Poslovni broj: Pn-500/2016-75

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. I. iz S., S. .., OIB…, zastupan po pun.

S. Š., odvj. u S., protiv tuženika I. R. iz S., S. …, OIB: …, zastupan po pun. D. M., odvj. u Splitu, radi naknade

štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2022. godine u prisustvu tužitelja osobno sa pun. S. Š., odvj. u S. i punomoćnikom tuženika D. M., odvj. u S., dana 11. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete i to povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 32.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. rujna 2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.560,00 kn i to na ime tuđe pomoći i njege iznos od 560,00 kn, te na ime troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 560,00 kn teče od 12. studenoga 2015. godine, te na iznos od 1.000,00 kn od presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

3. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku 20.000,00 kn troškova ovog postupka uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2022. godine pa do konačne isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. rujna 2016. godine ovom sudu podnio tužbu radi naknade imovinske štete u visini 29.000,00 kn i neimovinske štete u visini 2.680,00 kn zbog štetnog događaja od 12. studenoga 2015. godine kada je prema navodima iz tužbe oko 11 sati u zajedničkom dvorištu stanarskog kompleksa na adresi S. 38 u S. došlo do kraće prepirke između tužitelja i tuženika nakon koje je tuženik snažno uhvatio tužitelja za vrat, a potom ga trzajem tijela bacio na pod gdje ga je dok je ležao na boku uhvatio rukama za glavu i glavom ga udarao o pod, što je ponovio nekoliko puta, istovremeno ga pritiskajući tijelom o pod pri čemu mu je nanio tjelesne ozljede. Zbog zadobivenih ozljeda da je nosio Schantzov ovratnik te da su mu određeni analgetici i miorelaksansi kao i mirovanje, te fizikalna terapija.

2. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj postavlja podneskom od 15. prosinca 2021. godine uz ispravak podneskom od 22. prosinca 2022. godine na način da potražuje 32.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i 1.560,00 kn na ime naknade imovinske štete.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti i naveo da je točno da je dana 12. studenoga 2015. godine oko 11 sati u dvorištu stanarskog kuće na adresi S. 38 u S. došlo do prepirke tužitelja i tuženika, ali da nije točno da je on snažno uhvatio tužitelja za vrat, a potom ga trzajem tijela bacio na pod gdje ga je dok je ležao na boku uhvatio rukama za glavu i glavom ga udarao o pod, što je ponovio nekoliko puta, istovremeno ga pritiskajući tijelom o pod, već suprotno, da je tužitelj prvo verbalno napao njegovu majku te na njega kasnije nasrnuo te ga s objema rukama odgurnuo u namjeri da ga udari i baci na pod pri čemu da je tuženik izgubio ravnotežu te instinktivno, kako bi izbjegao udarac i pad, obuhvatio rukama tužitelja što je uzrokovalo pad obojice na tlo. Tuženik nadalje navodi da je odmah nakon predmetnog štetnog događaja isti prijavio I. P. postaji u S. te da je policijska postaja protiv obojice pokrenula prekršajne postupke. Osporio je tuženik i medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio tužbi navodeći da zdravstveni problemi tužitelja nemaju nikakve veze s predmetnim štetnim događajem.

4. U provedenom postupku sud je pregledao spise Prekršajnog suda u Splitu broj: PpJ-770/15, PpJ-51/16, spis Općinskog državnog odvjetništva broj: K-DO- 2070/15, spis PP SD, I. P. postaje 511-12-23-50-105/16 i 511-12-01-

15473/15, zdravstveni karton tužitelja, dopis tvrtke L. d.o.o., saslušao parnične stranke i svjedoke M. P., A. R., M. R., I. M., M.

B., S. M., I. R., saslušao vještake dr. A. P., dr. D.

Tripalo, dr. N. S.. Sud je druge dokaze prijedloge odbio kao suvišne, posebice pisane isprave koje su stranke priložile u ovaj spis, a tiču se od ranije među njima neriješenih imovinskopravnih odnosa, aludirajući time na motive prepirke, a što može biti razmatrano jedino u domeni kaznenog prava, ne i u domeni građanskopravne odgovornosti za naknadu štete o čemu je ovdje riječ.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je dana 12. studenoga 2015. godine oko 11 sati u dvorištu kuće na adresi S. 38 u S. došlo do prepirke tužitelja i tuženika, a što jasno proizlazi i iz pregledanih spisa P. suda u S..

7. Sporno je li prilikom te prepirke tuženik tužitelju nanio u tužbi opisane ozljede i bi li zbog toga tuženik bio odgovoran tužitelju naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu.

8. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu broj: PpJ-770/15, PpJ-51/16, spisa Općinskog državnog odvjetništva broj: K-DO-2070/15 i spisa PP SD, I. Policijske postaje 511-12-23-50-105/16 i 511-12-01-15473/15 utvrđeno je da je dana 12. studenoga 2015. godine u 11,50 sati u S., na adresi S. ulica 38, došlo da narušavanja javnog reda i mira te da je protiv obje parnične stranke zbog toga nakon prigovora protiv prekršajnog naloga vođen prekršajni postupak. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 6 Pp J-1848/2019-46 od dana 06. studenoga 2019. godine tužitelj je oslobođen optužbe da je počinio prekršaj iz odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnoga reda i mira (Narodne Novine 5/90...29/94) uz obrazloženje da prekršajno djelo koje mu se stavljalo na teret nema obilježja bića prekršaja jer se nije radilo o događanjima na javnom mjestu, već u privatnom dvorištu. U ovom prekršajnom postupku su u svojstvu okrivljenika i svjedoka saslušane i ovdje parnične stranke, a koje su pred tim sudom u bitnom iskazivali jednako kao i pred ovim sudom kada su saslušani u svojstvu parničnih stranaka.

9. Tužitelj N. I., saslušan na raspravi održanoj dana 26. rujna 2018. godine, naveo je da su tuženik i on prvi susjedi, budući da žive u kućama koje su oko 3 m udaljene jedna od druge, a sporni događaj da se zbio u dvorišnom prostoru ispred ulaza njegove kuće. Spornog dana da je izašao na taj dvorišni prostor s sklopivim- prijenosnim sušilom za robu i ostavio ga kako bi se roba osušila, a u tom trenutku da mu je pristupio tuženik i zatražio od njega da ukloni to sušilo uz obrazloženje kako na to nema pravo. Dalje navodi kako je s tuženikom, odnosno njegovom obitelji imao neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi nekretnina, odnosno i tog dvorišnog prostora, međutim to da je riješio u svoju korist, tako da je na spomenute tuženikove riječi odgovorio kako ima pravo sušiti robu i skrenuo mu pozornost kako mu je i njegov tada pok. otac priznao to pravo u vještvu angažiranog vještaka A. Z.. Na njegovo spominjanje tuženikova oca, tuženik da mu je izričito zabranio bilo kakvo spominjanje njegovog oca, unio mu se u lice i ničim izazvan u smislu njegovog verbalnog ili kakvog drugog ispada, uhvatio ga za vrat ("kravatu") i brzim i stručnim zahvatom ga preko kuka oborio na pod. Da je pao na bok ali da se ne može sjetiti na koju stranu, odletjele su mu naočale za vid, a tuženik da mu je svojim tijelom pritisnuo torzo i skakao po njemu, a pored svega i dalje da ga je rukom držao za vrat i udarao glavom o pod. Od ovakvog nasrtaja misli kako je izgubio svijest, u svakom slučaju da nije bio pribran, a kada je došao sebi bio je na podu, tuženik je stajao na nogama, a on da se pridigao i nakon svega mu se opet obratio praktički istim riječima koje mu je uputio prije fizičkog kontakta. Međutim, da na ovome nije završilo, budući ga je tuženik još dva put bacao na pod na isti način i u oba slučaja da ga je gušio i skakao po njegovom tijelu. Nakon trećeg bacanja opet da se podigao i pobjegao u svoju kuću, jer se uplašio za život i zdravlje. Na licu mjesta da je bila tuženikova majka i još jedan čovjek koji je po njegovom mišljenju njegov zaposlenik, a stajao je iza tuženika. Tuženikova majka da je bila nekoliko metara udaljena od njih, ali nitko od to dvoje svjedoka nije ni na koji način reagirao. Nakon ovog događaja slučaj je prijavio policiji, a na HKP KBC S. otišao je sutradan, jer ga onog spornog nije imao tko prevesti. Na pitanje pun. tuženika je li gospođa R. bila sama prilikom spornog događaja, odgovorio je kako se ne može sa sigurnošću toga sjetiti, ali da je moguće da je uz nju bilo malodobno dijete, koje je na lice mjesta stupilo kasnije. Na daljnje pitanje je li prvi verbalni kontakt imao s tuženikom ili s njegovom majkom, odgovara prvo s gospođom R. koja mu je iskazala protivljenje njegovom sušenju robe. Na daljnje pitanje je li prije štetnog događaja ili nakon njega imao kakvu prometnu nezgodu i ozljedu kralježnice, odgovorio je negativno. Na daljnje pitanje koje je ozljede zadobio ovim slučajem, odgovorio je kako ga je boljela glava, vratom da nije mogao rotirati, boljelo ga je prsište, zbog čega da nije mogao ni spavati.

10. Tuženik je u svom stranačkom iskazu kazao kako je neposredno prije spornog događaja sjedio u prostoru svog tadašnjeg ureda koji je tek dva metra udaljen od dvorišta o kojem je govorio tužitelj i pamti kako je čuo viku koja je dolazila s te nekretnine, zbog čega da je prestao raditi, digao se i stupio na dvorište, gdje je vidio tužitelja i svoju majku koja je za ruku držala njegovog nećaka J. (dijete predškolske dobi) a između njih da je bilo postavljeno sušilo o kojem je tužitelj govorio. Napominje, kako je prije izlaska na lice mjesta čuo kako tužitelj viče na njegovu majku, vrijeđa je i obraćajući joj se riječima: "da je luda i da je treba staviti u ludnicu". Kada se približio majci i tužitelju obratio mu se riječima kako će ovaj problem oko korištenja dvorišta riješiti sud, na što da mu je tužitelj odgovorio: "neću ja čekati sud, to ću ja sada riješiti". Pamti kako je u jednom trenutku tužitelj otišao u kuću i vratio se s nekakvim papirom i spominjao njegovog pok. oca, a on da mu jasno dao do znanja, kako ne želi slušati priče o svom pok. ocu, držeći kako to i nema smisla jer se radi o prošlosti. U svakom slučaju nakon razmijenjenih riječi tužitelj da mu je pristupio, zapravo da ga je udario sa oba otvorena dlana prema prsima, a on da je zbog toga izgubio ravnotežu i uhvatio ga s obje ruke oko ramena, tako da su zajedno pali na pod i to on na leđa, a tužitelj na njega. U tom trenutku da nije bilo nikakvog udaranja, niti korištenja šaka, kako s njegove tako i s tužiteljeve strane, već da su se odmah pridigli, međutim, tužitelj da je još u dva navrata nakon toga nastavio s riječima i nasrtanjem, zbog čega da ga je uhvatio i u tom "klinču" da su dva puta pali na pod i to jednom na jednu, a drugi put na drugu stranu. Napominje, kako je tužitelj u iskazu istaknuo njegova bacanja izvedena na stručan (judo) način, što nije točno. Naime, da je kao dijete imao zdravstvenih problema s kukovima (pertes) , zbog čega u djetinjstvu i mladosti pa i za vrijeme odsluženja vojnog roka bio oslobođen bilo kakvih tjelesnih aktivnosti, niti je bio u mogućnosti baviti se sportom. Konačno, u životu da se nije nikada potukao. Nakon ovog događaja da je otišao na policiju i prijavio napad, uz napomenu kako je tužitelj pristupio u PU 15 minuta nakon njega, a imao ga je prilike vidjeti. Nakon spornog događaja da je osjećao tegobe u prsištu zbog čega je nakon tri dana otišao na HKP KBC S., gdje mu je po obavljenom RTG pregledu utvrđeno nagnječenje prsišta. Na pitanje pun. tužitelja koliko je ukupno trajao fizički sukob između njega i tužitelja, odgovara kako su samo ukupno u tjelesnom kontaktu bili tri puta po desetak sekundi. Na daljnje pitanje kako je prestao fizički kontakt stranaka, odgovara kako su se nakon trećeg pada razdvojili i otišli svatko na svoju stranu. Na pitanje pun. tuženika kako je reagirao njegov nećak, odgovara kako je bio šokiran zbog čega se pomokrio u hlače.

11. M. P., saslušana u svojstvu svjedokinje, sudu je iskazala da je prijateljica tužitelja, a tuženika da ne poznaje, uz napomenu kako joj je dobro poznata zgrada gdje živi tužitelj. O predmetnom događaju zna isključivo na temelju kazivanja tužitelja te na temelju njenog odlaska s tužiteljem na HKP KBC S. gdje je obavio medicinske pretrage, a i saznanja nakon toga, budući da ga je posjećivala kontinuirano daljnjih mjesec dana. Tužitelj da ju je dan nakon spornog događaja nazvao telefonom i kazao joj da je imao tešku noć i da je zadobio ozljede, zbog čega da je ona otišla k njemu u stan nakon čega da su zajedno otišli u KBC. Tužitelj da joj je pričao kako je s tuženikom izbio nekakav spor oko prostora gdje živi, kako ga je tuženik uhvatio "u kravatu" i bacio na pod, udarao glavom i nogom pritisnuo abdomen, zbog čega da ga je sve boljelo i da se loše osjećao. Do bolnice da su otišli taksijem i da ga je čekala dok ovi nije obavio potrebne medicinske pretrage i preglede, a nakon toga da su zajedno otišli kod njega kući gdje se naredno vrijeme oporavljao od ozljeda. Sjećam se da se tužio na leđa, predio vrata a boljelo ga je i prsište. Tužitelj da je nosio Schantzov ovratnik te da mu je nakon zadobivenih ozljeda kupovala namirnice i sve što mu je bilo potrebno za normalan život, kuhala, prala odjeću i čistila, a tužitelj da se mogao samostalno brinuti o svojoj higijeni.

12. A. R., majka tuženika, potvrdila je sudu da je prilikom štetnog događaja bila na licu mjesta. Da se sjeća kako se vratila iz osnovne škole s unukom (sinom drugog sina) i na dvorišnom prostoru i to na njegovom najužem dijelu vidjela prijenosno sušilo s rubljem u potpunosti rasklopljeno. U prvi mah da se iznenadila jer od 2008. na ovom prostoru se ništa nije ostavljalo, uz napomenu kako je s tužiteljem vodila sudski spor u vezi te nekretnine i upravo u vezi korištenja dvorišta za sušenje robe, a taj spor da je tužitelj izgubio. Zbog toga da je pomislila kako se radi o sušilu i robi nove podstanarke tužitelja, stoga da je pristupila na vrata u prizemlju i nekoliko puta pokucala, ali da joj nitko nije otvarao. Kada se odlučila otići u svoj stan na prozoru na katu svoje kuće pojavio se tužitelj koji se praktički odmah spustio s kata objekta u dvorište i pristupio joj uz salvu psovki i ružnih riječi poput "najskuplja kurvo sve si zaradila na pički", "ludo jedna ajde u ludnicu liječiti se" i tome slično, a sve uz obrazloženje kako on na tom mjestu želi i namjerava sušiti robu. Ove riječi da je čuo tuženik koji je u tom trenutku u svom uredu bio udaljen tek dva metra od mjesta događaja, zbog čega da je izašao iz stana i pristupio na dvorišni prostor te molio tužitelja da prestane s daljnjim maltretiranjem njegove majke. Na ove riječi tužitelj da je pristupio tuženiku i odgurnuo ga rukama, zbog čega je tuženik izgubio ravnotežu i udario u zid objekta, a nakon toga se uhvatio za tužitelja te su oni tako držeći se u "klinču" pali na pod. Odmah su se podigli i nastavili s galamom uz tužiteljeve uvrede tuženiku, poput "lud ti je bio i otac koji te zatrovao ludilom", a nakon toga su se opet uhvatili u klinč i zbog toga opet pali na pod. Sve navedeno ponovilo se još jednom, pa su pali i po treći put, uz napomenu kako je jednom tužitelj pao na tuženika, jednom tuženik na tužitelja, a misli kako su treći put pali na svoje bokove. Nije sigurna za treći put jer se fokusirala na unuka, koji je bio nazočan sve vrijeme događaju, koji se zbog ovog događaja pomokrio u hlače, a zbog šoka plakao. Fizički sukob stranaka da je završio njihovim podizanjem nakon trećeg pada i nakon toga da među njima više nije bilo fizičkog kontakta. Sjeća se kako je tuženik u više navrata kazao tužitelju da sačeka ishod sudskog postupka koji se vodi između njih. Tuženik da je zbog zdravstvenih tegoba i problema s kukom čitav život bio oslobođen tjelesnih aktivnosti, kako u školi tako i izvan nje i nije se bavio nikakvim sportovima pa tako ni borilačkim vještinama. Tužitelja da je vidjela dan nakon spornog događaja u razgovoru s trećom osobom i tada da nije bilo ničega na njemu. Sjeća se da je odmah po okončanom sukobu primijetila na tužiteljevom desnom obrazu malu crvenu posjekotinu dužine oko 2 cm i pitala ga o tome je li ga možda tužitelj ogrebao noktom ili slično, međutim tuženik da joj je odgovorio negativno i pretpostavio kako bi se moglo raditi o porezotini njegovog zatvarača (patenta) na kožnoj jakni koju je nosio. Dodaje kako je jutro nakon spornog događaja, negdje oko 6 i 30 – 7,00 sati vidjela i čula tužitelja kako obavlja uobičajene poslove za to doba dana, odnosno kako radi nešto sa suđem i tome slično. Na kraju dodaje kako osobno poznaje saslušanu svjedokinju M. P. i zna da posjećuje tužitelja te povremeno dolazi k njemu na ručak, međutim da je nije imala prilike vidjeti ni petnaest dana nakon spornog događaja, a ni tog dana. Spornog događaja na licu mjesta da su bile stranke, unuk i ona te svjedok I. M. koji je bio u uredu tuženika i koji je zbog galame izašao na lice mjesta. Po njezinom saznanju prvi da je otišao prijaviti ovaj događaj u policiju tuženik, a nakon njega da je otišao tužitelj. Na kraju dodaje da joj je zaposlenica obližnje pekare B. u S. ulici i to gđa J. koja je rodom s otoka V.,

kazala kako je njezinu sestru zaposlenu kao medicinsku sestru u KBC S. tužitelj molio da mu pomogne da kod nadležnih liječnika ishodi dijagnoze koje bi bile teže naravi i koje bi mu donijele povoljniju situaciju u budućoj parnici koju će pokrenuti radi naknade štete. Navodno da je svoje ozljede prikazao kao posljedicu prometne nezgode.

13. Svjedokinja M. R., bivša nevjesta tuženika, sudu je navela kako ona još od 2012. nije u braku s tuženikovim bratom, međutim da i danas živi u istoj ulici, odnosno u susjedstvu parničnih stranaka, a o predmetnom događaju da nema neposrednih saznanja, već sve što zna temelji isključivo na priči svoje bivše svekrve, saslušane svjedokinje A. R. i njene kćerke V. koja je u vrijeme događaja bila malodobna osoba i nalazila se u stanu u prizemlju. Radi pojašnjenja, stan u kojem je živjela i danas živi položen je neposredno uz sporni dvorišni prostor. Dakle, A. R. da joj je pričala kako je na dvorišnom prostoru zamijetila sušilo za robu tužitelja kojem se tada obratila i kazala mu da ga više tu ne drži, da joj je on nakon toga uzvratio uvredama zbog čega da je na lice mjesta izašao tuženik koji se upustio u verbalni sukob s tužiteljem koji mu je navodno vrijeđao oca, nakon čega je došlo i do fizičkog kontakta stranaka, njihovog naguravanja i padanja. Nema saznanja je li tužitelj zbog svega otišao k liječniku, zna samo da ga je viđala danima nakon spornog događaja i nije primijetila na njemu nikakvih ozljeda niti zavoja ili kakve druge medicinske opreme ili pomagala. Upitana tko je po njenom saznanju bio na licu mjesta prilikom sukoba, navodi stranke, bivšu svekrvu i njezinog unuka, odnosno polubrata njene kćerke u dobi oko 7 godina i djelatnika tuženika, a tuženik da je navodno prijavio ovaj događaj policiji. Njezina kćerka za vrijeme sukoba nije bila neposredan očevidac, odnosno da je ista iz svoje sobe čula plač svog polubrata, nakon čega da je pristupila na lice mjesta, ali sukob da je već bio okončan. Tužitelja prilikom susreta nakon spornog događaja da nije imao probleme s hodom ili slično te ga nije vidjela da vozi automobil.

14. Svjedok I. M. sudu navodi da je za predmetnog događaja bio u uredu u prostoru tuženika u prizemlju koje je položeno neposredno uz dvorište gdje se dogodio sukob. Sjeća se da je i on pristupio u ovo dvorište zbog buke, odnosno poznatih glasova koje je čuo i kada je iz ureda pristupio na lice mjesta vidio je A. R. i parnične stranke te A. unuka koji je bio malo dalje od ovih ljudi i čekao je da mu baka otvori vrata stana. Vidio je kako se stranke unose jedan drugome u lice, kako se guraju prsima i međusobno jedan drugome dobacuju razne riječi kojih se ne može sjetiti. Napominje kako zbog svih okolnosti a prvenstveno zbog vlastitog šoka i iznenađenja nije zamjećivao niti upamtio detalje o riječima koje su izgovorili niti se sjeća kako su pali na pod, ali je siguran da su dva puta padali na pod, a za treći pretpostavlja. Nije primijetio bilo kakve zahvate kod bilo koje od stranaka zbog čega je došlo do ovih padova. Osim naguravanja da nije primijetio bilo kakve udarce otvorenom ili zatvorenom šakom bilo koje stranke, niti bilo kojim drugim dijelom tijela. Nakon posljednjeg podizanja s poda stranke da su se uz galamu razdvojile i svatko je otišao svojim putem, odnosno u svoju nekretninu. Kod tužitelja nakon sukoba ili naknadno nakon ovog događaja da nije zamijetio nikakve ozljede, šepanje ili kakve zavoje, odnosno druga medicinska pomagala. Opisani sukob stranaka da nije trajao duže od 10 minuta. A. R. da je bila udaljena od stranaka za vrijeme njihovog verbalnog i fizičkog sukoba korak-dva. A. R. da za vrijeme sukoba nije stranke pokušala razdvojiti fizički, ali da je svakako nešto govorila.

15. M. B. je iskazala da je dugogodišnja radna kolegica tuženikove majke s kojom je ostala u prijateljskim odnosima, a kako žive praktički u susjedstvu, redovito se posjećuju i o svemu razgovaraju, pa da joj je tako poznat i predmet ovog spora, uz napomenu kako ona o samom događaju nema nikakvih neposrednih saznanja. Napominje, kako je zapamtila da se taj incident zbio 12. studenog 2015., a to pamti iz razloga što su majka tuženika i ona nakon razgovora o ovom incidentu pretpostavljale da će možda biti bitno znati kada se on dogodio pa smo ga i zapisale. Dakle, ona da je u kuću obitelji R. pristupila 12. studenog 2015. oko 12,00 sati po pozivu tuženikove majke, koja joj je rekla kako je prije toga otišla po svog unuka u O. D. (dijete u dobi oko 7 godina) i kada se vratila kući zatekla je tužiteljevo prijenosno sušilo na kojem je bila obješena njegova roba, a koje je bilo postavljeno u blizini vrata između kuća obitelji stranaka. Na pristojan način da je upozorila tužitelja da to nije mjesto za držanje sušila, a on da je to odbio i nakon toga da ga je počeo vrijeđati i izbio je verbalni sukob. Napominje, kako je na temelju prethodnih razgovora s gospođom R. čula da stranke imaju niz neriješenih imovinskih pitanja i odnosa te da su zbog toga bili već u sporu. Također napominje kako joj je majka tuženika ovo pričala u nazočnosti svog spomenutog unuka koji je po opažanju bio vidno uznemiren i dijelom mokrih hlača jer se očito pomokrio od straha. Nadalje, majka tuženika da joj je kazala kako je uslijed svega na lice mjesta uz nju i tužitelja pristupio i njezin sin, tuženik kako bi je obranio od tih verbalnih napada i zbog toga da se upustio u svađu s tužiteljem, nakon čega da je došlo do njihovog fizičkog naguravanja. Čula je da je tužitelj udario u desnu stranu prsa tuženika i da su pali oboje na pod. Također da je čula da su se u dva-tri navrta padali i dizali s poda, ali nije čula da su izmijenili nekakve udarce. Nakon štetnog događaja da je po dolasku u dvor zatekla tuženikovu majku i malog spomenutog nećaka te bivšu nevjestu tuženika, odnosno bivšu suprugu njegovog brata M. R.. Kod tužitelja da sutradan nije vidjela nikakve ozljede.

16. S. M., dugogodišnja prijateljica obitelji R. o predmetnom događaju nema neposrednih saznanja, već ih isključivo temelji na kazivanjima tuženikove majke A. R., koju je u nedjelju 15. studenog 2015. srela ispred trgovine na vrhu splitskog pazara. Znala je od ranije da između obitelji I. i R. postoje problemi i da su u sporovima, a za konkretan događaj majka tuženika da joj je rekla kako se obratila tužitelju usmenom zamolbom radi uklanjanja njegovog pokretnog sušila za robu na što joj je on uzvratio neprimjerenim riječima, uvredama i galamom, a da je isto tako nastavio i prema tuženiku koji je u međuvremenu pristupio zaštititi majku. Čula je da je osim njih troje događaju nazočio i tuženikov nećak koji se uznemiren događajem pomokrio u gaće. Da je dana 15. studenog 2015. dok je razgovarala s majkom tuženika, igrom slučaja vidjela i tužitelja koji se vraćao s pazara držeći u obje ruke vrećice s namirnicama koje je očito kupio tom prilikom. Prošao je neposredno uz njih dvije dok su razgovarale. Tom prilikom da ga je dobro vidjela, zapamtila njegov žustar korak i nije primijetila nikakvu ozljedu ili trag ozljeđivanja. Napominje, kako je tužitelja viđala i nakon ovog susreta u više navrata na različitim mjestima, a ni tada nije primijetila ništa od tragova ozljede. Obitelj R. pa tako i tuženika doživljava kao poštenu, mirnu obitelj nesklonu incidentnom i agresivnom ponašanju.

17. I. R., brat tuženika, o predmetnom događaju upoznat je malo nakon njegovog okončanja, kada su ga majka ili brat (tuženik) nazvali preko telefona i pozvali da hitno dođe kući, jer je u to vrijeme kod njegove majke bio njegov sin koji je tada bio u dobi od 8 godina. Iz tog poziva je shvatio da se dogodio nekakav sukob, zbog čega je odmah autom krenuo prema S. ulici i malo niže od Županijskog suda u Splitu, u Gundulićevoj ulici, iz automobila da je vidio tužitelja kako se kreće pješice u smjeru zgrade suda, a tek jedan-dva minuta nakon toga i tuženika kako se kreće u istom smjeru. Trenutak njihovog mimoilaženja bio je kratak i nije zamijetio nikakvih uočljivih tragova ozljeđivanja kod stranaka. Nakon što je pristupio u majčinu kuću zatekao je nju, kćerku V. R. (tada u dobi od 15 godina) i spomenutog sina J. R. koji je bio u očitom šoku i mokrih hlača. Napominje, kako sukob tužitelja s njegovom obitelji datira već dugi niz godina, kako je i sam doživio niz neugodnosti poput prolijevanja vrućom kavom i tome slično, a posljedice danas trpi i njegov sin što doista ne može prihvatiti. Majka da mu je na dan štetnog događaja kazala da se s tužiteljem verbalno sukobila zbog nekakvog sušila za robu, da joj je tužitelj uputio niz uvredljivih riječi, zbog čega da je tuženik, čiji je ured u neposrednoj blizini, izašao i pristupio im te kako se verbalni sukob nastavio i kako je tužitelj tuženiku opsovao njihovog pok. oca zbog čega da je došlo do fizičkog naguravanja stranaka te da su na kraju svega pali i na pod. Sljedećih dana da je vidio tužitelja, i to možda tri-četiri puta u tjednu jer je redovito odlazio po sina u školu. Tim prilikama da nije kod njega zamijetio nikakvih ozljeda, tragova ozljeđivanja ili medicinske opreme i pomagala.

18. Na okolnost ozljeda koje tužitelj navodi u tijeku postupka, sud je u postupku izveo dokaz vještačenjem po vještacima dr. D. T. (ortoped), dr. M. T.

(neurolog) i dr. N. S. (psihijatar).

19. Dr. D. T. je nakon pregleda dostupne medicinske dokumentacije navela da su tužitelju nakon štetnog događaja postavljene dijagnoze udarac u glavu, prijelom šestog desnog rebra te istegnuše vratnih mišica. Da je napravljena RTG obrada te je postavljen šancov ovratnik, a prijelom šestog rebra da je liječen konzervativno. Tužitelj da je redovito odlazio na kontrole kod neurokirurga te da se u nalazima iz travnja 2016. opisuju kretnje u vratu terminalno ograničene sa napetim mišićima vrata, da je tužitelj upućen i na fizikalnu terapiju, a 14. srpnja 2016. da je napravljena magnetska rezonanca vrata koja je pokazala degerativne promjene vratne kralježnice u kojima bi tužitelj mogao imati ograničenu pokretljivost vrata. Mišljenja je da isključivo zbog ovog štetnog događaja za prijelom jednog rebra i trzajne ozljede vrata umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 2%. Bolove jakog intenziteta da je imao 2 dana, srednje intenziteta 1 tjedan i slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno i još jedan tjedan 2 sata tjedno, a da naruženosti nema. Nadalje navodi da iz zdravstvenog kartona od 2012. koji nije cjelovit ne vidi da se tužitelj ranije liječio zbog vratne kralježnice, ali da se liječio zbog donjeg dijela kralježnice. Služila se iskustvenom metodologijom, a tužitelja nije osobno pregledala. Nakon ovakvih ozljeda stabilizacija nastane nakon 3 mjeseca od ozljede. Što se tiče nelagodnosti tužitelj da je nosio šancov ovratnika zatim je vršio regentska slikanja, magnetsku rezonancu i odlazak više puta na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede. Dodaje i da je običajeno da tužitelj ne ide odmah na pregled jer misli da će bolovi proći. Tuđa njega i pomoć da se sastojala prvenstveno kao nemedicinska pomoć, kao pomoć kod obavljanoj osobne higijene zatim odlazaka na preglede, pripreme i nabavku hrane. U odnosu na necjelovitost zdravstvenog kartona tužitelja, navodi da je uobičajeno da u zdravstvenom kartonu nedostaju dijelovi samog kartona pogotovo ovi u starom obliku a daju se samo kompjuterski izlisti, a rendgen konkretno u ovom slučaju da nije bio potreban jer je očitan jednostavni prijelom.

20. Dr. M. T., neurolog, sudu je iskazala, a s obraćanjem pažnje na višestruke preglede neurokirurga, pregled neurologa, MNG nalaz i tijek fizikalne terapije kao i magnetsku rezonancu vratne kralježnice i priloženi preslik zdravstvenog kartona koji je dostupan, uzimajući u obzir i postojeće degerativne promjene i njihove reperkusije na korijene živaca nalaz magnetske rezonance i činjenicu da se tužitelj već ranije liječio zbog promjena lumbalne kralježnice, da je u spornom događaju došlo do oštećenja koje je umanjilo životnu aktivnost tužitelja za 2%, odnosno sve skupa 4% jer se radi o različitim organskim sustavima.

21. Dr. N. S., psihijatar, navodi da je tužitelj dobio istegnuče vratne kralježnice prijelom prednjeg kraka 6 rebra i udarac u glavu. Tužitelj da je zbog navedenih povreda trpio jake strahove u trajanju od 2 dana, srednje jake strahove u trajanju od 7 dana. Mišljenja je da su kvaliteta života i psih. integritet kod tužitelja zbog navedenih povreda bili umanjeni u iznosu od 2%. Strah slabijeg intenziteta da je postojao u trajanju od 3 tjedna. Psihičke smetnje da su nastale kao posljedica tjelesnog oštećenja jer se radilo o prijelomu 6. rebra, istegnuću vratne kralježnice i udarcu u glavu. Zbog navedenih tjelesnih smetnji tužitelj da je imao psihičke smetnje u vidu tjeskobe, napetosti, preosjetljivosti. Smanjenje životnih aktivnosti odnosno povreda prava osobnosti tj. narušenog zdravlja uklapa se u ocjenu ortopeda i neurologa od 4%. Osobno da nije pregledao tužitelja, a eventualni nedostatak nalaza u kartonu ne utječe na njegov nalaz i mišljenje.

22. Saslušanjem svih svjedoka u ovom postupku sud je došao samo do saznanja onih činjenica koje među strankama nisu niti bile sporne, a to je činjenica da je dana 12. studenoga 2015. godine zaista došlo do prepirke između tužitelja i tuženika u dvorištu kuće na adresi S., S. 38. Također, saslušane svjedokinje M.

P., M. R., M. B., S. M., I. R. o predmetnom

štetnom događaju nemaju neposredna saznanja, već samo prepričavaju ono što su o štetnom događaju čuli kazivanjem bilo od parničnih stranaka, bilo od saslušane svjedokinje A. R., majke tuženika. A. R., majka tuženika, nesporno je bila prisutna u trenutku prepirke tužitelja i tuženika, a što potvrđuje i sam tužitelj u svom stranačkom iskazu. Ona (A. R.) je posvjedočila o prvotnom verbalnom obračunu između tužitelja i tuženika, nakon čega da su se obojica počela naguravati i tri puta padati na tlo. Fizičkih udaraca da nije bilo. Svjedok I. M., zaposlenik tuženika, je također nazočio prepirci i sudu je posvjedočio da su se stranke jedna drugoj unosile u lice, gurale se prsima, ali također potvrđuje da među njima nije bilo nikakvog fizičkog sukoba (udaraca). Dakle spornu činjenicu je li tuženik fizičkim udarcima tužitelju nanio tjelesne ozljede nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio.

23. Stranački iskaz tuženika je u potpunosti u skladu s iskazima saslušane svjedokinje A. R., ali i s iskazom saslušanog svjedoka I. M., kao jedinih očevidaca ove prepirke i to u pogledu odlučne činjenice da među strankama nije bilo fizičkog obračuna u smislu fizičkih udaraca. S druge strane, navodi samog tužitelja da ga je tuženik u sred prepirke uhvatio za vrat, u „kravatu”, brzim i stručnim zahvatom preko kuka oborio na pod, svojim tijelom pritiskao torzo i skakao po njemu i udarao mu glavom o pod te kasnije još dvaput bacao na pod, gušio ga i skakao mu po tijelu, ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, odnosno ove navode tužitelja nije potvrdio baš nitko od ostalih saslušanih svjedoka koji su nazočili štetnom događaju.

24. Odredbom čl. 1045. st. (1) Zakona o obveznim odnosima propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1052. st. (1) Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Zakon o obveznim odnosima dakle ne definira pojam nužne obrane, pa se građanskopravni sadržaj pojma nužne obrane, odnosno prekoračenja nužne obrane utvrđuje odgovarajućom primjenom kaznenopravnih odredbi. Prema odredbi čl. 29. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11) koji je važio u vrijeme štetnog događaja nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. To znači da se obrana mora ravnati prema intenzitetu napada, prema vrsti i jačini napada jer obrana mora prema svom intenzitetu i načinu biti takva da bude dovoljna za odbijanje predstojećeg napada. Ako štetnik prekorači nužnu obranu odgovarat će oštećeniku za naknadu štete koja je nastala samo tim prekoračenjem.

25. Stajalište sudske prakse primjerice Županijskog suda u Varaždinu u odluci broj Gž 2482/2016-2 je da u situaciji kada protiv tuženika kazneni postupak nije proveden prvostupanjski sud je dužan utvrditi da li je tuženik postupao u nužnoj obrani ili se radi o prekoračenju nužne obrane u kojem slučaju odgovara za štetu nastalu tim prekoračenjem.

26. Ovaj sud je mišljenja da tuženik u konkretnoj situaciji nije prekoračio nužnu obranu odnosno da su obje parnične stranke istodobno postupale u nužnoj obrani jer su i tužitelj i tuženik jedan drugoga odgurivali od sebe pa je takva obrana i jednog i drugog bila jednakog inteziteta i trajanja.

Nadalje, tužitelj u postupku nije dokazao da mu je tuženik fizičkim udarcima nanio opisane ozljede pa da bi se utoliko radilo o prekoračenju nužne obrane koja bi u tom slučaju zaista bila neprimjerena napadu u vidu odgurivanja. Sud je u provedenom postupku jedino sa sigurnošću utvrdio da je između tužitelja i tuženika došlo do naguravanja uslijed kojeg su i tužitelj i tuženik nekoliko puta padali na tlo i prilikom tih padova zadobili ozljede. Same ozljede i njihova jačina mogu se ovdje pripisati jedino nesretnom slučaju jer prilikom prepirke tuženik nije tužitelju zadao nikakve posebne fizičke udarce radi kojih su ove ozljede nastale, već su iste ozljede posljedica pada uslijed njihovog podjednakog naguravanja. I tužitelj i tuženik su dakle postupali u nužnoj obrani braneći se od napada podjednakim sredstvima (odguravanjem) uslijed čega je tužitelj nesretnim slučajem zadobio možebitne teže ozljede od tuženika, a što se nikako ne može pripisati krivnji ili odgovornosti tuženika.

27. Budući da ovaj sud nije utvrdio da bi radnjama tuženika, koje su bile istog inteziteta i trajanja kao i radnje tužitelja, tuženik prekoračio nužnu obranu, primjenom odredbe čl. 1052. st. (1) Zakona o obveznim odnosima, tuženik nije dužan naknaditi tužitelju štetu povodom ovog štetnog događaja, a zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kako je to i odlučeno točkom I. izreke presude.

28. Uslijed nedostatka pravne osnovanosti tužbe, izostala je i ocjena i analiza izvedenih dokaza po sudskim vještacima na okolnosti visine naknade štete pa tako i nalaza Dr. A. A. iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-

DO-2070/2015 i Osvrta na vještvo dr. I. B. koje je tuženik su spis dostavio kao prilog podnesku od dana 14.12.2021. godine.

29. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor dužan je naknaditi tuženiku trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u visini 100 bodova, za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 14.03.2017., 19.09.2017., 26.09.2018., 27.09.2018., 21.02.2019., 08.05.2019., 25.05.2021., 06.09.2021., 21.10.2021., 30.11.2021., 27.01.2022., sve u visini po 100 bodova, za pristup ročištu na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima od 11.03.2021. 50 bodova, za pristup ročištima koja su odgođena prije raspravljanja od 23.05.2018., 24.10.2019., po 25 bodova i za sastav obrazloženih podnesaka od 06.10.2017., 09.06.2021. i 14.12.2021., po 100 bodova, dakle ukupno 1600 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10 kuna iznosi ukupno 16.000,00 kn uvećano za PDV (25%) u visini 4.000,00 kn iznosi sveukupno 20.000,00 kn na što je sud obvezao tužitelja da isplati tuženiku uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.

U Splitu, 11. ožujka 2022.

S U D A C

Mislav Polić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis