Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: 12 Kž-128/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Ante Ujevića, predsjednika vijeća, te Dubravke Rudelić i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika E. Š. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 1., 2. i 4. KZ/97 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/97, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu - KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 25. siječnja 2021., broj 26 K-219/2019-86, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2022, u javnom dijelu, u nazočnosti braniteljice okrivljenika M. B., odvjetnice u P., a u odsutnosti državnog odvjetnika, okrivljenika i punomoćnika oštećene, 14. ožujka 2022.,
p r e s u d i o je
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika E. Š., kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 25. siječnja 2021. broj 26 K-219/2019-86 okrivljenik E. Š. proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo po članku 272. stavak 1. , 2. i 4. KZ/97 pa mu je tom presudom utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 67 KZ/97, optuženom E. Š. izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi E. Š. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 i to paušalni iznos od 1.000,00 kuna i trošak kaznenog postupka u iznosu od 29,361,40 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te trošak zastupanja oštećenika po opunomoćeniku koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) s prijedlogom da nadležni Županijski sud pobijanu presudu preinači, te da optuženom E. Š. izrekne odgovarajuću bezuvjetnu kaznu zatvora.
4. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i po svojoj braniteljice M. B., odvjetnici u P., zbog bitnih povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., članka 468. stavak 1. točka 1. i članka 468. stavak 3. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka i u vezi s njom povrede zabrane reformatio in peius, s prijedlogom da se žalba okrivljenika prihvati i pobijana presude preinači te okrivljenik oslobodi od optužbe iz razloga u članku 453. točka 1. ZKP/08, a posredno da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskim sudu na ponovni postupak i odluku.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po braniteljici M. B., odvjetnici u P., predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, odnosno konstatira bespredmetnom uslijed prihvaćanja žalbe okrivljenika.
6. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 72/2021 od 20. svibnja 2021.
7. Postupajući po zahtjevu okrivljenika i njegove braniteljice, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, o sjednici su uredno izvještene stranke.
8. Sjednica je održana u prisutnosti braniteljice okrivljenika, a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, okrivljenika i punomoćnika oštećenika.
9. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.
10. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika dok mu nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti i to prvenstveno činjenicu da je uz smrt jedne osobe u predmetnoj nesreći, još dvoje ljudi zadobilo teške tjelesne ozljede te da se stoga radilo o znatnom ugrožavanju zaštićenog dobra. Nadalje navodi da je okrivljenik ne osjeća krivim, da nije izrazio kajanje ni žaljenje obitelji preminule zbog učinjenog, što pokazuje odnos počinitelja prema oštećenicima pozivajući se na odredbu članka 67. stavak 2. KZ/97 koji posebno naglašava navedeno kao okolnost o kojoj ovisi izricanje uvjetne osude, s tim da protek vremena od samog događaja više od 13 godina ne umanjuje krivnju okrivljenika, smatrajući izrečenu kaznu neprimjerenom, odnosno izuzetno blagom te se stoga istom neće postići smisao generalne i specijalne prevencije.
