj: Kž-733/11-3 od 12. listopada 2011. kojom su odbijene žalbe

I. i II. okrivljenika (ovdje tuženika);

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1726/14-3 od 15. prosinca 2015. odbijena revizije tuženika (ovdje tužitelja) i umješača (ovdje tuženika) kao neosnovana, a koja revizija je podnesena na presudu Županijskog suda u Varaždinu SS Koprivnica poslovni broj: Gž-3193/14-2 od 27. svibnja 2014.;

- da je u obrazloženju te presude Vrhovni sud Republike Hrvatske među ostalim naveo da je u parničnom postupku koji je prethodio reviziji (P- 953/11) utvrđeno da je Đ. O. bio zaposlen kod S. P. trgovina d.o.o. iz Đ., na radnome mjestu voditelja ugostiteljskog objekta S. u K., da je Đ. O. ozlijeđen na radu kada su ga prilikom obavljanja poslova voditelja tog ugostiteljskog objekta dana 22. lipnja 2009. oko 23:00 sata I. M. i A. S. više puta udarili šakama u glavu uslijed kojih udaraca je pao na pod zadobio teže tjelesne ozljede i to natuk glave i mozga, traumatski razdor rotatorne manšete desnog ramena, da je zbog štetnog događaja kod Đ. O. došlo i do postraumatskog stresnog poremećaja, a u tvrđeni su i epileptički napadi, da su radi predmetnog događaja I. M. i A. S. pravomoćnom presudom ovog suda proglašeni krivima te su im izrečene kazne zatvore u trajanju po 6 mjeseci uvjetno na godinu dana, da Đ. O. svojim postupcima nije doprinio nastanku štete, da je Đ. O. zbog zadobivenih ozljeda pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, da je 100 % nesposoban za njegov dosadašnji posao, da mu je odobrena invalidska mirovina s 10. travnja 2011. u mjesečnom iznosu od 1.810,88 kn, te da je njegova prosječna mjesečna neto plaća za posljednja 3 mjeseca prije nego što je isti ozlijeđen iznosila 5.668,92 kn; da u predmetnom slučaju nije utvrđeno da postoji bilo koji od razloga koji oslobađaju tuženika od odgovornosti; da je u konkretnom slučaju šteta očito nastala uslijed više sile, nije utvrđeno postojanje radnje tužitelja, a nema ni protupravnog djelovanja treće osobe, jer se gosti u ugostiteljskom objektu ne mogu smatrati trećom osobom u smislu odredbe članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08); da je priroda posla Đ. O. takva da isti kao voditelj ugostiteljskog objekta ne može izbjeći kontakte s gostima lokala, te konkretno nasilničko ponašanje gostiju I. M. i A. S. predstavlja rizik u obavljanju radnog zadatka Đ. O.; da se ponašanje I. M. i A. S. u odnosu na posao kojeg je obavljao Đ. O. nema karakter vanjskog događaja, te se ima smatrati profesionalnim rizikom za koji poslodavac snosi odgovornost; da se poslodavac ne može osloboditi odgovornosti za štetu koju su gosti u ugostiteljskom objektu (umješači na strani tuženika) ozljeđivanjem nanijeli tužitelju odnosno Đ. O. prilikom njegovog obavljanja poslova voditelja tog ugostiteljskog objekta; da nisu od značaja prigovori poslodavca (ovdje tužitelja) da je Đ. O. trebao zatražiti naknadu štete po polici osiguranja broj 023070000739 kod C. osiguranje d.d.;

- da je provedenim knjigovodstveno financijskom vještačenjem utvrđeno da je tužitelj, nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-953/11 od 26. veljače 2014. izvršio isplatu Đ. O. u ukupnom iznosu od 426.863,84 kn, i to po sljedećim osnovama: iznos od 65.500,00 kn na ime naknade štete, iznos od 82.234,22 kn na ime izgubljene zarade, iznos od 142.747,48 kn na ime rente od 03/2013 do 03/2016, iznos od 73.925,00 kn na ime parničnog troška i iznos od 62.457,14 kn na ime zatezne kamate;

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je dijelom nesporno, a dijelom proizlazi iz provedenih dokaza i njihove valjane ocjene po prvostupanjskom sudu koja je dana jasno, argumentirano i posve uvjerljivo i ovome sudu.

12. Prvostupanjski sud je na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Pravo regresa tužitelja prema tuženicima proizlazi iz odredbe članka 1109. stavak 1. ZOO, koja odredba propisuje da solidarni dužnik, koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti, može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Cijeneći sadržaj naprijed navedene zakonske odredbe, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju postoji obveza tuženika na regresiranja tužitelja u iznosu naknade štete koju je tužitelj (kao poslodavac) prethodno isplatio oštećeniku (kao svojem zaposleniku) po principu objektivne odgovornosti, sve s obzirom na činjenicu da su za nastanak štetnog događaja u kojem je oštećenik pretrpio tako prouzročenu štetu isključivo krivi tuženici, što je i utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-143/11 od 23. svibnja 2011. u kojoj su tuženici proglašeni krivim za nanošenje teških tjelesnih ozljeda oštećeniku. Solidarna obveza tuženika za isplatu utužene tražbine proizlazi i iz sadržaja odredbe članka 1107. ZOO.

14. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor zastare regresnog potraživanja iz članka 1061. stavak 4. ZOO. Naime, odredba članka 1061. ZOO regulira pitanje regresa i zastare regresnog zahtjeva poslodavca prema zaposleniku koji u radu ili u vezi s radom prouzroči štetu trećoj osobi te kao takva nije primjenjiva na konkretan slučaj, budući da je u ovom postupku postavljen regresni zahtjev poslodavca prema trećoj osobi u odnosu na iznose koje je poslodavac sukladno pravomoćnoj presudi isplatio svome radniku za štetu pretrpljenu na radu ili u vezi s radom.

15. Na zastaru regresnog potraživanja ima se primijeniti odredba članka 233. ZOO, te s obzirom da je iznos potraživanja tužitelja (iznos naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku) utvrđen sudskom odlukom koja je postala pravomoćna 27. svibnja 2014., dok je tužba u ovome predmetu podnesena 4. lipnja 2016., proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u pogledu utuženog regresnog potraživanja nije protekao zastarni rok od deset godina, radi čega je žalbu žalitelja i u tom dijelu valjalo ocijeniti kao neosnovanom.

16. Činjenica isključive krivnje tuženika za štetu koju je pretrpio Đ. O. kao zaposlenik tužitelja proizlazi iz sadržaja pravomoćne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-143/11 od 23. svibnja 2011., pa je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u parničnom postupku, sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZPP, prvostupanjski sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog djela kojom se optuženik oglašava krivim. Činjenicu visine imovinske i neimovinske štete koju je Đ. O. pretrpio uslijed ozljeda koje proizlaze iz štetnog događaja za koje su tuženici pravomoćno oglašeni krivim utvrđena je u prethodno vođenom parničnom postupku istog suda pod poslovnim brojem P-953/11 (u kojem parničnom postupku su tuženici sudjelovali kao umješaci) te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovome postupku tuženici ne mogu isticati prigovore koje su isticali kao umješači u prethodno vođenoj parnici u kojoj je pravomoćno utvrđena činjenica opsega imovinske i neimovinske štete izgubljene zarade zbog 100 % umanjenja radne sposobnosti Đ. O., činjenica da je navedena šteta posljedica štetnog događaja skrivljenog od strane I. i II. tuženika, kao i činjenica da ne postoji doprinos oštećenika – Đ. O. nastaloj šteti. S time u vezi pravilna je odluka prvostupanjskog suda da odbije dokazne prijedloge tuženika na utvrđenje naprijed navedenih činjenica, koje su već prethodno utvrđene u ranije vođenom i pravomoćno okončanom kaznenom i parničnom postupku prvostupanjskog suda.

17. Odluka o parničnom trošku je također pravilna i zakonita kako u osnovi (članak 154. stavak 2. ZPP) tako i u visini (članak 155. stavak 1. ZPP), a ta odluka određeno nije ni osporena od strane tuženika.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbijen je jer sa žalbom nisu uspjeli (po članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP).

U Puli, 14. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković, v.r.