1                                  24 Povrv-16/23-17

 

               

        Republika Hrvatska

    Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željke Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. J., odvjetniku iz OD J. p. j.t.d. iz V., protiv tuženog A. H., iz S. P., OIB: …, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave dana 30. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 8. ožujka 2024.

                                                                                                        

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. B. iz V., poslovni broj Ovrv-38/2022 od 10. ožujka 2022. godine, a kojim se nalaže ovršeniku A. H., OIB: …, S. P., da ovrhovoditelju Č. d.o.o., OIB: …, V., na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Ispis kartice kupca, namiri tražbinu u iznosu od 658,50 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 41,43 HRK od 01.11.2020.,

• na iznos od 41,43 HRK od 01.12.2020.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.01.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.02.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.03.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.04.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.05.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.06.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.07.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.08.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.09.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.10.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.11.2021.,

• na iznos od 47,97 HRK od 01.12.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN …, model HR05, s pozivom na broj 779-351026-202112, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 312,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN …, model HR05, s pozivom na broj 779-351026-202112, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika, sada tuženika javnom bilježniku R. B. iz V., dana 27. siječnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 658,50 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na cjelokupnoj imovini ovršenika. Javni bilježnik R. B. iz V. je pod brojem Ovrv-38/2022 (Ovrv-446/2022) od 10. ožujka 2022. donijela rješenje o ovrsi.

 

2.              Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. B. iz V. tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da je dobio otkaz u firmi O. d.d., u studenom 2014. Godine 2017. umrla mu je mama. Na Općini M. B. tražio je raskid ugovora o odvozu otpada jer nema mjesečnih prihoda. Njegov zahtjev su na Općini odbili. Pisao je prigovor na njihovo rješenje, nisu odgovorili pismeno, nego ga je gospođa iz Općine nazvala i rekla da su mu kao samcu odredili cijenu za kantu od 28,07 kuna. To je on plaćao oko jedne godine do šestog mjeseca 2018. Tada su ga ponovno nazvali i obavijestili da su mu ukinuli cijenu za samca tako da opet traže 60 kuna. Od tada je prestao plaćati. Navodi da gotovo sedam godina nije stavljao kantu za smeće na put, jer otpada nema. Ugovor za odvoz otpada sklopljen je 2012. godine i tamo piše da se fakturira po izvršenoj usluzi. Ovdje se fakturira takozvani fiksni dio koji je uveden naknadno.

 

3.              Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-112/22-2 od 14. srpnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika R. B. iz V., broj Ovrv-38/2022 od 10. ožujka 2022., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

 

4.              U svom očitovanju na prigovor tuženika, tužitelj navodi da da je tuženik suvlasnik nekretnine, u utuženom razdoblju od rujna 2020. godine do listopada 2021. godine, na kojoj se pruža usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, te da se u smislu odredbe članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ima smatrati korisnikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada koju tužitelj izvršava. Tuženik u prigovoru niti ne osporava da je suvlasnik nekretnine u utuženom razdoblju od rujna 2020. godine do listopada 2021. godine. Sukladno odredbi članka 30. stavka 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom korisnik usluge dužan je koristiti javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje je jedinica lokalne samouprave donijela na temelju istog zakona. Pritom tužitelj je u cijelosti ispunio svoje obveze kao davatelja usluge, odnosno osigurao je tuženiku kao korisniku usluge spremnik za primopredaju miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, tuženiku je dostavio Izjavu, prikupljao je i odvozio komunalni otpad s adrese …, S. P., te je tuženiku uredno izdavao i dostavljao račune za pruženu uslugu prikupljanja i odvoza miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada. Stoga tužitelj smatra da je nesporno da se tuženik ima smatrati korisnikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada koju tužitelj izvršava.

 

5.              Na ročištu održanom 30. siječnja 2024. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik ostao kod svih dosadašnjih navoda. Saslušan je svjedok Ž. O. i tuženik.

 

6.              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-112/2022 i to posebice u ispis kartice kupca (list 16), Odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja otpada na području općine M. B., Odluku o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja otpada na području općine M. B., Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu od 7. kolovoza 2022., ispis sa službenih stranica GEOPORTALA, račune, Odluku o davanju suglasnosti na izmjenu cjenika javnih usluga prikupljanja otpada, primjer izjave o načinu korištenja javne usluge za korisnika usluge A. H. i obračunsko mjesto: …., S. P., Pregled podizanja spremnika, Izmjena cjenika javnih usluga prikupljanja otpada od 01.06.2020. i Izmjenu cjenika javnih usluga prikupljanja otpada od 01.08.2021. (na listu 42-105 spisa).

 

7.               Sud je tijekom postupka radi utvrđenja činjenica, osim uvida u dokumentaciju, saslušao i svjedoke i stranke.

