Republika
Hrvatska
Općinski
sud u
Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. 30 Pn-80/2020-97
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.A. iz P. M. , zastupanog po punomoćnicima T.B. I dr. odvjetnicima u P., protiv tuženika .S. iz P., M. , zastupanog po punomoćniku M.Z., odvjetniku z P., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 02. veljače 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati
iznos 20.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku po
stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) od 10. listopada 2012. do isplate, u roku 15 dana. II a) Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati
iznos 30.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a od 25. rujna 2013. do isplate, u roku dana.
b) Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos
1.408,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a od 19. siječnja 2011. godine do isplate, u roku 15 dana. c) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu imovinske štete iznad iznosa 1.408,00 kn do 2.688,00 kn, odnosno za iznos 1.280,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a od 11. prosinca 2010. do isplate u roku 15 dana.
III Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 17.651,70 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, koja je kod ovog suda zaprimljena 09. listopada 2012. pod posl. br. P-453/12, tvrdi da je tuženik pravomoćnom presudom ovog suda posl. br.
K-
124/11-21 od 27. veljače 2012. proglašen krivim što je na štetu tužitelja počinio
kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ-a, pa da je opisanim postupanjem tuženik tužitelj pretrpio neimovinsku štetu u vidu duševne boli i straha koje obzirom na dob tužitelja i njegovo zdravstveno stanje tužitelj cijeni na iznos 20.000,00 kn. Naime, tužitelj da je starije životne dobi, umirovljenik, te teški bolesnik srca, pa da svako uzrujavanje kod istog dovodi do opasnosti za njegovo zdravlje i komplikacija s bolešću srca. Tužitelj da ima 66 godina, te koristi lijekove za srce, a nakon štetnog događaja da je došlo do vidne promjene u vidu sniženog raspoloženja i životne aktivnosti kod tužitelja, radi čega da je tuženik tužitelju radnjama iz navedene presude počinio neimovinsku štetu te predlaže donošenje presude sadržaja kao u točki I izreke.
2. U svom odgovoru na tu tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe, te osnovanost tužbenog zahtjeva i po osnovi i po visini, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Dalje je u postupku naveo da je također donijeta pravomoćna presuda ovog suda broj 2 K-148/10 od 25. ožujka 2011. iz čega da je razvidno da tužitelj nije žrtva tuženika, nego da je upravo tužitelj inicijator sukoba među strankama, koji da je najprije kreirao imovinski spor među strankama, pa kada je tuženik u tom sporu inzistirao na svojim pravima, tužitelj da je uzvraćao prijetnjama pa da je stoga razvidan konfliktni karakter tužitelja zbog čega nema opravdanja da bi mu se dosudila ikakva novčana naknada za kasniji događaj kada je tuženik njemu prijetio, budući da se sve dogodilo u uvjetima konstantnog provociranja od strane tužitelja i konstantnog osporavanja tuženikovih građanskih prava vezano za koja se pred ovim sudom vode drugi parnični postupci. Vezano za štetni događaj koji se opisuje u presudi posl. br. 2 K-140/10 tuženik da je također pokrenuo parnični postupak za naknadu štete koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-260/12.
3. Tužitelj u tužbi, koja je kod ovog suda zaprimljena 25. rujna 2013. pod posl. br. P-367/2013 tvrdi da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-388/12-18 od 18. prosinca 2012. proglašen krivim što je na štetu tužitelja počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a, pa da je opisanim postupanjem tuženika tužitelj pretrpio neimovinsku štetu u vidu fizičkih i duševnih boli, straha i smanjenja životne aktivnosti, a također da je pretrpio i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom. Ukupno da cijeni kako mu je za popravljanje štete potreban iznos 40.000,00 kn jer je tužitelj starije životne dobi, umirovljenik, te teški bolesnik srca, pa da svako uzrujavanje kod istog dovodi do opasnosti za njegovo zdravlje i komplikacija s bolešću srca. Tužitelj da ima 66 godina, te koristi lijekove za srce, a nakon štetnog događaja da je došlo do vidne promjene u vidu sniženog raspoloženja i životne aktivnosti kod tužitelja, radi čega da je tuženik tužitelju radnjama iz navedene presude počinio neimovinsku i imovinsku štetu te predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu 30.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 2013. do isplate, te imovinsku štetu u iznosu 10.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2010. do isplate.
4. U svom odgovoru na tu tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe, te osnovanost tužbenog zahtjeva i po osnovi i po visini, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
5. Ovosudnim rješenjem posl. br. 6 Pn-208/2015 (budući da je predmet radi reorganizacije prešao u posl. br. Pn-208/2015) od 30. rujna 2015. određeno je da se spajaju ovosudni parnični postupci posl. br. 6 Pn-208/2015 (ranije 6 P-453/12) i Pn- 238/2015 (ranije P-367/13), te je određeno da će se jedinstveni postupak voditi i odluka donijeti pod posl. br. 6 Pn-208/15.
6. U ranijem tijeku postupka donijeta je presuda posl. br. 2 Pn-208/2015-55 od 27. travnja 2018. koja je postala pravomoćna dana 15. svibnja 2018. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu imovinske štete iznad 2.688,00 kn do 10.000,00kn, odnosno za iznos 7.312,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2010. do isplate, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu imovinske štete koja se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos 2.688,00 kn od 11. prosinca 2010. do 08. siječnja 2012. U toj je presudi bilo naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 20.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. listopada 2012. do isplate, te još i iznos 30.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 25. rujna 2013. do isplate, te još i iznos naknade imovinske štete u visini 2.688,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. siječnja 2012. do isplate, međutim u tom je dijelu navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. 6 Gž-853/2018-2 od 22. srpnja 2020. i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. U dokaznom postupku pročitano je: presuda Općinskog suda u Poreču – Parenzo posl. br. 2 P-124/11-21 od 27. veljače 2012. (str. 4-10), potvrda PP Poreč od 18. veljače 2010. (str. 27), medicinska dokumentacija (str. 29-38), presuda Općinskog suda u Poreču – Parenzo posl. br. 2 K-148/10 od 25. ožujka 2011. (str. 47-50), presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. 5 K-388/12-18 od 15. prosinca 2012. (str. 4-9 ranije spisa posl. br. 4 Pn-238/15), presuda Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Kž-141/13-5 od 04. lipnja 2013. (str. 10-14 ranije spisa posl. br. 4 Pn- 238/15), dopis Doma za starije i nemoćne osobe Poreč od 19. listopada 2015. (str. 76), presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. 5 K-147/13 od 21. listopada 2014. (str. 91-98), presuda Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Kž-103/15 od 13. studenog 2015. (str. 99-101), medicinska dokumentacija (str. 103-105, 134-142), raniji iskazi svjedoka na zapisniku od 30. rujna 2015. i to Aleksandre Radusinović i Antona Arko, te spis predmeta posl. br. P-260/12 prešao u Pu P-2116/2015 i posl. br. K-147/13. Također izvršen je uvid u fotografije (str. 28). U ponovljenom postupku saslušane su parnične stranke, te je provedeno medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja tužitelja J.A. po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u R. i koji je odredio vještake iz redova svojih stručnjaka, a sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ranije naveden ukidbene odluke.
8. Među strankama nije sporno da je presudom posl. br. 2 K-124/11-21 (str. 4- 10) tuženik pravomoćno proglašen krivim što je na štetu tužitelja počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ-a, kao ni to da presudom posl. br. K-388/12-18 (str. 4-9 ranije spis Pn-238/15) tuženik pravomoćno proglašen krivim što je na štetu tužitelja počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a.
Nije sporno niti to da je u navedenim presudama tuženik zapravo oglašen krivim za počinjenje kaznenih dijela ostvarenih u istom štetnom događaju, a iz pročitanih presuda proizlazi da je tuženik najprije u 13,00 sati 11. prosinca 2010. udarao željeznom šipkom tužitelja te mu na taj način nanio teške tjelesne ozljede da bi mu neposredno nakon toga (u 13,30 sati) uputio i riječi prijetnje kako se opisuje u presudi posl. br. 2 K-124/11-21 (str. 4-10).
9. Vezano za prigovor tuženika da postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti, stajalište je suda da obzirom na navedena utvrđenja iz pravomoćnih odluka koje su netom opisane, isto nije utvrđeno. Naime, tuženik tvrdi da je tužitelj neovlašteno došao na nekretninu tuženika sjeći kablove, međutim tijekom postupka isto nije dokazano, a teret tog dokaza je na tuženiku. Iz presude posl. br. 2 K-148/10 utvrđeno je da je ovdje tužitelj osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 129. st. 2. Kaznenog zakona na štetu ovdje tuženika, međutim taj se događaj zbio 18. svibnja 2010., dakle prije štetnog događaja koji je predmetom ovog parničnog postupka i u tom je kaznenom postupku ovdje tuženik kao oštećenik upućen da može ostvariti svoj imovinskopravni zahtjev u parnici.
Ovako nedvojbeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, pa kako su isti međusobno sukladni, te u skladu sa svim u postupku provedenim dokazima sud ih cijeni istinitim, za razliku od iskaza tuženika u dijelu koji je proturječan iskazima svjedoka i tužitelja.
10. Čitanjem presuda posl. br. K-147/13 i presuda posl. br. Kž-103/15 (str. 91- 101) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.
11. Uvidom u ovosudni spis predmeta posl. br. P-260/12 (prešao u Pu P- 2116/2015) utvrđeno je da je doista i tužitelj ovosudnom presudom posl. br. 2 K- 148/10 od 25. ožujka 2011. oglašen krivim da je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ-a na štetu ovdje tuženika, a koje je djelo počinjeno 18. svibnja 2010., dakle prije počinjenja kaznenih djela na koje ukazuje tužitelj u ovom parničnom postupku, kako je već rečeno. Čitanjem presude posl. br. 3 P-260/12-21 od 25. studenog 2013. (koja je u postala pravomoćna 07. listopada 2015.) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev ovdje tuženika da mu se dosudi naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela po tužitelju odbijen.
U ovom postupku tuženik zapravo tvrdi da ga je tuženik "isprovocirao" svojim ponašanjem, da je zapravo tužitelj doprinio vlastitoj šteti svojim konfliktnim ponašanjem. Međutim to iz gore navedenih presuda (posl. br. 2 K-124/11-21 (str. 4- 10) i posl. br. K-388/12-18 (str. 4-9 ranije spis Pn-238/15)) ne proizlazi, a kazneno djelo počinjeno na štetu tuženika za koje je tužitelj osuđen presudom posl. br. 2 K- 148/10 od 25. ožujka 2011. na takvo što ne može ukazivati, budući da je za predmetno kazneno djelo (za koje se kazneni progon pokreće povodom prijedloga, što znači na prijedlog oštećenika (čl. 129. st. 4. KZ/97)) tužitelj osuđen sukladno zakonu što znači da je ispunjena svrha i cilj kaznenog postupka: kako generalna, tako i specijalna prevencija, a za koji je kazneni postupak ovdje tuženik znao budući da ga je sukladno zakonu i pokrenuo, te u istom i sam sudjelovao kao oštećenik. U daljnjem tijeku događaja kako proizlazi iz spisa predmeta posl. br. P-260/12 je utvrđeno da obzirom na sve okolnosti predmetno djelo nije kod ovdje tuženika bilo takvog značaja da bi zahtijevalo dosudu pravične novčane naknade, slijedom čega sud zaključuje da ne postoji nikakav doprinos ovdje tužitelja nastanku i opsegu štete nastale kaznenim djelima počinjenim od strane ovdje tuženika, a koji su osnov ovom postupku.
12. Dakle, nesporan je sam štetni događaj, te je nedvojbena pasivna legitimacija tuženika.
13. Sporno je među strankama koja je to neimovinska šteta nastala tužitelju i u kojoj visini, te koja je to imovinska šteta nastala i u kojoj visini.
14. U cilju utvrđivanja visine postavljenih tužbenih zahtjeva, ali i osnovanosti tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a (koja propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ukoliko utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju) izveden je dokaz medicinskim vještačenjem.
Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. G.R (str. 216-223)
utvrđeno je da je zbog štetnih događaja koji su opisani kao kaznena djela tuženika u presudama posl. br. 2 K-124/11-21 od 27. veljače 2012. i posl. br. 5 K-388/12-18 od 18. prosinca 2012. tužitelj trpio strah i to primarni strah jakog intenziteta u trajanju od par minuta dok su trajali štetni događaji; sekundarni strah umjerenog intenziteta cca 3 mjeseca. Također vještak je naveo da je potrebna dodatna psihologijska obrada tužitelja kako bi se objektiviziralo postojanje i intenzitet aktualnih psihičkih tegoba, te da je potrebno pribaviti medicinsku dokumentaciju tužitelja za period prije štetnog događaja i neposredno nakon štetnog događaja, a sam tužitelj da se nije odazvao psihologijskom testiranju koje je bilo određeno za dan 15. studenog 2021. godine pa da isto nije provedeno.
Iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. R.M. (str. 225-229)
utvrđeno je da kod tužitelja srčana bolest u vidu paroksizmalne fibrilacije atrija i arterijska hipertenzija koje su bile prisutne i prije štetnog događaja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajima koji su predmetom ovog parničnog postupka, te da ti štetni događaji nisu pogoršali njegovo zdravstveno stanje vezano za srčanu aritmiju niti arterijsku hipertenziju, isto tako šećerna bolest i lezija jetre kod tužitelja da nije u uzročno posljedičnoj vezi s štetnim događajima koji su predmetom ovog parničnog postupka.
Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. N.B (str. 239-242) utvrđeno je da je zbog štetnih događaja koji su opisani kao kaznena djela tuženika u presudama posl. br. 2 K-124/11-21 od 27. veljače 2012. i posl. br. 5 K-388/12-18 od 18. prosinca 2012. tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju 4 do 5 sati, za vrijeme samog incidenta i neposredno u vremenu nakon traume, dok nije došlo do lagane stabilizacije, te za vrijeme nastajanja lokalnog hematoma i njegovog pritiska na okolne strukture, žile, mišiće i živce. Bolove srednjeg intenziteta tužitelj da je trpio tijekom 7 dana u periodu dok nije došlo do splašnjavanja otoka i resorpcije hematoma, kao i za vrijeme razgibavanja. Nakon toga tužitelj da je trpio bolove slabijeg intenziteta tijekom 15 dana. Svi bolovi da su kod pomicanja i opterećenja desne potkoljenice. Ovaj vještak navodi vezano za primarni strah tužitelja istovjetno kao i vještak prof. dr. sc. G.R., te nadalje navodi da je nakon toga kod tužitelja nastupio sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenjem i to jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg 7 dana i slabijeg u trajanju 15 dana, dok vezano za smanjenje životne aktivnosti navodi kako vezivno prožiljavanje mišića gastroknemiusa desne potkoljenice oslabljuje snagu iste za 3% i za toliko da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu, radi čega da ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznos 3%. Kod tužitelja da nije nastupilo naruženje, ali da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom zbog ozljeda koje je zadobio u navedenom štetnom događaju, da je riječ o nestručnoj pomoći koja se odnosima na sve oblike pomoći u kući i oko kuće, te u osobnoj higijeni i to u vremenu 3 dana po 3 sata, 7 dana po 2 sata i 3 tjedna po 1 sat. Liječenje tužitelja da je završilo mjesec i pol dana od dana ozljeđivanja jer je tada stanje s desnom potkoljenicom postalo definitivno.
U dopuni svog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. G.R. (str. 244-246)
navodi da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 7 dana, umjerenog intenziteta u trajanju od cca 3 mjeseca, a blagi strah da trpi i danas, te da je isti uključen u psihički poremećaj koji se procjenjuje kroz smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja budući da je tužitelj kao posljedicu predmetnih štetnih događaja razvio kronični posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti, a simptomi istih da umanjuju opću životnu aktivnost tužitelja za 25%. Zbog psihičkih tegoba tužitelju da nije trebala tuđa pomoć i njega.
Kako je u predmetu bilo određeno kombinirano medicinsko vještačenje, na ročištu koje je održano dana 02. veljače 2022. vještaci su naveli postotak smanjenja opće životne aktivnosti kod tužitelja i vezano za smanjenje životne aktivnosti zbog duševne boli i vezano za smanjenje životne aktivnosti zbog tjelesnih ozljeda u visini 26%.
Sud cijeni iskaze vještaka u svemu potpunim razumljivim i sukladnim pravilima struke, te ih stoga u cijelosti prihvaća.
15. Čitanjem dopisa Doma za starije i nemoćne osobe P od 19. listopada 2015. (str. 76) utvrđeno je da cijena neto sata njegovateljice koja je zaposlena u toj ustanovi i pruža usluge pomoći i njege stalno smještenim korisnicima iznosi 32,00 kune. Kako tuženik nije dokazao drugačije sud prihvaća ovako utvrđenu cijenu tuđe pomoći i njege, o kojim razlozima još i nastavno.
16. Odredba čl. 1095. ZOO-a propisuje da, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje - je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
17. Slijedom svega, proizlazi osnovanost tužbenih zahtjeva, a stajalište je suda s obzirom na nesporne činjenice i činjenice utvrđene iz provedenih dokaza (kako je već obrazloženo i kako slijedi nastavno) da tužitelju treba dosuditi pravičnu novčanu naknadu, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju i to upravo u iznosu kako je zatražio tužbom zaprimljenom pod posl. br. P-453/12 09. rujna 2012. za pretrpljeni strah (5.000,00 kn) i duševne boli koje su dovele do umanjenja životne aktivnosti u visini 26% (15.000,00 kn), odnosno sveukupno 20.000,00 kn.
