Poslovni broj: 20 Povrv-192/2021-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ljubici Kovačević, a na prijedlog više sudske savjetnice – specijaliste Barbare Ujlaki Strbad, u pravnoj stvari tužitelja G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:, zastupana po punomoćnici M.T., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., prema generalnoj punomoći Su-619/2014 pohranjene kod Županijskog suda u Varaždinu, protiv tuženika M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB:, zastupan po punomoćniku I.P., odvjetniku iz Č., radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 22. veljače 2022., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja M.T., odvjetnice u OD Š. i p. iz Z., te punomoćnika tuženika I.P., odvjetnika iz Č., 11. ožujka 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I.M. iz Č., poslovni broj Ovrv-274/2021 od 3. svibnja 2021., u kojem se nalaže tuženiku M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB: da tužitelju G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:, isplati iznos od 9.954,08 kuna (devet tisuća devetsto pedeset četiri kune i osam lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena tekućim na :

- 3.127,24 kuna od 28.4.2020. do isplate,

- 980,69 kuna od 28.5.2020. do isplate,

- 1.773,64 kuna od 26.11.2020. do isplate,

- 4.072,51 kuna od 25.12.2020. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB:, da tužitelju G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.525,00 kuna (tisuću petsto dvadeset pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. od 11. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. S ostatkom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu od ukupno 768,75 kuna tužitelj se odbija, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. veljače 20021. podnio javnom bilježniku I.M. prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nakon čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-274/2021 od 3. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 9.954,08 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Na navedeno rješenje tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja. Navodi da ne koristi usluge ovrhovoditelja niti mu je ovrhovoditelj isporučio kakav proizvod ili uslugu, a poslovni prostor koji ima ovrhovoditelj na području G.Z., ne koristi grijanje na plin te mu nije isporučivana toplinska energija u utuženom razdoblju.

3. Kako je javni bilježnik dostavio spis Trgovačkom sudu u Varaždinu, Trgovački sud u Varaždinu je donio rješenje poslovni broj Povrv-187/21-4 od 9. srpnja 2021. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukidaju se provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje se Trgovački sud u Varaždinu se oglasio stvarno nenadležnim te je donio rješenje broj Povrv-187/21-7 od 16. rujna 2021., koje je postalo pravomoćno, te je predmet ustupljen ovom sudu na postupanje.

4. Tužitelj u svom podnesku kojim se očitovao na prigovor u bitnome tvrdi da je tuženik kupac plina po šifri 493060 na adresi u Grad Z., S. slijedom čega je isti u obvezi podmirivati tražbinu tužitelja s osnove isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o tržištu plina i Općih uvjeta opskrbe plinom. Predmetno potraživanje odnosi se na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice. U slučajevima grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao što je i u konkretnom slučaju, jedan plinomjer se nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Kako je tuženik vlasnik poslovnog prostora od 418,20 m2 u zgradi koja ima ugrađen sustav centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice poziva se na čl. 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba broj 18/02, dalje odluka) da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, te na odredbe čl. 12. Odluke da je korisnik komunalne usluge dužan obavijestiti isporučitelja usluge o nastalim promjenama vezanim uz promjenu korisnika u roku od 8 dana od nastanka promjene. Tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni prava vlasništva na nekretnini, niti je dostavio bilo kakvu dokumentaciju, to se isti i dalje vodi u evidenciji kupaca plina za utuženo vremensko razdoblje te je obveznik podmirenja predmetnog dugovanja. Nadalje, provjerom u poslovnim knjigama i evidenciji tužitelja nesporno je utvrđeno da tuženik vrši uplate za potrošnju plina na predmetnom obračunskom mjernom mjestu i po predmetnoj šifri kupca 493060, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika.

5. Podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku po punomoćniku te je vidljivo da je punomoćnik tuženika predmetni podnesak zaprimio 28. listopada 2021. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj 9 Povrv-187/21-4 od 9. srpnja 2021. točkom IV. upozoren je tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, jer se u protivnom isto neće uzeti u obzir.

6. Sud je zakazao ročište za 22. veljače 2022., a podnesak je tuženik po punomoćniku dostavio 15. veljače 2022.

7. Na ročištu 22. veljače 2022. pristupila je punomoćnica tužitelja i punomoćnik tuženika. Sud nije uzeo u obzir dokaze i činjenice iz podneska od 15. veljače 2022. koji je dostavio tuženik po punomoćniku sukladno čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), a niti je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem Povrv-308/18, jer se radi o sporu male vrijednosti, a dokaz je predložen tek na pripremnom ročištu.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-187/21, a pogotovo u izvod iz poslovnih knjiga od 10.2.2021., u izvadak iz sudskog registra, te priložene dokaze uz podnesak od 22.7.2021.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s osnove isporuke prirodnog plina za poslovni prostor koji je u vlasništvu tuženika površine 418,20 m2 na adresi S. i to za razdoblje za ožujak, travanj, listopad i studeni 2020.

10. Iz popisa suvlasnika za zgradu na adresi u S. vidljivo je da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 418,20 m2, a potrošnja plina u predmetnoj zgradi obračunava za sve korisnike preko zajedničkog plinomjera i to na način da se mjesečna količina isporučenog plina u kotlovnici putem jednog plinomjera dijeli na suvlasnike prema kvadraturi stanova odnosno poslovnih prostora. Tužitelj je pritom očitao plinomjer te obračunao potrošnju prema kvadraturi prostora koja iznosi 418,20 m[2] .

11. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćati naknadu za plin isporučen stambenoj zgradi na predmetnoj adresi prema obračunu tužitelja s obzirom da tuženik navodi da mu isporuka toplinske energije nije isporučivana.

12. Odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19, dalje u tekstu: ZTTE) propisano je da se na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: 1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, 2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovog stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu, 3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru, 4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu (….). Stavkom 2. je propisano da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom, dok je stavkom 3. Propisano da krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

13. Tuženik kao vlasnik poslovnog prostora u sustavu zajedničkog mjerila toplinske energije nije isticao da bi se eventualno izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava na način propisan gore citiranom zakonskom odredbom niti je na navedenu okolnost predlagao provedbu odgovarajućeg dokaza kojima bi se isto moglo utvrditi.

14. Stoga, u situaciji u kojoj se tuženik na tehnički izvediv način nije izdvojio iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice putem postavljanja posebnog etažnog brojila, a na koji način bi se omogućio obračun količine utrošenog plina prema stvarnoj potrošnji tuženik ostaje u obvezi plaćanja računa prema udjelu površine svoje nekretnine u ukupnoj grijanoj površini prostora.

15. Tužitelj je isporučio plin za zajednički toplinski sustav, a tuženikov poslovni prostor koji u naravi predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu je priključen na taj sustav te je tuženik u obvezi plaćati plin bez obzira na stvarnu potrošnju sve do odcjepljenja, odnosno izdvajanja iz takvog sustava.

16. Navedeni pravni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž-7637/2018-2 od 18. srpnja 2019. Pritom se napominje da navedena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske se odnosi na pravni spor koji se vodio pred ovim sudom između istih parničnih stranaka i iste činjenične i pravne osnove kao i ovaj spor, ali za drugo vremensko razdoblje (prosinac 2014. - svibanj 2015.).

17. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dostavljene račune tužitelja iz kojih proizlazi da se isti odnose na naknadu za potrošnju prirodnog plina za prostor površine 418,20 metara kvadratnih na adresi Grad Z., S. te da je u istima kao kupac naznačen tuženik te je u njima obračunata naknada za potrošnju prirodnog plina u iznosima i s danom dospijeća kako slijedi: za ožujak 2020. iznos od 3.127,24 kn s danom dospijeća 27. travnja 2020.; za travanj 2020. iznos od 980,69 kuna s danom dospijeća 27. svibnja 2020.; za listopad 2020. iznos od 1.773,64 kune s danom dospijeća 25. studeni 2020.; za studeni 2020. iznos od 4.072,51 kuna s danom dospijeća 24. prosinca 2020.

18. Slijedom navedenog, a kako je čl. 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba broj 18/02, dalje odluka) da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade za isporučeni plin za poslovni prostor tuženika na adresi G.Z. S. usvojiti i održati platni nalog iz rješenja o ovrsi na snazi temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku kao što je odlučeno u točki I. izreke.

19. Odluka o kamatama donesena je primjenom odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu Tarifa).

21. Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi to s osnova troška zastupanja na ročištu u iznosu od 750,00 kuna temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife što sa PDV-om od 25% temeljem Tbr. 42. Tarife iznosi 937,50 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna koji je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18). Trošak objave nije priznat jer punomoćnik nije pristupio objavi presude (468,75 kn).

22. Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna, a koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om (članak 6. st. 1. i članak 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21 – dalje: Pravilnik). Nije priznat trošak javnog bilježnika za dostavu rješenja o ovrsi u iznosu od 30,00 kn budući da iz čl. 6. Pravilnika proizlazi da je dostavljanje rješenje strankama uključeno u javnobilježničku nagradu, a nije priznao ni materijalni trošak ovrhovoditelja jer isti nije dokumentiran. Ostatak ovršnog troška od traženih 487,50 kuna, sud je odbio (300,00 kuna).

23. Kada se ovršni postupak povodom prigovora ovršenika nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga tada se troškovi postupka obračunavaju jedinstveno bez razlučivanja istih na ovršne i parnične troškove postupka, time da zakonska zatezna kamata na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana donošenja rješenja o ovrsi.

24. Sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) sud može već u ovršnoj ispravi na prijedlog ovrhovoditelja (tužitelja) odrediti naplatu zateznih kamata na troškove postupka po propisanoj stopi, a naplata kojih kamata teče od dana donošenja odluke. Slijedom navedenog sud je odredio da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana presuđenja, tj. od 11. ožujka 2022. pa do isplate.

Čakovec, 11. ožujka 2022.

Sutkinja

Ljubica Kovačević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1. tužitelj po punomoćnici

2. tuženik po punomoćniku