Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž Ovr-94/2022-2
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. & C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika 1. Z. T. iz Z., OIB: … i 2. M. T. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2401/2020-31 od 17. prosinca 2021., 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2401/2020-31 od 17. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi od 18. siječnja 2021. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-4239/2021.
2. Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, pozivom na odredbu članka 19.k stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15 i 102/15; dalje: ZPK) smatrajući da je prema ovoj odredbi dužan odgoditi ovrhu ne ispitujući postojanje drugih propisanih pretpostavki za odgodu ovrhe, temeljem utvrđenja da je pokrenut parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničke ovršne isprave.
5. Osnovano žalitelj navodi da u ovom predmetu nema mjesta primjeni članka 19. k. stavak 1. ZPK-a.
6. Sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe uzeo u obzir Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019.
7. Za navesti je kako je člankom 3. Direktive 93/13 propisano da se ugovorna odredba, o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
8. Sud Europske Unije u spomenutom predmetu je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka u tom predmetu, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
9. Dakle, sud Europske Unije u predmetu C-407/18, odlukom koja je donesena nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, kako pogrešno tumači prvostupanjski sud, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.
10. Hrvatski zakonodavni sustav omogućuje ovršeniku odgodu ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave. Pritom trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, a u ovom slučaju, nije utvrđivano da li su propisane zakonske pretpostavke uopće ispunjene.
11. Potrebno je navesti kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj U-III-4507/2020, U-III-4508/2020. od 8. lipnja 2021. izrazio stajalište prema kojem je i u ovršnom postupku potrebno u ovakvim situacijama ocjenjivati sadržaj predmetnih ovršnih isprava u okolnostima kada ovršenik ističe prigovore koji se odnose na njihov sadržaj.
12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja u ovom predmetu nije u potpunosti utvrdio odlučne činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
14. U ponovljenom postupku, kada utvrdi odlučne činjenice, prvostupanjski će sud donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku o prijedlogu ovršenika.
U Splitu 14. ožujka 2022.
Sutkinja:
Dragica Samardžić, v. r.
