REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 139 Pn-3240/18-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari I-tužitelja B. N., OIB: …, R. S., V. i II-tužiteljice S. N., OIB: …, R. S., B., oboje zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ureda, OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u ., radi naknade štete, nakon održane i održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika I-II. tužitelja F. V., odvjetničke vježbenice u Z. i punomoćnika tuženika T. D., odvjetnika u Z., na ročištu za objavu presude 11. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Nalaže se tuženiku URED, Z., OIB: …, da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati

- I-tužitelju B. N., iz S., B., OIB: …, iznos od 330.000,00 kn

- II-tužiteljici S. N., iz S., B., OIB: …, iznos od 330.000,00 kn, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku URED, Z., OIB: …, da I-tužitelju B. N., iz S., B.,OIB: …, isplati iznos od 39.850,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku URED, Z., OIB: …, da II-tužiteljici S. N., iz S., B., OIB: …, isplati iznos od 1.850,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenih zahtjeva iz podneska I-II. tužitelja od 11. studenoga 2020.

II. Nalaže se I-II. tužiteljima da nadoknade tuženiku parnične troškove u iznosu 43.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-II. tužitelja za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. I-II. tužitelji (dalje: tužitelji) podnijeli su 4. prosinca 2018. tužbu u kojoj navode da su članovi uže obitelji pok. B. N. koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. prosinca 2015., a koju je skrivio vozač osobnog automobila stranih reg. oznaka LB…. Tužitelji tvrde da trpe neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika te imovinsku štetu u visini troškova crnine, vijenca, karmina, pogrebnih troškova i troškova izrade nadgrobnog spomenika, pa predlažu da sud naloži tuženiku da I-tužitelju isplati neimovinsku štetu u iznosu 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate i imovinsku štetu u iznosu 39.850,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, te da isplati II-tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu 220.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate i imovinsku štetu u iznosu 1.850,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, kao i da plati troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava aktivnu legitimaciju i odgovornost vozača stranih reg. oznaka te ističe prigovor isključive odgovornosti prednika tužitelja. Osporava osnov i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelji su podneskom od 11. studenoga 2020. (stranica 62-64 spisa), a nakon izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., povećali tužbene zahtjeve u odnosu na neimovinsku štetu na način da potražuje svaki naknadu u iznosu 330.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

4. Tuženik je prigovorio da su tužitelji preinačili tužbu i da se toj preinaci protivi te se protivi tijeku zakonskih zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva.

5. Na ovaj prigovor tuženika valja reći da su tužitelji podneskom od 11. studenoga 2020. povećali iznos neimovinske štete i tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelji su tužbu preinačili (povećali postojeće zahtjeve) pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Nadalje, sud primjenom članka 190. stavak 3. ZPP-a može dopistiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te je sud, uzimajući u obzir sve navedeno, dopustio preinaku tužbe povećenjem postojećih zahtjeva.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (stranica 6-9 spisa), skicu mjesta događaja (stranica 10-11 spisa), smrtni list za V. N. (stranica 12 spisa), izvadak iz matice umrlih za V. N. (stranica 13- 14 spisa), zapisnik obdukcije pok. V. N. od 8. prosinca 2015. (stranica 15-18 spisa), ovjereni prijevod sa srpskog jezika izvatka iz matice rođenih za pok. V. N. (stranica 31-34 spisa), saslušao je svjedoka M. B. (stranica 40-41 spisa), svjedoka A. J. (stranica 41-42 spisa), proveo je kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje po vještacima dr. D. M. i ing. Z. I. (stranica 78-79 i 81-89 spisa), saslušao je vještake ing. Z. I. (stranica 104 spisa) i dr. D. M. (stranica 105 spisa), izvršio uvid u spis Odvjetništva u K. broj KR-DO-… (prilog spisu).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete na temelju članka 1045. u svezi članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i članka 1093. ZOO-a (za naknadu imovinske štete), pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, a sporna je aktivna legitimacija, odgovornost te visina svih vidova štete.

9. Neosnovano tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja budući iz Smrtnog lista, Izvatka iz matice umrlih i Izvatka iz matice rođenih za pok. V. N. proizlazi da je I-tužitelj njegov otac, a II-tužiteljica njegova majka, pa su time aktivno legitimirani u smislu članka 1101. stavak 1. ZOO-a.

10. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja sud je saslušao svjedoka M. B. koji je iskazao da je upravljao osobnim automobilom autoputom iz Z1 prema Z., a na mjestu suvozača se nalazio A. J.. Otprilike oko 18,00 sati pretekao je mali bijeli automobil ispred sebe, vratio se na desnu prometnu traku, u trenutku pretjecanja njegova brzina je bila oko 100 km/h, a nakon što se vratio na desnu stranu brzina je bila 80-90 km/h. Vidljivost je bila dobra te je vidio automobil ispred sebe koji je bio na udaljenosti oko 150 m. Pogledao je u retrovizor vozila iza sebe i u bočna ogledala i kada je vratio pogled na cestu vidio je čovjeka ispred sebe. Prije toga nije primijetio da bi čovjek hodao uz cestu ili bilo što drugo, već ga je prvi puta vidio neposredno trenutak prije naleta. Mjesto naleta je bilo u blizini odmorišta na mjestu gdje više nije bilo rasvjete. Na vozilu je imao upaljena kratka svjetla iz razloga što je prije pretekao jedan automobil, a ispred njega je bio drugi automobil te su mu u susret dolazili drugi automobili i u takvoj situaciji se moraju imati upaljena kratka svjetla. Nije kočio prije naleta te je do naleta došlo na desnoj kolničkoj traci, više uz desni rub te trake.

11. Svjedok A. J. iskazao je da je sjedio na mjestu suvozača, a vozilom je upravljao M. B. te su se kretali autocestom. Bio je naslonjen na desna vrata i gledao van te je u jednom trenutku došlo do udarca s njegove strane automobila, vidio je kroz prednje staklo kosu. Ne zna kolika je bila brzina vozila, ali nije se radilo o velikoj brzini, možda 70-80 km/h. Bio je mrak i magla, a taj čovjek je došao kao iz vedra neba, odjednom. Nije pratio prometnu situaciju, pa se ne može izjasniti o ostalim okolnostima.

12. Uvidom u spis Odvjetništva u K. broj KR-DO-… utvrđeno je da je zamjenik Županijske državne odvjetnice u K. nakon zaprimanja obavijesti od strane PP K. izašao na lice mjesta te rukovodio obavljanjem očevida i o tome sastavio Zapisnik o očevidu u kojem su navedeni osnovni podaci o opisu lica mjesta, učesnicima prometne nesreće, podaci o vozilima i oštećenjima, tragovima na licu mjesta te ostalim utvrđenjima. Također su policijski službenici PPP K. obavili razgovore s osobama koje bi mogle imati saznanja o predmetnom štetnom događaju te o tome sastavili službene zabilješke.

13. Sud je kao dokaze uzeo u obzir isprave sastavljene od strane policijskih službenika Postaje prometne policije K. te ostale isprave koje sadržava spis Odvjetništva u K., jer kao dokaz u parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama, pa to mogu biti i isprave iz drugih predmeta te zapisnici i bilješke o iskazima osoba saslušanih u kaznenom postupku, ali i iskazi sastavljeni u službenoj zabilješci policije. Naime, Sud je u većem broju svojih odluka kao npr. u odluci Rev-… od 29. veljače 2019., Revr-… od 11. srpnja 2017. i Revr-… od 22. svibnja 2012., zauzeo pravno shvaćanje da su službene zabilješke dokaz u parničnom postupku budući je te službene zabilješke sačinilo nadležno tijelo u granicama svojih ovlasti, konkretno PPP K. u obavljanju službenih ovlasti povodom prometne nesreće.

14. Tako je sastavljena službena zabilješka o obavljenom razgovoru s S. K. koji je naveo da je sjedio u autobusu, a da je lijevo od njega do prozora sjedio V. N.. Vraćali su se iz L. O. gdje su bili na sahrani i jednim dijelom puta sve je bilo u redu. Odjednom je V. počeo plakati, podigao se sa stolice, počeo lupati šakom po krovu, po sjedalima, vikati da će sve pobiti u autobusu i da će biti krvi. On je govorio V. da se smiri, a kada je vidio da se ne smiruje ulovio ga je rukama oko vrata i tako držao jedno vrijeme. Stali su na parkiralištu jer su htjeli da se V. smiri, izašli su iz autobusa, a V. je otišao prema autocesti te je putem udarao po nekom parkiranom kamionu. Kratko nakon toga su krenuli s parkirališta i tada je vidio dva automobila na ulazu na autocestu da stoje i kada su se približili vidio je da V. leži nasred ceste. Nije vidio kako se to točno dogodilo.

