Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-41/2021-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja K. p. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika S. d.o.o., P. (otok B.), OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L. M., odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. iz Z. i zamjenika punomoćnika tuženika D. D., odvjetnika u Odvjetničkom društvu B. & P.d.o.o. iz S., na ročištu za objavu presude 14. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-125/2020 od 8. svibnja 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. d.o.o. isplatiti tužitelju K. p. d.o.o. 737.377,50 kuna (slovima: sedamstotridesetsedamtisućatristosedamdesetsedam kuna i pedeset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 81,25 kuna od 28. srpnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 162,50 kuna od 08. srpnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 162,50 kuna od 05. srpnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 512,50 kuna od 24. svibnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 368,75 kuna od 24. svibnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 325,00 kuna od 21. siječnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 537,50 kuna od 20. siječnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 1.081,25 kuna od 21. siječnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 28. siječnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 30. studenog 2017. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 27. studenog 2017. pa do isplate,

– na iznos od 162,50 kuna od 06. kolovoza 2017. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 13. srpnja 2017. pa do isplate,

– na iznos od 306,25 kuna od 17. siječnja 2020. pa do isplate,

– na iznos od 556,25 kuna od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 19. siječnja 2020. pa do isplate,

– na iznos od 500,00 kuna od 20. siječnja 2020. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 02. ožujka 2019. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 18. veljače 2019. pa do isplate,

– na iznos od 112,50 kuna od 21. siječnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 662,50 kuna od 17. siječnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 04. travnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 05. travnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 162,50 kuna od 18. travnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 475,00 kuna od 10. veljače 2018. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

– na iznos od 512,50 kuna od 14. siječnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 475,00 kuna od 14. siječnja 2019. pa do isplate,

– na iznos od 500,00 kuna od 24. lipnja 2017. pa do isplate,

– na iznos od 308,75 kuna od 23. lipnja 2017. pa do isplate,

– na iznos od 306,25 kuna od 23. lipnja 2017. pa do isplate,

– na iznos od 162,50 kuna od 16. veljače 2020. pa do isplate,

– na iznos od 81,25 kuna od 29. ožujka 2020. pa do isplate,

– na iznos od 701.800,00 kuna od 29. svibnja 2017. pa do isplate,

– na iznos od 13.125,00 kuna od 01. svibnja 2017. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 16.537,50 kuna (slovima: šesnaesttisućapetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-125/2020 od 8. svibnja 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. d.o.o. isplatiti tužitelju K. p. d.o.o. naknaditi više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, kao i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od 2 (dva) postotna poena koje teku na dosuđeni trošak ovršnog postupka od 16.537,50 kuna te su u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. d.o.o. da tužitelju K. p. d.o.o. isplati 84.897,09 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.523,86 kuna od 11. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 28.549,14 kuna od 17. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.395,51 kuna od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 17.153,41 kuna od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 94,76 kuna od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 5.175,73 kuna od 19. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.863,29 kuna od 19. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.893,49 kuna od 20. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.729,00 kuna od 20. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.067,04 kuna od 20. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.053,62 kune od 24. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.648,24 kune od 29. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 15.750,00 kuna od 15. ožujka 2020. pa do isplate,

II Nalaže se tuženiku S. d.o.o. da tužitelju K. p. d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu 44.590,00 kuna (slovim: četrdesetčetiritisućepetstodevedeset kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 16.510,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kao i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja teče na dosuđeni trošak parničnog postupka, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 8. travnja 2020. javnom bilježniku D. M. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, protiv tuženika (ranije ovršenika) S. d.o.o., radi naplate iznosa od 822.274,59 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S., poslovni broj Ovrv-125/20 od 8. svibnja 2020. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršnika..

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-41/2021-2 od 18. siječnja 2021., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

1.3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo kako prijedlog za ovrhu nije podnesen u skladu s odredbama Ovršnog zakona pa da prijedlog za ovrhu treba odbaciti. Osim toga, tuženik je naveo kako izvod iz poslovnih knjiga nije dokaz postojanja tražbine pa da iz tog razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe. Nadalje, tuženik je istaknuo kako isti ništa ne duguje tužitelju, kao i da su tražbine koje su predmet ovog postupka prestale jednostranim i dvostranim prijebojima. Naime, potraživanje tužitelja u iznosu od 9.327,50 kuna koje je navedeno u ispisu otvorenih stavki od 3. ožujka 2020. da tuženik osporava u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini. Potraživanje tužitelja u iznosu od 69.147,09 kuna da je u cijelosti podmireno na temelju dvostranih izjava o prijeboju i to Izjave o prijeboju br. 270/2020 od 28. siječnja 2020. i Izjave o prijeboju br. 1275/2020 od 31. ožujka 2020., potraživanje tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna da je prestalo na temelju jednostrane izjave o prijeboju od 18. rujna 2017. izjavljene od strane tuženika i dostavljene tužitelju, a potraživanje tužitelja u iznosu od 15.750,00 kuna da je prestalo na temelju dvostrane izjave o prijeboju br. 986/2020 od 15. ožujka 2020. Pored toga, tuženik ističe i prigovor zastare.

1.4. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa od 737.377,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih računa, dok je za iznos od 84.897,09 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj povukao tužbu. Naime, tužitelj je u podnesku od 11. ožujka 2021. naveo kako je točno da je Izjavom o prijeboju br. 270/2020 od 28. siječnja 2020. kompenziran iznos od 67.498,85 kuna, Izjavom o prijeboju br. 1275/2020 od 31. ožujka 2020. da je kompenziran iznos od 1.648,24 kuna, a Izjavom o prijeboju br. 986/2020 od 15. ožujka 2020. da je kompenziran iznos od 15.750,00 kuna. Stoga, tužitelj da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 84.897,09 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Međutim, tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 737.377,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, tužitelj iznos od 9.327,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje na ime neplaćenih dijelova računa koji su pobliže navedeni u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. ožujka 2020., a koje račune je tuženik uredno zaprimio te da istima nije prigovorio. Iznos od 701.800,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj da potražuje na ime poklon bonova koje je tuženik preuzeo od tužitelja za svoje zaposlenike, a što je vidljivo iz potvrde o pristupanju dugu od 4. travnja 2017., dok iznos od 26.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj potražuje na ime računa koje je tužitelj tuženiku izdao za izvršene usluge oglašavanja u katalogu. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza te da po potrebi izvede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem.

1.5. Dodatno, tužitelj je naveo kako je nad društvom A. d.d. te njegovim ovisnim i povezanim društvima 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave te da je 4. srpnja 2018. sklopljena nagodba između A. G. i njenih vjerovnika, a rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017 od 6. srpnja 2018. da je potvrđena ta nagodba. Dana 1. travnja 2019. da je započeo postupak implementacije nagodbe, odnosno da je došlo do prijenosa gospodarske poslovne cjeline s K. d.d. na novo društvo K. p. d.o.o. (ovdje tužitelja). Prema odredbi članka 22.1. Nagodbe, imovina K. d.d., uključujući tražbine iz ovog postupka, da je prenesena na društvo A. 1 d.o.o. Nadalje, 20. prosinca 2018. da je izvršen upis promjene tvrtke društva A. 1 d.o.o. tako da ista sada glasi K. p. d.o.o. Stoga, iz navedenog da proizlazi kako je tražbina koja je predmet ovog postupka s trgovačkog društva K. d.d. prenesena upravo na ovdje tužitelja. Isto tako, imovina društva V. – C. d.o.o. da je prenesena na društvo A. d.o.o. koje je kasnije pripojeno društvu K. p. d.o.o.

1.6. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je osporio potraživanje tužitelja u iznosu od 9.327,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje potraživanje se odnosi na obračunatu naknadu za nevraćenu ambalažu. Naime, tuženik da je sve euro palete i ostalu ambalažu koju je zaprimio od strane tužitelja istom i vratio. Stoga, da je neosnovano potraživanje tužitelja s tog osnova. U odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tuženik je istaknuo kako je predmetno potraživanje prestalo jednostranom izjavom o prijeboju od 18. rujna 2017.

1.7. U odnosu na te navode tuženika, tužitelj je naveo kako nije točno da je potraživanje tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna prestalo izjavom o prijeboju. Naime, tužitelj je naveo kako se radi o tražbini koja je nastala nakon otvaranja postupka izvanredne uprave pa da ta tražbina nije mogla prestati prijebojem. Osim toga, tužitelj je naveo da je tuženik u postupku izvanredne uprave prijavio tražbinu koju je imao prema tužitelju i na koju se poziva u izjavi o prijeboju od 18. rujna 2017. te da je tražbina tuženika prema tužitelju prestala sklapanjem nagodbe u postupku izvanredne uprave. Stoga, tužitelj je ustrajao u zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa od 737.377,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 737.377,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetni iznos odnosi se na neplaćeni dio računa u kojima je tužitelj tuženiku obračunao naknadu za nevraćenu ambalažu, račun za bonove zaposlenicima tuženika, kao i dva računa koje je tužitelj tuženiku izdao na ime oglašavanja proizvoda tuženika u katalogu tužitelja.

3. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 3. ožujka 2020. (listovi 7-11 spisa), Izjavu o prijeboju br. 270/2020 od 28. siječnja 2020. (listovi 22 i 23 spisa), Izjavu o prijeboju br. 1275/2020 od 31. ožujka 2020. (listovi 25 i 26 spisa), Izjavu o prijeboju od 18. rujna 2017. (list 27 spisa), Izjavu o prijeboju br. 986/2020 od 15. ožujka 2020. (list 29 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 32-36 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 38-40 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St- 1138/2017 od 10. travnja 2017. (listovi 74-78 spisa), rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-2823 od 6. srpnja 2018. (listovi 79-138 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5140/2019-9 od 18. listopada 2018. (listovi 140-288 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/17-1382 od 1. ožujka 2019. (listovi 289-290 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 291-298 spisa), račun broj 193/0421/1 od 16. siječnja 2020. (list 300 spisa), račun broj 983/0421/1 od 27. veljače 2020. (list 301 spisa), račun broj 2704/0421/3 od 4. lipnja 2019. (list 302 spisa), račun broj 18297/0407/6 od 23. svibnja 2019. (listovi 303-312 spisa), račun broj 18341/0407/6 od 23. svibnja 2019. (listovi 313-323 spisa), račun broj 24536/0407/6 od 7. lipnja 2019. (list 324 spisa), račun broj 33414/0407/6 od 27. lipnja 2019. (list 325 spisa), račun broj 40625/0407/2 od 23. svibnja 2017. (list 326-330 spisa), račun broj 40630/0407/2 od 23. svibnja 2017. (listovi 331-334 spisa), račun broj 185/0421/2 od 17. prosinca 2018. (list 335 spisa), račun broj 287/0421/2 od 21. prosinca 2018. (list 336 spisa), račun broj 196/0421/2 od 18. siječnja 2019. (list 337 spisa), račun broj 374/0421/2 od 30. siječnja 2019. (list 338 spisa), račun broj 886/0421/2 od 4. ožujka 2019. (list 339 spisa), račun broj 891/0421/2 od 5. ožujka 2019. (list 340 spisa), račun broj 1118/0421/2 od 18. ožujka 2019. (list 341 spisa), račun broj 13877/0421/3 od 18. prosinca 2019. (list 342 - 344 spisa), račun broj 13934/0421/3 od 19. prosinca 2019. (list 345 spisa), račun broj 13960/0421/3 od 20. prosinca 2019. (list 346 spisa), račun broj 13872/0421/3 od 17. prosinca 2019. (listovi 347 i 348 spisa), račun broj 6142/0421/1 od 24. svibnja 2017. (list 349 spisa), račun broj 7781/0421/1 od 12. lipnja 2017. (list 350 spisa), račun broj 10324/0421/1 od 6. srpnja 2017. (list 351 spisa), račun broj 21158/0421/1 od 27. listopada 2017. (list 352 spisa), račun broj 21242/0421/1 od 30. listopada 2017. (list 353 spisa), račun broj 22583/0421/1 od 20. prosinca 2017. (listovi 354 i 355 spisa), račun broj 22602/0421/1 od 21. prosinca 2017. (list 356 spisa), račun broj 22597/0421/1 od 21. prosinca 2017. (listovi 357 i 358 spisa), račun broj 22710/0421/1 od 28. prosinca 2017. (list 359 spisa), račun broj 122/0421/1 od 10. siječnja 2018. (list 360 spisa), račun broj 5133/0421/1 od 15. lipnja 2018. (list 361 spisa), račun broj 154/0421/2 od 14. prosinca 2018. (listovi 362 i 363 spisa), račun broj 165/0421/2 od 14. prosinca 2018. (listovi 364 i 365 spisa), račun broj 1349/4444/1 od 31. ožujka 2017. (list 366 spisa), račun broj 1474/4444/1 od 31. ožujka 2017. (list 367 spisa), e-mail korespondenciju stranaka od 18. rujna 2017. (listovi 368 i 369 spisa), e-mail korespondenciju stranaka od 28. ožujka 2017. s prilozima (listovi 370 – 373 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017 od 15. siječnja 2018. (listovi 379-1023 spisa), račune V. – C. p.d.o.o. izdane tuženiku (listovi 1024-1043 spisa), račune tuženika izdane K. d.d. (listovi 1044-1079 spisa), relevantne dijelove Priloga 4 Nagodbe (list 1087 spisa), dopis Porezne uprave 30. kolovoza 2021. (listovi 1109 i 1110 spisa), od tuženika je zatražio podatak o tome je li za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporez te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. H., F. V., L. M. i I. Š.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su V. – C. p. d.o.o. i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju kojeg je V. – C. p. d.o.o. isporučivao tuženiku naručenu robu, a tuženik je određenu robu isporučivao V. – C. p. d.o.o.

