Poslovni broj 4 Gž Ovr-83/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv ovršenika P. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u K., radi odgode izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-621/21 od 23. studenog 2021., 11. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika P. P. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-621/21 od 23. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod st. I. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 12.500,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika od 11. listopada 2021. za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice javnog bilježnika poslovni broj Ov-7889/19 od 5. prosinca 2019. (st. I. izreke), te je upućen ovršenik pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem navedene bjanko zadužnice nedopuštenim, u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja (st. II. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu pod st. I. izreke žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 12.500,00 kn.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi ukazuje ovršenik. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Također, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ-a prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, sud može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-11. OZ-a) te ako uz to, ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

6. Sud prvog stupnja odbio je ovršenikov prijedlog za odgodu uz obrazloženje da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, zbog čega nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi čl. 210. OZ-a.

7. Takav zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Naime, ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo kako su mu blokirani svi računi te on nema novčanih sredstava za vlastitu egzistenciju niti egzistenciju svoje obitelji.

9. Međutim, takvim navodima ovršenik nije ispunio prvu pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu. Međutim, to samo po sebi ne znači da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta, pri čemu osobito valja reći kako se ovršenik može obratiti Financijskoj agenciji radi otvaranja računa za uplatu sredstava koja su zaštićena od ovrhe, neovisno o tome na koji način ostvaruje novčana sredstva.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod st. I. izreke.

11. Kako ovršenik nije uspio u postupku koji je nastao povodom izjavljenog pravnog lijeka, to mu nije dosuđen zatraženi trošak (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

12. U ostalom nepobijanom dijelu (st. II. izreke) rješenje prvostupanjskog suda nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2022.

Sudac

Nikola Ramušćak