Posl.br. 18 Pn-92/2018-72

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Čazmi

Čazma, Trg čazmanskog kaptola 20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalista Renate Koščević, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima u B., protiv tuženika O. bolnice dr. T. B. K. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u K., te umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 31. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 14. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica dr. T. B. K. iz K., OIB: …, da tužiteljici M. B. iz B., OIB: …, isplati iznos od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 23.650,00 kn od 07. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 1.350,00 kn od 14. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime zatezne kamate na dosuđeni dio naknade štete od 1.350,00 kn za razdoblje od 07. travnja 2017. do 13. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 14. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu 18. svibnja 2018. protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 16.500,00 kuna uvećano za zatezne kamate. U tužbi navodi kako se tužiteljice 29. studenog 2016. zbog bolova u želucu i povraćanja javila na Centar za hitnu medicinu-OHBP tuženika. Pregledom je utvrđeno da nema indikacija za bolničko liječenje te joj je dana preporuka da pije puno tekućine i bude na dijeti. Kako bolovi idući dan 30. studenog 2016. nisu prestajali unatoč ležanju tužiteljica se vratila kući u B. te se 01. prosinca 2016. odmah javila svojoj liječnici. Pregledom u O. bolnici B. utvrđeno je da se radi o klasičnom napadu slijepog crijeva te je tužiteljica hitno operirana, a zbog zakašnjelog zahvata razvila joj se i sepsa te je boravila u bolnici od 01. do 12. prosinca 2016. kada je otpuštena na kućnu njegu uz obvezne kontrolne preglede. Dva mjeseca nakon operacije razvila joj se i bakterija koju je dobila prilikom liječenja pa je i tijekom veljače 2017. boravila u O. bolnici B. Kako akutna upala crvuljka nije pravovremeno prepoznata radi se o očitom propustu u liječenju i drugom nemaru, to tužiteljica postavlja zahtjev za pravičnom novčanom naknadom zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te tuđe pomoći njege temeljem odredbe čl. 1100 i 1103 ZOO. Tužiteljica je postavila zahtjev prema tuženiku koji je on primio 10. travnja 2017.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. S. D. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev na 25.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i osporava svoju odgovornost za naknadu imovinske i neimovinske štete tužiteljici, uzročnu vezu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da je tužiteljica 29. studenog 2016. zaprimljena i obrađena u tuženikovom centru za hitnu medicinu, a pregledom je utvrđeno da joj je trbuh bio mekan, elastičan, palpatorno bezbolan, peristaltika uredna, ekstremiteti bez otoka, simetrični. Liječnica je zaključila da ne postoji indikacija za zadržavanje na bolničkom liječenju te je tužiteljica upućena da se javi svom liječniku uz uputu o prehrani bolesnika s akutnim proljevom i povraćanjem. Tužena smatra da je njezino medicinsko osoblje pri liječenju tužiteljice postupalo u potpunosti u skladu s pravilima struke. Naime prilikom obrade kod tuženika da na 29. studenog 2016. na temelju kliničke slike koja je tada postojala nije postojala indikacija za hospitalizaciju, a niti za poduzimanje dodatnih dijagnostičkih i/ili terapijskih postupaka. U tom trenutku nije se mogao pretpostaviti daljnji razvoj bolesti radi kojeg je tužiteljica dva dana kasnije primljena na liječenje u OB Bjelovar, stoga se u konkretnom slučaju radi o komplikaciji u liječenju, odnosno o tzv. sudbinskom tijeku bolesti što predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka liječenja koje nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku koji je izveden pravilnom upotrebom ispravne opreme i sredstava uz optimalnu organizaciju rada. U pravnom smislu kada je riječ o događaju koji se ne može dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju takva medicinska komplikacija predstavlja slučaj, a slučaj je događaj za koji štetnik neće odgovarati jer se odgovornost temelji na načelu krivnje tj. subjektivne odgovornosti. Bolnica za liječničku grešku odgovara po načelu subjektivne odgovornosti odgovara po načelu iz čl. 1045 ZOO. Sve i da je liječnica tuženika trebala postaviti dijagnozu upale crvuljka, zbog dva dana prolongiranog liječenja za tužiteljicu nije nastala nikakva šteta, odnosno ukoliko je i nastala radi se o bagatelnoj šteti koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Naime, tužiteljica bi svakako morala biti podvrgnuta operativnom zahvatu i liječenju kojem je i bila podvrgnuta u OB B.. Za navod kako joj se dva mjeseca nakon operativnog zahvata razvila bakterijska bolest ne može biti odgovoran tuženik jer bi tužiteljica svakako morala biti podvrgnuta operativnom zahvatu pa ne postoji uzročna veza između postupka medicinskog osoblja tuženika i nastale štete. Osporava i visinu zatražene naknade štete te navodi kako ima policu osiguranja profesionalne odgovornosti zaključenu kod C. o. d.d. za kojeg predlaže stupanje u parnicu kao umješača na strani tuženika.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 21. rujna 2018. dopustio C.o. d.d. sudjelovanje u postupku kao umješaču na strani tuženika.

5. Predmet spora je potraživanje tužiteljice prema tuženiku na ime naknade štete uslijed navodnog propusta u liječenju počinjenog od strane tuženika dana 29. studenog 2016.

6. Između stranaka je sporna odgovornost tuženika kao i visina zatražene štete.

7. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u: medicinsku dokumentaciju (list 7-20), zahtjev za naknadom štete (list 21), odgovor na zahtjev za naknadu štete (list 21), policu osiguranja broj 078090015970 (list 42), posebne uvjete za osiguranje od odgovornosti liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti (list 43-44), medicinsku dokumentaciju (list 65-68), zdravstveni karton tužiteljice (list 69- 139).

8. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 47).

9. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Ž. G., spec. neurokirurgije i opće kirurgije (list 141-142a), medicinskim vještačenjem po prof.dr.sc. S. D. (list 157-160) te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.med. D. J., spec. opće kirurgije i subspec. abdominalne kirurgije (list 202-207). Vještaci prof.dr.sc. Ž. G. i prof.dr.sc. S. D. neposredno su saslušani na ročištu dana 27. listopada 2020. (list 175-177). Izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka dr.med. D. J. (list 223-225).

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

12. Iz zahtjeva za naknadom štete proizlazi kako je isti upućen tuženiku dana 07. travnja 2017. od strane punomoćnika tužiteljice, a u kojem ista temeljem propusta u liječenju potražuje naknadu štete i to 7.500,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, 7.500,00 kn za pretrpljeni strah, 1.500,00 kn za tuđu pomoć i njegu te trošak za zastupanje punomoćnika za tri izvršene radnje u iznosu od 3.000,00 kn uvećano za pripadajući PDV.

13. Iz odgovora na zahtjev za naknadu štete proizlazi kako je tuženik odgovorio kako zahtjev za naknadu štete tužiteljice smatra u cijelosti neosnovanim jer nakon analize medicinske dokumentacije nije utvrđen nikakav propust liječnika koji bi bio u uzročnoj vezi sa zdravstvenim stanjem tužiteljice.

14. Uvidom u policu osiguranja C.o. broj … utvrđeno je kako se ista odnosi na ugovaratelja i osiguranika O. bolnicu dr. T. B. K. za razdoblje od 01. listopada 2016. do 01. listopada 2017., a odnosi se na javnu odgovornost prema trećima, odgovornost prema djelatnicima i profesionalnu odgovornost u iznosu od 295.783,69 kn.

15. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi kako je to bilo 2016. sa 28. na 29.11. osjećala se loše bolio ju je trbuh, u tom trenutku je pretpostavljala da je pojela nešto krivo, međutim u noći joj je pozlilo imala je nekoliko proljevastih stolica i povraćanja, bila je sama u sobi, cimerice su spavale, pokušala je spavati, međutim nije išlo osjećala je jaku bol u trbuhu. Ujutro je reagirala na način da je pozvala cimerice i gazdu koji ih je odvezla na hitnu u Koprivnicu. Nju su cimerice vodile pod ruku osjećala se loše i nije ništa jela. Nju je tamo zaprimila doktorica plave kose pitala ju što joj je, ona se žalila na jaku bol u trbuhu, doktorica joj je opipala trbuh, rekla da je sve u redu, dobila je infuziju, međutim imala je čestu potrebu za mokrenjem i stalno je tražila sestre da ide na wc. Nije sigurna da li joj je vađena krv, ima osjećaj da ju nisu doživjeli ozbiljno, a ona se kod kuće u krevetu tresla od bolova i nije mogla samostalno hodati. Nakon što je primila infuziju doktorica ju je pitala da li je bolje, rekla je da ne baš. Ona je njoj rekla da ima crijevnu virozu, da mora odležati, ali da će to proći. Prepisala joj je dijetu i dobila je listu što mora jesti. U slučaju da joj bude loše da ode svojem liječniku. Ona je popodne kada je došla sa hitne dobila temperaturu, nije sigurna da li su oni njoj na hitnoj temperaturu mjerili. Ona je to večer ostala spavati u Koprivnici, bila je uvjerena da ima crijevnu virozu i da će to proći. Slijedeći dan je po nju došla sestra i odvezla ju kući, mama joj je kuhala dijetno, nju je i dalje bolio trbuh. Ona je tu noć imala temperaturu 42, sestra joj je rekla da uzme čepić, da će on spustiti temperaturu, temperatura se spustila do 39, nije išla dolje, slijedeće jutro otišla je svojoj liječnici s time da se nije mogla sama obući, sestra ju je oblačila u krevetu, nju je užasno bolio trbuh, nije mogla ništa. Njezina doktorica je pogledala nalaze sa hitne, moguće da crijevna viroza nije prošla, ali moguće da se radi o nekom drugom virusu pa da ode na zarazni odjel. Na zaraznom je bila na nekom stolu gdje ju je doktorica pregledala, čim bi ju dotakla u donjem dijelu trbuha užasno ju je boljelo, nije sigurna, ali misli da su joj tamo izvadili krv, bile su dvije doktorice, mama je čula da misle da joj je puklo slijepo crijevo i da se zove kirurg. Dalje su ju stavili na invalidska kolica gdje su ju pregledali doktori, ali ju nisu smjeli pipnuti za trbuh jer je doslovno vikala. Odvezli su ju na odjel i rekli da mora ići na hitnu operaciju, obavili su pretrage, sve je teklo dosta brzo, ona je kroz sat vremena već bila na operacijskom stolu. Operirao ju je dr. Š.. Kada se probudila u šok sobi nije imala naočale, doktor koji ju je obišao kada je pitala kako je prošlo rekao je da ju je jedva spasio jer je dobila sepsu. U bjelovarskoj bolnici je bila od 1. do 12.12. Nakon toga opravak je bio dug, psihički se osjećala loše, pitala se zašto se to dogodilo njoj, oko svega joj je pomagala mama, ona joj je kuhala, previjala joj zavoje, dugo je imala konce, rana je naravno boljela. Dan danas ima strahove uz predmetni događaj, koji se manifestiraju kada je bila na kontroli cijelog abdomena, doktorica joj je rekla da ima žučne kamence, ona nije htjela uopće čekati, već je odmah išla na operaciju, a kasnije je čak otkrila da je dobila i bakteriju i to poslije prve operacije, operacije slijepog crijeva, najvjerojatnije ju je dobila u šok sobi. Njoj je pomoć bila potrebna poslije operacije nekih mjesec do dva jer nije mogla ništa samostalno podizati.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc Ž. G. od 10. lipnja 2019. proizlazi kako je tužiteljica bolovala od gnojne gangrenozne upale crvuljka koja je išla atipičnim tijekom i nije se mogla sa sigurnošću dijagnosticirati niti nakon što je nastupila perforacija crvuljka i difuzna gnojna upala cijele potrbušnice. Primijenjene su adekvatne dijagnostičke i terapijske metode koje su na kraju rezultirale dobrim uspjehom. Tužiteljica nije tijekom liječenja imala sepsu niti je postoperativno dobila bakteriju, nego se radilo o poremećaju crijevne flore kao posljedice čestih infekcija liječenih upotrebom antibiotika.

17. Tuženik je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka G., smatravši ga objektivnim i stručnim, dok je tužiteljica u cijelosti prigovorila predmetnom nalazu i mišljenju i predložila provesti vještačenje s drugim vještakom.

18. Iz nalaza i mišljenja prof. dr.sc. S. D. od 09. siječnja 2020. proizlazi kako je tužiteljica imala bolove i tegobe u abdomenu te se javila na pregled u Zavodu za hitnu medicinu u K. zbog povraćanja, boli u trbuhu koji traju od dan ranije te propadanja u želucu i upućena na pregled u OHBP, gdje se javlja na pregled kod dežurne liječnice gdje joj je propisana terapija i otpuštena je kući. Dva dana kasnije javila se na pregled u OB B., nakon čega je indiciran hitan operativni zahvat. Tijekom liječenja učinjen je medicinski propust u smislu neuzimanja osnovnih parametara bolesti u vidu analize KKS, kao i biokemijskih pretraga-elektrolita, upalnih parametara koje je običaj u svim bolničkim jedinicama učiniti. Drugi propust odnosi se na pitanje liječenja, tj. svaki bolesnik koji se otpušta kući, a nemate sigurnu dijagnozu, preporuka liječnika je povratak u ambulantu ako dođe do pogoršanja stanja. Tužiteljica najvjerojatnije nije imala povišenu temperaturu, kao ni jaču bolnost u abdomenu jer je 1-2 sata ranije popila tabletu (antipiretik i analgetik) koji je zamaskirao kliničku sliku. Glede trajanja i jačine fizičkih bolova te lokalitetu i vrsti zadobivenih ozljeda koje je trpjela tužiteljica navodi da bi tužiteljica imala bez komplikacije koja je nastala bolove u manjem stupnju i potrebno ih je oduzeti od ukupnih bolova koje je imala tijekom bolesti i liječenja. Povreda u smislu oštećenja od nesreće nema. Imala je ukupno gledan jake bolove preoperativno i postoperativno realno 5 dana, od toga jedan bila je u intenzivnoj jedinici sa produženim tijekom liječenja i smanjene svijesti i bola te je kao komplikacije liječenja jake bolove realno imala tri dana, srednje jake bolove kao posljedicu komplikacije realno 4 dana, a ukupno sedam dana, dok je slabe bolove kao komplikaciju liječenja imala realno tri tjedna, a kao posljedicu same bolesti od toga sedam dana. Kasniji bolovi ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je imala primarni strah koliko je trajala spoznaja da mora ići na operativni zahvat koji je trajao maksimalno 15 minuta te kasnije imala jaki primarni strah za ishod liječenja kao mogućnosti komplikacija za svoje stanje i zdravlje realno ukupno 5 dana, od toga kao posljedica same bolesti 2 dana, srednje jaki strah za svoje zdravlje realno ukupno 2 tjedna do 16 dana, od toga kao posljedica komplikacije 10 dana, dok bi imala od same redovite operacije 6 dana. Kasniji strah koji je imala u vidu povremenih bolova, neregularne stolice, ukupno 20 dana, od toga na komplikacije otpada 8 dana, a realno u normalnom tijeku liječenja 12 dana. Bila joj je potrebna tuđa pomoć nakon dolaska iz bolnice u trajanju od 4 sata dnevno kroz 10 dana (normalno bi bila potrebna 3 sata dnevno kroz 5 dana). Prilikom odlaska na tuširanje, sagibanja prilikom tuširanja, oblačenja i slično te kasnije 6 sati tjedno kroz mjesec dana za odlazak liječniku na previjanja, preglede, kod sagibanja, nošenja težih predmeta, pravljenja kreveta (normalno bi bilo 2 tjedna). Tuđa njega joj nije bila potrebna. Kod tužiteljice je ostalo nagrđenje obzirom na veličinu i mjesto postoperativnog ožiljka srednjeg stupnja koje je vidljivo trećim osobama kada ima dvodijelni kostim za kupanje, inače nije vidljivo trećim osobama. Da je urađen naizmjenični rez koji se radi kod apendektomija bio bi manji stupanj nagrđenja. Kod tužiteljice je zaostala potreba ulaganja pojačanih napora u budućem životu kao posljedica nesretnog događaja i osnovne bolesti 5%, od toga bi kao posljedica redovnog naizmjeničnog reza bilo 2-3% a kada je upotrijebljen srednji medijalni rez ocjenjuje se 5% jer dolazi do većeg tlaka na trbušnu stijenku.

19. Tuženik je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka D. budući je suprotan sa nalazom i mišljenjem vještaka G., dok je tužiteljica u cijelosti prihvatila njegov nalaz i mišljenje.

20. S obzirom na iznesene prigovore na oba nalaza i mišljenja medicinskih vještaka isti su pozvani na ročište kod suda dana 27. listopada 2020, radi usklađenja nalaza i mišljenja.

Vještak prof.dr.sc. Ž. G. iskazao je kako ostaje u potpunosti kod svog nalaza i mišljenja učinjenog u ovom spisu. Glede nalaza i mišljenja D. koji je oprečan sa njegovim nalazom naveo je da glede postavljanja dijagnoze akutne upale slijepog crijeva je dominantan nalaz kliničke slike kod prvog dolaska u bolnicu zbog problema sa strane probavnog trakta praćenih mučninom, povraćanjem i proljevima, klinička slika je upućivala na akutnu upalu probavnog trakta i postavljena je dijagnoza akutnog gastroenterokolitisa. Moguća odstupanja u vrijednosti biokemijskih parametara nisu specifična za ovu bolest jer se različiti oblici poremećaja javljaju u vrlo širokoj paleti patoloških stanja. Dominantne su bile ove tegobe koje su upućivale na upalu probavnog trakta i po njegovom mišljenju da je izvađena kompletna krvna slika misli da nalaz ne bi upućivao na upalu slijepog crijeva, nego opet na upalu probavnog trakta. U tom smislu je pacijentica dobila primjerenu terapiju i upućena je na kućnu njegu s preporukom da se javi svom obiteljskom liječniku. Smatra da se pacijentica mogla već sutradan mogla javiti ponovno na hitnu ili svom liječniku ukoliko je osjetila pogoršanje. Tužiteljica se drugi dan odnosno 1. prosinca 2016. javila u bolnicu sa evidentnim pogoršanjem i bitno drukčijom kliničkom slikom. Provedena je primjerena dijagnostička obrada i postavljena dijagnoza tzv. akutnog abdomena. Ova dijagnoza se postavlja u okolnostima kad nije posve jasno koji je organ zahvaćen upalom i koja je njegova lokalizacija unutar trbušne šupljine, praktički identičnu ili vrlo sličnu kliničku sliku može dati vrlo široka lepeza ozbiljnih kirurških oboljenja kao što je perforacija čira na želucu ili dvanaestom palačnom crijevu, perforacija bilo kojeg šupljeg organa u trbuhu kao što je upaljena žučna vrećica i vertikulitis crijeva…kao što je i navedeno u njegovom nalazu. Nije bilo klasične prepoznatljive kliničke slike akutne upale slijepog crijeva pa su se kirurzi zbog toga i odlučili na operacijski pristup koji omogućuje uvid u cijelu trbušnu šupljinu uključujući i područje slijepog crijeva. Na poseban upit z.pun. tuženika naveo je da je po zanimanju specijalista opće kirurgije i specijalista neurokirurgije, mogli bi po krvnoj slici dobiti povećane leukocite, mogla je imati lagano povišenu temperaturu, elektrolitski disbalans jer je povraćala, dakle nije bilo ništa pri prvom pregledu na hitnoj što bi upućivalo na slijepo crijevo, smatra da je pregledana po pravilima struke. To je uobičajena praksa jer kada bi sve ljude koji dođu na hitnu stavili u bolnicu sustav ne bi funkcionirao. Pacijentica je mogla imati paralelno dvije bolesti, mogla je imati nekoliko dana prije akutni gastroenterokolitis virusne prirode, a sutradan se mogla javiti i akutna upala slijepog crijeva koja je u roku od 24 sata mogla dovesti do akutne perforacije. U svojem dosadašnjem iskustvu ne zna da li je ikada vidio pacijenta koji je imao akutnu upalu crijeva uz proljev, smatra da je pacijentica mogla imati prvi dan akutni gastroenterokolitis, a nakon toga je slijedila upala slijepog crijeva.