 

8.              Svjedok Ž. O., radnik tužitelja u svom je iskazu naveo vezano za račune tuženika, A. H. nikad nije zaprimio nikakvu reklamaciju niti prigovor vezano na izdane račune. Od 9. 2020. do 10.2021. bio je zaposlen kao zamjenik voditelja službe zajedničkih ekonomskih i računovodstvenih poslova. Navodi da su 2014. godine hodali od kuće do kuće i uzimali podatke od svakog korisnika usluga za područje općine M.B.. Od 2018. godine napravljene su nove izjave sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom, te su slane na sve adrese i potrošači su se trebali očitovati u roku od 15 dana. Ukoliko se nisu očitovali u tom roku, koristili su se podatci koji su bili u bazi. Tužitelj nikada nije zaprimio reklamaciju da mu računi ne bi bili dostavljeni, niti da mu usluga ne bi bila uredno izvršena. U bazi podataka tuženika su kante od 120 litara miješanog komunalnog otpada i 120 litara plastike. Cijena usluge sastoji se od fiksnog dijela cijene koji čini troškove financiranja sustava i varijabilnog dijela, a to se odnosi na cijenu količine predanog miješanog otpada, a dokazuje se očitanjem čipa na kanti.  Gosp. H. je još uvijek zaveden kao korisnik Č., te se može odjaviti ukoliko dokaže da se nekretnina ne koristi više od 12 uzastopnih mjeseci, da se ne plaća potrošnja struje i vode ili očevidom, u slučaju da nekretnina nije pogodna za stanovanje. Na pitanje suda, nakon što mu se prikaže pregled pražnjenja spremnika, da li je točan podatak da je tuženiku vršeno samo jedno pražnjenje kante odgovara da je to točno, da iz istog proizlazi da je tuženiku samo jednom odvožena kanta za miješani otpad i to tog datuma 13. srpnja 2018. i da je to očitao čip, međutim, ne postoji čip vezano za odvoz reciklabilnog otpada.

 

9.   Tuženik A. H. u svom iskazu je naveo da u utuženom razdoblju od 01.09.2020. do 01.10.2021. niti jednom nije stavio kantu za smeće van, niti mu je smeće odvoženo, niti je imao bilo kakvi drugi otpad koje bi dao tužitelju da odvozi. Naime 2014. dobio je otkaz, a 2017. godine mu je umrla majka, te je u tom razdoblju plaćao cijenu za kantu u smanjenom iznosu od 28,07 kuna iako niti tad nije iznosio kantu za smeće. A nakon što je i prestao plaćati, u 6. mjesecu 2018. nije imao novaca za preživjeti s obzirom da je ostao bez mjesečnog prihoda uopće niti nije koristio nikakve usluge tužitelja, niti je imao smeća, niti je iznosio kantu za smeće. Suvlasnik je nekretnine na adresi …. z S. P. u polovici, dok drugu polovicu ima sestra. Još uvijek ima dvije kante od Č., te mu nije poznati razlog zašto si nisu došli po te kante, obzirom da niti ne kupe smeće po S. P.. On otpada nema, jedino što ima su grane od voćki, koje zapali, a osim toga kupuje jedino kruh.

 

10.              Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je sud temeljem ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11.              U čl. 2. st.1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

 

12.              Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. U skladu s tim sud nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvesti dokaze koje one nisu predložile.

 

13.              Odredbom čl. 219. istog zakona određeno je da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji.

 

14.              Osnovno načelo javne usluge gospodarenja otpadom prema čl. 6. st. 1. toč. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 dalje u tekstu: ZOGO) jest načelo „onečišćivač plaća“ što znači da troškove snosi proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada, a u konkretnom slučaju tuženik osporava da koristi uslugu tužitelja.

 

15.              Sukladno čl. 30. st. 5. ZOGO korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. No, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 33. st. 1. u svezi čl. 30. st. 1. ZOGO, te shodno tome načelo „onečiščivač plaća“, na tužitelju je teret dokaza da je tužitelj tu uslugu odvoza komunalnog otpada doista i pružio odnosno da je tuženik koristio predmetne usluge tužitelja.

 

16.              Stoga kada tuženik osporava da bi mu bila pružena usluga odvoza komunalnog otpada, na tužitelju je teret dokaza o postojanju te činjenice (čl. 219. i čl. 221a. ZPP), jer su pravila o teretu dokazivanja u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

 

17.              Dakle, tuženik je osporio da bi mu tužitelj pružio predmetnu uslugu, obveza je tužitelja, a ne tuženika, da dokaže da je izvršio i omogućio izvršavanje usluge odvoza komunalnog otpada te da je ovlašten naplatiti uslugu od osobe koja je onečišćivač kako bi sud mogao ocijeniti ispunjenje pretpostavke iz čl. 33. st.1. ZOGO, za udovoljenje tužbenom zahtjevu tužitelja, jer se ova usluga ne može naplatiti ukoliko tuženiku nije pružena, odnosno ukoliko tužitelj ne dokaže da je tuženik u konkretnom slučaju onečišćivač. Tužitelj niti ne tvrdi da je vršio usluge prikupljanja otpada već da je dužnost tuženika da plaća uslugu jer je suvlasnik nekretnine na kojoj se pruža usluga prikupljanja komunalnog otpada. Tužitelj ne osporava da je tuženiku samo jednom izvršeno pražnjenje spremnika i to 13. srpnja 2018. Dakle, u utuženom razdoblju od 01.09.2020. do 31.10.2021. niti jednom tuženiku nije izvršeno pražnjenje spremnika.

 

18.              Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

 

19.              Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja jer nije dokazao da je izvršio uslugu koju želi naplatiti.

 

20.              S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, istom ne pripada pravo na naknadu troškova postupka te je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

Čakovec, 8. ožujka 2024.

                                                                                                                                                          Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

 

Viša sudska savjetnica:

                                                                                                           Željka Schveibert Golubović

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

 

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik