Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-691/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. Ć., odvjetnici iz N., protiv tuženika Centar za socijalnu skrb N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pr-100/2020-6 od 10. svibnja 2021., 14. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pr-100/2020-6 od 10. svibnja 2021. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I izreke i točki II izreke.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici bruto iznos od 7.487,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 7.487,93 kn s kamatama za vremensko razdoblje prosinac 2015. - siječanj 2017.

6. Radi se o postupku u sporima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

8. S tim u svezi, ispitujući citiranu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem citirane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

9. Pri tome, izneseni navodi žalbe nisu osnovani, jer je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu za primjenu povećane osnovice obrazlažući da Sporazum o osnovici, Dodatak Sporazumu i Izmjene Dodatka Sporazumu, nisu kolektivni ugovori, da su prava službenika i namještenika uređena Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) te da samo kolektivni ugovori mogu imati prošireno djelovanje, a ne i drugi oblici dogovaranja između Vlade, poslodavca i nekih sindikata.

10. Kako je tuženik kao poslodavac tužiteljice pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja da Sporazum na koji se poziva tužiteljica nije potpisan po jednom sindikatu koji je potpisnik osnovnog Sporazuma, budući da je svim sindikatima omogućeno kolektivno pregovaranje i s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama, kakvu službu obavlja i tuženik, čije Izmjene imaju produženu primjenu, to je tuženik neosnovano prigovorio „pravnoj osnovi“, dok okolnost što je sud otklonio taj prigovor kao prigovor ništetnosti i nevaljanosti, ne čini presudu nerazumljivom.

11. Naime, tuženik je bio u obvezi primijeniti Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. (dalje Sporazum), zatim Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje Dodatak) i konačno u utuženom razdoblju Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje Izmjene sporazuma), te plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženika obračunati po osnovici od 5.415,37 kn, umjesto po osnovici od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo sadržano u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu sklopljenim sa rokom važenja od 5 godina (koje se imaju smatrati dopunom Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i kao takve imaju produženu primjenu prema čl. 199. st. 1. Zakona o radu- "Narodne novine" broj 93/2014.) i koje se primjenjuju bez odgode u utuženom razdoblju, budući da je prema priopćenju za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015., BDP u posljednjem tromjesečju 2014. i u prva tri tromjesečja 2015. ostvario rast, čime je ostvaren uvjet za primjenu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u svakom tromjesečju 2016. i zaključno do 26. siječnja 2017.

12. Slijedom izloženog pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je presudom u točki I. izreke, u pogledu glavnog potraživanja prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, budući da su u utuženom razdoblju ispunjeni uvjeti za primjenu čl.

III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i time za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kuna bruto.

13. U navedenom pravcu pravno mišljenje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava na dospijeće svakog pojedinog obroka plaće. Naime, ugovorom o radu na neodređeno vrijeme koji su stranke sklopile 1. lipnja 2012. ugovoreno je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana (čl. 8. st. 4.), dok je iz isprave o isplaćenoj plaći tužiteljici u utuženom razdoblju koju je izdao i ovjerio tuženik (list 7 spisa) razvidno da joj je mjesečna plaća isplaćivana od 7. do 9. mjesecu. Kod činjenice da se plaća isplaćuje jednom mjesečno upravo datumi isplate plaće u svakom pojedinom mjesecu predstavljaju datume dospijeća za isplatu razlike plaće pa je dužnik u zakašnjenju od sljedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog obroka plaće. K tome, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka osporio pravnu osnovu, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva, kao niti dospijeće utuženih mjesečnih razlika plaće.

15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pri čemu je za navesti da tuženik odluku o parničnom trošku osporava uopćeno, navodeći da su tužiteljici parnični troškovi prekomjerno dosuđeni. Iz obrazloženja odluke o parničnom trošku razvidno je da su predmetni troškovi pravilno dosuđeni za radnje i podneske u zastupanju tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

16. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

18. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. ožujka 2022.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić