REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika S. d.d.- u sanaciji iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz O. d. Ž. i P. iz Z. temeljem generalne punomoći br. Su-…, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 04. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika I. G. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika M. B., dana 11. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2.1. i 9. Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog 05. lipnja 2006. između tužitelja M. P. kao korisnika kredita i tuženika S. d.d. - u sanaciji (ranije V. d.d.) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, te se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 35.748,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,40 kn od 12. rujna 2006. do isplate,

- 0,51 kn od 12. listopada 2006. do isplate,

- 38,75 kn od 02. rujna 2007. do isplate,

- 38,26 kn od 02. listopada 2007. do isplate,

- 38,21 kn od 03. studenoga 2007. do isplate,

- 38,57 kn od 02. prosinca 2007. do isplate,

- 38,61 kn od 03. siječnja 2008. do isplate,

- 39,25 kn od 02. veljače 2008. do isplate,

- 39,86 kn od 02. ožujka 2008. do isplate,

- 40,40 kn od 02. travnja 2008. do isplate,

- 39,22 kn od 03. svibnja 2008. do isplate,

- 38,83 kn od 03. lipnja 2008. do isplate,

- 39,36 kn od 02. srpnja 2008. do isplate,

- 38,51 kn od 02. kolovoza 2008. do isplate,

- 38,64 kn od 02. rujna 2008. do isplate,

- 39,32 kn od 02. listopada 2008. do isplate,

- 96,17 kn od 04. studenoga 2008. do isplate,

- 40,15 kn od 02. prosinca 2008. do isplate,

- 159,30 kn od 13. siječnja 2009. do isplate,

- 169,62 kn od 14. veljače 2009. do isplate,

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

- 177,17 kn od 14. ožujka 2009. do isplate,

- 163,64 kn od 15. travnja 2009. do isplate,

- 160,68 kn od 12. svibnja 2009. do isplate,

- 144,76 kn od 13. lipnja 2009. do isplate,

- 124,29 kn od 14. srpnja 2009. do isplate,

- 131,37 kn od 14. kolovoza 2009. do isplate,

- 141,72 kn od 15. rujna 2009. do isplate,

- 129,95 kn od 07. listopada 2009. do isplate,

- 127,50 kn od 13. studenoga 2009. do isplate,

- 145,91 kn od 12. prosinca 2009. do isplate,

- 162,37 kn od 12. siječnja 2010. do isplate,

- 174,92 kn od 16. veljače 2010. do isplate,

- 171,89 kn od 16. ožujka 2010. do isplate,

- 202,58 kn od 13. travnja 2010. do isplate,

- 193,19 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 209,23 kn od 12. lipnja 2010. do isplate,

- 286,10 kn od 10. srpnja 2010. do isplate,

- 267,33 kn od 14. kolovoza 2010. do isplate,

- 332,92 kn od 14. rujna 2010. do isplate,

- 299,63 kn od 12. listopada 2010. do isplate,

- 269,77 kn od 12. studenoga 2010. do isplate,

- 355,48 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 401,73 kn od 13. siječnja 2011. do isplate,

- 359,41 kn od 15. veljače 2011. do isplate,

- 364,60 kn od 15. ožujka 2011. do isplate,

- 345,95 kn od 22. travnja 2011. do isplate,

- 367,32 kn od 22. lipnja 2011. do isplate,

- 434,73 kn od 22. lipnja 2011. do isplate,

- 452,67 kn od 22. srpnja 2011. do isplate,

- 564,04 kn od 22. kolovoza 2011. do isplate,

- 528,88 kn od 23. rujna 2011. do isplate,

- 459,52 kn od 22. listopada 2011. do isplate,

- 461,01 kn od 22. studenoga 2011. do isplate,

- 455,07 kn od 13. siječnja 2012. do isplate,

- 486,56 kn od 13. siječnja 2012. do isplate,

- 493,57 kn od 14. veljače 2012. do isplate,

- 593,26 kn od 16. ožujka 2012. do isplate,

- 485,46 kn od 17. travnja 2012. do isplate,

- 499,11 kn od 16. svibnja 2012. do isplate,

- 510,06 kn od 16. lipnja 2012. do isplate,

- 496,42 kn od 17. srpnja 2012. do isplate,

- 492,65 kn od 17. kolovoza 2012. do isplate,

- 459,18 kn od 19. listopada 2012. do isplate,

- 488,03 kn od 19. listopada 2012. do isplate,

- 501,46 kn od 16. studenoga 2012. do isplate,

- 492,53 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 481,84 kn od 16. siječnja 2013. do isplate,

- 478,15 kn od 16. veljače 2013. do isplate,

- 474,33 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 500,96 kn od 16. travnja 2013. do isplate,

- 461,77 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 455,37 kn od 12. srpnja 2013. do isplate,

- 459,22 kn od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- 455,19 kn od 22. kolovoza 2013. do isplate,

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

- 469,52 kn od 21. rujna 2013. do isplate,

- 478,81 kn od 22. listopada 2013. do isplate,

- 483,33 kn od 22. studenoga 2013. do isplate,

- 499,47 kn od 24. prosinca 2013. do isplate,

- 489,05 kn od 22. siječnja 2014. do isplate,

- 506,13 kn od 22. veljače 2014. do isplate,

- 516,23 kn od 08. travnja 2014. do isplate,

- 507,44 kn od 23. travnja 2014. do isplate,

- 494,97 kn od 23. svibnja 2014. do isplate,

- 10.958,22 kn od 15. lipnja 2014. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 7.1. i 7.2. Ugovora o kreditu broj …,sklopljenog dana 05. lipnja 2006. između tužitelja M. P. kao korisnika kredita i tuženika S. d.d. - u sanaciji (ranije V. d.d.), kao kreditora, kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja, te se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 2.643,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku S. d.d.- u sanaciji naknaditi tužitelju M. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.106,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 05. lipnja 2006. s pravnim prednikom tuženika V. d.d. sklopio Ugovor o kreditu br. …, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kreditu odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.980,00 CHF. Tužitelj je, nadalje, naveo da je istim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 120 mjeseci s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti iznosa od 218,91 CHF obračunatim po prodajnom tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Isto tako tužitelj je naveo da je preuzetu obvezu u cijelosti ispunio s danom 14. lipnja 2014. Također je naveo da se kamatna stopa s početnom vrijednošću od 6,85% godišnje tijekom otplate kredita mijenjala u više navrata na štetu

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

tužitelja, te smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom na to da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Tužitelj je još naveo i da tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzulu u CHF. Tužitelj je nastavno istaknuo i da su odredbe ugovora za obradu zahtjeva i administraciju kredita (čl. 7.1.) i odredbe za naknadu za rizik nenaplate potraživanja (čl. 7.2.) također su ništetne s obzirom na to da o njihovom sadržaju stranke nisu pojedinačno pregovarale, već ih je tuženik jednostrano nametnuo tužitelju-potrošaču.

2. Tužitelj je u tužbi, također, naveo da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezna glavnica švicarski franak. Isto tako tužitelj je naveo da je navedenim presudama utvrđeno i da je tuženik u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u predmetnom Ugovoru o kreditu tužitelj je naveo da je prema vlastitoj procjeni od uplate prvog anuiteta kredita do konačne otplate kredita više platio iznos od 39.533,91 kn.

3. Stoga je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tražio da se utvrde ništenima odredbe čl. 2.1. i 9. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je tim tužbenim zahtjevom od tuženika na ime preplate uslijed navedenih ništetnih odredaba potraživao i isplatu iznosa od 36.009,59 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, od dana uplate svakog mjesečnog anuiteta kredita pa do isplate. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj je tražio i da se utvrde ništetnima odredbe čl. 7.1. i 7.2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja, te je od tuženika na ime preplate uslijed navedenih ništetnih odredaba tražio isplatu iznosa od 3.524,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2006. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 23. prosinca 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev kojim od tuženika traži da se utvrde ništetnima odredbe čl. 2.1. i 9. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj tim tužbenim zahtjevom od tuženika na ime preplate uslijed navedenih ništetnih odredaba potražuje i isplatu iznosa od 35.748,56 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude. Navedenim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj, također, traži i da se utvrde ništetnima odredbe čl. 7.1. i 7.2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja, te od tuženika isto tako po osnovi preplate uslijed navedenih ništetnih odredaba traži isplatu iznosa od 2.643,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2006. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Ovdje valja reći da je tužitelj u navedenom podnesku smanjio tužbeni zahtjev, što se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., u daljnjem tekstu ZPP) ne smatra preinakom tužbe.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari. Isto tako tuženik je naveo da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude. Tuženik je, također, naveo da sve kada bi presuda iz parnice Potrošač i bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništenima u parnici Potrošač. Tuženik je isto tako je naveo da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radio o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik je još naveo da odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli ne uzrokuju, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto tako tuženik je naveo da nema nikakvog zakonskog uporišta u propisanima i sudskoj praksi iz kojih bi proizlazilo da bi ugovorna odredba čl. 7.1 i čl. 7.2. Ugovora o kreditu bila ništetna, već je istaknuo da propisi koji su tada bili na snazi nisu predviđali zabranu takve naknade. Tuženik je još naveo da odredbe o naknadi za obradu kredita nisu bile predmet parnice Potrošač, te da tužitelj nije predložio bilo kakve dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje o ništetnosti tih odredba. Konačno, tuženik je prigovorio i visini tužbenog zahtjeva, te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu br. 791689 od 05. lipnja 2006. (listovi 6-9 spisa), presliku dijela povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 10 spisa), presliku dopisa punomoćnika tužitelja od 05. lipnja 2019. (list 11 spisa), presliku dopisa tuženika od 07. lipnja 2019. (list 12 spisa), presliku Otplatne tablice po kreditu br. 791689 (listovi 13-15 spisa), presliku Prometne kartice po kreditu br. 791689 (listovi 16-25 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. (listovi 81-93 spisa),

saslušan je tužitelj (list 105 spis) te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 04. veljače 2022. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

8. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i sve dokaze zajedno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

9. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o kreditu 791689 od 05. lipnja 2006. (listovi 6-9 spisa, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) da je tužitelj kao korisnik kredita isti sklopio s tuženikom S. d.d.- u sanaciji, koji je ranije poslovao pod tvrtkom

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

S. d.d. i V. d.d. (promjena tvrtke upisana u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-… od 2. ožujka 2022. i rješenjem posl. br. Tt-… od 18. siječnja 2013., a kako to proizlazi iz javno dostupnog sudskog registra) kao kreditorom. Nadalje je utvrđeno da je tuženik tim Ugovorom o kreditu odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 18.980 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećim na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu), uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,85% godišnje (čl. 2.1. Ugovora o kreditu), te s rokom otplate kredita od 120 mjeseci (čl. 6. Ugovora o kreditu). Isto tako nije sporno da su stranke u Ugovoru o kreditu navele da se kredit ugovara u valuti, a da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl. 4. Ugovora o kreditu), te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 218,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća (čl. 9. Ugovora o kreditu). Uvidom u Ugovor o kreditu još je utvrđeno da je u ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita od 2,00% od iznosa kredita minimalno 200,00 kn koja se naplaćuje prilikom puštanja u tečaj (čl. 7.1. Ugovora o kreditu). Konačno je utvrđeno i da su stranke ugovorile i jednokratnu naknadu za rizik nenaplate potraživanja u visini 1% od iznosa kredita, minimalno 300,00 kn koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj (čl. 7.2. Ugovora o kreditu). Isto tako valja reći da tuženik ne osporava da je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanima u mjesečnim anuitetima, te ne osporava niti da je tijekom otplate kredita došlo do promjene u tečaju za CHF.

10. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete, te kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, kao i odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja. Stoga su sporni kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

11. Ovdje valja reći da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP-a u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, a koje povrede traju i dalje, kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, te je naloženo tuženiku prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno mu je takvo ili slično postupanje.

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

12. Nadalje valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je u svom iskazu naveo da je s prednikom tuženika V. d.d. 05. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu za iznos od 18.980,00 CHF. Kredit je podigao jer je neposredno prije podizanja kredita kupio kuću u koju je trebao puno ulagati, a u vrijeme kada je podigao kredit su mu baš bili i poginuli roditelji. Nadalje je naveo da se odlučio podići kredit u CHF jer su im tako savjetovali u banci, njemu i njegovoj supruzi, a nije znao da će kasnije kredit tako puno porasti, te mu je nakon nekog vremena rata kredita porasla za duplo. Također je naveo da je ovaj Ugovor o kreditu otplatio, ali se ne može točno sjetiti kad, međutim, isti je otplatio na način da je podigao kod Zagrebačke banke d.d. kredit u EUR kojim je zatvorio predmetni kredit, a moguće je da je to bilo negdje 2014. Isto tako je naveo da mu prilikom zaključivanja kredita nitko u banci nije bilo što pojašnjavao vezano za promjenjivu kamatnu stopu, a on je Ugovor pročitao prije nego što ga je potpisao, ali nije bio upućen što znači promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj je iskazao i da mu prilikom zaključivanja kredita nitko nije ništa rekao o tome da će mu biti obračunata naknada za obradu kredita i administraciju i naknada za rizik nenaplate kredita, te je tek kasnije uočio da to stoji u Ugovoru o kreditu. Nadalje je naveo da se ne sjeća je li naknadu platio odmah prilikom zaključenja ugovora ili kasnije, odnosno, možda su mu to uzeli kroz rate kredita. Također je naveo da nije dugo razmatrao mogućnost podizanja kredita jer je morao doći do novaca koji su mu hitno trebali za renoviranje kuće. Isto tako je naveo da se raspitivao za kredit u Zagrebačkoj banci d.d., no ovaj kredit je tada bio povoljniji. Iskazao je i da je pročitao Ugovor o kreditu, ali obzirom da nije ekonomske struke isti nije do kraja shvatio.

14. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te je sukladan s drugim provedenim dokazima i to prije svega s Ugovorom o kreditu.

15. Isto tako valja reći da prema odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05.- u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a, je određeno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, je propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe sadržane u čl. 2.1., i 9. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF. Isto tako su ništetne odredbe čl. 7.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja.

19. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Naime, u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Ovdje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a.

20. Međutim u odredbi t. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, dok nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

21. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe Ugovora o kreditu, koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na odredbe koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno omogućiti mu da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba je protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužitelj morao vratiti tuženiku.

22. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika ništetna, pri čemu valja dodati da na takvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da je kredit otplaćen. 23. U odnosu na odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta CHF (čl. 1. i 9.) uz koju je vezana glavnica valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a tuženik nije dokazao drugačije. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Nadalje valja reći da i iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača proizlazi da je postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze i utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, s time da ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

24. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da su odredbe sadržane u čl. 7.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te naknada za rizik nenaplate potraživanja ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a. Naime iz iskaza tužitelja je utvrđeno i da mu prilikom zaključivanja kredita nitko od strane tuženika nije ništa rekao o tome da će mu biti obračunata naknada za obradu kredita i administraciju i naknada za rizik nenaplate kredita, a tuženik nije dokazao drugačije. Stoga navedene odredbe predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a jer je Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Naime, u odredbama čl. 7.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu nije precizno označeno na što se iste naknade odnose, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Nadalje, iz provedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelju prilikom zaključenja Ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih naknada, kao niti na što se iste naknade točno odnose, pa mu dakle na taj način kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe, pa su takve

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

jednostrano određene ugovorne odredbe protivne i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da su predmetne ugovorne odredbe čl. 7.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu ništetne.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

26. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i u vidu razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Isto tako tuženik je ostavio i korist naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te naknade za rizik nenaplate potraživanja koje je naplatio tužitelju. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

27. Radi utvrđivanja visine dugovanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj 05. lipnja 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. … na iznos od 18.980,00 CHF. Nadalje je naveo da je Ugovorom o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 6,85% promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci. Isto tako vještak je naveo da je u odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća. Vještak je, nadalje, naveo da prema otplatnom planu u CHF sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 27.563,89 CHF od čega je otplata glavnice 18.090,00 CHF i kamata 8.583,89 CHF. Vještak je, nastavno, naveo da sukladno otplatnom planu u CHF prema Ugovoru o kreditu sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 25.913,34 CHF od čega je otplata glavnice 18.980,00 CHF i kamata 6.933,34 CHF. Isto tako vještak je naveo da je anuitet koji dospijeva 15. ožujka 2012. uvećan zbog većeg broja dana u izračunu kamate zbog promjene datuma dospijeća anuiteta, sukladno obračunu tuženika. Razlika između iznosa stvarno plaćenih kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu iznosi 1.650,55 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 9.710,61 CHF. Prema otplatnom planu po kreditu kredit je isplaćen dana 05. lipnja 2006., a prodajni tečaj kreditora na dan isplate kredita iznosio je 1 CHF=4.6839 kn. Razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 25.224,79 kn. Prema odredbi čl. 7.1. Ugovora o kreditu naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita se obračunava jednokratno 2,00% od iznosa kredita te iznosi 1.762,16 kn. Stoga je vještak zaključno naveo da ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 1.650,55 CHF, odnosno kunska protuvrijednosti iznosi 9.710,61 kn primjenom prodajnog tečaja tuženika na dan dospijeća. Ukupno razlika u iznosu anuiteta

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 26.037,95 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos. Dakle, vještak je naveo da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 35.748,56 kn. Konačno, vještak je naveo da se prema odredbi čl. 7.1. Ugovora o kreditu naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita obračunava jednokratno 2,00% od iznosa kredita, te da iznosi 1.762,16 kn.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. D. P. jer je isti jasan, stručan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge.

29. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredab zbog povišenja kamatne stope i valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 35.748,56 kn (na ime preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika iznos od 9.710,61 kn, te na ime preplate na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezna glavnica švicarski franak - iznos od 26.037,95 kn), te je stoga tuženiku naloženo isti iznos isplatiti tužitelju. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tablici iz t. 3. nalaza i mišljenja vještaka dipl. oec. D. P., a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio pošten. Isto tako iz provedenih dokaza je utvrđeno, a tuženik nije tvrdio niti dokazivao drugačije, da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredaba kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za rizik nenaplate potraživanja tuženiku isplatio ukupan iznos od 2.643,24 kn (naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 1.762,16 kn, te naknadu za rizik nenaplate potraživanja u iznosu od 881,08 kn) koji iznos su stranke učinile nespornim na ročištu održanom 15. studenoga 2021. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos od 2.643,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2006., odnosno od dana nakon isplate kredita (puštanja kredita u tečaj) koji je isplaćen 05. lipnja 2006., kako je to utvrđeno uvidom u otplatu tablicu po kreditu (list 13-15 spisa). Visina stope zatezne kamate na dosuđene iznose je određena od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi odrađenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Ovdje valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda pod posl. br. P-1401/12 u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara ponovno počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužitelj tužbu podnio 24. srpnja 2020. razvidno je da predmetno potraživanja s osnova preplaćenih iznosa zbog povećanja kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule na temelju ništetnih odredaba nije zastarjelo jer do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Nadalje, valja napomenuti da potraživanje tužitelja nije zastarjelo niti za potraživanje iznosa plaćenog temeljem ništetnih odredaba kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknadu za rizik nenaplate potraživanja. Ovo stoga što je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je evidentno da predmetno potraživanje tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 2.643,24 kn po osnovi ništetnih odredaba kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknadu za rizik nenaplate potraživanja, nije zastarjelo, a s obzirom na to da je ovom presudom utvrđena ništetnost odredaba čl. 7.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (38.391,80 kn) i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine".br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 10,00 kn, te sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18.).

32. Tako je tužitelju dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 7.500,00 kn, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 12. listopada 2020. i 21. srpnja 2021.u iznosu od 1.000,00 kn za svaki (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 10. lipnja 2021., 15. studenoga 2021. i 04. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), te PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od 1.500,00 kn. Isto tako tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 372,67 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 734,00 kn, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn. Stoga je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.106,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 11. ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude s obzirom na to da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. ožujka 2022.

Sutkinja Brankica Bobšić

Posl. broj: 133-P-3759/20-24

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po odvj. Ivanu Gelenčiru uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 734,00 kn

2. Tuženiku po odvj. Ratku Žuriću