Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž R-55/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. /OIB: …/ iz R., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i kolege iz Z., protiv tuženika Doma za starije osobe R. /OIB: …/, R., kojeg zastupa punomoćnica M. C. T., odvjetnica u L., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pr-644/2021-12 od 26. listopada 2021., dana 11. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj Pr-644/2021-12 od 26. listopada 2021. u stavku I. izreke, u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i u stavku III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. siječnja 2017., bruto iznos od 2.458,03 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke); naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen (stavak II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (stavak III. izreke).

2. Protiv presude u stavku I. izreke, u dosuđujućem dijelu stavka II. izreke i u stavku III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te istu predlaže odbiti. Traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, nisu posebno razmatrani.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 457. st. 1. ZPP-a).

7. Na žalbene navode valja odgovoriti da je odredbom čl. 2. Zakona o javnim službama („Narodne novine“, broj: 27/01. i 39/09) propisano: „Javne službe u smislu ovog Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“

8. Prema čl. 7. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.) javnu službu može osnovati i jedinica lokalne i područne /regionalne/ samouprave u okviru svog samoupravnog djelovanja. Čl. 78. st. 1. Zakona o ustanovama propisano je da danom stupanja na snagu tog Zakona /1. siječnja 2020./, društvene pravne osobe koje nisu organizirane kao društvena poduzeća, zadruge ili društvene organizacije, ako ispunjavaju uvjete iz čl. 1. st. 2. tog Zakona te ako posebnim zakonom nije što drugo određeno, postaju javnim ustanovama. Prema stavku 2. istog članka osnivačem ustanova iz stavka 1. smatra se Republika Hrvatska, a prema stavku 3. Vlada Republike Hrvatske može u roku od 6 mjeseci od dana stupanja tog Zakona donijeti odluku o prijenosu osnivačkih prava nad određenim ustanovama ili vrstama ustanova na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili koju drugu pravnu osobu ili ovlastiti nadležno ministarstvo da ono prenese osnivačka prava na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave.

9. Čl. 120. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20. i 138/20.) propisano je da su decentralizirane funkcije djelatnosti socijalne skrbi u jedinicama područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba:

-sredstva za rad domova za starije i nemoćne osobe nad kojima su prenesena osnivačka prava, s time da je stavkom 3. propisano je da se u proračunu Republike Hrvatske osiguravaju, putem pomoći izravnavanja, nedostajuća sredstva u proračunima jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba za financiranje decentraliziranih funkcija, do iznosa bilančnih prava utvrđenih odlukama iz stavka 3. toga članka. Čl. 120. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da Vlada Republike Hrvatske za svaku godinu po donošenju državnog proračuna za iduću godinu donosi odluke o minimalnim standardima, kriterijima i mjerilima za financiranje decentraliziranih funkcija iz stavka 1. tog članka.

10. Na temelju kriterija i mjerila iz točaka III., IV., V. i VI. Odluke o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe u prvom tromjesečju 2016. („Narodne novine“, broj: 122/2015.) ukupni rashodi doma za prvo tromjesečje 2016. prikazani su jedinicama područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu, između kojih i za Istarsku županiju. Prema čl. 36. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 59/01) Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno ministarstvo, prenijet će odlukom svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi iz čl. 34. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi na jedinicu područne (regionalne) samouprave na čijem području domovi imaju sjedište, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i toga Zakona. Osnivačka prava iz stavka 1. tog članka prenijet će se s danom 1. siječnja 2002. (stavak 2.).

11. Pročišćeni tekst Statuta tuženika dostavljen je u zbirku isprava kod Trgovačkog suda u Pazinu, čije odredbe su izmijenjene Odlukom Ministarstva i socijalne skrbi, Klasa 550-01-03/01-02/02 od 20. prosinca 2001. u dijelu koji se odnosi na osnivača ustanove. Prema članku 2. Statuta tuženika, tuženik je osnovan rješenjem Skupštine komunalne zajednice socijalnog osiguranja Pula br. 02-UP-1560/3-71 od 7. prosinca 1971. i temeljem čl. 78. st. 1. Zakona o ustanovama postao je javnom ustanovom. Konačno, prema čl. 3. Statuta, osnivačka prava nad ustanovom ima Istarska županija na temelju Odluke o prijenosu osnivačkih prava ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, Klasa: 520-01/01-01-1743, Urbroj: 524-01-01-1 s 1. siječnjem 2002. te prava i dužnosti osnivača obavlja Županijska skupština Istarske županije.

12. Nadalje, tuženik je kao poslodavac tužiteljice pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu službu obavlja i tuženik, sa čim u vezi treba još dodati da je svim sindikatima omogućeno kolektivno pregovaranje.

13. Budući je tuženik bio u obvezi primijeniti prvo Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. /u daljnjem tekstu: Sporazum/, zatim Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. /u daljnjem tekstu: Dodatak/ i konačno u utuženom razdoblju Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. /u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma/ i plaću tužiteljice, zaposlene kod tuženice, obračunati po osnovici od 5.415,37 kn, umjesto po osnovici od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata nisu sporni, to je pravilno primijenjeno materijalno prava sadržano u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu sklopljenim s rokom važenja od 5 godina /koje se imaju smatrati dopunom Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i kao takve imaju produženu primjenu prema čl. 199. st. 1. Zakona o radu //“Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19//, sve do 26. siječnja 2017./ i koje se primjenjuju bez odgode u utuženom razdoblju budući je prema Priopćenju za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015., BDP u posljednjem tromjesečju 2014. i u prva tri tromjesečja 2015. ostvario rast, čime je ostvaren uvjet za primjenu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma u svakom tromjesečju 2016. i zaključno do 26. siječnja 2017.

14. Tuženik u žalbi neosnovano ponavlja prigovor zastare, koji je pravilno otklonio sud prvog stupnja iz razloga navedenih u točki 28. obrazloženja presude.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je prihvatio tužbeni zahtjev, budući da su u utuženom razdoblju ispunjeni uvjeti za primjenu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i time za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto. 16. Tuženik osporava odluku o troškovima parničnog postupka pogrešno držeći da je tuženik trebao uspjeti u sporu a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl.155. st. 1. ZPP-a).

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

U Zagrebu 11. ožujka 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.