Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 18 Gž-341/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. N. K., OIB:…, s posljednjim prebivalištem u S., povodom žalbe zakonske nasljednice Lj. R. iz R. S., B., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 6. prosinca 2021., poslovni broj: O-1032/2020-5, dana 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zakonske nasljednice Lj. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: O-1032/2020-5 od 6. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem obustavljen je ostavinski postupak iza pok. N. K., s posljednjim prebivalištem u S., pokrenut kod Općinskog suda u Karlovcu 12. lipnja 2020.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom zakonska nasljednica Lj. R. (dalje: žaliteljica) pobija navedeno rješenje, ne navodeći zakonske žalbene razloge, uz prijedlog drugostupanjskom sudu „ukinuti ožalbeno rješenje i vratiti prvostepenom sudu na dopunu postupka...“.
3. Žalba žaliteljice nije osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su zakonski nasljednici iza ostavitelja njegova djeca i to: P. K., S. J. i Lj. R. te njegova supruga M. K., da je ostavitelj za života ostavio oporuku od 20. kolovoza 2007. sastavljenu kod javnog bilježnika M. B. iz G. temeljem koje je nekretninu upisanu u zk.ul.br. 446 k.o. S. u cijelosti ostavio sinu P. K., dok je Ugovorom o uzdržavanju od 22. srpnja 2010. sklopljenog sa kćerkom S. J. kao davateljicom uzdržavanja, raspolagao sa stanom koji se nalazi u K., ali i cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom. Utvrdivši da je ostavitelj kasnijim sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju opozvao ranije napisanu oporuku, temeljem kojeg je nakon smrti ostavitelja, S. J. postala vlasnica njegove cjelokupne pokretne i nepokretne imovine, to je prvostupanjski sud zaključio da iza ostavitelja nije ostala imovina pogodna za nasljeđivanje, posljedično čemu je obustavio ovaj ostavinski postupak.
5. Žaliteljica u žalbi navodi da je tijekom ostavinskog postupka došlo do velikih nepravilnosti u radu javnog bilježnika jer joj isti nije dao mogućnost da dade izjavu da li osporava predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju odnosno oporuku, odnosno da li zahtijeva svoj nužni dio iza ostavitelja. Žaliteljica ističe da ima saznanja da je ostavitelj imao i devizna sredstva na računu kod banke u K. i Z., ali kako ona živi u R. S., točnije u B., da isto nije u mogućnosti istražiti.
6. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice S. P. iz K. pod posl.br. OU-34/2020 od 22. srpnja 2010. razvidno je da je odredbom čl. 1. st. 2. tog Ugovora ostavitelj navedene nekretnine u st. 1. tog članka i pokretnine u stanu te „svu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se zatekne na njegovu imenu“ ostavio svojoj kćerci S. J. kao davateljici uzdržavanja, te dozvolio da se ista nakon njegove smrti upiše u zemljišne knjige kao vlasnica njegovih nekretnina bez daljnjeg pitanja i privole.
7. Protivno žalbi žaliteljice, valja navesti da je ista na ročištu 2. listopada 2020. dala nasljedničku izjavu i da je decidirano navela da „ne priznaje prijenos nasljedne imovine sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg ću pobijati zbog neizvršavanja obveza u posebnoj parnici.“.
8. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015; dalje: ZN) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. U ovom ostavinskom postupku prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.
9.1. Naime, imajući u vidu da je ostavitelj nakon što je sastavio oporuku, sa S. J. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je raspolagao cjelokupnom pokretnom i nepokretnom imovinom, na način da je istu nakon svoje smrti ostavio S. J. kao davateljici uzdržavanja te ju ovlastio da se nakon njegove smrti na temelju tog ugovora upiše kao vlasnica njegovih nekretnina u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iza ostavitelja nema imovine koju bi zakonski nasljednici mogli naslijediti.
9.2. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.
9.3. Obzirom na navedeno, ostavitelj u trenutku smrti nije imao ostavinsku imovinu (nekretnine i pokretnine) jer je sa istom raspolagao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju u korist svoje kćerke kao davateljice uzdržavanja – S. J.. Kako je taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen nakon što je sastavljena oporuka, to je sklapanjem tog pravnog posla u propisanoj formi ostavitelj derogirao ranije raspolaganje istom imovinom u smislu odredbe čl. 66. ZN kojom je propisano da se svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio, smatra opozivom namjene te stvari, odnosno prava.
9.4. Obzirom na formulaciju iz čl. 1. st. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju gdje je navedeno da su predmet tog Ugovora sve pokretnine i nekretnine ostavitelja koje ima u trenutku smrti, to nije od odlučnog značaja niti tvrdnja žaliteljice da je ostavitelj imao određena devizna sredstva na deviznom računu kod banke u K. i Z., jer je S. J. kao davateljica uzdržavanja nakon smrti ostavitelja stekla cjelokupnu imovinu ostavitelja, pa tako i eventualna devizna sredstva na računu, za koje žaliteljica niti nije sigurna da egzistiraju.
10. Kako je dakle žaliteljica na ročištu 2. listopada 2020. izjavila da će predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju pobijati u posebnoj parnici, a odredbom čl. 224. st.
2. ZN je propisano da sud neće prekinuti ostavinski postupak u slučaju iz st. 1. tog članka (ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine ili o kojima ovisi predmet zapisa) ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputiti da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku, a ostavitelj je raspolagao sa nekretninama i pokretninama Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sastavljenom u obliku javnobilježničkog akta, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u ovom ostavinskom postupku nema ostavinske imovine iza ostavitelja.
11. Stoga je valjalo žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Varaždin, 16. ožujka 2022.
Sutkinja
Nada Krnjak v.r.
