Poslovni broj: Usž-714/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. G. iz V., zastupane po opunomoćeniku I. V., odvjetniku u P., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi troškova spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1237/2021-6 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I Poništava se točka II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1237/2021-6 od 20. prosinca 2021.,

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 7.031,25 kn (sedamtisućatridesetijednakunaidvadesetipetlipa) u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, upravni spor je obustavljen (točkom I. Izreke), a točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. prvostupanjskog rješenja iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Naglašava da je zastupana po punomoćniku, kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu. Tuženik nije u propisanom roku iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku, dostavio tužiteljici odluku o žalbi, stoga je ista 13. kolovoza 2021. podnijela zamolbu za nastavkom postupanja, no unatoč zamolbi, odluku tuženika tužiteljica je zaprimila tek nakon pokretanja upravnog spora. Smatra da je time nesporno ostvaren razlog za podnošenje tužbe, ali i nalaganja tuženiku da snosi troškove postupka.

2.1. Citirajući odredbu članka 121. Zakona o općemu upravnom postupku, opetovano naglašava da je u propisanom roku tuženik bio dužan donijeti i dostaviti rješenje stranci.

2.2. Tužiteljica, ovakvo svoje stajalište potkrijepljuje pozivajući se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-513/2017 od 30. listopada 2019., U-III-596/2018 od 27. studenog 2019., U-III-1658/2016 od 20. prosinca 2018., U-I-2753/2012 od 27. rujna 2016., presudu Europskog suda „Zustović protiv Hrvatske“, zahtjev br. 27903/15 od 22. travnja 2021, kao i praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-149/21-2 od 25. veljače 2021.

2.3. Predlaže preinačiti pobijanu odluku u dijelu koji se pobija predmetnom žalbom i dosuditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.031,25 kuna.

3. Tuženik, uredno pozvan sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21. – dalje: ZUS), odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema ocjeni ovog Suda, nepravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova upravnog spora budući je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu te je došlo do obustave spora tumačeći da u smislu odredbi članka 79. ZUS-a tuženik nije izgubio upravni spor.

6. Odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

7. Predmetni upravni spor pokrenut je tužbom kojom je tužiteljica zahtijevala donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku sukladno članku 22. stavku 2. točki 2. u vezi članka 3. stavka 1. točki 3. ZUS-a. Nakon podnošenja tužbe tuženik je, zajedno s odgovorom na tužbu, dostavio odluku, klasa:

UP/II-361-03/21-02/335, urbroj: 531-07-01-01/05-21-3 od 11. listopada 2021. nakon čega je sud obustavio upravni spor sukladno odredbi članka 46. stavka 1. točke 2., u svezi odredbe članka 43. stavka 1. ZUS-a.

8. Iz navedenog proizlazi da je u ovom slučaju tuženik nakon pokretanja upravnog spora zbog šutnje javnopravnog tijela, udovoljio tužbenom zahtjevu i donio, odnosno dostavio rješenje povodom izjavljene žalbe te je dakle tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu koji je time dovršen, odnosno okončan.

9. Slijedom navedenog, sukladno članku 79. stavku 1. i 4. ZUS-a tužiteljici je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/04., 118/04. i 117/15.) priznat trošak na ime sastava tužbe (Tbr. 23 t. 1. ) u iznosu 2.500,00 kuna i trošak žalbe (Tbr. 23. t.3) u iznosu od 3.125,00 kn, a što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42) ukupno iznosi 7.031,25 kn.

10. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a usvojiti žalbu tužiteljice i poništiti točku II. prvostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 11. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek