Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-263/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1 M. M., OIB: …, iz K., pod 2 A. M., OIB: …, iz K., pod 3 D. M., OIB: …, iz K. i pod 4 A. M., iz K., koje zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2020 od 26. studenog 2021., 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2020 od 26. studenog 2021. godine.
II.) Tužiteljici se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2020 od 26. studenog 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice D. S. iz Z., kojim je traženo da sud utvrdi da su tuženici M. M. iz K., A. M. iz K., D. M. iz K. i A. M. iz K., time što su postavili lanac s lokotima na čest. zgr. 1630 K.O. K. ispred kolnog ulaza u sjeveroistočni dio dvorišta položenog na čest. zgr. 1669/1 K.O. K., oduzeli tužiteljici zadnji mirni i faktični posjed nekretnine oznake čest. zgr. 1669/1 K.O. K., pristupnog puta položenog na čest. zgr. 1630 K.O. K. i kolnog pristupa u dvorište položeno na čest. zgr. 1669/1 K.O. K., pa da im se stoga naloži da su dužni odmah uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da uklone predmetni lanac s lokotima, kao i ubuduće se kaniti svakog takvog i sličnog smetanja u tužiteljičin posjed nekretnine čest. zgr. 1669/1 K.O. K., pristupnog puta položenog na čest. zgr. 1630 K.O. K. i kolnog pristupa u dvorište položeno na čest. zgr. 1669/1 K.O. K., sve pod prijetnjom ovrhe (točka I.1. izreke).
1.1.) O troškovima postupka je odlučeno tako da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu njenog parničnog troška (točka I.2. izreke), i tako da je tužiteljici naloženo da naknadi parnični trošak tuženih isplatom iznosa od 3.350,00 kuna (točka II. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu joj parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žale, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.) Žalba nije osnovana.
5.) Polazeći od sadržaja tužbenog zahtjeva ali i od činjeničnog osnova tužbe, tada proizlazi da tužiteljica u predmetnoj parnici traži i zaštitu zbog smetanja posjeda stvari (nekretnine – čk.br.1699/1 u k.o. K., u naravi dvorište sa kućom), i zaštitu zbog smetanja posjeda prava (služnosti kolnog prolaza i puta preko čk.br.1630 u k.o. K. za potrebe pristupa na čk.br.1669/1).
5.1.) Navedenu posjedovnu zaštitu tužiteljica zahtjeva sve s obzirom na čin smetanja koji se sastoji u postavljanju lanca sa lokotima na metalne stupove na čk.br.1630 k.o. K. a ispred kolnog ulaza u njenu nekretninu (dvorište), a koji čin su tuženi, prema navodima tužbe, poduzeli između 25. i 27. kolovoza 2020.godine, s tim da tužiteljica ističe da je navedenim činom tuženih, i njoj osobno ali i gostima koji borave u njenoj kući, onemogućen pristup vozilima u njeno dvorište.
6.) Dakle, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine čk.br.1699/1, koja u naravi predstavlja kuću sa dvorištem, da je navedenoj nekretnini susjedna čk.br.1630 k.o. K., na kojoj je sagrađena više stambena zgrada u kojoj tuženi imaju u vlasništvu stan, što znači da su suvlasnici navedene zgrade i navedene čestice. Nije sporno da su na prijepornoj površini – tj. dijelu čk.br.1630, a koji se nalazi ispred kliznih ulaznih vrata u dvorište nekretnine tužiteljice i na kojoj tuženi parkiraju svoja motorna vozila, postavili metalni stup te od njega pa do drvene barake razvukli metalni lanac sa lokotom, i to na udaljenosti od 3,5 metara od ulaznih kliznih vrata u dvorište tužiteljice.
6.1.) Bilo je sporno kada je poduzet čin u odnosu na koji tužiteljica zahtjeva posjedovnu zaštitu, odnosno kada su tuženi postavili metalni stup sa metalnim lancem i lokotom te ovisno o tome da li je tužba podnesena pravovremeno, kao što je bilo sporno i pitanje tko se nalazi u posljednjem i mirnom posjedu prijepornog dijela čk.br.1630 k.o. K., odnosno da li se tužiteljica preko tog dijela navedene čestice nalazi u posljednjem i mirnom posjedu prava stvarne služnosti putnog prilaza svojoj
7.) Polazeći od odredbe čl.441. ZPP-a, kojom je propisano da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, slijedom čega je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, polazeći od odredbe čl.21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01., 79/06.,141/06., 146/08., 38/09. i 153/09. – dalje: ZVDSP), kojom je propisano da pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, a odredbom st.3. istog članka da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, i polazeći od odredbe čl.22.st.1. istog zakona, kojom je propisano da je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a uvažavaju prilikom primjene navedenih zakonskih odredbi činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza, sud prvog stupnja postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.
7.1.) To stoga što sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su tuženi sporni metalni stup te od njega pa do drvene barake rastegnuli metalni lanac, a sve to ispred ograde i ulaza u dvorište tužiteljice, postavili prije deset do dvadeset godina te da od tada neprekidno na navedenoj prijepornoj površini parkiraju svoja osobna vozila, da je tužiteljica na to reagirala putem samopomoći tako da je postavljeni metalni stup uklonila nakon čega su ga tuženi ponovno postavili te da isti na istom mjestu postoji dugi niz godina pa i u vrijeme vođenja predmetnog spora, da na njemu dugi niz godina postoji metalni lanac, koji je tužiteljica uklanjala (skidala) zbog čega su tuženi na njega postavili lokot te ga zaključali i to najkasnije tijekom 2019. godine. Iz navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi se nakon korištenja samopomoći njen posjed putnog prolaza preko prijepornog dijela čk.br.1630 k.o. K. umirio te da se je slijedom toga, u momentu podnošenja predmetne tužbe, nalazila u posljednjem i mirnom posjedu prava navedene služnosti, i da je tužiteljici, prestalo pravo na zaštitu tog posjeda, jer joj je za to protekao rok od 30 dana od dana kada je saznala za čin smetanja i počinitelje, kako propisuje citirana odredba iz čl.21.st.3.ZVDSP.
7.2.) Zbog naprijed navedenog sud prvog stupnja u cijelosti odbija postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8.) Neosnovane su žalbene tvrdnje o tome da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a. Naime, protivno tim žalbenim tvrdnjama pobijano rješenje je jasno i u izreci i u obrazloženju budući da je sud prvog stupnja naveo jasne i međusobno neproturječne razloge za sve činjenice temeljem kojih izvodi zaključak o neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva. S obzirom da pobijano rješenje nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće na valjan način ispitati nije ostvareno postojanje navedene bitne povrede postupka. 8.1.) Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje o počinjenju bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.1. u svezi čl.299.st.2. ZPP-a.
8.1.1.) Naime odredbom čl.299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st.1.); da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st.2.); i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir (st.3.).
8.1.2.) Tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka, na glavnoj raspravi održanoj dana 06. kolovoza 2021. godine, u spis kao dokaz dostavila određenu pisanu dokumentaciju, iz koje ne proizlazi da bi ista potjecala iz vremenskog razdoblja nakon zaključenja prethodnog postupka. Kada se uz navedeno ima u vidu i to da tužiteljica, prilikom predlaganja da se izvrši uvid u tu dokumentaciju, nije iznijela niti jednu činjenicu iz koje bi se moglo zaključivati da sa navedenim ispravama nije raspolagala prije zaključenja prethodnog postupka ili da ih do tog momenta nije mogla predočiti sudu zbog nekog razloga bez svoje krivnje, to onda sud prvog stupnja, kada navedenu dokumentaciju nije uzeo u obzir pri utvrđivanju važnih činjenica, nije postupio protivno odredbi čl.299.st.2. ZPP-a niti je počinio bitnu povredu postupka na koju se ukazuje u žalbi.
8.2.) Sud prvog stupnja nije učinio ni bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365.st.2. ZPP-a.
9.) Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno i potpuno utvrdio i sve važne činjenice, i na njih je pravilno primijenio i materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa stoga nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a.
10.) U sporenju pobijanog rješenja zbog navedenih žalbenih razloga tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da sud nije uzeo u obzir da se je tužiteljica, nakon svakog ponovnog postavljanja lanca po tuženima, u zakonom propisanom roku od 30 dana, koristila svojim pravom dopuštene samopomoći na koji način je stalno vračala oduzimani joj posjed pa se je u posljednjem i mirnom posjedu nalazila i u momentu posljednjeg čina smetanja poduzeto u mjesecu kolovozu 2020. godine – međutim, naprijed navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.
11.) Tužiteljičin posljednji i mirni posjed čk.br.1699/1 (kuće sa dvorištem), čiji je ona i vlasnik, u ovoj parnici nije sporan, ali nije sporno i da čin tuženik, a zbog kojeg je zatražena, između ostalog, i zaštita posjeda stvari, tj. navedene nekretnine, nije poduzet na navedenoj nekretnini, niti se njime na bilo koji način zadire u navedenu nekretninu. Već s obzirom na navedene nesporne činjenice upitno je počinjenje smetanja posjeda stvari – tj. navedene nekretnine, jer spornim činom tuženih, zbog kojeg je podnesena predmetna tužba, nije niti oduzet posjed tužiteljice na čk.br.1699/1 niti je ona uznemirena u njegovu izvršavanju.
12.) Odredbom čl.10.st.5. ZVDSP je propisano da je sa posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Kada u tužbi i tijekom postupka tužiteljica tvrdi da su joj tuženi, poduzimanjem čina zbog kojeg je podnijela predmetnu tužbu, oduzeli kolni odnosno putni pristup njenoj nekretnini preko čk.br.1630, ona time upravo ukazuje na počinjenje smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta. Međutim, za pružanje navedene posjedovne zaštite tužiteljica je morala dokazati da se je ona, u momentu poduzimanja čina smetanja (između 25. i 27. kolovoza 2020. godine prema navodima tužbe), stvarno i nalazila u posljednjem i mirnom posjedu navedenog prava – odnosno da je faktično izvršavala sadržaj navedenog prava, tj. da je sporni pravac stvarno i koristila za pristup u svoje dvorište na čk.br.1699/1, a ona navedeno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije dokazala na temelju predloženih i provedenih dokaza.
13.) Prije svega, iz iskaza saslušanih svjedoka, koje je sud prvog stupnja pravilno i u skladu sa odredbom čl.8. ZPP-a ocijenio, izvjesno proizlazi da prijeporni dio, koji se nesporno nalazi ispred dvorišta tužiteljičine kuće a položen je na čk.br.1630 k.o. K., koriste tuženici dugi niz godina (od početka dvije tisućitih godina) za parkiranje svojih vozila, tj. sve od vremena kupnje stana koji se nalazi u zgradi koja je sagrađena na navedenoj čestici, te da od tada datira i metalni stup sa metalnim lancem kojim su navedeni parkirni prostor ogradili. Dakle, netočne su i nedokazane tvrdnje tužiteljice da bi tuženi metalni stup sa lancem i lokotom postavili tek u mjesecu kolovozu 2020. godine, jer protivno od tih tvrdnji tužiteljice proizlazi i iz iskaza svjedoka, pa i onih koji su saslušani na njen prijedlog – njenih bliskih srodnike (sinova, zeta i kćerke).
14.) Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka tvrdila, što ponavlja i u žalbi, da je ona navedeni metalni stup te metalni lanac u više navrata uklanjala, na koji način si je putem dopuštene samopomoći, oduzeti joj posjed putnog prolaza vraćala, i da se je na takav način vraćenom posjedu nalazila i koncem kolovoza 2020. godine kada su tuženi poduzeli čine smetanja zbog kojeg je zatražila sudsku zaštitu posjeda u ovom postupku.
14.1.) Niti naprijed navedene tvrdnje tužiteljice ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, jer ni njih tužiteljica provedenim dokazima nije dokazala. Naime, u svezi sa naprijed navedenim tvrdnjama tužiteljice o vraćanju oduzetog joj posjeda putem dopuštene samopomoći, treba imati u vidu i odredbu čl.16.st.1. ZVDSP, kojom je propisano kada je stečen posjed prava – a to je, između ostalog, i onda kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, pa posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj, ali i odredbu čl.29.st.2. istog zakona, kojom je propisano da posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.
14.2.) Tužiteljica tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije točno konkretizirala kada je to ona prije mjeseca kolovoza 2020. godine putem dopuštene samopomoći vratila si posjed prolaza i provoza preko prijepornog dijela čk.br.1630 na kojem je postavljen sporni metalni stup sa metalnim lancem i lokotom, odnosno kada je navedeni posjed stekla u smislu naprijed citirane odredbe čl.16.st.1. ZVDSP, i kroz koje je to vrijeme ona taj posjed uz znanje tuženih stvarno i izvršavala. Na navedene okolnosti ona nije niti predlagala saslušanje svjedoka, odnosno o navedenim okolnostima nije iskazao niti jedan saslušani svjedok, pa ni oni koji su saslušani po njenom prijedlogu, a radi se svjedocima koji su bliskom srodstvu sa njom – njenim sinovima, kćerki i zetu, koji bi s obzirom na navedeno srodstvo trebali biti zainteresirani za njen uspjeh u sporu. Iz po sudu prvog stupnja prihvaćenih iskaza svjedoka, pa čak i iz iskaza stranaka, proizlazi da tužiteljica zbog navodnog oduzimanja navedenog posjeda nikada nije tražila sudsku posjedovnu zaštitu, da je tužiteljica doista jednom, ali još tijekom 2001. godine otpilila postavljeni metalni stup te uklonila metalni lanac ali da su tuženi odmah postavili novi metalni stup i novi lanac te da je od tada stanje na terenu nepromijenjeno, da je tužiteljica u nekoliko navrata doista bezuspješno pokušavala ukloniti postavljeni lanac ali da su vlasnici zgrade odmah nakon toga postavljali novi a naposljetku da su, da bi spriječili uklanjanje lanca, 2019. godine postavili i metalni lokot.
14.3.) Dakle, tužiteljica u provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom doista nije dokazala postojanje svoga posjeda prava putnog prolaza preko prijepora na čk.br.1630 k.o. K., a time niti postojanje pretpostavke iz odredbe čl.22. ZVDSP nužne da bi sud pružio zatraženu posjedovnu zaštitu. Slijedom toga sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjeva kao neosnovan.
15.) Kako tužiteljica nije uspjela u sporu sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o troškovima postupka kada je, temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, obvezao tužiteljicu da naknadi trošak postupka tuženima.
16.) Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
17.) Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ne pripada joj niti pravo na trošak izjavljivanja žalbe pa joj isti nije niti dosuđen.
Bjelovar, 14. ožujka 2022.
Sudac
Antun Dominko
