REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 53 Povrv-366/2020.-10.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Bugi Mrzljak Stenzel, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H., javna

ustanova, sa sjedištem u Z., P., OIB:… , zastupana po

Odvjetničkom društvu H. & P. iz Z., protiv tuženika D.

G., H. K., Š. put , OIB: … , radi

isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 23. veljače 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. M., odvjetničkog vježbenika u

Odvjetničkom društvu H. & P. i tuženika, dana 11. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. H. Ž. iz Z., G. od 22. veljače 2008. broj Ovrv-13628/08.

kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 408,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 31. prosinca 2007., a iznose 43,39 kuna te nadalje na iznos glavnice od 1. siječnja 2008. do isplate te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovršnog i parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 22. siječnja 2008. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbu, protiv tuženog D. G. radi isplate glavnice od 408,00

kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 31. prosinca 2007. u iznosu 43,39 kuna, te nadalje na iznos glavnice od 1. siječnja 2008. do isplate. Osnova novčanog potraživanja je neplaćena RTV pristojba za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2007.

2. Na temelju tog ovršnog prijedloga javni bilježnik I. H. Ž. iz Z.,

G. je 22. veljače 2008. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-13628/08.

3. Tuženi je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, u kojem je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja. Naveo je da nije prijavio niti potpisao bilo kakvu ispravu tužitelju te da nije posjedovao TV prijemnik. Na adresi koju tužitelj navodi boravio je od 10. travnja 2006. do 15. ožujka 2007. kao podstanar s još jednom obitelji i gazdaricom koji su imali TV prijemnik i koji su inkasatoru mogli reći njegovo ime. Nije dobivao nikakve uplatnice, a da ih je dobio riješio bi to sa ostalim stanarima. U daljnjem tijeku postupka ponavljao je da ga je na prijavi prijemnika neosnovano netko drugi teretio i potpisao na što upućuje činjenica da sporna prijava prijemnika sadrži nepotpune podatke o njegovom JMBG-u koji potpisnik prijave nije znao i činjenica da je u prijavi prijemnika navedena adresa na kojoj nije uopće bio prijavljen.

4. Povodom prigovora tuženog doneseno je ovosudno rješenje od 17. kolovoza 2021. poslovni broj Povrv-366/2020.-.2. kojim je rješenje o ovrsi označeno u točki 2. ovog obrazloženja stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U provedenom dokaznom postupku prihvaćeni su dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5.1. Prihvaćanjem prijedloga tužitelja pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa), evidencije pretplatnika (list 31 i 43 spisa) i prijava prijemnika (list 32, 44 spisa).

5.2. Prihvaćanjem prijedloga tuženika pročitan je izvadak iz jedinstvenog registra osoba MUP-a (list 53 spisa).

6. Među strankama nije sporno da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza vlasnika prijemnika. To se uostalom temelji na odredbi članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 25/03. koji je vrijedio u utuženom razdoblju), prema kojem je pristojbeni obveznik svaki vlasnik radijskog i televizijskog prijamnika sve dok ga ne odjavi.

7. Međutim, među strankama je sporna osnovanost potraživanja tužitelja, odnosno sporno je li tuženik bio vlasnik prijemnika i izvršio prijavu prijamnika. Naime, tužitelj svoju tvrdnju da je tuženik bio vlasnik prijemnika i obveznik plaćanja RTV pristojbe temelji na prijavi prijemnika (list 32, kolor-kopija list 44), a tuženik tvrdi da je ta prijava prijemnika lažna isprava tj. isprava čiju autentičnost i istinitost osporava. Tužitelj u postupku nije predložio drugih dokaza za utvrđivanje ove odlučne činjenice (izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u tom je pogledu irelevantnan, jednako kao i evidencija pretplatnika u koju je tuženik uvršten na temelju osporene prijave prijemnika).

8. Prema odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13.) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članak 221.a ZPP/13. propisano da će sud postojanje činjenice, koju ne može sa sigurnošću utvrditi na temelju izvedenih dokaza, utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. U ovom predmetu utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi o utvrđivanju okolnosti postojanja potpisa tuženika na osporenoj prijavi prijemnika. Stoga, kada tuženik istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu prijavu leži na tužitelju jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu to jest činjenicu koja ne postoji (vidi u tom pravcu rješenje VSRH Rev-x 159/2016. od 2. ožujaka 2016. te u istovjetnom tipu predmeta presudu ŽS Osijek, Gž 133/2020. od 21. siječnja 2020.).

10. Prema tome, tužitelj je trebao dokazati da je tuženik vlastoručno potpisao prijavu prijamnika od 2. ožujka 2006. (list 32 i 44 spisa), jer na toj prijavi temelji tvrdnju da je tužitelj vlasnik prijemnika i time obveznik plaćanja pristojbe. To je tužitelj trebao dokazivati predlaganjem grafološkog vještačenja valjanosti potpisa tuženika na osporenoj prijavi prijamnika na kojoj je temeljio sporno potraživanje. Tužitelj je podredno mogao predlagati i druge dokaze kojima bi dokazivao da je tuženik u utuženo vrijeme bio vlasnik prijemnika i time obveznik plaćanja RTV pristojbe. Činjenica što je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza, ne daje sama po sebi pravo tužitelju da bezuvjetno obvezuje tuženika na plaćanje iste.

11. Zbog toga je teret dokaza bio na tužitelju, a kako tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu na kojoj temelji svoje potraživanje stav je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Ovdje još treba dodati da je tužitelj podneskom od 4. listopada 2019. (list 29 spisa) precizirao tužbeni zahtjev iz ovršnog prijedloga na temelju kojeg je donesen platni nalog (listovi 1-2 spisa) u pogledu zateznih kamata što bi, prema ocjeni ovog suda bilo mjerodavno za slučaj da je sud smatrao tužbeni zahtjev osnovanim, što ovdje, iz navedenih razloga nije slučaj. Zbog toga je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP/13. odlučeno kao pod točkom I. izreke.

12. U pogledu troškova, sud je sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17. o troškovima ovršnog postupka odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

13. S obzirom na to da je tužitelj u izgubio ovu parnicu to je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP/13. neosnovanim ocijenjen i njegov zahtjev da mu tuženik naknadi ovršni i parnični trošak. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2022.

Sutkinja:

Buga Mrzljak Stenzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku 8 (osam) od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP/13.). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka

iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP/13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP/13.).

DNA

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženi

Broj zapisa: eb307-a8091

Kontrolni broj: 023ef-0e535-71a99

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BUGA MRZLJAK STENZEL, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.