Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 18 Gž-141/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Đ., OIB:… i tužiteljice S. B. iz K., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici A. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 24. prosinca 2019., poslovni broj: Pn-58/2019-56, dana 14. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-58/2019-56 od 24. prosinca 2019.:

- potvrđuje u pobijanim dosuđujućim dijelovima u toč. I., II., III. te u toč. V. izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka,

- djelomično preinačuje u odluci o parničnim troškovima sadržanoj u toč. IV. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku A. d.d. naknaditi tužiteljima J. B. i S. B. parnični trošak u iznosu od 28.699,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju J. B. iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. pa do isplate.

2. Istom presudom u toč. II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici S. B. iznos od 6.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate, dok je toč. III. izreke naloženo tuženiku platiti tužiteljici S. B. iznos od 499,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 241,64 kn tekućom od 15. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 161,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. pa do isplate i na iznos od 96,66 kn tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate.

3. Toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 29.712,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2019. pa do isplate, dok su tužitelji odbijeni sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 687,50 kn, a toč. V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

4. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud istu ukine, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana samo u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Prije svega valja navesti da je tužitelj J. B. 12. listopada 2015. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete, dok je tužiteljica S. B. podnijela tužbu pred istim sudom protiv istog tuženika radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i zbog izgubljene zarade, a koja šteta joj je nastala u istom štetnom događaju, pa je prvostupanjski sud, postupak pokrenut po tužbi tužiteljice koji se vodio pod posl.br. Pn-5/2016 pred istim sudom, spojio na postupak koji se vodio pred tim sudom po tužbi tužitelja J. B. pod posl.br. Pn-321/15 i odlučio o tužbenim zahtjevima tužitelja pobijanom presudom.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja J. B. da mu tuženik naknadi imovinsku štetu u iznosu od 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. pa do isplate, a koja šteta mu je nastala na motornom vozilu u njegovom vlasništvu reg. oznake KR 981-HJ u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. srpnja 2015. i zahtjev tužiteljice S. B. da joj tuženik naknadi štetu koja joj je nastala kao vozačici motornog vozila u vlasništvu tužitelja J. B. u istoj prometnoj nezgodi i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na njezino tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate, na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 1.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate i na ime imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od 998,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 483,29 kn od 15. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 322,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. pa do isplate i na iznos od 193,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate.

9. Prvostupanjski sud je presudom posl.br. Pn-321/15-47 od 6. studenog 2017. naložio tuženiku platiti tužitelju J. B. iznos od 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. pa do isplate i naložio mu da plati tužiteljici S. B. iznos od 13.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate, dok je tužiteljicu odbio sa preostalim tužbenim zahtjevom za iznos od 3.000,00 kn na ime neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Isto tako, prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužiteljici S. B. iznos od 998,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 483,29 kn od 15. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 322,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. pa do isplate i na iznos od 193,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate. Konačno, prvostupanjski sud je navedenom odlukom naložio tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 19.024,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. studenog 2017. pa do isplate.

9.1. Povodom žalbe tuženika izjavljene protiv gore navedene prvostupanjske presude ovaj sud je presudom i rješenjem posl.br. Gž-2392/2017-2 od 8. kolovoza 2019. djelomično odbio kao neosnovanu, a djelomično prihvatio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju J. B. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.000,00 kn tekuću od 10. srpnja 2015. pa do isplate i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici S. B. zakonsku zateznu kamatu na iznos od 562,50 kn (na ime tuđe pomoći i njege) tekuću od 30. studenog 2015. pa do isplate, dok je navedenu presudu ukinuo u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju J. B. iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. pa do isplate, u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 6.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate, i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 499,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 241,64 kn od 15. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 161,10 kn tekućom od 15. rujna 2015. pa do isplate i na iznos od 96,66 kn tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te je predmet u tim ukinutim dijelovima vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Nepobijani dio navedene prvostupanjske presude ostao je neizmijenjen u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju J. B. iznos od 7.000,00 kn, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici S. B. iznos od 6.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 6.000,00 kn od 30. studenog 2015. pa do isplate, u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 3.000,00 kn i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 499,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 241,29 kn od 15. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 161,10 kn tekućom od 15. rujna 2015. i na iznos od 96,66 kn tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate.

9.2. Dakle, u nastavku postupka, prvostupanjski sud je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja J. B. za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2015. pa do isplate, te o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice S. B. za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 6.562,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2015. pa do isplate i za isplatu naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade tužiteljice u iznosu od 499,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 241,64 kn tekućom od 15. kolovoza 2015. pa do isplate, na iznos od 161,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2015. pa do isplate i na iznos od 96,66 kn tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate, kao i o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova ovog parničnog postupka, jer u toj fazi postupka nisu više bili sporni pravomoćno dosuđeni iznosi na ime naknade štete koju su pretrpjeli tužitelji, početak tijeka kamata i odgovornost tuženika za štetu u omjeru od 50%, ali je ostalo sporno da li je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu koju su tužitelji pretrpjeli u predmetnom štetnom događaju.

9.3. Obrazlažući pobijanu presudu, prvostupanjski sud navodi da je osiguranica tuženika P. I., prilikom skretanja ulijevo, postupila protivno odredbi čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.), dok je I. Z., vozeći se brzinom od 70,8 km/h prekršio odredbu čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama temeljem koje odredbe je brzina u naselju ograničena na 50 km/h, kao i odredbu čl. 51. st. 1. istog Zakona, budući da brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da su za štetu koja je uzrokovana tužiteljima krivi osiguranica tuženika P. I. i I. Z., zbog čega isti tužiteljima odgovaraju solidarno sukladno odredbi čl. 1107. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje: ZOO) jer su njihove protupravne radnje uzročno povezane, a njihovi doprinosi uzrokovanju štete tužiteljima su relevantni jedino u pogledu regresnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1109. ZOO, ali niti jednog od njih ne oslobađaju odgovornosti za štetu u odnosu na tužitelje, posljedično čemu je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio preostale dijelove tužbenih zahtjeva tužitelja osnovanima.

10. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1072. ZOO jer u konkretnom slučaju ne postoji krivnja tužitelja i tužiteljice, ali tvrdi da ne postoji niti „potpuna krivnja“ njegove osiguranice, jer je tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljima samo u okviru njezinog doprinosa štetnom događaju. Stoga, a kako je prvostupanjski sud i sam utvrdio da je nastanku štetnog događaja pridonio i I. Z., to tuženik smatra da je sud bio dužan ocijeniti u kojem opsegu je isti odgovoran za nastanak prometne nezgode, a to iz razloga što I. Z. nije osiguranik tuženika. Tuženik nadalje tvrdi da postoji podijeljena odgovornost njegove osiguranice i I. Z. u omjeru od po 50%, pa zbog toga preko tog omjera pobija dosuđene iznose, odnosno upravo one iznose o kojima je odlučeno pobijanom presudom.

11. U odnosu na navedene žalbene navode tuženika, valja ponoviti da je sud prvog stupnja utvrdio da su P. I. kao osiguranica tuženika i I. Z. krivi za štetu koja je uzrokovana tužiteljima, obvezujući pritom tuženika kao solidarnog dužnika da tužiteljima naknadi ukupnu štetu, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 1107. st. 3. ZOO.

11.1. Iz stanja spisa proizlazi da je osiguranica tuženika prilikom skretanja u lijevo postupila protivno odredbi čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je I. Z. vozeći brzinom od 70,8 km/h prekršio odredbe čl. 53. i čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega je uslijed nepropisnog skretanja u lijevo osiguranice tuženika došlo do skretanja vozila kojim je upravljao I. Z. na suprotnu traku na kojoj se nalazilo zaustavljeno vozilo kojim je upravljala tužiteljica i naleta na njezino vozilo i odbacivanja istog na zaustavljeno vozilo kojim je upravljao F. M., pa činjenica da je I. Z. vozio brzinom od 70,80 km/h, a ne dopuštenom brzinom od 50 km/h kod koje bi prema nalazu i mišljenju vještaka kočenjem mogao zaustaviti vozilo prije mjesta sudara, nedvojbeno znači da je isti suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

11.2. Dakle, u pravu je tuženik kada tvrdi da za nastanak ove prometne nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu, postoji obostrana krivnja sudionika prometne nezgode, odnosno osiguranice tuženika i I. Z..

11.3. Međutim, tuženik osporava svoju solidarnu odgovornost za utuženu naknadu štete, ističući da se tužitelji u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ne smatraju trećim osobama.

11.4. No, tuženiku valja ukazati da se u slučaju kada je u pitanju spor iz naknade štete iz osiguranja od automobilske odgovornost, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje: ZOOP) kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.

11.5. Tako je odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP propisana dužnost vlasnika vozila da se osiguraju od odgovornosti za štetu koju mogu nanijeti trećim osobama motornim vozilom u pogonu.

11.6. Odredbom čl. 23. ZOOP propisano je negativno određenje pojma treće osobe, pa je tako određeno da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema:

1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača,

2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima,

3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata, 5. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata,

6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

- zbog uporabe vozila na športskim priredbama koje se održavaju na cesti ili dijelu ceste zatvorenom za promet drugim vozačima, a kojih je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe,

- zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,

- zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem.

11.7. Iz navedenog slijedi da se sve osobe koje nisu navedene u odredbi čl. 23. ZOOP smatraju trećim osobama i iste imaju pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ako im je motornim vozilom u pogonu prouzrokovana šteta, pa se prema stajalištu ovoga suda trećim osobama u smislu odredbi ZOOP smatraju i osobe koje se nalaze u drugom vozilu koje nije odgovorno za štetu kao što je vozač, vlasnik vozila za štetu na vozilu i sl.. Posljedično navedenom tužitelj kao vlasnik vozila koji u ovom postupku potražuje naknadu imovinske štete koja mu je nastala štetnom radnjom osiguranice tuženika i I. Z. te tužiteljica kao vozačica predmetnog vozila koja nije bila odgovorna za nastalu štetu u smislu ranije citiranih odredbi ZOOP, smatraju se trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete iz osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu, pa im stoga u smislu odredbe čl. 1069. st. 3. ZOO tuženik odgovara solidarno.

12. Odredbom čl. 1109. ZOO propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (st. 1.), a koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (st. 2.). Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su doprinosi uzrokovanju štete tužiteljima od strane osiguranice tuženika i I. Z. relevantni jedino u pogledu eventualnog regresnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1109. ZOO, time da niti jednog od njih ne oslobađaju odgovornosti za štetu u odnosu na tužitelje.

12. Obzirom na izneseno, a kako u prvostupanjskom postupku nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se tako pazi u žalbenom postupku, te kako je na temelju pravilnog i potpunog utvrđenog činjenična stanja prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik solidarno odgovoran u ovoj pravnoj stvari, iako pritom nije primijenio odredbe ZOOP kao lex specialis, to je valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dosuđujućim dijelovima u toč. I., II., III. i V. izreke.

13. Tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, navodeći da je sud tužiteljima dosudio trošak sastava 5 obrazloženih podnesaka protivno važećoj odvjetničkoj tarifi. Međutim, protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud je bio dužan (a što je i učinio) obračunati i troškove postupka za tužitelja i tužiteljicu prije spajanja tih postupaka pa je gore navedeni žalbeni navod neosnovan, a isto tako nije osnovana niti tvrdnja tuženika da trošak ročišta od 7. lipnja 2017. treba biti odmjeren u iznosu od 25%, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da je na tom ročištu odlučivano o dokaznim prijedlozima tužitelja, a protivno tvrdnji tuženika (koji na to ročište nije ni pristupio), isto nije odgođeno zbog nepristupanja vještaka. Konačno, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tuženik nema pravo niti na trošak za provedeno usmeno saslušanje prometnog vještaka u iznosu od 815,00 kn.

13.1. Međutim, u odnosu na trošak sastava podnesaka tužitelja od 29. kolovoza 2016. (u obrazloženju odluke pogrešno naznačen datum 28. kolovoza 2016.) kojim su tužitelji dostavili potvrdu o uplati predujma za očevid, trošak sastava podneska od 1. srpnja 2016. kojim su tužitelji dostavili nalaz i mišljenje prometnog vještaka N. E. od 4. travnja 2016. iz spisa Prekršajnog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini i podneska od 15. ožujka 2017. kojim su tužitelji dostavili potvrdu o uplati predujma za medicinsko vještačenje, valja navesti da se protivno tvrdnji tuženika navedeni podnesci nalaze u spisu, međutim, isti se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP doista ne smatraju potrebnim za vođenje parnice, pa je u tom dijelu tužitelje valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.031,25 kn (250,00 kn x 25% = 312,50 kn x 10%= 343,75 kn x 3 = 1.031,25 kn).

13.2. Stoga, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljima valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.699,25 kn, to je valjalo povodom žalbe tuženika temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka i naložiti tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2019. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Konačno, kako je tuženik djelomično uspio u ovom žalbenom postupku samo u odnosu na odluku o troškovima postupka i to u neznatnom dijelu, valjalo je odbiti tuženika i sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

U Varaždinu, 14. ožujka 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak v.r.