15. Iz službene zabilješke o obavljenom razgovoru s D. T. proizlazi da je on upravljao autobusom, a kretali su se autocestom iz smjera L. O. gdje je vozio ljude na sprovod. Bilo je oko 20 putnika, stali su na kratku pauzu na jednom odmorištu uz autocestu, krenuli su dalje i odjednom je V. počeo galamiti, psovati po autobusu, tražiti od njega da zaustavi autobus, vikati da će letjeti glave po autobusu, udarati šakama po krovu i stolicama ispred sebe. Rekao mu je da ne može stati nasred ceste i da će se zaustaviti na prvom parkiralištu. K. koji je sjedio do njega počeo ga je smirivati i on ga je držao. Kada su stali na parkingu svi su izašli van, a V. je bacio smeće i vidio je da ide prema autocesti. Pošto je bila gusta magla ubrzo ga je izgubio iz vida, a kada su trebali krenuti V. nije bilo u autobusu. Dogovorio se s putnicima da će ga povesti usput, ali kada su došli na ulaz autoceste vidjeli su da V. leži na srednjoj traci.

16. Također su obavljeni razgovori s N. H., T. D., R. Đ., D. Đ., V. Z., D. P., Ž. G., N. Z., N. S. i V. S. koji su svi suglasno govorili o tome da je pokojni V. odjednom počeo vikati, lupati po sjedalima i krovu autobusa, tražiti vozača da izađe van, da ga je K. pokušao smiriti i da ga je držao, a kada su stali da je V. otišao prema autocesti te nitko od njih nije vidio sam nalet.

17. U službenoj zabilješci o obavljenom razgovoru s J. M. navodi se da je J. M. upravljao osobnim automobilom marke "Fiat Punto" i s njim na mjestu suvozača se nalazila A. V.. On je iskazao da je bila noć i vrlo loša vidljivost zbog magle te da je brzina na autocesti u to vrijeme bila ograničena na 80 km/h, a on se kretao brzinom oko 70-75 km/h. Dolaskom do početka osvijetljene zone odmorišta "D." pretekao ga je osobni automobil marke Audi njemačkih registarskih oznaka koji se nakon pretjecanja vratio na desnu prometnu traku ispred njega. Odjednom je primijetio ispred sebe stop svjetla tog Audija, usporio je, vidio je kako to vozilo skreće u desno i zaustavlja se, pa je još više usporio i tada je na desnoj prometnoj traci vidio da leži nepomično ljudsko tijelo. Obišao je to tijelo krećući se lijevom prometnom trakom autoceste, a onda se zaustavio. Ubrzo su na mjesto događaja bijelim kombi vozilom došli suputnici od kojih je čuo da se taj čovjek prije prometne nesreće počeo čudno ponašati te da je prije događaja trčeći otišao s parkirališta odmorišta u smjeru mjesta gdje je stradao. Osobni automobil marke Audi koji je naletio na pješaka u vrijeme kada ga je pretjecao kretao se brzinom malo većom od brzine kojom se on kretao i to po njegovom mišljenju nije bila velika brzina.

18. Navode J. M. potvrdila je suputnica u njegovom automobilu A. V. o čemu je također sastavljena službena zabilješka.

19. Uvidom u Zapisnik Zavoda Sveučilišta u Z. utvrđeno je da je obavljena obdukcija mrtvog tijela V. N. te su postavljene patoanatomske dijagnoze te je, između ostalog, plinskom kromatografijom utvrđeno da je u trenutku smrti koncentracija apsolutnog alkohola u očnoj vodici iznosila 2,07 g/kg, u krvi 2,08 g/kg, a u mokraći 2,56 g/kg apsolutnog alkohola.

20. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nesreće, naleta te mogućnosti izbjegavanja naleta sud je proveo kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Z. I. i dr. D. M.. Vještak sudske medicine dr. D. M. naveo je da je prednik tužitelja smrtno stradao u naletu osobnog vozila te da usporedbom ozljeda prednika tužitelja i oštećenja na vozilu proizlazi da je prednik tužitelja u trenutku naleta bio okrenut svojom desnom bočnom stranom nalazeći se u raskoraku. Radilo se o potpunom čeonom naletu kod kojeg je primarni kontakt uspostavljen između desne strane prednjeg dijela vozila i desne noge. Nakon primarnog kontakta tijelo prednika tužitelja je uz rotaciju oko svoje uzdužne osi u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu bilo nabačeno na prednji dio vozila, prebačeno preko krova, a potom je palo na kolnik. Nalet je ostvaren brzinom od najmanje 70 km/h. Tijekom obdukcije je utvrđeno da je prednik tužitelja bio pod utjecajem alkohola od 2,05 g/kg alkohola u krvi te 2,56 g/kg alkohola u mokraći.

21. Prometni vještak dipl. ing. Z. I. naveo je da je vozilo osiguranika tuženika naletjelo prednjom desnom stranom brzinom od oko 85 km/h na desnu bočnu stranu tijela prednika tužitelja koji je prelazio kolnik vozilu od lijeva u desno te se u trenutku naleta nalazio u raskoraku. Do naleta je došlo na desnoj voznoj traci autoceste, u položaju vozila osiguranika tuženika lijevim bokom u središnju liniju kolnika, prije pojave tragova krvi na kolniku za oko 15-20 m i u položaju prednika tužitelja istočno od zapadnog ruba kolnika za oko 5,1 m. Vozilo osiguranika tuženika moglo se intenzivnim kočenjem zaustaviti na mokrom kolniku s prosječnim usporenjem od oko 6 m/sek2 i zaustaviti na putu od oko 63 m. Relativno mali intenzitet oštećenja na prednjem dijelu vozila ukazuje da je prednik tužitelja prelazio kolnik brzinom većom od brzine koraka, tj. pretrčavanjem, brzinom od oko 2 m/sek. U trenutku kada je prednik tužitelja stupio na lijevi rub kolnika autoceste, vozilo osiguranika tuženika nalazilo se na udaljenosti za oko 59 m od mjesta naleta. U uvjetima noćne vožnje na mokrom asfaltnom kolniku i maglom bez podataka o gustoći, osiguranik tuženika je mogao s upaljenim kratkim svjetlima na svojem vozilu opaziti prednika tužitelja na razmaku od oko 20 m. Na tom razmaku vozilo osiguranika tuženika moglo se kočenjem zaustaviti do brzine kretanja od oko 42 km/h. Da je osiguranik tuženika upravljao s upaljenim dugim svjetlima mogao je uočiti prednika tužitelja čim je ovaj počeo prelaziti kolnik, dakle, na udaljenosti od 59 m i kočenjem bi zaustavni put iznosio 63 m2. U tom slučaju bi osiguranik tuženika uspio zaustaviti svoje vozilo da se prethodno kretao brzinom do najviše 81 km/h.

22. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tužitelj prigovara nalazima i mišljenjima. Sud je sukladno članku 260. stavak 2. ZPP-a odredio saslušanje vještaka te je vještak dipl. ing. Z. I. iskazao da je u trenutku prometne nesreće bila noć, da nema podataka o ograničenju brzine na mjestu nesreće, a ako nije postojalo neko ograničenje da je tada dopuštena brzina bila 130 km/h. Ne postoje materijalni tragovi koji bi ukazivali da je vozač poduzeo bilo kakvo izbjegavanje naleta na prednika tužitelja. Zakonski je određeno da se u noćnim uvjetima vožnje vozila moraju kretati s upaljenim dugim svjetlima, osim u slučaju nailaska vozila iz suprotnog pravca. Duga svjetla su pomoć u noćnim uvjetima samo ukoliko nije potpuna magla, već djelomična, a isto tako vozač mora ugasiti duga svjetla ukoliko mu se ususret kreću druga vozila. Duga svjetla mogu ometati i vozača koji se kreće neposredno ispred vozila s upaljenim dugim svjetlima. U odnosu na vidljivost zbog postojanja magle vještak je iskazao da još u svojoj praksi nije vidio konkretan podatak o vidljivosti na kolniku zbog postojanja magle, da se mogu tražiti podaci od Državnog hidrometeorološkog zavoda, ali takvi podaci sadržavaju navod o stupnju gustoće magle, a ne o vidljivosti, pa nisu upotrebljivi u konkretnom slučaju. Nalet se nije mogao izbjeći skretanjem vozila niti u lijevo, niti u desno.

23. Vještak dr. D. M. iskazao je da utvrđeni naletni položaj sugerira kretanje, ali ne može odrediti brzinu kretanja prednika tužitelja. U nalazu je ocijenio naletnu brzinu od najmanje 70 km/h što je u suglasju s naletnom brzinom od 85 km/h koju je utvrdio prometni vještak. Sudskomedicinska metodologija utvrđivanja naletne brzine temelji se na karakteru zadobivenih ozljeda pješaka i rasporedu oštećenja na vozilu.

24. Tužitelji su ostali kod svih iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje i predložili provođenje novog kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja, jer smatra da isto nije potrebno budući su vještaci dipl. ing. Z. I. i dr. D. M. stručno, jasno i obrazloženo izradili nalaz i mišljenje te odgovorili na iznesene prigovore tužitelja. Prigovori tužitelja u bitnome se svode na tvrdnju da osiguranik tuženika brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti zbog magle tako da se može zaustaviti pred svakom preprekom, odnosno da je mogao izbjeći nalet na pokojnog V. N. da je vozilom upravljao prilagođenom brzinom.

25. Predmetna prometna nesreća dogodila se na autocesti za koju je člankom 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. – dalje: ZSPC- a) propisano da je namijenjena isključivo za promet motornih vozila te da se istom ne smiju kretati pješaci. Člankom 54. stavak 1. točka 1. ZSPC-a propisano je da je na autocesti dopuštena brzina od 130 km/h.

26. Točno je, ono što tvrde tužitelji, da je člankom 51. stavak 1. ZSPC-a propisano: "Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku".

27. Uzimajući u obzir da se prometna nesreća dogodila na autocesti koja je po definiciji javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila (članak 2. stavak 1. točka 3. ZSPC-a) te po kojoj se ne mogu kretati pješaci (članak 139. ZSPC-a), ovaj sud smatra da osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti pješaka na autocesti, jer je to prepreka koja se ne može očekivati na cesti koja je isključivo predviđena za promet motornih vozila.

28. Nije samo obveza vozača motornih vozila da se pridržavaju općih prometnih pravila, već je obveza svih sudionika u prometu. Člankom 34. ZSPC-a propisano je da su sudionici u prometu dužni postupiti u skladu s propisima o prometnim pravilima što onda znači da je pokojni V. N. postupio protivno članku 139. ZSPC-a kada je krenuo prema autocesti i kretao se autocestom. Dakle, nije za očekivati, odnosno predvidjeti pješaka na autocesti, jer je to okolnost koja neočekivana i nepredvidljiva te protivna prisilnim propisima.

29. U odnosu na prigovore tužitelja usmjerene na brzinu kretanja osiguranika tuženika, odnosno da je brzina bila ograničena na 80 km/h, a što je iskazao J. M. (službena zabilješka), valja reći da u Zapisniku o očevidu nigdje nije navedeno ograničenje brzine te niti iz bilo koje druge isprave ne proizlazi da je zbog magle na autocesti bila ograničena brzina na način kako je to naveo J. M.. O okolnosti ograničenja brzine izjasnio se vještak dipl. ing. Z. I., ali i vještaking. M. B. koji je izradio nalaz i mišljenje za potrebe Odvjetništva u K. i koji navodi da je dopuštena brzina iznosila 130 km/h, jer u zapisniku o očevidu nisu navedena dodatna ograničenja brzine kretanja. Stoga sud zaključuje da je u trenutku prometne nesreće dopuštena brzina iznosila 130 km/h, jer nije dokazano da bi postojalo drugo ograničenje brzine.

30. Nadalje, člankom 106. stavak 1. ZSPC-a propisano da za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila u pravilu, upotrebljava duga svjetla. Prema stavku 2. istog članka vozač motornog vozila dužan je umjesto dugih svjetala za osvjetljavanje ceste upotrebljavati kratka svjetla: (1) prije mimoilaženja s drugim vozilom na udaljenosti s koje prosudi da svjetlom svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila koje mu dolazi ususret, a pri mimoilaženju s drugim vozilom, kad vozač tog vozila prijeđe na kratka svjetla ili kad naizmjeničnim paljenjem i gašenjem svjetala upozorava da mu duga svjetla smetaju, a uvijek na udaljenosti manjoj od 200 m, (2) za vrijeme dok se kreće za drugim vozilom na takvoj udaljenosti i u takvu položaju da dugim svjetlima svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila ispred sebe, (3) dok vozilom prolazi pokraj pješaka, (4) kad se kreće cestom koja se prostire neposredno pokraj plovnog puta ili pokraj željezničke ili tramvajske pruge ususret plovilu, odnosno vozilu koje se kreće po tračnicama i (5) kad naiđe na stoku te ostale domaće ili divlje životinje.

31. Člankom 108. stavak 1. ZSPC-a propisano je da po magli na motornom i priključnom vozilu moraju biti upaljena kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, ili svjetla za maglu, ili oba svjetla istodobno.

32. Svjedok M. B. iskazao je da je imao upaljena kratka svjetla te pojasnio da je takva svjetla imao iz razloga što je neposredno prije pretekao jedan automobil, ispred njega su bili drugi automobili te su mu u susret dolazili automobili iz suprotnog smjera. Vještak dipl. ing. Z. I. iskazao je da duga svjetla mogu ometati vozača koji se kreće ispred vozila na kojem su upaljena duga svjetla. Sud prihvaća uvjerljivim iskaz M. B. da je prije naleta pretekao vozilo, jer taj iskaz potvrđuje J. M.. Također prihvaća iskaz u dijelu u kojem navodi da je ispred njega bio drugi automobil, jer je objasnio da se kretao na udaljenosti oko 150 m iza tog drugog automobila te sud prihvaća iskaz da su iz suprotnog smjera autoceste nailazila druga vozila, jer je to logično i uvjerljivo. U takvoj prometnoj situaciji ispravno je svjedok M. B. imao upaljena kratka svjetla pri čemu se ističe i činjenica da je bila magla i da kod magle trebaju vozači imati upaljena kratka svjetla, a kako je to izričito propisano člankom 108. ZSPC-a.

33. Sve navedeno ukazuje da je svjedok M. B. imao ispravno uključena kratka svjetla, a da je u tim okolnostima, prema mišljenju prometnog vještaka, mogao izbjeći nalet da se kretao brzinom od oko 42 km/h.

34. Na temelju obdukcijskog nalaza utvrđeno je da je u trenutku prometne nesreće pokojni V. N. bio pod utjecajem alkohola i to u koncentraciji od 2,08 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i 2,56 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći. Također je utvrđeno, a na temelju iskaza njegovih suputnika iz autobusa, da se počeo nekontrolirano ponašati, vikati, psovati, udarati po dijelovima autobusa i tražiti vozača da izađe van, a što sve upućuje na njegovo ponašanje koje nije normalno i uobičajeno i koje treba dovesti u izravnu vezu s nastankom prometne nesreće.

35. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da se u trenutku prometne nesreće M. B. kretao dopuštenom brzinom, da je ispravno imao uključena kratka svjetla, da se pok. V. N. kretao autocestom iako je to izričito zabranjeno, te da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je nalet bio nemoguće izbjeći, ovaj sud zaključuje da je za nastanak štetnog događaja – prometne nesreće isključivo odgovoran prednik tužitelja pokojni V. N., jer se protivno članku 139. ZSPC-a kretao autocestom koja je namijenjena isključivo za promet motornim vozilima i kojom se ne smiju kretati pješaci, dok na strani osiguranika tuženika nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi upućivala na protupravno postupanje.

36. Članak 1067. stavak 2. ZOO-a propisuje da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

37. Ovaj sud zaključuje da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik dokazao okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti, jer je šteta nastala isključivo radnjom prednika tužitelja, pa je u cijelosti kao neosnovane odbio tužbene zahtjeve tužitelja.

38. S obzirom na ovako zauzet stav odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje toksikološkog vještačenja te saslušanja tužitelja, jer ih sud ocjenjuje nepotrebnim.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 8.7.2019. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 23.12.2019. (Tbr. 9/1- 500 bodova), sastava podneska od 18.1.2020. (Tbr. 8/1-500 bodova), sastav podneska od 17.11.2020. (Tbr. 8/1-500 bodova), sastav podneska od 9.9.2021. (Tbr. 8/1-500 bodova) i zastupanja na ročištu 21.2.2022. (Tbr. 9/1-500 bodova). Ukupno je tuženiku priznato 3500 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a iznosi 43.750,00 kuna.

40. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer mu takav trošak nije nastao. Također mu nije priznat trošak pristupa svjedoka M. B. i A. J. u iznosu 1.720,35 kuna i 481,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, jer tuženik nije dostavio dokaz da je izvršio isplatu troškova svjedocima, te kada je to izvršio i koji je to točan iznos budući potražuje trošak u visini kunske protuvrijednosti na dan isplate, a nije utvrđeno koji je dan isplate, pa time niti visina tih troškova.

41. Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

42. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova odbijen je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2022.

Sutkinja Tihana Cišper, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I-II. tužiteljima po punomoćniku uz rješenja o plaćanju pristojbe za presudu 2. Tuženiku po punomoćniku