REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 10 Gž-145/2022-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, (OIB: …..), zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & P. u Z., protiv tuženika I. Š. iz Zagreba, (OIB: …), radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 25. studenog 2021., poslovni broj: 30 Povrv-1896/2017-21., 14. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika I. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom od 25. studenog 2021., poslovni broj: 30 Povrv-1896/2017-21.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. T. od 25. kolovoza 2010., poslovni broj: Ovrv-3850/2010., održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.290,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude; a ukinut za trošak ovršnog postupka u iznosu od 73,80 kn; tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.782,22 kn.
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se presuda odbaci.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.290,00 kn na ime najamnine za korištenje stana u Z., za 2008. godinu.
6. Radi se o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).
7. Sukladno odredbama članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a, presuda kojom završava spor male vrijednosti, može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Tuženik je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
9. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, na koje se u ovoj pravnoj stvari pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavka 2. u svezi sa člankom 457. stavka 1. i članka 467. stavka 1. ZPP-a.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik, kao nositelj stanarskog prava, 12. studenog 1984. zaključio sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Č., Ugovor o korištenju stana u Z., (dalje u tekstu: Ugovor) na neodređeno vrijeme, da su u Ugovoru, kao članovi domaćinstva – stanari navedeni supruga tuženika M. Š. i njihovih dvoje djece, da su se člankom VI. Ugovora stanari obvezali plaćati stanarinu za korištenje stana, da u predmetnom stanu od 1984. žive supruga tuženika i njihov sin, a da tuženik od 1996. ne živi u stanu, da je stambena zgrada na adresi sagrađena na kčbr. 5337/3. k.o. Z., da je u zemljišnim knjigama ta nekretnina upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja P. d. s. z. VI. R. u Z., čiji je pravni slijednik tužitelj, da visina mjesečne najamnine za predmetni stan iznos 107,50 kn mjesečno, te da najamnina nije plaćena za utuženo razdoblje (2008. godina) u visini od 1.290,00 kn.
11. Suprotno žalbenim navodima, na navedeno utvrđeno činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao platni nalog na snazi za iznos od 1.290,00 kn, pravilno zaključujući da je tuženik dužan platiti najamninu unatoč toga što je iselio iz stana 1996., jer stan nakon iseljenja nije predao u posjed tužitelju već ga koriste njegova bivša supruga i sin.
12. Tuženik u žalbi ističe da tužitelj nije vlasnik predmetnog stana, prilaže uz žalbu zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi da je vlasnik predmetnog stana Republika Hrvatska, te ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja i pravno sljedništvo na predmetnom stanu, jer je i u članku 2. Ugovora navedeno da je općenarodna imovina, a što znači vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tužitelja.
13. Tim žalbenim navodima, tuženik pobija utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku, a obzirom da se u sporovima male vrijednosti žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ti žalbeni navodi nisu ocjenjivani.
14. Unatoč navedenom, za ukazati je tuženiku da je u vrijeme za koje se traži isplata najamnine, 2008. godina, u zemljišnim knjigama predmetni stan bio upisan kao općenarodna imovina i nije bio utvrđen njegov vlasnik, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da je tužitelj u utuženom razdoblju upravljao predmetnim stanom kao svojom imovinom, zbog čega je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe.
15. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno članku 368. stavka 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 14. ožujka 2022.
Sutkinja
Dubravka Šimić