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je V. – C. p. d.o.o. tuženiku izdao račune u kojima je specificirana roba koju je isti isporučio tuženiku, a u kojim računima je obračunata i naknada za ambalažu koja nije vraćena.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik te račune zaprimio, da istima nije prigovorio, kao ni to da su predmetni računi ostali neplaćeni u dijelu u kojem je obračunata naknada za nevraćenu ambalažu.

5.4. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik 28. ožujka 2017. od K. d.d. naručio bonove za svoje zaposlenike, kao ni to da je ukupna vrijednost tih bonova ugovorena u visini od 701.800,00 kuna. Među strankama nije bilo sporno ni to da je između stranaka dogovoreno da će tuženik naručene bodove platiti kompenzacijom 60-tog dana od preuzimanja potvrda, a koja kompenzacija da se vrši između K. d.d. i S. d.o.o.

5.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj iznos od 26.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje na ime naknade za oglašavanje proizvoda tuženika u katalogu K. d.d., sukladno računima od 31. ožujka 2017., s danom dospijeća 30. travnja 2017.

5.6. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik K. d.d. poslao izjavu o prijeboju 18. rujna 2017. iz koje proizlazi da tuženik jednostranom izjavnom o prijeboju plaća svoju obvezu prema K. d.d. po računima broj 78888052690/T1/1, 1349444401 i 1474444017, čime tuženik umanjuje potraživanje prema K. d.d. u iznosu od 728.050,00 kuna, a koje potraživanje na dan 3. travnja 2017. iznosi 1.231.808,29 kuna.

5.7. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik e-mailom od 18. rujna 2017. obaviješten o tome da nije moguće izvršiti prijeboj s obzirom na to da je nad K. d.d. otvoren postupak izvanredne uprave.

5.8. Među strankama nije bilo sporno ni to da je nad A. d.d., i s njim povezanim društvima među kojima je i K. d.d., 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave, sukladno odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" broj 32/17. – dalje: Zakon o postupku izvanredne uprave).

5.9. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik u postupku izvanredne uprave koji je otvoren nad K. d.d. i s njim povezanim društvima prijavio potraživanje u ukupnom iznosu od 4.543.534,89 kuna, koje je priznato u iznosu od 4.492.088,13 kuna.

5.10. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, je li tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 9.327,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za nevraćenu ambalažu. Nadalje, kao sporno trebalo je utvrditi je li tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 728.050,00 kuna prestala izjavom o prijeboju od 18. rujna 2017.

6.1. Najprije, u odnosu na navode tuženika kojima je isticao kako prijedlog za ovrhu treba odbaciti jer ispis iz otvorenih stavki ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, istom je za odgovoriti da izvod otvorenih stavki predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ). Stoga, navodi takvi navodi tuženika nisu osnovani.

6.2. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

6.3. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

6.4. Među strankama nije bilo sporno da je 10. travnja 2017. nad društvom A., koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo Z. te njegovim ovisnim i povezanim društvima (među kojima je i K. d.d. te V. – C. d.o.o.) otvoren postupak izvanredne uprave rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-13.

6.5. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017 od 15. siječnja 2018. utvrđene su i osporene prijavljene tražbine u postupku izvanredne uprave.

6.6. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-2823 od 6. srpnja 2018. potvrđena je nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima, dok je zaključkom od 1. ožujka 2019. prihvaćen suglasni prijedlog izvanrednog povjerenika i privremenog vjerovničkog vijeća od 28. veljače 2019. te je određeno da datum početka provedbe nagodbe, restrukturiranja i provedbenih radnji predviđenih nagodbom bude 1. travnja 2019.

6.7. Prema odredbi 22.1.1. Nagodbe, imovina K. d.d., uključujući i tražbine, prenesena je na društvo A. 1 d.o.o., a 20. prosinca 2018. izvršen je upis primjene tvrtke društva A.1 d.o.o. u K. p. d.o.o.

6.8. Isto tako, prema odredbi 22.1. Nagodbe, imovina društva V. – C. d.o.o., uključujući i tražbine, prenesena je na društvo A. 37 d.o.o., a 28. prosinca 2018. izvršen je upis promjene tvrtke društva A. 37 d.o.o. u V. – C. p. d.o.o.

6.9. Uvidom u sudski registar za društvo V. – C. p. d.o.o. utvrđeno je kako je isto 2. siječnja 2020. prestalo pripajanjem društvu K. p. d.o.o.

6.10. Dakle, iz navedenog proizlazi da su tražbine ranijih društava K. d.d. i V. – C. d.o.o. prešle na tužitelja. Stoga, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

6.11. Nakon što je otklonjen prigovor koji se tiče nedostatka aktivne legitimacije, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku. Naime, potraživanje tužitelja prema tuženiku odnosi se na neplaćene dijelove računa koje je V. – C. d.o.o. ispostavljao tuženiku, a u kojim računima je obračunata isporučena roba te naknada za nevraćene euro palete i ambalažu.

6.12. Potraživanje tužitelja prema tuženiku s tog osnova iznosi 9.327,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.13. Uvidom u račune na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku utvrđeno je kako je V. – C. d.o.o. u računima koji su sadržani u spisu na listovima od 300-365 specificirao robu koju je isporučio tuženiku, kao i da je u tim računima obračunao naknadu za nevraćene euro palete.

6.14. Kako bi sud utvrdio na koji način se vršio povrat zaprimljenih euro palete i ostale ambalaže izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. H. (zaposlenika tužitelja), F. V., . M. i I. Š. (zaposlenika tuženika).

6.15. Svjedok F. V. je u svom iskazu, u bitnom naveo, kako se nikada nije dogodilo da su vozači tužitelja preuzeli ambalažu, a da nisu istodobno ispisali dokument pod nazivom "povrat ambalaže". Nadalje, isti je u svom iskazu naveo kako se znalo događati da nekada vozači tužitelja ne preuzmu ambalažu, ali da bi je u tom slučaju pokupili prilikom sljedećeg dovoza robe. Pored toga, isti je u svom iskazu naveo kako i sada kod tuženika ima još najmanje dvjesto paleta koje trebaju biti vraćene tužitelju.

6.16. Iz iskaza svjedokinje L. M., šefice računovodstva tuženika, proizlazi da K. d.d. i V. – C. d.o.o. nisu uredno plaćali robu tuženiku pa da bi tuženik svake godine od njih uzeo bonove za svoje zaposlenika, a bonove da bi platio na način da bi izvršili kompenzaciju međusobnih potraživanja. Tako da je bilo i sa bonovima koje je tuženik naručio za Uskrs 2017. u vrijednosti od oko 700.000,00 kuna. Pored toga, ista je navela kako je tuženik prijavio potraživanje u postupku izvanredne uprave prema K. d.d., po naputku tužitelja, kao i da je to potraživanje iznosilo oko 4.000.000,00 kuna, a kompenzacija da je proknjižena (zatvorena) nakon prijave tog potraživanja.

6.17. Iz iskaza svjedoka M. H., zaposlenika tužitelja, proizlazi kako je sva roba tuženiku isporučivana s ambalažom, ambalaža da bi se prilikom preuzimanja robe zadužila od strane tuženika, oni da bi primili robu i ambalažu te da bi vozač tužitelja prilikom povrata ambalaže upisivao da je ista vraćena i jedan primjerak ostavio tužitelju, a jedan primjerak tog dokumenta da je dao tuženiku.

6.18. Iz iskaza svjedokinje I. Š., djelatnice u računovodstvu tuženika, proizlazi kako je tuženik na konto ambalaže dobivao odobrenje od strane tužitelja u odmaku od oko mjesec dana u odnosu na primljenu i vraćenu ambalažu te da su oni knjižili odobrenja po određenoj ambalaži. Nadalje, iz njenog iskaza proizlazi kako tuženik nikada tužitelju nije posebno plaćao ambalažu nego da se dugovanje uvijek zatvaralo na temelju odobrenja.

6.19. Analizirajući iskaze tih svjedoka, ovaj sud zaključuje kako je V. – C. d.o.o. svu robu tuženiku dostavljao uz pripadajuću ambalažu koju je tuženik bio u obvezi vratiti. Povrat ambalaže vršio se upravo onako kako su to u svojim iskazima i naveli svjedoci F. V. i M. H. i to na način da bi vozač tužitelja preuzeo ambalažu, o preuzimanju da bi popunio dokument te da bi jedan primjerak tog dokumenta predao tuženiku. Nakon toga, u evidencijama tužitelja i tuženika da bi se zatvarala konta vezano za ambalažu. Međutim, kako je u evidencijama tužitelja očito postojalo veća količina zadužene ambalaže nego vraćene, tužitelj je u računima koje je tuženik uredno zaprimio (za neke je koristio i pravo na odbitak pretporeza) obračunao naknadu za isporučenu ambalažu. Prema tome, kako je tuženik te račune u kojima je obračunata naknada za isporučenu ambalažu zaprimio (svaki račun je ovjeren potpisom i pečatom tuženik), a istima nije prigovorio u dijelu koji se odnosi na tu naknadu, tuženik je tužitelju u obvezi platiti naknadu za isporučenu ambalažu u visini koja je iskazana u utuženim računima.

