Poslovni broj: 19 Us I-3208/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja M. Ka. iz S., …, OIB …, zastupanog po opunomoćeniku N. S., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, radi izdavanje odobrenja za nabavu oružja kategorije B radi bavljenje lovom i predmetu oduzimanja oružja, dana 11. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Tužba se usvaja.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 13. rujna 2021. godine Broj: 511-12-19-UP/I-10/321-2020.

III. Vraća se predmet Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove na ponovno postupanje u dijelu koji se odnosi na zahtjeve tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom za dva komada oružja zaprimljene kod istog tijela pod brojevima 511-12-19-UP/I- 10/321-2020 i 511-12-19-UP/I-322-2020.

IV. Obustavlja se upravni postupak u dijelu koji je pokrenut po službenoj dužnosti pod brojem: 511-12-19/UP/I-7/3-2021 radi utvrđivanja uvjeta za daljnje posjedovanje oružja.

V. Nalaže se tuženom vratiti tužitelju oružje i oružani list oduzete rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 13. rujna 2021., broj: 511-12-19-UP/I-10/321-2020, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI. Nalaže se tuženom u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Broj: 511-12-19-UP/I-10/321-2020 od 13. rujna 2021. godine odbijeni su zahtjevi tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu oružja u svrhu bavljenja lovom (točka 1. rješenja); od istog je oduzeta s pravom na naknadu poluautomatska puška s užlijebljenim cijevima marke i modela Browning bar MK3 tvorničkog broja …, kalibra .30-06 springfield /točka 2. rješenja) te je oduzet i ukinut oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja … izdan dana 5. prosinca 2017. godine.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako se osporeno rješenje zasniva na pogrešnom zaključku da tužitelj u konkretnom slučaju ne ispunjava opći uvjet iz čl. 11. st.2.t. 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Ističe kako je tuženik, prethodno dana 8. veljače 2021. godine donio istovjetno rješenje povodom kojeg je vođen spor pred Upravnim sudom u Splitu s time da je Sud poništio rješenje tuženika s obrazloženjem da tuženik nije pravilno primijenio načelo razmjernosti. Tuženik u obrazloženju ovdje osporenog rješenja navodi kako po njegovoj ocjeni načelo razmjernosti nije primjenjivo u konkretnom slučaju, čime izrijekom navodi kako neće primijeniti jedno od načela propisanih Zakonom o općem upravnom postupku. Obzirom na navedeno, tuženik očito nije postupio u skladu uputi Upravnog suda u Splitu. Tužitelj nadalje navodi kako je tuženik sam u provedenom postupku utvrdio osobne prilike i sklonosti tužitelja koje također govore u prilog tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, budući je utvrđeno kako je tužitelj: "odgovorna i mirna osoba koja nije sklona nikakvom nasilju, alkoholu ni kocki, te da je u dobrim odnosima sa susjedima i da je iz obitelji lovaca". Iz navedenog proizlazi kako osobne prilike i sklonosti tužitelja ne ukazuju na mogućnost, odnosno eventualnu opasnost da bi oružje moglo biti upotrijebljeno na nedopušten način. Pogrešno je utvrđenje tuženika, navodi dalje tužitelj, da činjenica da je tužitelj kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira ukazuje na mogućnost da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno. Naime, upravo u odnosu na tu okolnost, Upravni sud u Splitu je dao uputu tuženiku da na nesporan i nedvojben način utvrdi je li postojanje pravomoćne presude, u odnosu na osobne prilike i osobne sklonosti tužitelja, ukazuje na mogućnost, odnosno eventualnu opasnost da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno na način da bi se donošenje osporenog rješenja kojim mu se oduzima oružje, ukazivalo opravdanim s aspekta javne ili opće sigurnosti. Osobne prilike tužitelja nedvojbeno ne ukazuju na mogućnost, odnosno eventualnu opasnost da bi oružje moglo biti upotrijebljeno na nedopušten način. Nadalje, prekršaj za koji je tužitelj proglašen krivim nedvojbeno u sebi ne sadrži elemente nasilja. Tužitelj je prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Tko se ne udalji iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50- 200DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.) počinio nečinjenjem, ogluhom na naredbu policijskog službenika da se raziđe i to isključivo iz razloga što nije zbog buke čuo da mu se policijski službenici obraćaju.