18. Isto tako proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva i po tužbi zaprimljenoj pod posl. br. P-367/2013 25. rujna 2013., a stajalište je suda s obzirom na nesporne činjenice i činjenice utvrđene iz provedenih dokaza (kako je već obrazloženo i kako slijedi nastavno) da tužitelju treba dosuditi pravičnu novčanu naknadu, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju i to u iznosu za pretrpljene fizičke bolove 5.000,00 kn, duševne boli koje su dovele do umanjenja životne aktivnosti s medicinskog aspekta u visini 3% u visini 12.000,00 kn, pri čemu sud uzima u obzir da ukupno smanjenje životne aktivnosti s oba aspekta (psihijatrijskog i medicinskog) prelazi 25% (iznosi ukupno 26%), a za pretrpljeni strah u visini 13.000,00 kn, odnosno iznos ukupno 30.000,00 kn.
19. Pri ovakvom stavu je sud posebno imao na umu cilj kojemu služi te naknade, te trajanje i jačinu fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio (kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno), te uzimajući u obzir i druge okolnosti pa tako da je tužitelj imao i druge neugodnosti u liječenju, da je bio hospitaliziran, da ima trajne posljedice po zdravlje, da je i inače riječ o osobi lošeg zdravstvenog stanja i starije životne dobi.
20. Potreba za tuđom pomoći i njegom spada u imovinsku štetu, te o tome nastavno.
21. Stav je suda da ovako dosuđena naknada neimovinske štete u svemu pravična, te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a tijek zateznih kamata na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, odnosno na odredbi čl. 1086. ZOO-a jer se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (za imovinsku štetu, o kojoj nastavno).
23. Kako je, dakle, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, kako je razvidno iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, u razdoblju od ukupno 44 sata, ovaj sud smatra dosuđeni iznos naknade štete s te osnove u visini 1.408,00 kn u cijelosti realnim i primjerenim iznosom naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege budući je nedvojbeno da tužitelj tuđu pomoć i njegu nije platio, slijedom čega se visina naknade utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu, u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna takvu uslugu pružati, a ukoliko takva osoba ne bi postojala, visina naknade se može utvrditi prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP), s time da se visina naknade utvrđuje u nominalnom iznosu, dok je u preostalom dijelu (razlika do 2.688,00 kn, prema dosuđenom iz ranije opisane odluke suda koja je ukinuta, dakle u visini 1.280,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen. Zakonska zatezna kamata na taj iznos je dosuđena od 19. siječnja 2011. budući ta tražbina dospijeva u trenutku kada prestane potreba za takvom pomoći, a što proizlazi iz mišljenja medicinskog vještaka kada tvrdi da je ta pomoć tužitelju bila potrebna 31 dan od dana štetnog događaja.
23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.
24. Odluka o trošku (točka III izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Obzirom na navedeno uspjeh je tužitelja u postupku u odnosu na ovdje tuženika je 85,68%, a tuženika 14,32%, pa kad se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika valja utvrditi da tužitelju pripada 71,32% priznatog parničnog troška.
Tužitelju su priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: Tarifa) i to:
- tužitelju za: sastav tužbi u iznosu ukupno 2.500,00 kn (prema tbr. 7.t.1. i 42. Tarife), zastupanje na ročištima 30. rujna 2015., 31. svibnja 2016., 19. svibnja 2016. i 14. ožujka 2018. u ukupno iznos 5.000,00 kn (prema tbr. 9. t. 1. i 42. Tarife), odnosno sveukupno 8.750,00 kn, sve uvećano za trošak predujma utrošenog na vještačenje u iznosu 15.000,00 kuna i pristojbe na tužbe i presudu u iznosu ukupno 2.250,00 kn, ili sveukupno 24.750,00 kuna, od čega 71,32% iznosi ukupno 17.651,70 kn.
Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu iznad 950,00 kn budući isti premašuje iznos predviđen tbr. 2/1 Tarife sudskih pristojbi uz Zakon o sudskim pristojbama (NN 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015).
U Poreču - Parenzo, 11. ožujka 2022.
Sudac:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave.
Dna:
- tužitelj p.p.,
- tuženik p.p.
Broj zapisa: eb307-af967
Kontrolni broj: 0bd52-54ef6-db4e6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SANJA OROZ, L=PAZIN, O=OPĆINSKI SUD U PAZINU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