21. Prof.dr.sc. S. D. iskazao je kako ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. Smatra, slaže se s kolegom odnosno tumačenjem njegovog nalaza, međutim ono što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se da je učinjena greška kod liječenja jer kod svakih bolova u abdomenu obavezno se radi laboratorijski nalaz krvne slike i urina jer on daje određene smjernice za daljnje liječenje. To ovdje nije učinjeno. Smatra također da je učinjena greška jer u otpusnom pismu nigdje se ne navodi, osim da je prilikom pregleda "lagana bolna osjetljivost abdomena" što zapravo ne predstavlja ništa, za laika, a i za liječnika. Bol može biti vrlo vrlo različita, međutim postoje određeni znakovi koji govore da se nešto događa u abdominalnoj šupljini, da li ima znakove upale, perforacija i slično, a to se mora isključiti da slučajno nema. Sigurno da krvna slika i urin ne postavljaju dijagnozu međutim daju određenu sumnju. Također, kad se posumnja na neke bolove u abdomenu treba uraditi liječnik specijalizant ili specijalista određene kliničke pretrage koje se i opisuju ako su pozitivni ili negativni da se može isključiti određene bolesti. To nažalost nije vidljivo iz dokumentacije. Postavljena dijagnoza virusnog gastroenterokolitisa što je dijagnoza koja se najčešće postavlja od strane infektologa, a ne od kirurga. Ono što još smatra velikom greškom je što kod svih bolesnika kod kojih nemate točnu dijagnozu treba pozvati i pozivaju se na kontrolni pregled nakon određenog vremena, obično nakon 24 sata ili ranije ovisno o kliničkoj slici ako se nešto dešava. Nije mu poznato koji je liječnik (trebao bi biti specijalista) dao upute na način liječenja i tegoba koje bi mogla imati da se u određenom trenutku javi. Uvijek je pravilo bilo i je da svaka sumnja da ako se radi o upali slijepog crijeva da se uvijek vadi, a ne ga ostaviti ili propustiti ako nisi siguran u svoj dijagnozu. Zbog toga to smatra propustom u liječenju. Ono što je danas redovni slučaj u poliklinici ili u hitnoj službi vrlo često nije liječnik specijalista ili specijalizant opće kirurgije, već dežuraju različite struke od dermatologa, okuliste i slično koji nisu uopće upućenih tu problematiku, to nije greška liječnika koji pregledavaju, već organizacije samih ustanova. Na poseban upit z.pun tuženika naveo je da je po zanimanju specijalist opće kirurgije, subspecijalista traumatologije.

22. Nakon danog iskaza vještaka D. vještak G. je još naveo kako naglašava da je tužiteljica imala kliničku sliku akutnog gastroenterokolitisa prilikom prvog dolaska na liječenje i temeljem toga nije bilo potrebe za pregled kirurga ili bilo koje drugog specijaliste niti je praksa u manjim županijskim bolnica da istovremeno u ambulantama hitnih službi sjede paralelno svi specijalistički profili s kojima bolnica raspolaže. Po povratku nakon 24 sata bilo je evidentno pogoršanje, ali ni tada nije bilo pouzdane dijagnoze akutne upale slijepog crijeva. Smatra da je pacijentica još dobro izašla iz cijele situacije, odnosno bez trajnih posljedica, jer 10-15 posto pacijenata u bolnicama od upale akutne potrbušnice umire.

23. Budući se saslušani vještaci nisu uspjeli usuglasiti, odnosno uskladiti svoje nalaze i mišljenja, te je sud temeljem čl. 261 ZPP odredio treće vještačenje po dr.med. D. J. koji je u svom nalazu i mišljenju od 31. ožujka 2021. opisao tijek liječenja tužiteljice (kao i prethodni vještaci) te je naveo kako su prilikom pregleda 29. studenog 2016. u OHBP tuženika učinjeni sljedeći propusti: 1. nisu učinjene osnove laboratorijske pretrage (KKS, jetreni enzimi, amilaze, elektroliti, ureja, kreatinin, CRP) te slikovna dijagnostika (RTG abdomena i UZV abdomena); 2. prilikom pregleda nije uzet u obzir anamnestički podataka da je tužiteljica prije dolaska na pregled uzela brufen koji je jaki analgetik i antipiretik te je najvjerojatnije zbog toga bila afebrilna i nije imala jaču bolnost prilikom pregleda jer je lijek zamaskirao kliničku sliku, a u nalazu iz Zavoda za hitnu medicinu KC-KŽ se navodi da je abdomen bolan na palpaciju difuzno; 3. ako je već postavljena dijagnoza Gastroenterocolitis acuta, koja podrazumijeva povraćanje i proljevaste stolice tužiteljica je trebala odmah biti upućena na pregled infektologu kako bi se otkrio uzročnik navedenih tegoba (virus, bakterija, paraziti) i započelo adekvatno liječenje ili bi se isključilo akutno infektološko zbivanje; 4. u slučajevima kada pacijent nije razriješen do kraja, a u ovom slučaju pod dijagnozom akutnog gastroenterokolitisa, bez ikakve dijagnostičke obrade i pregleda infektologa, preporučljivo je pacijenta naručiti na kontrolni pregled kroz 24h kako bi se ponovio pregled i dijagnostička obrada te bi se tako moglo pratiti njegovo stanje. Također je preporučljivo napisati u nalazu da se u slučaju pogoršanja stanja i tegoba javi i ranije na kontrolni pregled i da ne čeka da prođu gore navedena 24 h. Umjesto toga tužiteljica je dobila preporuku da se javi svom obiteljskom liječniku. Akutna upala crvuljka ima svoj tijek koji može biti uobičajen i traje neko vrijeme i tada govorimo o "danima bolesti". U prvom danu bolesti obično se javljaju nespecifični simptomi kao što je bol u gornjem dijelu abdomena. Tek progresijom upale crvuljka bol se pojačava i premješta u donji desni kvadrant abdomena što je specifično za akutnu upalu crvuljka i u tom slučaju se dijagnoza relativno lako postavlja. To se obično događa drugi dan bolesti. U većini slučajeva treći dan bolesti upala je najizraženija te upalno promijenjeni crvuljak je tada ili pred perforacijom ili perforira. Zbog navedenog je u prvom danu bolesti jako teško postaviti dijagnozu akutne upale crvuljka. Međutim ostaje nepobitna činjenica da kod tužiteljice prilikom pregleda u OHBP nije uzet u obzir anamnestički podatak uzimanja analgetika i antipiretika prije dolaska u bolnicu, da nije učinjena adekvatna dijagnostička obrada, da pacijentica nije upućena na pregled infektologu, da nije naručena na kontrolni pregled najkasnije kroz 24 h, u slučaju pogoršanja i ranije, i to u bolničkim uvjetima kako bi se pratilo njezino stanje i time adekvatno postupilo. Kod tužiteljice su bolovi jakog intenziteta, preoperativno i postoperativno trajali 7 dana (od toga 5 dana kao posljedica komplikacija liječenja koje je prošla); srednjeg intenziteta trajali su 10 dana, slabijeg intenziteta u vidu povremenih bolova koji su zahtijevali analgetsku terapiju trajali su 21 dan. Kasniji bolovi javljali su se kao posljedica pojačanih napora. Tužiteljica je osjećala primarni strah zbog spoznaje da mora ići na hitni operativni zahvat i taj strah je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan (30 minuta). U kasnijem tijeku radi se o sekundarnom strahu koji nastaje kao posljedica operacije, tijeka liječenja i ishoda liječenja. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 5 dana (posljedica same bolesti 2 dana, 3 dana zbog komplikacija); srednjeg intenziteta 15 dana (posljedica same bolesti 5 dana, zbog komplikacija 10 dana i to zbog sekrecije rane i previjanja); slabijeg intenziteta u vidu bojaznosti i zabrinutosti zbog povremenih bolova, nadutosti u abdomenu i proljevastih stolica 25 dana (zbog komplikacija 15 dana, a zbog same bolesti bi trajali 10 dana). Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć nakon dolaska iz bolnice 4 sata dnevno kroz 15 dana, prilikom odlaska kod liječnika zbog pregleda i previjanja, kod odlaska na tuširanje i tuširanja, odlaska na toalet, oblačenja, sagibanja prilikom oblačenja, kuhanja, hranjenja i pravljenja kreveta. Kasnije je tuđa pomoć bila potrebna 1 sat dnevno kroz 30 dana prilikom odlaska kod liječnika zbog pregleda i previjanja, sagibanja, nošenja težih predmeta. Kod tužiteljice je operacija koja je bila nužna i neophodna i u kojoj je učinjena donja medijalna laparotomija, a ne desni izmjenični rez, dovela do smanjenja opće životnih i radnih sposobnosti od 5%. Ožiljak na trbuhu predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo ponekad. 24. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje vještaka vještaka J., dok je tuženik prigovarao istom navodeći kako vještak navodi kako nije postavljena indikacija za provođenje dodatne dijagnostike jer nije uzet u obzir anamnestički podatak da je tužiteljica uzela Brufen, koji je jaki analgetik i antipiretik (iako nema podatka koju jačinu lijeka je tužiteljica uzela), pa je to prikrilo bolove i povišenu temperaturu. Pri tome vještak ispušta iz vida kako je u anamnestičkim podacima navedeno kako tužiteljica nije ranije imala povišenu temperaturu, iz čega se može zaključiti da je prije prijema kod tuženika mjerila temperaturu koja nije bila povišena, pa onda antipiretik nije imao što prikriti. Također, da je upala crvuljka bila već tada toliko uznapredovala, jedan Brufen ne bi mogao toliko kupirati i zamaskirati bolove. U svakom slučaju, tuženik smatra da nije bilo indikacije za poduzimanje dodatnih dijagnostičkih postupaka, a sve da su i napravljeni ne bi promijenili tijek bolesti i liječenja tužiteljice, a vještak je naveo da je u „prvom“ danu bolesti teško postaviti dijagnozu akutne upale crvuljka. Također, tuženik ističe kako se zasigurno pacijent sa simptomima i kliničkom slikom kakvu je imala tužiteljica, u općim bolnicama, ne upućuje odmah na specijalistički pregled kod infektologa, a vještak možda polazi od pretpostavke postupanja u kliničkoj bolnici u kojoj je zaposlen. Također, što se tiče ocjene kvalifikatornih okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade neimovinske štete, tuženik smatra da bi operativni zahvat kod tužiteljice svakako morao biti poduzet, neovisno o postupcima tuženika, te bi stoga valjalo razdvojiti posljedice koje bi svakako nastupile zbog operacije crvuljka, od posljedica koje su eventualno nastupile zbog dva dana prolongirane dijagnoze i koje su povezane s postupcima medicinskog osoblja tuženika. Isto tako, što se tiče imovinske štete u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom, ista bi svakako tužiteljici bila potrebna nakon operativnog zahvata koji bi morao biti poduzet, neovisno o postupanju tuženika.

25. Na prigovore tuženika vještak dr.med. D. J. očitovao se pisanim putem podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 06. kolovoza 2021. navodeći kako ostaje u cijelosti kod svog nalaza. Kod svakog pacijenta koji se u hitnoj službi prezentira sa bolovima u abdomenu neophodno je pregledom (anamneza i klinički pregled) i dijagnostičkom obradom isključiti ili potvrditi akutno kirurško zbivanje (zbivanje koje zahtijeva hitnu operaciju). Prethodno je naročito bitno kod pacijenata koji se jave na samom početku bolesti, a to je bio slučaj kod tužiteljice, jer dijagnostička obrada na samom početku može ukazati na smjer u kojem će neka bolest krenuti i tijek kojim će se razvijati. U konkretnom slučaju tužiteljica se javila na pregled sa anamnezom bolova u gornjim dijelovima abdomena koji su tada trajali od dan prije, mučninom, povraćanjem i proljevastim stolicama. Sve prije navedeno može ukazivati na poremećaj ili bolest želuca, žučnjaka, jetre, gušterače te crijeva. Nemoguće je bez dodatne dijagnostičke obrade utvrditi o kojem se od navedenih organa radi. Laboratorijski pokazatelji bi mogli ukazati postoji li upalni proces u abdomenu ili ne, postoji li poremećaj u radu trbušnih organa. Slikovna dijagnostika bi mogla ukazati postoje li smetnje u pasaži želuca i crijeva ili ne, UZV abdomena bi mogao pokazati postoje li kakve upalne ili druge promjene u organima te postoje li direktni ili indirektni znakovi za akutni apendicitis. Prije navedene tegobe mogu biti znakovi i simptomi akutnog gastroenterokolitisa, ali isto tako mogu biti i simptomi i znakovi bolesti i poremećaja nekog drugog organa u abdomenu, što je nemoguće utvrditi samo kliničkim pregledom bez dijagnostičke obrade. Za stanje akutnog gastroenterokolitisa su specifični grčeviti bolovi smješteni u srednjem dijelu abdomena najviše oko pupka što kod tužiteljice nije bio slučaj. Budući nije bila naručena na kontrolni pregled za 24 h kada se trebalo ponoviti pretrage od prvog dana, ne može se govoriti o tipičnom ili atipičnom tijeku bolesti jer nije poznato njeno stanje na drugi dan bolesti. Kod pregleda u OB Bjelovar postavljena je dijagnoza akutnog abdomena što je apsolutno indikacija za hitni operacijski zahvat bez obzira što je uzrok akutnom abdomenu, a u trenutku postavljanja dijagnoze nije bilo poznato da se radi o puknuću upalno promijenjenog crvuljka. Uopće nije uzeto u obzir što je tužiteljica prije dolaska kod tuženika uzela brufen, a radilo se o prvom danu bolesti kada bolnost nije toliko izražena te ju je lakše smanjiti analgeticima. Tvrdnja da se u općim bolnicama pacijenta ne upućuje odmah na pregled infektologu nema veze sa nalazom vještaka, već se radi o organizaciji rada kod tuženika. Ni u jednoj bolnici u Zagrebu ne postoji infektološka služba. Postoji klinika za infektivne bolesti dr. F. M. kao zasebna ustanova u koju se upućuju pacijenti iz svih zagrebačkih bolnica. Ako kod tuženika nema organizirane infektološke službe to treba rješavati uprava bolnice, a u OB B. udaljenoj 45 minuta vožnje automobilom postoji infektološka služba. Budući je tužiteljici učinjena medijalna laparotomija jer se radilo o akutnom abdomenu intenzitet boli je bio znatno veći, a i trajanje boli je bilo dulje jer se radi o velikom rezu koji ide po sredini abdominalne stijenke. Inače se kod apendektomije radi desni izmjenični rez koji je znatno manji ili se radi laparoskopska apendektomija gdje postoje tri minimalna reza. Prethodno se također odnosi na intenzitet straha i trajanje istog. Tomu treba pridodati i boravak u JIL-u koji je definitivno pojačao intenzitet straha i trajanje istog. U nalazu su objašnjene i razdvojene posljedice osnovne bolesti (akutna upala crvuljka) od posljedica komplikacija (puknuće upalno promijenjenog crvuljka te medijalna laparotomija). Činjenica da je tužiteljici učinjena medijalna laparotomija i da je u postoperacijskom razdoblju došlo do sekrecije iz rane (vidljivoj iz nalaza kirurga od kontrolnih pregleda) svakako povećava razinu potrebe za tuđom njegom i pomoći kao i trajanje istih.

26. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave i dokumentaciju koja prileži spisu, budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

28. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke budući je iskazivala životno i logično o događajima iz njezinog stajališta u ovom predmetu.

29. U ovom predmetu prvotno je provedeno vještačenje po vještaku G. na koje je tužiteljica prigovarala u cijelosti, zatim je provedeno vještačenje po vještaku D. čiji je rezultat bio suprotan rezultatu vještačenja vještaka G.. Provedeno je usuglašavanje nalaza i mišljenja navedenih vještaka, no isto nije uspjelo te je temeljem članka 261 ZPP određeno nadvještačenje po vještaku J. čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća, budući je dan stručno i argumentirano te je u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

30. Kao rezultat provedenog dokaznog postupka sud je došao do utvrđenja kako je tuženik učinio propuste u liječenju tužiteljice, nisu učinjene osnovne laboratorijske pretrage niti slikovna dijagnostika, nisu uzete u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno podatak da je tužiteljica prije odlaska na pregled kod tuženika uzela analgetik/antipiretik, njezina dijagnoza nije do kraja razriješena daljnjom obradom niti je ista naručena na kontrolni pregled u određenom roku, a također joj nije niti dana uputa da se javi i ranije ponovno kod tuženika radi pogoršanja stanja. Navedeni postupci tuženika svakako predstavljaju propust radi kojeg je kod tužiteljice nastupilo pogoršanje stanja i radi čega je došlo do daljnjih komplikacija u tijeku bolesti i u liječenju nego da je njezino stanje prepoznato i dijagnosticirano pravovremeno, što je rezultiralo time da je tužiteljica operirana na način da joj je učinjena medijalna laparotomija, umjesto desni izmjenični rez te je tužiteljica trpjela veću bol duljeg trajanja s težim posljedicama, umanjenjem životne aktivnosti i naruženjem, jači strah, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega u većem obujmu i duljem trajanju.

31. Shodno svemu navedenom, a obzirom na specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 31. siječnja 2020. sud je utvrdio slijedeće: tužiteljica nije specificirala koji dio od zatraženog iznosa potražuje na ime fizičkih boli, koji dio na ime straha, tuđe pomoći i njege, umanjenja životne aktivnosti, naruženja… no uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka J. u ovom predmetu sud nalazi u cijelosti opravdanim njezin specificirani tužbeni zahtjev u iznosu od 25.000,00 kn, od čega po utvrđenju ovog suda iznos od 23.650,00 kn otpada na ime neimovinske štete uvećano za zateznu kamatu tekuću od 07. travnja 2017. do isplate. Naime, vještak je naveo kako je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, od čega 5 dana kao posljedica komplikacije liječenja koje je prošla, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a slabijeg intenziteta u trajanju od 21 dan, kako je trpjela primarni strah jačeg intenziteta 30 minuta, sekundarni strah jačeg intenziteta 5 dana, od čega 3 dana zbog komplikacije, srednjeg intenziteta 15 dana, od čega 10 dana radi komplikacija, slabijeg intenziteta 25 dana, od čega zbog komplikacija 15 dana. Vještak je također naveo kako je kod tužiteljice upravo zbog donje medijalne laparotomije došlo do smanjenja opće životnih i radnih sposobnosti od 5% te do naruženja srednjeg stupnja vidljivog ponekad radi ožiljka na trbuhu. Sud taj iznos smatra opravdanim uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni 29. studenog 2002. godine od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te sukladno zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine pod brojem Su-IV-47/2020-5 gdje se mijenjaju ranije spomenuti Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2020. godine na način prihvaćeni iznosi naznačenim u novčanim jedinica (kune) povećavaju za 50 % (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji). Zatezna kamata priznata je tužiteljici kako je zatraženo od 07. travnja 2017. kao od dana podnošenja zahtjeva radi naknade neimovinske štete podnesenog tuženiku od strane tužiteljice, a sukladno čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), kojim je propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

32. Nadalje, sud je utvrdio kako tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege pripada iznos od 1.350,00 kuna, i taj dio otpada na iznos imovinske štete od ukupno zatraženih 25.000,00 kn, a sve uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka J. koji je utvrdio kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć nakon dolaska iz bolnice 4 sata dnevno kroz 15 dana, prilikom odlaska kod liječnika zbog pregleda i previjanja, kod odlaska na tuširanje i tuširanja, odlaska na toalet, oblačenja, sagibanja prilikom oblačenja, kuhanja, hranjenja i pravljenja kreveta, kasnije je tuđa pomoć bila potrebna 1 sat dnevno kroz 30 dana prilikom odlaska kod liječnika zbog pregleda i previjanja, sagibanja, nošenja težih predmeta (90 sati x 15 kn/h). Tužiteljica je potraživala zateznu kamatu i na ovaj vid štete od podnošenja zahtjeva za naknadu štete do isplate. Sud je sa zatraženim tijekom zatezne kamate na taj vid imovinske štete odbio tužiteljicu za razdoblje od 07. travnja 2017. do 13. ožujka 2022. te je priznao zateznu kamatu od dana presuđenja odnosno od 14. ožujka 2022. do isplate budući se sukladno čl. 1089 st. 2 ZOO visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

33. Tužiteljici je dakle na ime neimovinske i imovinske štete priznat ukupan iznos od 25.000,00 kuna, sve uvećano za zatezne kamate kako je ranije opisano.

34. Člankom 1045 st. 1 ZOO, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

35. Odredbom čl. 1046. istog Zakona propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i da povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu.

36. Odredbom čl. 19 st. 2 ZOO) utvrđeno je da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

37. Odredbom čl. 1085 st. 4 ZOO propisano je da će se oštećeniku dosuditi naknada imovinske štete u novcu ako on to zahtijeva, a okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

38. Člankom 1089. st. 1 i 2. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi

39. Odredbom čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, nezavisno od naknade imovinske štete dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodit će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada.

40. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje sukladno čl. 9 ZOO. Također su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO). Budući da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO pripadaju zatezne kamate.

41. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 23.650,00 kn od 07. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 1.350,00 kn od 14. ožujka 2022. do isplate, sve kako je navedeno u toč. I izreke presude, a tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva na ime zatezne kamate na dosuđeni dio naknade štete od 1.350,00 kn za razdoblje od 07. travnja 2017. do 13. ožujka 2022. kao neosnovanim, sve kako je navedeno u točki II izreke presude.

42. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi čl. 155 ZPP.

43. Tužiteljica je potraživala trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.875,00 kn uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji je sud tužiteljici u cijelosti priznao, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na ročištima dana 04. srpnja 2018., 21. rujna 2018., 27. listopada 2020., 31. siječnja 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu dana 15. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn, sastava podnesaka od dana 29. lipnja 2018., 20. rujna 2019., 31. siječnja 2020., 14. svibnja 2021., svaki u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa), sve kako je navedeno u toč. III izreke ove presude.

44. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

45. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Čazmi, 14. ožujka 2022.

Sutkinja:

Alma Horvatinović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.