11. Okrivljenik se žali osobno i putem svoje braniteljice te bitne povrede odredaba kaznenog postupka sagledava u tome da su razlozi presude nejasni, unutar sebe u znatnoj mjeri proturječni u odlučnim činjenicama postoje znatna proturječja između onoga što se nalazi u razlozima odluke, o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, samih isprava i iskaza u spisu predmeta. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio gore navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, izreka presude posve razumljiva i nema proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude u dostatnoj mjeri naveo razloge osuđujuće presude i analizirao sve provedene dokaze, da bi na kraju, posve ispravno utvrdio da je okrivljeni E. Š. počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 1., 2. i 4. KZ/97. Nije u pravu žalitelj kad pobija tvrdnju prvostupanjskog suda koju navodi na strani 12. pobijane presude, da do prelaska vozila okrivljenika na suprotnu prometnu traku nije došlo zbog nekog iznenadnog kvara na njegovom vozilu, npr. uslijed blokade kočionog ili upravljačkog sustava, puknuća pneumatika i slično, budući da u tom pravcu nije proveden niti jedan dokaz. Protivno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, temeljem zapisnika o očevidu PU karlovačke, PPP Karlovac, da je u prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo-osobni automobil reg. oz. i br. RI …, marke "…", kojim je upravlja okrivljenik,uredno registriran i osiguran, registracija i tehnički pregled su važeći do 29. siječnja 2008., na kojem vozilu su se nalazili pneumatici marke "…", dimenzija …, koji su bili ispravni i pod pritiskom, osim prednjeg lijevog pneumatika koji je oštećen u prometnoj nesreći, te je u odnosu na navedeno vozilo kojim je upravljao okrivljenik E. Š., po njegovoj izjavi danoj na zapisnik o očevidu, vozilo u trenutku prometne nesreće bilo ispravno i da se u vozilu nalazio samo vozač kao i da su uređaji za upravljanje i zaustavljanje na navedenom vozilu u trenutku prometne nesreće bili ispravni, što jasno upućuje da je žalbeni navod žalitelja nakon proteka više od 14 godina od predmetne prometne nesreće, neosnovan. Naime, u navedenom postupku provedeno je prometno vještačenje, kako od strane vještaka Z. I., dipl. ing. vještaka za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila, tako i stalnog sudskog vještaka za promet i vozila prof. dr. sc. Z. B., dipl. ing. strojarstva koji su u svojim nalazima i mišljenjima utvrdili da je kočioni mehanizam na vozilu bio ispravan jer je vidljivo da je okrivljenik reagirao kočenjem na oko 19,8 metara ili 1,1 sekundu prije mjesta sudara kao i da su pneumatici na vozilu okrivljenika bili ispravni te da se radilo o ljetnim pneumaticima, što potvrđuju utvrđenja iz zapisnika o očevidu o stanju vozila okrivljenika i samog iskaza okrivljenika.
12. U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. i članka 468. stavak 3. ZKP/08 ističući da je nepropisno sastavljen zapisnik o vijećanju i glasovanju kao i zapisnik sa javne objave presude. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je zapisnik o vijećanju i glasovanju kao i zapisnik s javne objave presude nepropisno sastavljen, budući je prvostupanjski sud zapisnik o vijećanju i glasovanju sačinio sukladno odredbi članka 88. ZKP/08. Radi se o posebnom zapisniku koji sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena te je isti potpisan od svih članova vijeća i zapisničara, dok je zapisnik s javne objave presude donesen sukladno članku 456. ZKP/08 pa stoga nisu ni počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire žalitelj u svojoj žalbi.
13. Što se tiče žalbene tvrdnje okrivljenika da je nakon izmjene činjeničnog opisa kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, isti postao nejasan i izgubio svaki smisao jer je opisana posljedica, a ne uzrok gubitka kontrole nad vozilom okrivljenika čega u činjeničnom opisu nema pa da je u tom smislu sud vezan zabranom reformatio in peius.
13.1. Protivno žalbenim navodima okrivljenika sud prvog stupnja mijenjanjem činjeničnog opisa optužbe nije povrijedio objektivni identitet optužbe već je isključivo činjenični opis prilagodio nalazu i mišljenju vještaka Z. I. kao i izjavama svjedoka danih tijekom glavne rasprave održane 6. listopada 2008., a što ni na koji način ne mijenja dinamiku ove prometne nesreće, odnosno uzrok same nesreće koje se očituje u činjenici da je osobni automobil okrivljenika bio na lijevom kolničkom traku, odnosno na kolničkom traku kojim se pravilno kretao osobni automobil oštećenika. Kako u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljeniku nije sadržana veća kriminalna količina od one koju je državni odvjetnik u optužnom aktu počinitelju stavio na teret ili da bi došlo do drugih znatnijih izmjena činjeničnog opisa kaznenog djela, nakon što je osuđujuća presuda već jednom po žalbi okrivljenika ukinuta, a žalba državnog odvjetnika nije podnesena u konkretnom slučaju ne bi predstavljalo povredu zabrane reformatio in peius jer pobijana presuda nije izmijenjena na okrivljenikovu štetu već je okrivljeniku u konkretnom slučaju izrečena blaža sankcija.
14. Okrivljenik se žalbi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog pogrešnog zaključka glede utvrđenih činjenica pa se tako ističe i tvrdi da je sud iz činjeničnog utvrđenja trebao doći do zaključka da okrivljenik nije počinio predmetno kazneno djelo, odnosno da okrivljenik svojom vožnjom nije kršio ni odredbu članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer isto nije bilo obuhvaćeno njegovom namjerom a niti njegovim nehajem. Dakle, sud je iz činjeničnog utvrđenja trebao doći do zaključka da okrivljenik svojom vožnjom nije prekršio niti jednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da bi jedini uzrok nastanka ove prometne nesreće bio led na kolniku, a što okrivljenik nije mogao predvidjeti pa slijedom toga niti drugačije reagirati.
15. Protivno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski je sud pažljivom analizom svih, na glavnoj raspravi provedenih dokaza, pogotovo vještačkih nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dipl. ing. Z. I. i prof.dr. sc. Z. B., dipl. ing. strojarstva, iskazima svih saslušanih svjedoka čiji iskazi su jasni, logični i uvjerljivi te činjenica koje proizlaze iz svih pregledanih isprava, sasvim pouzdano utvrdio da je okrivljenik kritične prigode postupao upravo na način kako je to utvrđeno izrekom pobijane presude te je time u objektivnom, a i u subjektivnom smislu ostvario sva zakonska obilježja bića ovog kaznenog djela. Naime, na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u trenutku prometne nesreće 25. prosinca 2007. oko 14,20 sati bio dan, da je bilo oblačno vrijeme bez oborina, da je kolnik bio mokar, a prometna nesreća dogodila se u zavoju na državnoj cesti broj 1 u C. V. kbr. …, da je ralica sa posipačem tog jutra i kasnije tijekom dana prošla predmetnom dionicom ceste gdje je temperatura zraka bila oko - o
2,1 C, da je okrivljenik upravljao vozilom reg. oznake i br. RI-… na kojem su bili ljetni pneumatici te je zbog niske temperature zraka, zimskih uvjeta na cesti, vrijeme događaja je mjesec prosinac, ranijeg padanja snijega moglo doći do nastanka zaleđenog i klizavog kolnika, da se vožnja morala odvijati bez naglih manevara upravljačem i bez naglih kočenja, odnosno bez naglih subjektivnih manevara nad upravljačem, a pogotovo nad kočionim sustavom od
strane okrivljenika, s tim da je iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. I. utvrđeno da je neposredno prije nesreće okrivljenik reagirao kočenjem na oko 19,8 metara prije mjesta sudara, što upućuje da upravo subjektivna reakcija okrivljenika ulazeći u blagi lijevi zavoj naišao na skliski dio kolnika, na kojem su vladali zimski uvjeti, upravljajući vozilom s ljetnim pneumaticima a ne zimskim koji su u to vrijeme bili obvezni, gubeći pravac kretanja vozila zanošenjem pa je okrivljenik prešao na suprotnu prometnu traku i udario u vozilo oštećenika koje se propisno kretalo svojim trakom i ničim nije doprinijelo nastanku prometne nesreće. Za svoj zaključak prvostupanjski sud je dao u svemu određene, jasne i potpune razloge koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa na te razloge upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
15.1. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik prilikom inkriminiranog događaja povrijedio odredbu članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje da je vozač dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na briznu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti. Naime, kako je to prvostupanjski sud pravilno naveo, okrivljenik je svojim vozilom prešao na suprotnu, lijevu polovicu kolnika kojom se kretao oštećeni iz pravca T. prema K. i na taj način počinio tešku prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala, dok su dvije osobe zadobile teške tjelesne povrede.
15.2. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, cijeneći sve gore navedene materijalne činjenice kao i ključne iskaze saslušanih svjedoka na glavnoj raspravi, u pravu je prvostupanjski sud kad je u pobijanoj presudi utvrdio da je okrivljenik E. Š. kritične zgode počinio prometnu nesreću postupajući sa svjesnim nehajem jer je, s obzirom na svoje sposobnosti, bio svjestan da može ostvariti obilježje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi i da će to moći spriječiti. Dakle, imajući u vidu i analizirajući sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je s pravom u ponašanju okrivljenika pronašao sva, kako objektivna, tako i subjektivna obilježja bića kaznenog djela izazivanjem prometne nesreće iz članka 272. stavak 1., 2 i 4. KZ/97. Kako žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepostupno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona.
15.3. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe navodi kako se žali i zbog odluke o kazni, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, međutim kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, s tim da se i državni odvjetnik žali isključivo zbog odluke o kaznenoj sankciji predlažući da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora na koju žalbu je braniteljica okrivljenika podnijela odgovor, smatrajući da protekom 13 godina od samog događaja izricanje bezuvjetne kazne, uz činjenicu da su oštećeni u potpunosti namireni kod osiguravajuće društva u pogledu zahtjeva za naknadu štete, ne bi se ostvarila opća svrha kažnjavanja.
16. Protivno žalbenim navodima okrivljenika i državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane okrivljenog i stupanj njegove kaznene odgovornosti te je u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je osnovano okrivljenika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i temeljem članka 64. KZ/97 izrekao mu uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni E. Š. u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovako izrečena kazna s dugim rokom kušnje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je primjerena i adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti okrivljenika uz uvažavanje proteka od gotovo 14 godina od prometne nesreće te da se okrivljenik protekom vremena nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela pa je očito da će se izrečenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja te utjecati na samog okrivljenika da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela kao i ta će djelovati generalno preventivno na ostale eventualne počinitelje ovakvih ili sličnih kaznenih djela, odnosno da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora nakon proteka dugog vremenskog razdoblja od počinjenja djela, isto izgubilo svaku svrhu. Protivno zahtjevima žalitelja prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 50. i članka 56. KZ/97 od utjecaja na odabir vrste i mjere kazne pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim, kako otegotnim, tako i olakotnim okolnostima, stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda imajući na umu sve utvrđene činjenice, upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od 5 godina ostvarit će se svi vidovi i svrhe kažnjavanja sukladno gore navedenim zakonskim odredbama.
17. Kako se okrivljenik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i u vezi s njom povrede zabrane reformatio in peius, treba naglasiti da se zabrana reformatio in peius ne odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, okrivljenik ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu, a kako je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, osnovano je prvostupanjski sud istog obvezao na izmirenje svih troškova ovog kaznenog postupka sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 i članka 145. stava 2. točka 1. i 6. ZKP/08, kako paušalnog iznosa, tako i stvarnih troškova kaznenog postupka. Doista, ranija osuđujuća presuda prvostupanjskog suda poslovni broj K-118/08-19 od 6. listopada 2008., koja je ukinuta odlukom Županijskog suda u Karlovcu, a po žalbi okrivljenika, u kojoj je isti bio obvezan naknaditi troškove u znatno manjem iznosu od sada navedene visine troškova u ovoj pobijanoj presudi, no kako je naprijed rečeno, zabrana reformatio in peius ne odnosi se na visinu iznosa troškova pa se tako okrivljenik neosnovano žali zbog toga što je drugom presudom, a nakon prve po žalbi okrivljenika ukinute presude, osuđen na veće troškove nalazeći u tome povredu načela zabrane preinačenja na gore jer se navedena zabrana odnosi samo na to da okrivljenik ne bude osuđen po strožem zakonu ili na strožu kaznu.
18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik i državni odvjetnik pobijaju ovu prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka niti bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, a koje povrede ispituje drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 482.
ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 14. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević,v.r.
