Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 18 Gž Ovr-131/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. H. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice Š. B. iz Z., OIB: …, radi ovrhe na mirovini ovršenice, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2022. poslovni broj: Ovr-408/22-2, dana 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-408/22-2 od 10. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenice podnesen prvostupanjskom sudu 4. veljače 2022., kao nedopušten.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Iznoseći razloge zbog kojih je odbacio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na mirovini ovršenice na temelju ovršne isprave – ovršne sudske nagodbe od 16. ožujka 2017. sklopljene pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u postupku koji se vodio pod posl.br. P-1316/16, prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 197. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) kojim je propisano da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, a iz koje odredbe zaključuje da se ovrha na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju koji se isplaćuje na račun banke ne može tražiti na način da se naloži ovršenikovom dužniku da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju već na način koji je propisan za ovrhu na novčanoj tražbini po računu. Budući da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu zavoda, niti bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se ovršenici mirovina ne isplaćuje na račun u banci, niti pak ovrhovoditelj to tvrdi, to prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje ovrhe na mirovini ovršenice.
5. Pobijajući navedeno rješenje, ovrhovoditelj u žalbi ističe da su razlozi za primjenu čl. 197. st. 1. OZ neosnovani, a to iz razloga što nije u posjedu dokumentacije iz koje bi se vidjelo na koji način ovršenica prima mirovinu, iako je istu u više navrata tražio od strane HZMO na temelju odredbe čl. 18. OZ i čl. 14. Zakona o odvjetništvu, ali mu ista nije dostavljena, zbog čega je pred istim prvostupanjskim sudom podnio tužbu protiv HZMO radi dostave podataka potrebnih radi provođenja ovrhe.
6. Iako ovrhovoditelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, isti sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu nalazi ostvarenom, pa je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ispitao pobijano rješenje te utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba ovršnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer ovrhovoditelj nije dostavio prvostupanjskom sudu potvrdu zavoda, niti bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se ovršenici mirovina ne isplaćuje na račun u banci.
6.2. Konačno neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u Glavi trinaestoj Ovršnog zakona naziva Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika u točki 4. Posebne odredbe o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima u čl. 196. određeno je da se u ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju odredbe odjeljka 1-3 te Glave ako odredbama tog odjeljka nije drugačije određeno. Čl. 197. OZ određeno je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti tog rješenja, dok je čl. 203. OZ određeno da se odredbe tog odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika. Dakle, iz naprijed navedenih odredaba jasnim proizlazi da se ovrha na mirovini kao stalnom novčanom primanju ovršenice može odrediti pljenidbom određenog dijela mirovine i naložiti isplatitelju (poslodavcu) koji ovršeniku ne isplaćuje mirovinu (plaću) na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju. U konkretnom slučaju, a kao što je gore navedeno, ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu zavoda da se ovršenici mirovina ne isplaćuje na račun otvoren u banci, pa stoga nisu ostvarene pretpostavke za određivanje ovrhe na mirovini ovršenice određena čl. 197. st. 1. u vezi čl. 203. OZ.
7. Obzirom na iznesene razloge valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
U Varaždinu 14. ožujka 2022.
Sutkinja
Nada Krnjak, v.r.