Tužitelj navodi kako recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda RH ukazuje na potrebu da se u svakom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, pa tako i kod oduzimanja predmeta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da sama novčana kazna nije bila dovoljna da se postigne željeni učinak kažnjavanja i odvraćanja od ponovnog počinjenja prekršaja. u tim okolnostima oduzimanje oružja i oružanog lista te odbijanje zahtjeva, kao dodatne sankcije uz novčanu kaznu, nije bilo razmjerno pa je time tužitelju nametnut prekomjeran teret. Obzirom na sve navedeno, traži od suda da donese presudu kao u odbijajućem dijelu izreke.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja s time da se je detaljno očitovao na navode tužitelja iz tužbe te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Naveo je kako je držeći se uputa i smjernica navedenih u presudi UsI-1413/21, uzimajući u obzir da je M. K. pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 26. Pp J- 2975/2020-3 od 23. studenog 2020. godine proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom za prekršaj iz članka 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što predstavlja zapreku za posjedovanje oružja u smislu članka 11. st.1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u ponovnom postupku donio rješenje kojim je odbijeni su zahtjevi tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu oružja u svrhu bavljenja lovom, te kojim se od istoga oduzima s pravom na naknadu oružje, odnosno kojim je ukinut i oduzet oružni list izdan dana 5. prosinca 2017. godine. Ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće donijeti drugačiju odluku, jer je postupanje nadležnog tijela kod utvrđenja zapreka za posjedovanje oružja izričito propisano, i ne daje mogućnost procjenjivanja kao što je to slučaju u prekršajnom postupku, na koji se postupak tužitelj pozvao u tužbi. Tuženik ističe kako je točno da je tijekom postupka utvrdio osobne prilike i sklonosti tužitelja, međutim navedeno ne može dovesti do drugačije oduke u ovom slučaju jer je oružje opasna stvar i činjenica da tužitelj nije postupio po zakonitoj zapovijedi policije ( za koji prekršaj je pravomoćno kažnjen) ne može isključiti mogućnost da bi tužitelj u nekoj drugoj situaciji kada je već pokazao sklonost prema nasilju, pa makar i neposlušnost (ne činjenje) mogao zloupotrijebiti oružje, stoga se donošenje tužbom osporavanog rješenja ukazuje opravdanim s aspekta javne ili opće sigurnosti, jer je zaštita javnog interesa ispred privatnog interesa. Ističe kako se oružje u upravnom postupku oduzima uz pravo na naknadu. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Dostavom navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

5. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave (tužitelj je u podnesku od 17. studenog 2021. godine predložio spor riješiti bez rasprave), to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika Broj: 511-12-19-UP/I- 10/321-2020. od 13. rujna 2021. godine kojim su odbijeni zahtjevi tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu za držanje i nošenje oružja u svrhu bavljenja lovom, te kojim je od tužitelja oduzeto s pravom na naknadu poluautomatska puška s užlijebljenim cijevima marke i modela Browning bar MK3, tvorničkog broja …, kalibra 30 - 06 springfield, te oduzet i ukinut oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja … izdan od tuženika 05. prosinca 2017. godine.

7. Odredbom čl. Odredbom članka 11. stavkom 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj: 94/18, 42/20 dalje Zakona) propisano je da će nadležno tijelo izdati podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete.

8. Odredbom članka 11. stavkom 2. Zakona propisani su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi:

1. da je položila lovački ispit, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja lovom ili da se aktivno bavi sportskim streljaštvom, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja sportskim streljaštvom, o čemu mora priložiti odgovarajuće uvjerenje, potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz ili da ima opravdani razlog za nabavu oružja, ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti,

2. da je navršila 21 godinu života, osim policijskih službenika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, pravosudne policije, drugih državnih tijela i zaštitara koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje i koji moraju imati navršenih 18 godina života te članova sportske streljačke organizacije koji se aktivno natječu u streljaštvu i osoba s položenim lovačkim ispitom koje moraju imati navršenih 18 godina života,

3. da nije pravomoćno osuđena i da protiv nje nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mućenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga, te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima protiv imovine, kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, kaznenim djelima protiv pravosuđa, kaznenim djelima protiv javnog reda, kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznenim djelima protiv privatnosti, kaznenim djelima protiv službene dužnosti, kaznenim djelima protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske i u kaznenim djelima iz propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima,

4. da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja,

5. da ima uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja.

9.Člankom 20. Zakona propisano je da će nadležno tijelo odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja građaninu ako ne ispunjava uvjete za nabavu oružja propisane ovim Zakonom.

10. Članak 46. stavak 1. Zakona propisuje da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će se oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. i stavka 3. točke 1. navedenog Zakona

11. Među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj pravomoćno kažnjen za počinjenje prekršaja iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li tuženik mogao zakonito donijeti osporeno rješenje, odnosno da li navedeno prekršajno djelo predstavlja valjanu osnovu za oduzimanje oružja (uz pravo na naknadu) i oružanog lista, odnosno predstavlja li razlog za odbijanje izdavanja odobrenja za nabavu za držanje i nošenje oružja u svrhu bavljenja lovom.

13. Iz prethodno citirane odredbe čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG slijedi da je za oduzimanje oružja u upravnom postupku dovoljna činjenica da je fizička osoba proglašena krivom za počinjenje prekršaja protiv javnog reda i mira

14. Kako je u ovom sporu nesporno da je tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, to su, po ocjeni ovog suda, svi navodi tužitelja iz tužbe bez utjecaja na drugačije rješenje ovog spora.

15. Navodi tužitelja o nedostatku elementa nasilja u prekršaju za koji je proglašen krivim, nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, obzirom da iz citiranog čl. 11. st. 2. t. 4. ZNPOG slijedi da osoba ne ispunjava uvjet za nabavu oružja ako je protiv nje pokrenut postupak ili je kažnjena za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršajima zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari i u prekršajima iz područja lovstva. Dakle, kada se radi o prekršaju protiv javnog reda i mira tada nije potrebno utvrđivati da li u tom prekršaju postoje elementi nasilja, već se to presumira. Ovaj stav izražen je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4256/21 od 15. prosinca 2021.

16. Obzirom na sve navedeno, posebno uzimajući u obzir da su kategoričnom pravnom normom taksativno propisani uvjeti koji moraju biti ispunjeni za nošenje i držanje oružja, odnosno da je, također kategoričnom normom propisano da će nadležno tijelo oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će se oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. i stavka 3. točke 1. navedenog Zakona, te budući da tužitelj koji je pravomoćno kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira, nesporno prestao ispunjavati uvjet iz čl. 11. st.2. toč.4, to je, po ocjeni ovog suda neosnovano pozivanje tužitelja na načelo razmjernosti iz članka 6. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) jer u ovakvoj činjeničnoj situaciji sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama nema mogućnosti da se tužitelju izrekne bilo koja druga mjera osim oduzimanja oružja, te da mu se odbiju zahtjevi za izdavanje odobrenja za nošenje i držanje oružja.

17. Tužitelju je oružje oduzeto na temelju Zakona i uz naknadu, kako je to propisano odredbama Zakona i člankom 50. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga neosnovano tužitelj prigovora da mu je oduzimanjem oružja povrijeđeno ustavno jamstvo prava vlasništva.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan, temeljem čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Splitu, 11. ožujka 2022.

Sutkinja

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

DNA:

1. opunomoćeniku tužitelja N. S., odvjetniku u S., …,

2. tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, uz naredbu od 22. prosinca 2021.,

3. u spis.