Poslovni broj: Usž-4422/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. B., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, Z. i A. Š., Kraljevina Švedska, S., radi priznanja svojstva stranke u postupku naknade oduzete imovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-96/15-16 od 6. ožujka 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi- 96/15-16 od 6. ožujka 2018.

II Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/13- 01/251, URBROJ: 514-04/01-15-02 od 26. listopada 2015.

III Poništava se zaključak Ureda državne uprave u Z. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-18/97-01/292 , URBROJ: 2198-03-03-5-12-216 od 7. rujna 2012. i predmet se vraća tom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/13-01/251, URBROJ: 514-04/01- 15-02 od 26. listopada 2015. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe ovdje zainteresirane osobe A. Š., poništen je zaključak Ureda državne uprave u Z. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/944-18/97-01/292 , URBROJ: 2198-03-03-5-12-216 od 7. rujna 2012 i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Navedenim zaključkom nije priznato svojstvo stranke A. Š. u postupku povrata oduzete imovine po zahtjevu nasljednika prvog nasljednog reda obitelji B.

2. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude, u bitnom, navodi da je potrebno utvrditi činjenično stanje na temelju projekta etažiranja zgrade po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, izjave sudskog vještaka i potvrde Grada Z. Iz navedenog bi se zaključilo da se u konkretnom slučaju radi o etažnoj jedinici, stanu u potkrovlju. Prvostupanjsko tijelo je zaključilo da se radi o etažnoj jedinici, stanu u potkrovlju i donijelo rješenje koje je 2012. godine postalo pravomoćno. A. Š. je kupio stan u zgradi 2012. godine, podnio zahtjev za poništavanje pravomoćnog rješenja te je tuženik prihvatio zahtjev, poništio pravomoćno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Međutim, nisu uzeti u obzir naprijed navedeni dokazi, pa je netočno utvrđeno da se radi o zajedničkom dijelu zgrade. Nije jasno da li u ponovnom postupku treba ponoviti sudsko vještačenje. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže istu uvažiti.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, poziva se na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže žalbu odbiti, dok zainteresirane osobe, iako uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), Sud nalazi da pobijana presuda, uz obrazloženje koje je njome dano, nije utemeljena na zakonu.

6. Naime, u ovoj stvari prvenstveno je pravno odlučno da li se predmetni zahtjev zainteresirane osobe A. Š. odnosi na postupak naknade za oduzetu imovinu koji je pravomoćno okončan.

7. Ovo iz razloga jer, prema odredbi članka 53. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP), samo ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku može samo u tijeku postupka tražiti da joj se prizna svojstvo stranke. Međutim, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, ista može tražiti obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba (odredba članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a).

8. S obzirom na navedeno, a kako iz žalbe zainteresiranog A. Š. protiv prvostupanjskog zaključka od 7. rujna 2012. proizlazi da je tražio i obnovu postupka i priznanje svojstva stranke, potrebno je tražiti da, u smislu članka 73. ZUP-a, svoj zahtjev od 16. lipnja 2012. razjasni odnosno konkretno navede na koji se točno postupak/rješenje odnosi njegov zahtjev, da bi se po istom moglo postupiti, nakon čega tek, a imajući u vidu navedene odredbe ZUP-a, u nastavku postupka treba donijeti odgovarajuću odluku.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i 58. stavka 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.