6.20. Pored toga, za navesti je kako iz dopisa Porezne uprave od 30. kolovoza 2021. proizlazi da je tuženik za račune broj 154-0421/2, 165/0421/2, 18297/0407/6, 18341/0407/6, 13872/0421/3 i 13877/0421/3 koristio pravo na odbitak pretporeza, dok u odnosu na one račune u kojima tražbina ne prelazi 10.000,00 kuna, tuženik nije po pozivu suda dostavio isprave iz kojih se može utvrditi je li po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza pa se sukladno odredbi članka 221.b stavak 4. ZPP-a, smatra da postoji ta tražbina tužitelja.

6.22. Stoga, iz svega naprijed navedenog proizlazi obveza tuženika na plaćanje naknade za ambalažu čija visina je specificirana u svakom pojedinom računu.

6.23. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tražbina tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, prestala izjavom o prijeboju od 18. rujna 2017.

6.24. Uvidom u račun broj 78888052690 od 29. ožujka 2017. utvrđeno je da na temelju tog računa tužitelj od tuženika potražuje iznos od 701.800,00 kuna, kao i da je datum dospijeća tog računa 28. svibnja 2017.

6.25. Uvidom u račun broj 1349/4444/1 od 31. ožujka 2017. utvrđeno je da na temelju tog računa tužitelj od tuženika potražuje iznos od 13.125,00 kuna, kao i da je datum dospijeća tog računa 30. travnja 2017.

6.26. Uvidom u račun broj 1474/4444/1 od 31. ožujka 2017. utvrđeno je da na temelju tog računa tužitelj od tuženika potražuje iznos od 13.125,00 kuna, kao i da je datum dospijeća tog računa 30. travnja 2017.

6.27. Uvidom u izjavu o prijeboju od 18. rujna 2017. utvrđeno je da tuženik obavještava K. d.d. da jednostranom izjavom o prijeboju plaćaju svoju obvezu po računima broj 78888052690, 1349/4444/1 i 1474/4444/1 te da time umanjuju svoje potraživanje prema K. d.d. u iznosu od 728.050,00 kuna, a koje na dan 3. travnja 2017. iznosi 1.231.808,29 kuna.

6.28. Uvidom u e-mail poslan koji je poslan od strane D. M., rukovoditelja službe kompenzacija K. d.d. 18. rujna 2017. L. M. (zaposlenici tuženika), utvrđeno je kako je tuženik obaviješten o tome da tužitelj ne može prihvatiti prijedlog kompenzacije s obzirom na to da je nad tužiteljem otvoren postupak izvanredne uprave.

6.29. Stoga, kao sporno trebalo je utvrditi je li potraživanje tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna prestalo na temelju izjave o prijeboju od 18. rujna 2017.

6.30. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/17 od 10. travnja 2017. utvrđeno je da je postupak izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. te njegovim povezanim i ovisnim društvima otvoren 10. travnja 2017.

6.31. Potraživanje tužitelja prema tuženiku po računu broj 78888052690 od 29. ožujka 2017. nastalo je prije otvaranja postupka izvanredne uprave, međutim, prema podacima iz spisa proizlazi da je to potraživanje dospjelo 28. svibnja 2017. Naime, iz e-maila tuženika kojim je naručio bonove za svoje radnike u iznosu od 701.800,00 kuna 28. ožujka 2017. proizlazi kako je ugovoreno da isti dospijevaju nakon 60 dana.

6.32. Nadalje, potraživanje tužitelja po računima broj 1349/4444/1 i broj 1474/4444/1 od 31. ožujka 2017. također je nastalo prije postupka izvanredne uprave, dok je dospjelo nakon otvaranja postupka izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. (30. travnja 2017.).

6.33. Potraživanje tuženika koje je isti stavio u prijeboj sukladno izjavi o prijeboju od 18. rujna 2017. dospjelo je prije 3. travnja 2017. Naime, iz same izjave proizlazi da tuženik na dan 3. travnja 2017. ima potraživanje prema K. d.d. u visini od 1.231.808,29 kuna.

6.34. Stoga, trebalo je utvrditi je li potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 728.050,00 kuna prestalo izjavom o prijeboju od 18. rujna 2017.

6.35. Uvidom u ranije citirani e-mail D. M. od 18. rujna 2017. tuženik je obaviješten o tome da nije moguće izvršiti prijeboj predmetnih tražbina s obzirom na to da je nad tužiteljem otvoren postupak izvanredne uprave.

6.36. Odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave nije reguliran institut prijeboja u tom postupku nego se na taj postupak primjenjuju relevantne odredbe Stečajnog zakona (članak 37. stavak 1. Zakona o postupka izvanredne uprave).

6.37. Odredbom članka 174. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15. i 104/17. – dalje: SZ) propisano je da ako je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka stečajni vjerovnik, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj, otvaranje stečajnoga postupka ne utječe na to njegovo pravo.

6.38. Odredbom članka 175. stavak 1. SZ-a propisano je da ako u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka jedna ili više tražbina koje se imaju prebiti pod odgodnim uvjetom ili nisu dospjele ili nisu upravljene na istovrsne činidbe, prijeboj će nastupiti kada za to budu ispunjene potrebne pretpostavke. Odredbe članaka 140. i 144. tog Zakona ne primjenjuju se u svrhu prijeboja. Ako tražbina kojom se treba obaviti prijeboj postane bezuvjetna i dospjela prije nego što prijeboj postane moguć, prijeboj je isključen.

6.39. S obzirom na dospijeće tražbina stranaka, za konkretan slučaj je mjerodavna odredba članka 175. stavak 1. SZ-a.

6.40. Naime, u skladu s citiranom odredbom članka 175. stavak 1. SZ-a pretpostavke za prijeboj jesu da tražbina i protutražbina moraju postojati u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, zatim da obje tražbine ili barem tražbina stečajne mase prema stečajnom vjerovniku mora u času otvaranja stečajnog postupka biti nedospjela ili pod odgodnim uvjetom koji se još nije ispunio ili se mora raditi o raznorodnim tražbinama te se sve pretpostavke kompenzibilnosti na strani vjerovnikove tražbine moraju ispuniti prije nego što dospije dužnikova protutražbina te se u pogledu njih ispuni odgodni uvjet. Naime, vjerovniku se ne priznaje pravo na prijeboj ako bi njegova tražbina dospjela ili postala bezuvjetnom nakon što bi već prije dospjela protutražbina stečajne mase. Stoga, za ocjenu dopuštenosti prijeboja je odlučan trenutak dospijeća protutražbine stečajnog dužnika.

6.41. Nije sporno da su tražbine tužitelja prema tuženiku po računima broj 78888052690, 1349/4444/1 i 1474/4444/1 dosjele nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, a tražbina koju je tuženik stavio u prijeboj da je dospjela prije otvaranja postupka izvanredne uprave (najkasnije 3. travnja 2017.). Stoga, suprotno navodima iz e-maila rukovoditelja službe kompenzacija D. M., bilo je dopušteno izvršiti prijeboj tih tražbina.

6.42. Međutim, kako je tuženik obaviješten o tome da prijeboj nije moguće izvršiti, tuženik je u postupku izvanredne uprave prijavio potraživanje prema K. d.d. u iznosu od 4.543.534,89 kuna te je izvanredni povjerenik priznao njegovu tražbinu u iznosu od 4.492.088,13 kuna, a iznos od 51.446,76 kuna je osporen jer da je taj iznos knjižen nakon 9. travnja 2017.

6.43. Stoga, kako je nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika potvrđena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1138/2017-2823 od 6. srpnja 2018., a rješenje o potvrdi nagodbe ima svojstvo ovršne isprave (članak 43. stavak 15. Zakona o izvanrednoj upravi), o tražbini tuženika koju je isti želio staviti u prijeboj s protutražbinom tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna, već je odlučeno te je ista prestala na način i pod uvjetima kako je to regulirano predmetnom nagodbom.

6.44. Osim toga, i svjedokinja L. M., šefica računovodstva tuženika, je u svom iskazu navela kako je tuženik prijavio potraživanje prema K. d.d. u postupku izvanredne uprave sukladno naputku tužitelja, kao i da je to potraživanje iznosilo oko 4.000.000,00 kuna, a kompenzacija od 18. rujna 2017. da je proknjižena (zatvorena) nakon prijave tog potraživanja.

6.45. Prema tome, potraživanje tuženika prema tužitelju je prestalo na način i pod uvjetima koji su prihvaćeni nagodbom, a ne prijebojem pa je tuženik u obvezi tužitelju platiti utuženi iznos od 728.050,00 kuna.

6.46. Naime, kada bi se prihvatio stav tuženika da je tuženik utuženi iznos od 728.050,00 kuna tužitelju podmirio izjavom o prijeboju, tuženik bi za taj iznos bio dvostruko namiren jer je isti obuhvaćen i nagodbom koja je sklopljena u postupku izvanredne uprave.

6.47. Stoga, kako nije došlo do prijeboja tražbine tuženika s protutražbinom tužitelja u iznosu od 728.050,00 kuna, valjalo je obvezati tuženika da tužitelju plati taj iznos.

6.48. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnik D. M. iz S., poslovni broj Ovrv- 125/2020 od 8. svibnja 2020. u dijelu kojim se tuženiku nalaže da isplati tužitelju iznos od 737.377,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO).

6.49. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

6.50. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 16.537,50 kuna. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 823 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.

– dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 8.230,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (2.027,50 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 5.000,00 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 139/10.), uvećano za 25% PDV-a (1.250,00 kuna).

6.51. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 16.537,50 kuna.

6.52. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (27. svibnja 2021.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

6.53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

6.54. Tužitelj je predlagao da sud izvede i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Međutim, po ocjeni ovog suda, izvođenje tog predloženog dokaza nije potrebno jer su sve činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom materijalnih dokaza priloženih spisu. Stoga, izvođenje tog dokaza nije potrebno te bi isto dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

6.55. U odnosu na potraživanje tužitelja tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

6.56. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

6.57. Uvidom u račune na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje utvrđeno je kako najraniji račun dospijeva na naplatu 30. travnja 2017., dok je uvidom u prijedlog za ovrhu kojim je pokrenut ovaj postupak utvrđeno da je isti zaprimljen kod javnog bilježnika D. M. iz S. 8. travnja 2020. Prema tome, kako od najranije utužene tražbine pa do podnošenja prijedloga za ovrhu nije proteklo tri godine, nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

6.58. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 37,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. svibnja 2020. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je trošak dostave uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

6.59. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata koje teku na trošak ovršnog postupka (preko tri postotna poena do pet postotnih poena). Stopa zakonske zatezne kamate koja teče na trošak ovršnog postupka tuženiku je priznata po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose. Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena).

6.60. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

6.61. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim se nalaže tuženiku da mu isplati iznos od 84.897,09 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a tuženik je pristao na povlačenje, valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi, sukladno odredbi članka 456. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 193. ZPP-a.

6.62. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

7.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova te je o tom zahtjevu valjalo odlučiti sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 155. stavak ZPP-a i 164. stavak 1. ZPP-a.

7.2. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

7.3. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7.4. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja

7.5. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 738 bodova za sastavljanje podnesaka od 11. ožujka 2021., 20. svibnja 2021. i 21. listopada 2021. (Tbr. 8.1. Tarife), 369 bodova za zastupanje na ročištu održanom 22. travnja 2021. (Tbr. 9.2. Tarife) te po 738 bodova za zastupanje na ročištima održanim 9. srpnja 2021. i 29. listopada 2021. (Tbr. 9.1).

7.6. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 4.059 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 40.590,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (10.147,50 kuna), odnosno sveukupno 50.737,50 kuna.

7.7. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 5.000,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019. i 92/2021. – dalje: Uredbe).

7.8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 55.737,50 kuna.

7.9. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak u iznosu od 5.237,50 kuna, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu održanom 22. travnja 2021. te trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, tužitelju je za zastupanje na tom ročištu priznato 369 bodova umjesto zatraženih 738 bodova s obzirom na to da su je to ročište odgođeno, dok tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9.3. Tarife), s obzirom na to da tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude.

7.10. Međutim, kako je tužitelj djelomično uspio u postupku, tužitelju je trošak valjalo dosuditi razmjerno tom uspjehu, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a.

7.11. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je u postupku uspio sa 90%, a tuženik sa 10%.

7.12. Stoga, kada se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak u kojem je uspio tuženik, dobije se 80% pa je tužitelju trošak postupka trebalo dosuditi u tom postotku (članka 154. stavak 2. ZPP-a) i priznati ukupno 44.590,00 kuna.

7.13. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 44.590,00 kuna, dok je za više zatraženi iznos od 16.510,00 kuna zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

7.14. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 44.590,00 kuna priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče na taj iznos od presuđenja (14. ožujka 2022.) pa do isplate (članak 30. stavak 2. OZ- a), po stopi koja se određuje za ostale odnose (3 (tri) postotna poena), dok je zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu od 2 (dva) postotna poena odbijen kao neosnovan.

7.15. Naime, obveza naknade troškova postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa tužitelju osnovano pripada zakonska zatezna kamata uvećana za stopu koja se određuje za ostale odnose.

7.16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 14. ožujka 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte